Pratite nas

Kolumne

Hoćemo li gledati reprizu prošlih predsjedničkih izbora?

Objavljeno

na

Od gentlmena koji svira klavir čovjek se ne bi nadao takvih sitnih podlosti…

Najnovija sjajno režirana farsa s otpustom Dejana Jovića iz Ureda Predsjednika još će više osokoliti njegove pristaše jer sada imamo tobože čvrsti i neupitni dokaz njegovog hrvatstva. Ako se Ivo Josipović uistinu ne slaže s Jovićevim stavovima iznesenim u „Političkoj misli” i dao mu je otkaz zbog toga, znači li to da se Ivo Josipović slaže sa svim ranijim puno problematičnijim tekstovima istog tog Dejana Jovića. Treba se prisjetiti da je on između ostaloga u srbijanskom tisku točno na dan hrvatske nezavisnosti napisao tekst o tome da je Njemačka svojom politikom zapravo otvorila vrata stvaranju jednog Miloševića. Jer, tobože kad se mogu ujediniti dvije Njemačke zašto ne bi i svi Srbi mogli živjeti u jednoj državi. Takvih i sličnih Jovićevih provokacija bilo je još u ovim godinama, a Ivo Josipović je redovito šutio. Sad, baš sad u predizbornoj kampanji, eto naše Hrvatine sa rezolutnim potezom! Obzirom na takav razvoj situacije vrijeme je podrobnije pogledati dosadašnji tijek kampanje.

Prva četvrtina je otprilike iza nas i premda je pobjednik danas još uvijek posve neizvjestan ocrtavaju se glave siluete u toj Platonovoj špilji. Najprije, kristalno je jasno da je ovo neravnopravna borba jer je predsjednik Josipović uzurpirao sve prinadležnosti koje ima kao predsjednik republike i bezočno ih koristi za kampanju. Ured, s kompletnim osobljem ne radi ništa drugo već mjesecima, osim što sprema i odrađuje Predsjednikovu kampanju, a ured ima stotinu i više raznih savjetnika i godišnje stoji 43 milijuna kuna. Oni su svi usmjereni i troše se samo u jednom cilju: pobjedi Ive Josipovića na izborima. Tko može protiv takve „sile”? Samim tim, ovi su izbori posve neravnopravni. Kad pogledate web Predsjednika republike i vidite što je sve i kako obilazio zadnjih šest mjeseci, vi jasno vidite da je taj čovjek u kampanji već gotovo godinu dana. Zato jer je u kampanji faktički godinu dana, Predsjednik realno ne odrađuje svoj posao pa tako uporno izbjegava na sva ključna pitanja dati jezgrovite odgovore jer se boji da će se faktura za iskrenost ispostaviti na izborima, a on je ove izbore doživio kao ključnu bitku u svojoj karijeri! Osim što je upregnuo 43 milijuna težak pogon za vlastite ambicije Predsjednik je, sad je to posve razvidno kompletne mainstream medije stavio pod kontrolu. To tehnički gledajući nije osobito teško, jer Hrvatska nema osobitu pluralnu medijsku scenu.

Dok je mala Crna Gora pokrenula od 1990. šest dnevnih novina, a Srbija čak 14 novih dnevnih novina, Hrvatska je za četvrt stoljeća samostalnosti pokrenula jedne jedine: Jutarnji list! Josipović je njihov glavni čitatelj što se po svemu vidi. Hrvatska novinska scena gotovo da je identična vremenima kad je Bakarić ravnao Vjesnikom jer jedne jedine nove dnevne novine (pustimo sad „24 sata” na stranu) za 25 godina samostalnosti, to sve govori. I zato je lako upravljati medijskom scenom jer se ona na mainstream razini svodi na troje ključnih ljudi: Nino Pavić, misteriozni Pater Tolj i Goran Radman. Tko je zadobio povjerenje tih troje ljudi, taj kontrolira najrelevantnije medije u zemlji.

Jedini čovjek koji u ovom trenutku ima tu snagu i tu moć, jest hrvatski predsjednik Ivo Josipović i to se vidi na svakom koraku. Na njegovu intervenciju je meni zabranjeno pisati u Večernjem listu, na intervenciju njegovog glavnog savjetnika i njega posredno, izbačen je iz Večernjeg lista nedavno i Ivica Šola. Takvu moć u Večernjem listu osim predsjednika države nema nitko! Izdanja Nina Pavića stoje mu na raspolaganju od prvog dana, a Jutarnji list ga glorificira do razine političkog neukusa. Nema jedne jedine kritike njegove vlasti ni u Jutarnjem listu, ni u Slobodnoj Dalmaciji! Samo i jedino panegirici, kao nekad Titu i Bakariću. Škola Nina Pavića! Tu ludost i glupost ne radi niti Večernji list koji krajnje perfidno kao najveću od svih medijskih navlakuša, ipak barem dopušta trojici, četvorici ljudi da jednom tjedno kritiziraju Josipovića.

Dok dakle nekih nijansi i ima kod dviju najtiražnijih dnevnih novina, HTV se iskazuje kao prava tvrđava, da ne velim vojarna na službi Ivi Josipoviću. Maršalka! Gdje se god pojavi iskrica kritike, kao što je to bilo na 4 Programu, odmah stiže ideološka racija poslana sa Pantovčaka koja momentalno razbija svako oporbeno okupljanje. Ovog ljeta je predsjednik u jednom neslužbenom razgovoru zamjerio ljudima koji vode 4. program da „previše zovete Dujmovića”, oni su to prečuli i nastavili me povremeno pozivati i ove jeseni je tamo poslana racija! Nježna kritika se pojavila u emisiji „Pola ure kulture” i ponovo je poslana ideološka ophodnja iz Ureda da vidi o čemu se radi.

Za početak promijenili su im termin. U takvoj medijskoj situaciji gdje Ured i Predsjednik ognjem i mačem kontroliraju sve relevantne medije, mi zapravo ne možemo govoriti o fer i poštenim izborima jer oni to nisu. U takvoj situaciji Josipovića se može rušiti jedino žestokom kritikom i oštrom retorikom kojom bi se birače masovnije negoli ranije natjeralo na glasovanje. U tom smislu iz „Hrasta” i stižu sugestije da Kolinda Grabar Kitarović pojača retoriku jer nastavi li ovako prijeti opasnost da ne bude prepoznata kao adekvatna promjena. Njezin odlazak u „Nedjeljom u dva” bio je strateški promašaj jer je ona zapravo upala u zasjedu. Naime, kako vidimo i čujemo, Ivo Josipović će se posljednji pojaviti u Stankovićevoj emisiji jer je to idealan tajming.

Zadnji doći kod Stankovića, a ne prvi, to je mudro! Kolinda je Stankoviću otišla prva, grlom u jagode i izgovorila je rečenicu koju desni kandidat nikada ne smije izgovoriti ako računa na glasove desnog spektra. Desnom kandidatu za predsjednika države nikada, ali baš nikada Tito ne smije biti teško pitanje. Jer, desnici Tito uopće nije teško pitanje. On je za njih zločinac, razumniji dio desnice će saslušati sve pluseve i minuse Josipa Broza Tita i na kraju će reći, bez obzira na sve, prevladavaju zločini i prevladava antihrvatski stav i on je za nas negativan lik-Vratio nam je Istru! Da, a onda je Boku Kotorsku, Srijem, Banat i Bačku predao Srbiji i Crnoj Gori! Zašto bismo Paveliću pamtili da je prodao Istru i Dalmaciju, a Titu ne bi da je predao Boku, Banat i Bačku? Pavelić je osim toga bio pritisnut, Tito je ovo napravio dragovoljno! Bez ikakve nužde. Što je pak sve Tito bio kadar napraviti ukupnim hrvatskim interesima pokazuje da Istru nije oslobađao kao Hrvat Hrvatskoj nego kao komunist koji hoće zapasati što veći komad kugle zemaljske da bi tu razvijao socijalizam. Jer, došao je pred Udine i do Klagenfurta! Pa nije vrag da je mislio da su i Udine – Hrvatska?!

Tito bi da ga se pustilo ušao i u Veneciju i išao bi do Graza! Tito ne oslobađa Istru kao politički Hrvat, nego kao komunist koji ratuje sa kapitalizmom. Politički Hrvat bi oslobađao Istru, (uostalom i NDH je donijela odluku o vraćanju Istre Hrvatskoj čim je pala Italija!), ali nikad ne bi poklonio Boku i Srijem drugima. Da ne govorim o Bleiburgu, ubijanju 660 svećenika itd. Kolinda je tu napravila istu grešku kao svojedobno i Prgomet i to na istom minskom polju i to je upravo neshvatljivo. Osim toga njezina kritika Josipovića za sada nije niti oštra niti ubitačna, njeni meci za sada fijuču visoko iznad njega. Ljudi upravo intuitivno znaju da bi ona bila bolja Predsjednica, Kolinda je osoba koja budi povjerenje, njena biografija je kristalno čista, ali njezina retorika je tanka baš kao što je tanka bila retorika Jadranke Kosor kad se borila sa Mesićem. Nježno, prenježno, ništa što narod diže na noge, ništa što jamči radikalne promjene, ništa što bi u ovoj potpunoj kontroli medija otkrilo njegove slabe bokove.

No, pravi izbori i pravi okršaji još nisu ni počeli tako da Kolinda ima vremena ispraviti ove početne greške u koracima, ali to će se dogoditi samo ako razumije što ovaj narod uistinu hoće. Za razliku od Kolinde, Milan Kujundžić je izašao na megdan kao svojedobno Marijan Beneš na ring. Srčan i pun kiptećih emocija koje ne može sakriti, Kujundžić pokazuje silnu emociju i na toj razini za sada sjajno komunicira sa publikom. Njegovi odgovori su često skup golih fraza, vidi se da je često posve nepripremljen, njegovi savjeti tek su zbir dobrih želja, tu fali razrađenosti budućih poteza i tu fali iznad svega minuciozne analize dosadašnjeg Josipovićevog mandata. Iz te analize bi se mogli crpiti brojni odgovori što i kako treba mijenjati na Pantovčaku.

No, narod je kod Kujundžića prepoznao iskrenu emociju i na tom valu on je bio sjajan i kod Stankovića i u „Piramidi”. Problem je u tome što će idući put negdje nastupiti tek kad Josipović digne rampu, ako njegovi savjetnici zaključe da treba pripustiti Kujunđića da bi se neutraliziralo Kolindu. Tu je tragedija ovih izbora, što se Josipović sa svojom enormnom snagom u medijima, sa svima njima igra kao sa lutkama na koncu! Za Kolindu je HTV-u naređeno da ne smiju pustiti njene slike sa svjetskim čelnicima, pa je onda zaključeno da je vrijeme za Kujunđića da uzme dio biračkog kolača, a sada će osluškivati ankete kako bi odabrali idealan trenutak da u igru ubace Milana Bandića. Čovjeka koji ne može pobijediti ali kao i na zadnjim izborima može zadati konačni udarac desnici da svog čovjeka ne postavi na Pantovčak! Ta dupla Bandićeva igra uopće nije shvaćena u narodu, jer on kao populist sjajno igra. U medijima ga ne možete razotkriti jer tu na vratima stoji Josipović kao glavni body gard koji odlučuje tko može na naslovnicu, a tko ne može! Mediji, prokleti hrvatski mediji…

Sve u svemu, prva četvrtina jasno pokazuje sve mane i prednosti oporbe i upravo kraljevsku pozu koju u medijima zauzima Ivo Josipović. Želi li ga se pobijediti Kolinda mora pojačati retoriku, tim prije jer će joj sa gromkom retorikom za vrat puhati Milan Kujunđić koji tri puta glasnije izgovori ono što Kolinda prošapuće. A onda ju još čeka i stari lisac Milan Bandić. Kolinda bi dakle morala mijenjati taktiku. Kujunđiću pak nedostaje ono čega Kolinda ima previše: njenog nivoa i šarma. Nastavi li pak ovako sjajno kako je započeo, njegove šanse nisu neznatne tim prije što on realno nema što izgubiti. Ako izgubi, ali dobije pristojan broj glasova to će biti sjajan benzin za njegovu stranku i opciju općenito. No, ako Kolinda izgubi, onda taj poraz ima brojne konotacije. Pobjedi li Kolinda to sasvim sigurno donosi veliku pobjedu i HDZ-a na parlamentarnim izborima, koji ionako nezaustavljivo grabi prema Banskim dvorima. Pogledajmo drugu četvrtinu i ne zaboravimo da Josipović igra „na nož” do te razine da čuva datum izbora do samog kraja. Od gentlmena koji svira klavir čovjek se ne bi nadao takvih sitnih podlosti…

Tihomir Dujmović/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko dovodi Ruse u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Tko dovodi Ruse u BiH?

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist  pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada

Nedavno je u sklopu sve agresivnije politike bošnjačkoga vođe Bakira Izetbegovića prema hrvatskom narodu u BiH, ali i Republici Hrvatskoj jedan bošnjački aktivist američkom časopisu “Foreign Affairs” prodao, u sklopu sad već jasno prepoznatljive islamističke politike nepriznavanja Hrvata i Srba u BiH staru priču o hrvatskoj i srpskoj odgovornosti za nevolje koje su tu zemlju pogodile tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća.

Odbijajući prihvatiti tadašnje međunarodne planove o unutarnjem ustrojstvu zemlje Alija Izetbegović je odveo zemlju u ratni kaos, koji je na kraju završio etničkim čišćenjem Hrvata iz područja pod muslimanskom i srpskom vlašću, a za diplomatskim stolom i praktično srpsko-bošnjačkom podjelom zemlje na dva entiteta.

Aktualna priča odjevena je u novo ruho o navodno zajedničkoj hrvatskoj i srpskoj  operaciji pozicioniranja ruskih interesa u BiH kako bi se danas iz te zemlje širio kaos na Europsku uniju i druge dijelove zapadnoga svijeta.

Ključni igrači u tom navodnom Putinovu pothvati su hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Nasuprot njima bošnjački aktivist sugerira kako bošnjačka strana eto  brani interese NATO saveza i Europske unije.  Ključni argument za takvu tezu  navodno su dugotrajna savezništva i veze Dodika i Čovića te HDZ-a i SNSD-a

Sličan, ako ne i istovjetan model raspodjele krivnje na srpsku i hrvatsku stranu izrastao je i tijekom rata u BiH, a kao glavni argumenat slovila je danas već raskrinkana lažna optužba Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH u Karađorđevu. Nema dvojbe kako je ratna propagandna umotvorina tada omogućila bošnjačkoj Armiji BiH da potpuno očisti starosjedilačko stanovništvo, odnosno katoličke Hrvate iz središnje Bosne kako bi taj komad zemlje pretvorili u poligon za kasnije džihadističke operacije protiv Zapada.

Naime u sastavu Armije BiH posebno su krvoločni bili pripadnici odreda El Mudžahid, koji su počinili niz ratnih zločina s ritualnim smaknućima, a koja su kasnije poput dekapitacija prakticirali pripadnici ISIL-a na području Iraka i Sirije. Bošnjački analitičar Dževad Galijašević tvrdi kako su, između ostaloga čak šesterica napadača na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. u New Yorku bili pripadnici odreda El Mudžahid ili su pak nakon rata uvježbavani u kampovima na području BiH, odakle su bošnjačke snage etnički počistile Hrvate.

Čak i pojedini mediji iz BiH navode Izvješće  zajedničke Komisije američkoga Senata i Kongresa neposredno nakon terorističkih napadaja o tomu kako su vlasnici bosanskohercegovačkih putovnica Halid Al Midhar, pilot koji se zrakoplovom zabio u WTC u New Yorku i Muhamed Ata, koji poginuo tijekom terorističkoga napadaja, bili pripadnici odreda El Mudžahid.

Kasnije je utvrđeno da je i drugi pilot, Navak Elhamzi kao pripadnik odreda El Mudžahid sudjelovao u ratu u BiH, a kao napadači, utvrđeno je da su sudjelovali i Zijad Jarahašević, Halid šeik Muhamed i Remzi Bin Elsibiha, koji su također imali izravne ili neizravne veze s BiH. S druge pak strane, kako bi teritorijalno učvrstio islamistički poligon u središnjoj Bosni Alija Izetbegović je tijekom rata Srebrenicu prepustio na milost i nemilost Srbima, a s tog područja 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio u središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata.

U sadašnju pak kampanju protiv Hrvata, a riječ o pokušaju da se hrvatskom narodu u BiH ospori pravo da kao konstitutivni narod sam bira vlastite političke predstavnike, Bakir Izetbegović je uključio predstavnice srebreničkih ratnih žrtava, poput udruge  Majke Srebrenice, ali i sam vrh Islamske zajednice na čelu s reisom Huseinom Kavazovićem.

Oni, unatoč brojnim islamističkim kampovima uz granicu s Republikom Hrvatskom, na području od Tuzle do Kladuše, jurišaju na hrvatske dužnosnike koji činjenično upozoravaju na moguće terorističke prijetnje iz susjedstva. Kako je pak Dragan Čović, jedini od tri člana Predsjedništva BiH predan politici euroatlantskih integracija, on zbog svog zauzimanja postaje glavna meta islamističkih ekstremista, koje u političkom smislu predstavlja Bakir Izetbegović i njegova stranka SDA.

Uostalom, prema tvrdnjama oporbenoga bošnjačkog političara Fahrudina Radončića, iza svojedobnoga ubojstva federalnoga ministra policije, Hrvata Joze Leutara, stajao je upravo Bakir Izetbegović!

Kako, prema pisanju medija, u Izetbegovićevu specijalnom ratu protiv hrvatskoga naroda sudjeluje i bosanskohercegovačka Obavještakno-sigurnosna agencija – OSA ključni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH trebali bi biti posebno oprezni kako im se ne bi opet ponovio slučaj Leutar, a time propalo i njihovo zauzimanje za promjenu nametnutoga izbornoga zakona.

Tezu na početku spomenutoga bošnjačkog (islamističkog?) aktivista o združenom pothvatu Hrvata i Srba da u BiH dovedu Ruse jednostavno otklanjaju aktualne činjenice o političkoj povezanosti, s jedne strane srpskoga vodstva s Moskvom, a s druge bošnjačkoga s Turskom. Dok je rusko gospodarstvo,a onda i politički paternalizam duboko ušao Republiku Srpsku, bošnjačka je politika Alijin “amanetom” neraskidivo povezana s Erdoganovom Turskom.

Te dvije države – Rusija i Turska – u mnogočemu zajednički nastupaju protiv Zapada, a Turska je sklapanjem ugovora o kupnji ruskoga raketnog sustava S-400 praktično odbacila savezništvo sa SAD-om, dok istodobno verbalno-diplomatski ratuje s Njemačkom i Europskom unijom.

Koliko se Erdoganova Turska okrenula Putinovoj Rusiji i koliko su daleko u područje potpunoga nepovjerenja otišli sadašnji tursko-američki odnosi pokazuje i raščlamba turskoga provladinog lista “Sabah“ koji konstatira završetak jedne epohe i predviđa kaos u svim državama koje se nalaze na trasi “Puta svile”, koji zahvaća i balkansko područje s BiH.

Tako saveznici iz Sirije postaju i saveznici u BiH, koja tek u tom sklopu postaje poligon za vođenje budućih operacija protiv Zapada, a kad su u pitanju one islamističkoga karaktera, nije pretjerana tvrdnja kako upravo bošnjački prostor u Federaciji postaje glavni poligon. Nu da bi on mogao biti i funkcionalan potreban mu je otvoreni izlazak na more s jedne strane te na sjeveru luka na rijeci Savi oko koje su već načičkani islamistički kampovi.

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist samo pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada.

Ivan Svićušić

Miroslav Tuđman: Ulazak BiH u EU se ne može i neće dogoditi ako Hrvati ne dobiju punu ravnopravnost u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

Objavio

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati