Hoćemo li gledati reprizu prošlih predsjedničkih izbora?

3

Od gentlmena koji svira klavir čovjek se ne bi nadao takvih sitnih podlosti…

Najnovija sjajno režirana farsa s otpustom Dejana Jovića iz Ureda Predsjednika još će više osokoliti njegove pristaše jer sada imamo tobože čvrsti i neupitni dokaz njegovog hrvatstva. Ako se Ivo Josipović uistinu ne slaže s Jovićevim stavovima iznesenim u „Političkoj misli” i dao mu je otkaz zbog toga, znači li to da se Ivo Josipović slaže sa svim ranijim puno problematičnijim tekstovima istog tog Dejana Jovića. Treba se prisjetiti da je on između ostaloga u srbijanskom tisku točno na dan hrvatske nezavisnosti napisao tekst o tome da je Njemačka svojom politikom zapravo otvorila vrata stvaranju jednog Miloševića. Jer, tobože kad se mogu ujediniti dvije Njemačke zašto ne bi i svi Srbi mogli živjeti u jednoj državi. Takvih i sličnih Jovićevih provokacija bilo je još u ovim godinama, a Ivo Josipović je redovito šutio. Sad, baš sad u predizbornoj kampanji, eto naše Hrvatine sa rezolutnim potezom! Obzirom na takav razvoj situacije vrijeme je podrobnije pogledati dosadašnji tijek kampanje.

Prva četvrtina je otprilike iza nas i premda je pobjednik danas još uvijek posve neizvjestan ocrtavaju se glave siluete u toj Platonovoj špilji. Najprije, kristalno je jasno da je ovo neravnopravna borba jer je predsjednik Josipović uzurpirao sve prinadležnosti koje ima kao predsjednik republike i bezočno ih koristi za kampanju. Ured, s kompletnim osobljem ne radi ništa drugo već mjesecima, osim što sprema i odrađuje Predsjednikovu kampanju, a ured ima stotinu i više raznih savjetnika i godišnje stoji 43 milijuna kuna. Oni su svi usmjereni i troše se samo u jednom cilju: pobjedi Ive Josipovića na izborima. Tko može protiv takve „sile”? Samim tim, ovi su izbori posve neravnopravni. Kad pogledate web Predsjednika republike i vidite što je sve i kako obilazio zadnjih šest mjeseci, vi jasno vidite da je taj čovjek u kampanji već gotovo godinu dana. Zato jer je u kampanji faktički godinu dana, Predsjednik realno ne odrađuje svoj posao pa tako uporno izbjegava na sva ključna pitanja dati jezgrovite odgovore jer se boji da će se faktura za iskrenost ispostaviti na izborima, a on je ove izbore doživio kao ključnu bitku u svojoj karijeri! Osim što je upregnuo 43 milijuna težak pogon za vlastite ambicije Predsjednik je, sad je to posve razvidno kompletne mainstream medije stavio pod kontrolu. To tehnički gledajući nije osobito teško, jer Hrvatska nema osobitu pluralnu medijsku scenu.

Dok je mala Crna Gora pokrenula od 1990. šest dnevnih novina, a Srbija čak 14 novih dnevnih novina, Hrvatska je za četvrt stoljeća samostalnosti pokrenula jedne jedine: Jutarnji list! Josipović je njihov glavni čitatelj što se po svemu vidi. Hrvatska novinska scena gotovo da je identična vremenima kad je Bakarić ravnao Vjesnikom jer jedne jedine nove dnevne novine (pustimo sad „24 sata” na stranu) za 25 godina samostalnosti, to sve govori. I zato je lako upravljati medijskom scenom jer se ona na mainstream razini svodi na troje ključnih ljudi: Nino Pavić, misteriozni Pater Tolj i Goran Radman. Tko je zadobio povjerenje tih troje ljudi, taj kontrolira najrelevantnije medije u zemlji.

Jedini čovjek koji u ovom trenutku ima tu snagu i tu moć, jest hrvatski predsjednik Ivo Josipović i to se vidi na svakom koraku. Na njegovu intervenciju je meni zabranjeno pisati u Večernjem listu, na intervenciju njegovog glavnog savjetnika i njega posredno, izbačen je iz Večernjeg lista nedavno i Ivica Šola. Takvu moć u Večernjem listu osim predsjednika države nema nitko! Izdanja Nina Pavića stoje mu na raspolaganju od prvog dana, a Jutarnji list ga glorificira do razine političkog neukusa. Nema jedne jedine kritike njegove vlasti ni u Jutarnjem listu, ni u Slobodnoj Dalmaciji! Samo i jedino panegirici, kao nekad Titu i Bakariću. Škola Nina Pavića! Tu ludost i glupost ne radi niti Večernji list koji krajnje perfidno kao najveću od svih medijskih navlakuša, ipak barem dopušta trojici, četvorici ljudi da jednom tjedno kritiziraju Josipovića.

Dok dakle nekih nijansi i ima kod dviju najtiražnijih dnevnih novina, HTV se iskazuje kao prava tvrđava, da ne velim vojarna na službi Ivi Josipoviću. Maršalka! Gdje se god pojavi iskrica kritike, kao što je to bilo na 4 Programu, odmah stiže ideološka racija poslana sa Pantovčaka koja momentalno razbija svako oporbeno okupljanje. Ovog ljeta je predsjednik u jednom neslužbenom razgovoru zamjerio ljudima koji vode 4. program da „previše zovete Dujmovića”, oni su to prečuli i nastavili me povremeno pozivati i ove jeseni je tamo poslana racija! Nježna kritika se pojavila u emisiji „Pola ure kulture” i ponovo je poslana ideološka ophodnja iz Ureda da vidi o čemu se radi.

Za početak promijenili su im termin. U takvoj medijskoj situaciji gdje Ured i Predsjednik ognjem i mačem kontroliraju sve relevantne medije, mi zapravo ne možemo govoriti o fer i poštenim izborima jer oni to nisu. U takvoj situaciji Josipovića se može rušiti jedino žestokom kritikom i oštrom retorikom kojom bi se birače masovnije negoli ranije natjeralo na glasovanje. U tom smislu iz „Hrasta” i stižu sugestije da Kolinda Grabar Kitarović pojača retoriku jer nastavi li ovako prijeti opasnost da ne bude prepoznata kao adekvatna promjena. Njezin odlazak u „Nedjeljom u dva” bio je strateški promašaj jer je ona zapravo upala u zasjedu. Naime, kako vidimo i čujemo, Ivo Josipović će se posljednji pojaviti u Stankovićevoj emisiji jer je to idealan tajming.

Zadnji doći kod Stankovića, a ne prvi, to je mudro! Kolinda je Stankoviću otišla prva, grlom u jagode i izgovorila je rečenicu koju desni kandidat nikada ne smije izgovoriti ako računa na glasove desnog spektra. Desnom kandidatu za predsjednika države nikada, ali baš nikada Tito ne smije biti teško pitanje. Jer, desnici Tito uopće nije teško pitanje. On je za njih zločinac, razumniji dio desnice će saslušati sve pluseve i minuse Josipa Broza Tita i na kraju će reći, bez obzira na sve, prevladavaju zločini i prevladava antihrvatski stav i on je za nas negativan lik-Vratio nam je Istru! Da, a onda je Boku Kotorsku, Srijem, Banat i Bačku predao Srbiji i Crnoj Gori! Zašto bismo Paveliću pamtili da je prodao Istru i Dalmaciju, a Titu ne bi da je predao Boku, Banat i Bačku? Pavelić je osim toga bio pritisnut, Tito je ovo napravio dragovoljno! Bez ikakve nužde. Što je pak sve Tito bio kadar napraviti ukupnim hrvatskim interesima pokazuje da Istru nije oslobađao kao Hrvat Hrvatskoj nego kao komunist koji hoće zapasati što veći komad kugle zemaljske da bi tu razvijao socijalizam. Jer, došao je pred Udine i do Klagenfurta! Pa nije vrag da je mislio da su i Udine – Hrvatska?!

Tito bi da ga se pustilo ušao i u Veneciju i išao bi do Graza! Tito ne oslobađa Istru kao politički Hrvat, nego kao komunist koji ratuje sa kapitalizmom. Politički Hrvat bi oslobađao Istru, (uostalom i NDH je donijela odluku o vraćanju Istre Hrvatskoj čim je pala Italija!), ali nikad ne bi poklonio Boku i Srijem drugima. Da ne govorim o Bleiburgu, ubijanju 660 svećenika itd. Kolinda je tu napravila istu grešku kao svojedobno i Prgomet i to na istom minskom polju i to je upravo neshvatljivo. Osim toga njezina kritika Josipovića za sada nije niti oštra niti ubitačna, njeni meci za sada fijuču visoko iznad njega. Ljudi upravo intuitivno znaju da bi ona bila bolja Predsjednica, Kolinda je osoba koja budi povjerenje, njena biografija je kristalno čista, ali njezina retorika je tanka baš kao što je tanka bila retorika Jadranke Kosor kad se borila sa Mesićem. Nježno, prenježno, ništa što narod diže na noge, ništa što jamči radikalne promjene, ništa što bi u ovoj potpunoj kontroli medija otkrilo njegove slabe bokove.

No, pravi izbori i pravi okršaji još nisu ni počeli tako da Kolinda ima vremena ispraviti ove početne greške u koracima, ali to će se dogoditi samo ako razumije što ovaj narod uistinu hoće. Za razliku od Kolinde, Milan Kujundžić je izašao na megdan kao svojedobno Marijan Beneš na ring. Srčan i pun kiptećih emocija koje ne može sakriti, Kujundžić pokazuje silnu emociju i na toj razini za sada sjajno komunicira sa publikom. Njegovi odgovori su često skup golih fraza, vidi se da je često posve nepripremljen, njegovi savjeti tek su zbir dobrih želja, tu fali razrađenosti budućih poteza i tu fali iznad svega minuciozne analize dosadašnjeg Josipovićevog mandata. Iz te analize bi se mogli crpiti brojni odgovori što i kako treba mijenjati na Pantovčaku.

No, narod je kod Kujundžića prepoznao iskrenu emociju i na tom valu on je bio sjajan i kod Stankovića i u „Piramidi”. Problem je u tome što će idući put negdje nastupiti tek kad Josipović digne rampu, ako njegovi savjetnici zaključe da treba pripustiti Kujunđića da bi se neutraliziralo Kolindu. Tu je tragedija ovih izbora, što se Josipović sa svojom enormnom snagom u medijima, sa svima njima igra kao sa lutkama na koncu! Za Kolindu je HTV-u naređeno da ne smiju pustiti njene slike sa svjetskim čelnicima, pa je onda zaključeno da je vrijeme za Kujunđića da uzme dio biračkog kolača, a sada će osluškivati ankete kako bi odabrali idealan trenutak da u igru ubace Milana Bandića. Čovjeka koji ne može pobijediti ali kao i na zadnjim izborima može zadati konačni udarac desnici da svog čovjeka ne postavi na Pantovčak! Ta dupla Bandićeva igra uopće nije shvaćena u narodu, jer on kao populist sjajno igra. U medijima ga ne možete razotkriti jer tu na vratima stoji Josipović kao glavni body gard koji odlučuje tko može na naslovnicu, a tko ne može! Mediji, prokleti hrvatski mediji…

Sve u svemu, prva četvrtina jasno pokazuje sve mane i prednosti oporbe i upravo kraljevsku pozu koju u medijima zauzima Ivo Josipović. Želi li ga se pobijediti Kolinda mora pojačati retoriku, tim prije jer će joj sa gromkom retorikom za vrat puhati Milan Kujunđić koji tri puta glasnije izgovori ono što Kolinda prošapuće. A onda ju još čeka i stari lisac Milan Bandić. Kolinda bi dakle morala mijenjati taktiku. Kujunđiću pak nedostaje ono čega Kolinda ima previše: njenog nivoa i šarma. Nastavi li pak ovako sjajno kako je započeo, njegove šanse nisu neznatne tim prije što on realno nema što izgubiti. Ako izgubi, ali dobije pristojan broj glasova to će biti sjajan benzin za njegovu stranku i opciju općenito. No, ako Kolinda izgubi, onda taj poraz ima brojne konotacije. Pobjedi li Kolinda to sasvim sigurno donosi veliku pobjedu i HDZ-a na parlamentarnim izborima, koji ionako nezaustavljivo grabi prema Banskim dvorima. Pogledajmo drugu četvrtinu i ne zaboravimo da Josipović igra „na nož” do te razine da čuva datum izbora do samog kraja. Od gentlmena koji svira klavir čovjek se ne bi nadao takvih sitnih podlosti…

Tihomir Dujmović/dnevno.hr

facebook komentari

  • peppermintt

    da mediji su ona stvarna moć kontrole umova i misli.
    ali jesmo li mi baš tako slijepi i naivno prihvatamo sve njihove manipulacije? ne mislim ja tako, druga stvar je što većina ipak šuti iz drugih razloga što je jednostavno pritisnuta ekonomskom nesigurnošću, jer onomu koji mora raditi dnevno i po 15 sati ni ne pada na pamet pratiti nekakve analize i političke smicalice…

  • Nije lisica toliko mudra, koliko je kokoš glup.

    Nije Josipović toliko mudar, koliko su glupi oni koji su glasovali za njega.

    Francuska poslovica kaže: Ako si me prevario jednom, to se može deseiti, ako si me prevario dva puta, onda se to može desiti i pametnijem od mene, ali, ako si me ti prevario po treći put, onda sam ja budala i bez pameti.

    Tako bi se moglo za sve one koji opet misle, hoće i žele glasovati za one kojima je kad i spavaju antifašizam u glavi, a to su Mesićevci i Josipovićevci, i šta više reći.

    • nemaju oni veze s antifašizmom! Kakav antifašizam? Gdje su fašisti? Talijani su se predali ’43.
      Oni su čista protuhrvatska sila i napokon im treba ‘odrezat kljun’