Hoćemo li opet tako!?

7

Dogodi se da u kolonijalno potuljenu narodu izbiju u javnost grozne tajne, ali one u takvim uvjetima obično ostaju bez odjeka. Sjajan je – da ne velim: gnjusan – primjer „zaštićenog svjedoka“ Stjepana Mesića.

ivo_josipovic_mesic-sanader_hrpDvije-tri godine prije nego što je prvi put izabran za predsjednika Republike Hrvatske, taj je „antifašist“ tajno svjedočio na Haaškom sudu da je Hrvatska – izvršila oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu!

Prijepis toga lažnog svjedočanstva dospio je u ruke Josipu Joviću, i on ga je, ne obzirući se na zabranu Haaškoga suda, god. 2000. objavio u Slobodnoj Dalmaciji. Učinak? Hm, da. Hrvati su Mesića opet izabrali za predsjednika Republike. No, to se Ivi Sanaderu, Luki Bebiću i Vladimiru Šeksu činilo preniskom počašću za tako nečasno djelo, pa su lažnog svjedoka haaškoga Tužiteljstva okitili najvišim državnim odličjem te ga zakonski opskrbili doživotnim „Uredom bivšega Predsjednika“, tjelesnom stražom i svime što uz to ide. A Jović? Međunarodno je pravosuđe, uz pomoć hrvatskoga pravosuđa, kaznilo glavnog urednika Slobodne Dalmacije koji nije htio štovati svetost sudske tajne.

Davno je to bilo. U vrijeme kada još nismo bili u Europi. Ali i danas ima takvih stvari. Kako ih podnose današnji eurohrvati? Slično, ali ipak malo drukčije. Sjajan je – da ne velim: podjednako gnjusan – slučaj Abendblattova kolumnista Ivice Šole.

Prije pet godina malo je tko znao čime se – osim kaznenoga prava, ZAMP-a i skladanja – bavi Ivo Josipović. U međuvremenu smo toga gospodina upoznali i kao predsjednika Republike Hrvatske. Naslušali smo se njegovih bizarnih političkih izjava na različnim mjestima u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, trabunjanja o PravDI za Hrvatsku i Novoj pravednosti, o partizanima i „ustaškim gujama“, o Regiji i Regionu. To, mislili smo, „predsjednik stvara atmosferu“ (Josipović). I već smo bili oguglali na kulturni plimni val koji nas u toj atmosferi redovito zalijeva s Istoka, kadli najednom – Šola!

Čitao Abendblattov kolumnist knjigu negdašnjega srpskog veleposlanika u Zagrebu Radivoja Cvetićanina (Zagreb Indoors. Dnevnik, 2005 – 2009), objavljenu u Beogradu god. 2012. U knjizi je pod nadnevkom 22. svibnja 2007. našao bilješku u kojoj njegova ekscelencija tvrdi da je toga dana dva sata razgovarao s Ivom Josipovićem. “Doneo mi je“, veli, „svoju uobičajeno debelu hrestomatiju suđenja i presuda za ratne zločine. Devedeset i pet odsto Srbi. Potvrđuje da je izašao iz hrvatske komisije koja vodi tužbu protiv Srbije. Nije od toga pravio pompu. Kazao sam da mi prirodno cenimo taj gest“ (str. 240-241).

I što? Šola „prirodno“ nije mogao odoljeti, pa je kolumnistički osvježio tu srpsku „bajatu vest“. Ali Goran Ogurlić nije veslo sisao. Zna Abendblattov glavni urednik dokle u Hrvatskoj seže sloboda tiska. Stoga je – „prirodno“ – odbio objaviti dokaz da je sadašnji hrvatski predsjednik, koji se upravo natječe za novi predsjednički mandat, srpski špijun. Ili bio srpski špijun. A i dokaz mu se možda činio sumnjivim. Već stoga što je potekao iz (ne)prijateljskog izvora.

Što jest, jest: nije u tim stvarima uputno vjerovati srpskim izvorima. No, kada je Šolina kolumna objavljena na Internetu, Josipović se otmjeno očitovao o navedenoj „zabelešci“. Neko je vrijeme šutio. A onda nije poricao veleposlanikove tvrdnje. Umjesto toga on je svoje (špijunske?) posjete srpskom veleposlaniku elegantno podignuo na znanstvenu razinu. Poučio je Šolu i sve ostale neuke Hrvate da je „hrestomatija“ koju spominje Cvetićanin „koristan nauk“, da su to njegove znanstvene knjige i da je te knjige „u tri navrata“ nosio Cvetićaninu. Valjda na recenziju? A srpski mu je veleposlanik, jamačno ne bez „znanstvenog“ razloga, rekao: „mi cenimo taj gest“.

Što dakle? Ne znam komu treba dokaz da se Josipović zauzimao za podjelu srpske krivnje za osvajačke ratove, pa u skladu s time i za povlačenje hrvatske tužbe zbog genocida protiv Srbije. Josipović to nije tajio. Javno nas je, ne bez ponosa, poučavao o „konglomeratu pogrješnih politika“ i javno je, ulagujući se srpskom predsjedniku Borisu Tadiću, izjednačivao u zločinu Ovčaru i Paulin Dvor. Ali Cvetićaninovu „zabelešku“ ne treba zanemariti. Ona je politički ravna Mesićevu svjedočanstvu u Haagu. Stoga bi nam mogla biti povodom da se upitamo: Hoćemo li, kada Sud pravde u Haagu donese presudu o hrvatskoj tužbi zbog genocida protiv Srbije, prema Josipoviću postupati kao dosad prema Mesiću?

Benjamin Tolić/HRsvijet

facebook komentari

  • EMINƎM

    hrvatske posrbice su neizlječiv karcinom

    • peppermintt

      izlječiv je eminem, samo se triba pokrenuti ona šutljiva većina, a do tada će zvijzde Indexa bit blogeri poput ovoga: http://feniks.bloger.index.hr/
      triba imat živce pa ovo čitat a s druge strane triba otvorit oči i vidit što i kako misli “građanska ljevica ”

  • peppermintt

    Što dakle? Ne znam komu treba dokaz da se Josipović zauzimao za podjelu
    srpske krivnje za osvajačke ratove, pa u skladu s time i za povlačenje
    hrvatske tužbe zbog genocida protiv Srbije. Josipović to nije tajio.
    Javno nas je, ne bez ponosa, poučavao o „konglomeratu pogrješnih
    politika“ i javno je, ulagujući se srpskom predsjedniku Borisu Tadiću,
    izjednačivao u zločinu Ovčaru i Paulin Dvor. Ali Cvetićaninovu
    „zabelešku“ ne treba zanemariti. Ona je politički ravna Mesićevu
    svjedočanstvu u Haagu. Stoga bi nam mogla biti povodom da se upitamo:
    Hoćemo li, kada Sud pravde u Haagu donese presudu o hrvatskoj tužbi zbog
    genocida protiv Srbije, prema Josipoviću postupati kao dosad prema
    Mesiću?

  • peppermintt

    Josipović ne smije dobiti drugi mandat, jednostavno ne smije.

    • EMINƎM

      bojim se da će mu “dati” i drugi

      • peppermintt

        jelde i meni sve miriše nato, a što ćeš na drugoj strani protivnici 2 kandidatata koji imaju jednako biračko tijelo

        • EMINƎM

          uz to što protivnici Hrvatske velikodušno imaju potporu stranaca i mi sami im pružamo suport u svemu tom