HODAK: Ne bi možda bilo loše pjesmu ‘Lijepa li si…’ predložiti Markovini i Pusiću kao stranačku himnu?

1

Prebiremo po sjećanju o protekloj godini… Znači treba se prisjetiti ljudske gluposti u 2016. godini.

Opet kraj jedne godine. Tradicionalno prebiremo po sjećanju tražeći nešto što je u protekloj godini bilo u najmanju ruku atipično, najljepše, najhrabrije, najhumanije… Kao okorjelom ciniku uvijek mi, u nedostatku inspiracije, padne na pamet izreka koju pripisuju genijalnom Albertu Einsteinu: “Jedino su svemir i ljudska glupost neizmjerni, time da za svemir to još uvijek nije do kraja sigurno.“

Znači treba se prisjetiti ljudske gluposti u 2016. godini. Nije izabrao Đelo Hadžiselimović nego moja malenkost. Obzirom na pretencioznost izabrane teme tješi me tek što je to u konačnici možda samo još jedna (moja) glupost više.

Naravno, ne mislim raspredati ni o glupanu godine ni o gluposti godine. Naime, kandidata bi bilo toliko da svi zajedno ne bi stali u jednu podeblju knjižurinu. Jedan od kandidata za tu prestižnu zlatnu medalju bio bi lik mladog aktiviste “Inicijative mladih za ljudska prava“ Mario Mažić. Naš Mario ima 23 godine, završio je opću gimnaziju i sad vodi brigu o ljudskim pravima tražeći da se zabrani pjesma Marka Perkovića Thompsona “Lijepa li si…“.

Mario je sa svojim kvocijentom inteligencije odmah skužio koliko je ta pjesma “nacionalistička, agresivna i potiče na nasilje“. Prijedlog je poslan UEFI prije početka EURO 2016.g., a supotpisali su ga, uz našeg borca za ljudska prava, i Benjamin Abtan, predsjednik European Grassroots Antiracist Movement i Dominiqiue Sopo, predsjednik SOS Racime iz Francuske. Što daje određenu težinu i mudrost samom prijedlogu jer su Mažićevi “drugovi po oružju“ toliko puta slušali tu “agresivnu i nacionalističku…“ Thompsonovu pjesmu da više nisu mogli mučati.

Još kad im je Mario prišapnuo da je ime ”Thompson” referenca za istoimenu strojnicu te da Thompson za vrijeme koncerta ne svira na gitari nego “šara“ po publici iz strojnice, Abtan i Dominique odlučili su podržati progresivnog skojevca. Time su mu zapečatiti njegov san o ljevičarskoj političkoj karijeri. Naime, sada, gdje god i kad god se pojavi lik sa imenom i prezimenom Mario Mažić, odmah će ga dobronamjerni građani povezati s Albertom Einsteinom. Možda će Mirjana Mirt, Vedrana Rudan, Neda Raukar, Rada, Branislav Pofuk, Ante Tomić, Nenad Stazić, Oliver Frljić, Mile Kekin… prisegnuti da je rođen novi Einstein s obzirom da se na istoku pojavila nova sjajna zvijezda koja se predstavila kao “Nova ljevica“.

Ne bi možda bilo loše pjesmu “Lijepa li si…“ predložiti Markovini i Pusiću kao stranačku himnu. Na taj bi način i oni ozbiljno zagrizli u osvajanje pehara na kojem bi bio ugraviran natpis “Glupost godine.“ Zašto? Kao “ovlašteni predlagatelj“ jednostavno i zdušno bi podržao to reciklirano, kriptokomunističko i pretenciozno društvance.

Kako svaka nova stranka ima obično sjajnu perspektivu od 1,5 i 2% glasova na bilo kojim izborima 29. Prosinca prošle nam već godine dobili su sjajan vjetar u leđa. Naime, Večernji je prenio tekst skuhan u HINA-inoj kuhinji prema kojem “utjecajna“ Nova ljevica opširno elaborira vraćanje INA-e majčici domovini tj. RH. Kao i obično komunjare uvijek izlaze s novim prijedlozima punim klasičnih dijalektičkih floskula.

Kao recimo “Nova ljevica zahtjeva da se razrada projekta temelji na načelu očuvanja radnih mjesta s posebnim fokusom na Rafineriju Sisak“. Sad bi svi radnici INA-e to trebali popušiti jer će se novi Vanja Špiljak, Mišo Broz i slični moralno-politički podobni kadrovi brinuti da radnici očuvaju radna mjesta. Nakon što ocvali, sada komunjare savjetuju “drugovima“ u INA-i neka surađuju sa sindikatima te im “sugeriraju“ vrlo zanimljiv scenarij: “Očekujemo i da se u tom planu posebno vodi računa o stvaranju uvjeta za povratak iskusnog stručnog kadra nekadašnje INA-e i Nafta plina koji je zbog politike Vlade prema INA-MOL-u bio prisiljen potražiti radna mjesta diljem svijeta“. Amen!? Koji je to ”iskusan kadar“? Možda onaj koji je u doba Juge haračio INA-om, a danas“ kopa“ po rudnicima love u Švicarskoj, Njemačkoj i Lihtenštajna ili uživa u svojim firmama koje su osnovane lovom izvučenom u bezbrojnim financijskim transakcijama baš iz INA-e.

Iz vlastitog odvjetničkog iskustva došao sam još davno do jednog zanimljivog zaključka: u svim velikim sudskim procesima u komunističkoj, ali i u današnjoj demokratskoj, Hrvatskoj kad se radilo o tzv. gospodarskom kriminalu, uglavnom su po sudovima defilirali kadrovi iz INA-e i beogradskog GENEX-a. Sve su to bili uvaženi članovi bivše komunističke i sadašnje postkomunističke financijske oligarhije. Možda su bili ne samo ideološki već i financijski usko povezani s pojedinim članovima Nove ljevice.

Sada su, zahvaljujući svojoj dragoj istomišljenici – direktorici HINA-e, dobili mogućnost iznijeti u Večernjaku svoje ideje o novom preslagivanju bivše komunističke elite i novom repozicioniranju na pozicije financijske i ekonomske političke moći. Kad se stari kadrovi vrate u novo osvojenu INA-u svi ćemo odmah postati sretni i zadovoljni.

Drugovi će malo podmazivati financijskim kremama izborana lica novih ljevičarski ikona. Tako će se npr.: Teršelička i Rada pretvoriti u novu Jovanku i Milku Planinc, a radnici će kao i obično popušiti do nove prilike.

Super mi je ovaj prijedlog Nove ljevice da se stari/novi kadrovi vrate u INA-u po ponovno nastave s izvlačenjem novca u novo osnovane privatne kompanije i off-shore tvrtke u Hong Kongu, Britanskim djevičanskim otocima i sličnim destinacijama. Ta ideja, po meni, starno zaslužuje istaknuto mjesto u borbi za glupost godine.

A sad neke drugorazredne gluposti koje ne mogu ozbiljno konkurirati Mažiću i Novoj ljevici, ali ipak zaslužuju relativno visok plasman na rang listi gluposti godine.

Naša draga Predsjednica RH voli dekorirati zidove, uostalom kao i naše drage predsjednice/ženice u našim stanovima. Tako je Kolinda na Pantovčaku «izvjesila» sliku pok. predsjednika Tuđmana, a uz njega ”objesila” Stipu Mesića. Mislim njegovu sliku. Tko tu nedostaje? Taj kviz je riješila Renata Rašović iz Večernjaka i odmah obavijestila svekoliku javnost o toj očitoj diskriminaciji. Možda je čak riječ i o segregaciji. Nedostajao je na zidu Ivo Josipović.

Naime, Kolinda si ga nije objesila. Stoga nam na cijeloj jednoj stranici Večernjak otkriva strogo čuvanu tajnu da je nezaboravni maršal Tito bio hrvatski predsjednik. Renatina ljupka opaska “kako na Pantovčaku nema mjesta jedino za njega (Josipovića) i druga Tita nasmijala je dragog Ivu“. Istina, samo smo Broz i ja protjerani“.

Nekako mi se čini da kad već deložirani Stipe Mesić može visiti, vječna je šteta što nije uz njega obješen i Joža. Međutim, kako kaže glasnogovornik Luka Đurić, što se našeg Ive tiče, problem RH biti će ipak riješen kad Josipović odabere umjetnika koji će napraviti njegov portret. Ako se pak Ivi žuri da što prije dođe na zid, može si napraviti selfi i poslat ga Predsjednici. Ili dati da mu se napravi grupni portret Ivo u raljama ustaških zmija.

Zanimljiv je kandidat za visoki plasman na rang listi gluposti godine je i prijedlog zagrebačkog hadezeovca Ivana Čelića da se Jadranka Kosor vrati u HDZ. Zašto ne? Jadranka je uvijek bila pobornik tzv. pluralizma i slobode izražavanja, bilo dok je još šefovala u Ministarstvu branitelja, bilo u samom HDZ-u, ili kad je postala predsjednica hrvatske Vlade.

Na ta dva mjesta je bila izabrana potpuno demokratski, jednoglasno, s jednim glasom Ive Sanadera. Sjećam se ženske koja je, čim je Kosorica bila preuzela kormilo Ministarstva branitelja, iz Ministarstva odletjela preko noći.

Nije joj pomoglo ni to što je bila braniteljica u Domovinskom ratu. Za našu Jacu, kad je napokon postala ministrica, to joj nije bila više nikakva referenca. U velikim čistkama nad onima kojima su Sanader, Glavaš, Borboši i kompanija pokrali glasove na dva izborna sabora HDZ-a, Kosorica je aktivno sudjelovala kao drugi čovjek stranke po snazi i kao potpredsjednica Vlade.

Mnogi pošteni i ugledni suradnici dr. Franje Tuđmana su ili odletjeli naglavce niz stepenice ili su bačeni na margine. Ali našem marnom HDZ-ovcu Ivanu Čeliću je strašno žao Jace baš kao što i Jaca sad lije krokodilske suze za svima onima koji su izletjeli iz stranke za vladavine Sanadera i Karmarka. Naša novopečena zagovornica stranačke demokracije, naša Suzana, uvijek je spremna pustiti suzu, ali ….. samo za sebe.

Uostalom, sad je već evidentno da je jedini političar, koji je ujedno bio i državnik, dr. Franjo Tuđman, bio jedini predsjednik te Stranke koji svoje oponente nije bacao iz stranke. Ali za sve ljevičare i sitne duše u i oko HDZ-a on je bio “strašan diktator“ i ”autokrat”.

Liberalni demokrati tipa Sanadera, Kosorice, Milanovića i Karamarka nisu imali tu vrstu tolerancije. Pitanje koje se nameće samo od sebe je: tko je ustvari bio pravi demokrat? Tuđman ili Sanader, Kosorica i Karamarko?

Među ozbiljne kandidate za medalju zaglupljivanja spada i HRT. Umro je George Michael. Pjevačka i glazbena zvijezda te ikona homoseksualne zajednice. Zajednice koja ne poznaje kompromise. Svi bez izuzetaka trebamo pokazati ljubav, toleranciju i razumijevanje za njih. Oni nisu pederi. Za njih se čak ne smije reći ni da su homići.

Oni su u pozitivnom kontekstu “drugačiji od nas“. Kad novinarka HTV-a Sanja Šegedin Miriovsky napiše da je pok. pjevač bio homoseksualac i teški ovisnik o drogama onda LGBT zajednica u RH skače na zadnje noge i tolerantni, kakvima ih je Bog već stvorio, histeričnim pritiskom ostvaruju Pirovu pobjedu. Poltronsko vodstvo HTV-a, čuvši da će homići Zagreb Pride-a “pokrenuti pravne radnje“, kažnjava svoju profesionalno korektnu novinarku i ocjenjuje njen osvrt “neprofesionalnim pristupom“ te joj izriče opomenu.

Zagreb Pride je svojevremeno teško oklevetao Karolinu Vidović-Krišto i platio pravomoćnom presudom istoj 30.000 kn., a s kamatama i troškovima i znatno više. Tada HTV-ovi liberali nisu uzeli u zaštitu svoju novinarku. Sad je Zagreb Pride na Ustavnom sudu, a ići će i do Strassbourga. I uspjeli bi kad bi tamo slučajno sjedili pravnici iz HTV-a. Kad je riječ o njihovim stražnjicama onda su na nultoj točci toleranciji. Kad krajem godine vrijeđaju ljude i proglašavaju ih “homofobom godine“ onda to smatraju normalnom slobodom izražavanja zagarantiranom čl.38 Ustava RH. Nije ni čudo da tako vole “dvostruke“ kriterije. U svakom slučaju HTV odnosno njegovi stegovna tijela mogu potpuno zasluženo konkurirati za trofej “Glupost godine“.

Uz opće zgražanje i osudu amoralnog čina HTV-ovih lijevih birokrata javila se jedna ljevičarska novinarska zvijezda u “usponu“. U svojoj rubrici “Po strelici gore, po strelici dole“ Nataša Vlašić Smrekar očitala je lekciju “nepažljivoj“ Sanji Šegedin Mirovsky podučivši je da “za razliku od mnogih, novinari moraju pažljivo birati riječi“.

Vrlo kolegijalno. Već je sad jasno da Natašu možemo proglasiti novom Jelenom Lovrić ili Sanjom Modrić. Možda zaista novinari i moraju pažljivo birati riječi, ali Večernji mora isto tako pažljivo birati novinare. Destiliranih ljevičara je i onako previše u tom listu, pa još kad sada i Nataša galopira preko leševa svojih kolega, e to je sada stvarno previše!

Čitam čudnu izjavu predsjednice RH koja kaže: “da ima veleposlanika koji ne rade u interesu hrvatske države, nego rade protiv državne politike“. Dobro jutro Kolinda!!! Javna tajna? Ne! Već od 2000. godine u veleposlanstva RH odlaze likovi bez završenih fakulteta, neki ne znaju ni jezik zemlje u koju dolaze, likovi koji u salonima za goste izlažu slike i biste neosuđenog ratnog zločinca Tita, likovi koji na službenim večerama pričaju tračeve i jeftine viceve o pok. predsjedniku Tuđmanu, itd. itd. Pa što? Potpuno je nevažno tko vlada zemljom, da li Račan, Sanader, Kosorica, Milanović ili Mesić ili Josipović ti likovi punih glava “samoupravnog socijalizma“ ostaju zacementirani na svojim mjestima.

Mijenjaju jedino destinacije, ali mentalni sklop im uvijek ostaje isti. Protuhrvatski. Predsjednica RH ide prema polovici svog mandata i vrijeme je da nediplomatski imenuje one “koji rade protiv državne politike“ te napokon realizira svoje ustavne ovlasti i očisti “ambasade“ te ih pretvori u veleposlanstva RH.

U moru gluposti koje bujaju u Lijepoj našoj ovo je jedna onih koju je možda tehnički najlakše eliminirati. Naravno, uz malo dobre volje. MVP bi umjesto velikog srebrenog pehara za glupost godine mogao za nagradu dobiti glavu u bronci našeg Maršala. Iz ambasade u Parizu.

John Dryden je napisao: “Čuvajte se bijesa strpljivog čovjeka“. Ja bih nadodao, čuvajte se bijesa i strpljivog naroda… makar njegovih 70% građana.

Apsolvirajmo temu o gluposti godine jer je ona, barem što se tiče RH, ustvari beskrajna kao i sama glupost. Možda malo o farsi godine. Nakon “nesretne“ spomen ploče HOS-a u Jasenovcu na zadnje noge osovilo se sve što je lijevo, progresivno i anacionalno. Pupovac i antife malo protestiraju, pa malo padaju u “nesvest“ od očaja. Kako je to moguće u jednoj sekularnoj i antifašističkoj državi? Međutim, nije ih zabrinula jedna nova farsa. Naime, 24.prosinca u Pančevu je svečano, uz Dragačeve trube, otkriven spomenik borcima palim u istočnoj Slavoniji i Vukovaru.

Imena 69 boraca koja su između ostalih sravnili Vukovar sa zemljom uklesana su “zlatnim slovima“ jer kako su rekli, riječ je o “golobradim mladićima Vojske Jugoslavije, pripadnicima srbijanske policije i drugima, koji su kao junaci dali svoje živote za obranu Srbije”!?

Dakle, diže se spomenik sa zlatnim slovima ”junacima” koji su branili Srbiju u Vukovaru i Istočnoj Slavoniji. Kud ćeš veće farse, dvoličnosti, farizejštine i gubitničkog bezobrazluka. Svakom mladom čovjeku koji ni kriv ni dužan mora u rat treba podići spomenik, ali bijesno siktati na spomenik borcima koji su poginuli braneći svoju zemlju kod Jasenovca, a ne izustiti ni slovca kad se spomenik diže agresorima iza kojih su ostale recimo Ovčara, Velepromet i Vukovarska bolnica, to je sramota koja pada na dušu hrvatskim izdajicama, dezerterima i ratnim profiterima. Naime, spomenik u Pančevu je na neki način spomenik i njima.

Pjevač Grdović je izgleda mislio da se podatak od 6 litara na 100 kilometara odnosi na njega a ne na auto.

Zvonimir Hodak / Dnevno.hr

facebook komentari

  • kvaternik

    kakav presjek godine! humoristički ali istinito!
    divota! hvala!