Hodak: HDZ kao Dinamo – nitko ga ne voli, nitko mu ne dolazi na utakmice, a osvaja prvenstvo za prvenstvom!

0

Kolinda je za prsa prva ušla u cilj. Ako je do prsa, onda je Kolinda predsjednica!

kolinda-pobjeda-620x330

Jutarnji je dobio novog vlasnika. Ovisnici o tiskanim medijima ili barem većina njih znatiželjno su pratili nadolazeće promjene. Neki su žalili za Butkovićem, Plešeom, Alborghettijem, a neki nisu. Meni osobno je drago što uvijek duhovita i beskrajno talentirana Tanja Torbarina Globusova ikona ostala, a kao ovisniku o tiskanim medijima još više mi je žao što su mnogi ostali. No, moje opservacije su potpuno irelevantne. Novi vlasnik ima koncepciju. A ima i još nešto. Sjetih se jednog američkog političara koji je otprilike rekao: “U politici su važne samo dvije stvari. Prva je novac, a druge se ne mogu sjetiti. Slično je i u hrvatskim medijima. No da ima svježih i pozitivnih pomaka moglo se odmah primjetiti. Recimo procvala je kulturna rubrika – 8.siječnja. Veliki naslov: “KULTURA”, a ispod njega prava kulturna poslastica. Ogromnim slovima “urbi et orbi” kulturnom svijetu na znanje: “Snježne akrobacije Mile Kekina”, podnaslov još uzbudljiviji: “Frontman”Hladnog piva” s obitelji zimuje u francuskim Alpama.” Naravno, ogromni foto našeg Mile koji obaviještava svekoliku javnost: “Na skijama sam i dalje nesiguran.”

Mile-KekinListam dalje. Očekujem neku opservaciju nove Araličine knjige. Ništa. Osim opisa na dvije strane specijalnog izvjestitelja s francuskih Alpa kako se Mili skliže na skijama, a on ne zna zašto. Moj zlobni prijatelj Luka Zaradić kaže. “Hodak, meni je veća kultura onaj performans koji se desio Anti Tomiću u onom kafiću na Rivi. Ne ovaj zadnji s Poskocima. Mislim na onaj drugi.” “Znam na što misliš Luka! Slažem se! Možda Ante Tomić od skijanja Mile Kekina napravi putopis, a Splitsko narodno kazalište ga onda adaptira u Operu i premjerno izvede u režiji Olivera Frljića”. Već vidim avangardnu scenu kako naš Mile sa šubarom na glavi i u kupaćim gaćicama (na kojima je slika Kolinde) skija s obzirom da u Splitu nema snijega preko flaša hladnog piva. Oliver je odbrao flaše Heinekena jer je na njima uvjek velika crvena zvijezda. I kad se Mile vinuo do vrha, pomoću crvene zvijezde, prilazi mu s mikrofonom u ruci Danijela Trbović i naredi mu da opiše svoju kulturno-skijašku karijeru sa “da” ili “ne”. Kad se sve to objavi u kulturnoj rubrici Jutarnjeg, evo nam kulturnog događaja godine kojem ni Ploveće Kazalište nije ravno.

Parafraziram jednu misao Oscara Wildea o Anti Tomiću: On je uistinu jedan od naših najvećih pisaca. Uostalom, s time se i on slaže!

U Parizu se desio zločin. Tužan, ali nažalost očekivan. Zbog satire pobijena je cijela redakcija Charlie Hebdo. Sveti Otac je u četvrtak služio misu u spomen žrtava ovog terorističkog napada na karikaturiste čiji je grijeh bio što su satiričnim karikaturama navodno povrijedili nečije vjerske osjećaje. Sad se jasno odmah javljaju neki hrvatski farizeji. Kao treba biti oprezan kad se dotiču nečiji vjerski osjećaji. Pa makar i satirom i humorom. Slično razmišljaju i mediji u Britaniji. Na Otoku žale za ubijenima, ali im i zamjeravaju na satiričkom tretiranju Islama. Hvala Bogu, toga u Lijepoj našoj još nema.

Naši uglavnom lijevi mediji su oprezni i skoro brižni. Dnevno čitamo o klerofašističkim biskupima. O Košiću i Bozaniću. Traži se striktno odvajanje crkve od države i naroda. Traži se da novac koji država daje crkvi temeljem tzv. Vatikanskih ugovora (što znači međunarodnih ugovora) crkva vrati narodu. Kao da crkva i 86% vjernika pripada nekom drugom narodu.

đuro glogoški potpora2Večernji, kao demokratski, daje prostor tipičnom boljševiku dr. Alojzu Ivaniševiću. Za njega je dr. Kujundžić propali radikalno desničarki kandidat. HDZ mu je: “Karamarkov neopravaški, neokrižarski i neotuđmanistički HDZ.” Ma što god to značilo! Svoj neoboljševički bijes Lojz u strahu od onog što bi se moglo dogoditi u nedjelju 11. siječnja opisuje apokaliptično. Lojz mudruje kako će HDZ-ovo indoktrinirano biračko tjelo i u drugom krugu glasovati za Kolindu. A njen je zadatak da ona, u međuvremenu, pokuša za sebe pridobiti birače i biračice centra. Prevedeno drugove i drugarice recimo iz općine Centar. Stoga premudri Lojzek ovako mudruje. “Stoga je logično da se u njenoj blizini više ne pojavljuje ni Karamarko ni ostali HDZ-ovi turbonacionalistički jastrebovi, a zašutjeli su očito, barem nakratko, I glasnogovornici Karamarkove, Košićeve i Bozanićeve katoličko-džihadističke frakcije iz šatora pred Ministarstvom branitelja u Zagrebu.” Koliko nepročešljanih misli i mržnje u prof. dr. Alojza Ivaniševića. Džihadisti u invalidskim kolicima!? Osim što su džihadisti još su i frakcija biskupa Košića i nadbiskupa Bozanića!? Lojz inače radi u nekom institutu u Beču pa nama u regionu otvara oči. No pustimo jeftinu satiru dr. Ivaniševića.

Vratimo se onoj tragičnoj iz Pariza, ali i onoj povijesnoj. Mnogi smatraju da je i Ezop bio satiričar. Bili su to i Terencije Varon, Petronije, Apulej, itd. Satiričarem se smatra i Voltaire, genijalni Franz Kafka, Hašek, Kundera, Orwell. Kod nas Matoš, Krleža… Inoslav Bešker u svojoj odličnoj rubrici “Riječ dana” među satiričare ubraja Tanju Torbarinu, Viktora Ivančića, Predraga Lucića, Borisa Dežulovića, Đermana Senjanovića, Antu Tomića… Zanimljivo, svi su ti likovi, osim Tanje Torbarine, kako bi to umiljato rekao profa Ivanišević, turboljevičarski jastrebovi. Čudno da se Ino nije mogao sjetiti ni jednog neljevičarskog satiričara. S druge strane, kad imamo u vidu što se sve satiričarima u ova opasna vremena može dogoditi, možda je i bolje više ne nabrajati. Uglavnom, budimo oprezni kad satirom ili konkludentno vrijeđamo vjerske osjećaje vjernika. Osim naravno ako se ne radi o 86% katoličkih vjernika. Jedino ako njih – kao turbonacionalističke džihadiste – ne prepoznajemo samo u Lici. Jer tamo su kato-lički, ali tvrdi i opasni džihadisti.

Vrhunski cinik i satiričar Oscar Wilde je napisao: “Vjerovati je naporno i dosadno, ali je zato sumnjati zanimljivo i privlačno.”

Đuro Glogoški je neformalni lider džihadista iz šatorske Katedrale u Savskoj. Tako mu naime pastoralno tepa hrvatska lijeva novinarska falanga.
Popeo se čovjek svima na jetra. Niti se svađa, niti viče, ne vrijeđa. Ne možeš ga izbaciti – kako se to kaže – iz sedla. Razgovarao s Predsjednikom Vlade. Tvrdi – na incijativu Premijera! Ali deru se mirni i pomrljivi kukurikovci: Zašto je dosada šutio? Istina, Đuro to nikome nije rekao, osim svojim suborcima u šatoru. Zašto tu strašnu tajnu nije povjerio diskretnim novinarima naprednih, slobodarskih fizionomija koji znaju šutjeti? Ko da su se školovali u radio Tirani za režima Enver Hodže! Đuro se na svoj tihi svađalački način opravdava. Predlaže detektor laži za Premijera i sebe. Da se utvrdi tko je koga pozvao i tko je koga zamolio za primjenu “zakona omerte”. Među slobodarskim režimskim novinarskim poltronima nastale su salve smijeha. S običnim strojem dokazivati tko govori istinu. Ma, dajte molim vas! Svaki čas se pokvari veš mašina, mobitel, TV-RIZ, itd,. Jasno je da Premijer govori istinu. Pa još u nastupnom govoru, nakon pobjede na parlamentarnim izborima, obećao je da neće moguće neuspjehe svoje vlade prebacivati na bivšu gubitničku vlast. Obećao je i držao se toga ko pijan plota.

kolinda-pobjeda-2

Kako bi to rekao drug Tito. Ni on ni ministri nikada ni jednu lošu riječ nisu rekli o “zločinačkoj organizaciji” i njenoj nepravomoćnoj presudi. Iz toga je vidljivo da Đuro laže. Sve to zasolio je i ministar bez branitelja Fred Matić otkrivši napaćenom hrvatskom narodu strašnu istinu. Đuro mjesečno metne u džep 24.816 kuna. Zajedno sa svojom suprugom. A za što? Jer se vozika okolo kolicima i diže tlak Matiću i Vladi. Javiše se ogorčeni jednospolni i progresivni građani. One koje predsjednik Josipović s pravom naziva “građankama i građanima”, a čija lica ste mogli vidjeti među mnogobrojnim hrvatskim zastavama u Ivinom stožeru u prvom dijelu predsjedničkih izbora. Ti građani životare na Pantovčaku, u Bosanskoj, Novakovoj i u podnožju Sljemena, a često nemaju ni 15.000 kn mjesečno. On “križar s kukuljicom” kako ga lirski opisuje Klauški u 24sata prima 24 soma mjesečno. Kao da je Đuro jedini koji nema obadvije noge. I to je sad herojstvo! Oni u javnim i državnim ustanovama svaki čas daju nekom nogu. S posla! Ali nemaju veću lovu od ministara. Barem ne službeno. A mirni, šutljivi i ujedno svadljivi Đuro već 23 godine sjedi u kolicima i ništa ga ne može izbaciti iz koncepta, s turbonacionalističkim šalom oko vrata, kako ga vidi Lojz iz Bečke šume. I nudi svoja 24 soma zajedno s kolicima svakom onom klipanu koji misli da je 12.000 kn za svaku nogu previše u ovoj krizi.

Predsjednik Ivo Josipović kategorički odbija insinuaciju da je pomilovanje petorici Srba, osuđenih za ratni zločin, potpisao ćirilicom.

ZoranGotova je izborna šutnja, završili su izbori. Što se izborne šutnje tiče, bilo bi dobro produžiti je sve do parlamentarnih izbora. Kolinda je za prsa prva ušla u cilj. Ako je do prsa, onda je Kolinda predsjednica! U izbornom stožeru “građana i građanki” čak 3 hrvatske zastave! Predsjednik Vlade objektivan. Salonskim rječnikom, Kolindinu pobjedu proglašava “hajdučijom”, a njenu stranku zločinačkom organizacijom. Zločinačka organizacija već godinama ima na čelu daleko najnepopularnijeg političara – Karamarka. Nešto ipak smrdi. Najnepopularniji političar vodi osuđenu zločinačku organizaciju, a pobjeđuju u nizu: lokalni izbori, dva puta izbori za EU parlament i sada predsjednički izbori. Koliko su nepopularni, bojim se da će se prošetati i na parlamentarnim izborima. Pomalo podsjećaju na Dinamo. Nitko ga ne voli, nitko mu ne dolazi na utakmice, a osvaja prvenstvo za prvenstvom. SDP se mora zamisliti. Pošteni, svi ih vole, a gube utakmicu za utakmicom. U svakom slučaju, percepcija javnosti o strankama i političarima nakon ovih izbora više neće ovisiti o lijevim medijima i njihovim poltronskim agencijama za ispitivanje javnog mijenja.

Predsjednik vlade kaže da HDZ stvara praznu nadu, za razliku od njegovih koji su stvarali čisto beznađe.
[ad id=”40551″]
Zvonimir Hodak/dnevno.hr/kamenjar.com

facebook komentari