HOĆE LI OPET UBITI ISTINU O VUKOVARU?

2

A ekipa i dalje osipa paljbom, kažem za sad samo verbalnom, po Julijani. Dokad? Jasno je dokad. Dokad su pucali i na Sinišu. Dok je ne ušutkaju.

Piše: Ante Gugo

Vukovar su ubijali mjesecima. Ubijali su ga tjednima. Onda su ga išli dokrajčiti, pa su ga ubijali danima. Kažu oni koji su preživjeli taj pakao da je najdulje trajalo ono vrijeme kad su Vukovar ubijali satima. Neki drugi tvrde da je dulje trajalo dok su ga ubijali minutama. Oni koji iz okupiranog Vukovara nikad nisu izašli vjerojatno bi rekli da su sekunde bile najdulje.

Samo su mrtvi vidjeli kraj rata, rekao je neki pametni grčki filozof. Među njima je i Siniša Glavašević. Čovjek, novinar koji nam je opisivao kako su ubijali Vukovar. Nikad nismo saznali kako su ubili Sinišu, ali znamo zašto su ga ubili. Samo zbog istine.

Siniša je Vukovar branio istinom. On nije nosio pušku, nije pucao, pa ipak netko je pucao u njega. Nekom su riječi koje je u eter izgovarao Siniša Glavašević bile gore nego rafali metaka ili salve granata. Njih se ispuca, pucnjava i eksplozije utihnu, ali riječi ostaju. Njih se pamti prepričava, od njih se gradi kolektivno sjećanje naroda. Od riječi se tka kolektivna svijest nacije.

Vukovar ima posebno mjesto u kolektivnom sjećanju hrvatskog narod.
Vukovar polako postaje dio naše nacionalne svijesti. Kažem tek postaje, jer za to se još borimo isto onako kako se Siniša Glavašević borio da Vukovar ima svoje mjesto u našem kolektivnom sjećanju.

Nekima se ne sviđa to što Vukovar postaje dio naše nacionalne svijesti. Oni misle da trebamo zaboraviti Sinišu i njegove priče o Vukovaru. Oni misle da trebamo predati zaboravu sve naše heroje koji su dali svoj život da bismo ga mi imali. Oni ne bi da ih se jednom godišnje sjetimo u najdostojanstvenijoj koloni na svijetu, nego bi da umjesto toga pjevamo i plešemo, da puštamo balone i zmajeve.

Kad je književnica Julijana Adamović u izvrsnoj kolumni razotkrila svu mizeriju ovog nakaradnog mišljenja i prijedloga, na nju su počeli pucati, verbalno, baš kao na Vukovar u njegovim najtežim danima kad su na Grad pucali iz oružja. Bio je to drugačiji rat pa je i municija drugačija.

Čitam po društvenim mrežama sve te prijetnje i osluškujem, ali ne čujem. Ne oglašavaju se Babe, ni Ženska mreža, ni HHO, pa ni notorni Saša Leković, nitko… A ekipa i dalje osipa paljbom, kažem za sad samo verbalnom, po Julijani. Dokad? Jasno je dokad. Dokad su pucali i na Sinišu. Dok je ne ušutkaju.

Hoće li uspjeti? Ustvari, hoćemo li im dopustiti. Ja odgovor znam.

Ante Gugo

facebook komentari

  • kostresh

    “Oni misle da trebamo predati zaboravu sve naše heroje koji su dali svoj život…”
    znaci ONI su problem!? ne nisu. Hrvatska slaboumna Vlada jest.
    pa kakav je taj narod koji si sam, dragovoljno, bira zlo manje/vece bez razlike?
    a bit ce izmanipuliran. do daske…
    hoce narod (taj izabrani) jer i vlada je narod, da pravne institucije rade svoj posao.
    po cijem pravu postavlja se pitanje? od 2000-te imamo neko cudne pravne institucije.
    rade protiv onih tko ih izabrao…

  • lopov

    naime možda i nije vezano uz temu..problem danasnjice sta svi pricaju a nitko ne razmislja sta prica..danas svatko kome je dostupan medijski prostor može postaviti bilo kakvu tezu.Nemojte se iznenaditi kad cete procitati da srpska agresija na Hrv uopce nije agresija,a kao dokaze iznosit ce takve nebuloze da ce vam se zeludac dignuti..