Pratite nas

Istaknuto

HODAK: Netko će reći da je često spominjanje UDBA-e pomalo paranoično. Razmislite malo

Objavljeno

na

Praštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga vrijeđaju rekao je Napoleon Bonaparte. Lijepa misao, ali neupotrebljiva u realnom životu punom jugovića, orijunaša i udbaša. Možda može vrijediti u Francuskoj

Na djelu je nova, do sada najžešća antifašistička ofanziva. Domaći i strani antife nekako koordinirano stišću svoje internacionalne pesti i sikću: Non pasaran! Amerikanci sto godina nisu uspjeli riješiti svoju nacionalnu rak-ranu zvanu Ku Klux Klan, ali prozivaju Hrvatsku za ustaštvo. Kao da nisu čuli onu Isusovu: Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen! Nevladine udruge, koje umiljato sisaju dvije majke RH i strane službe, imaju otvorena vrata u Buzinu. Obamina ambasadorica želi relevantne informacije. I dobila ih je. Od istih onih koji su 45 godina širili “ustašku“ hrvatsku povijest. Sad su ulogu Bude Lončara i Koče Popovića preuzele ljevičarske udruge, antifašisti tipa Zorana Pusića, Rada, Rade i familija, Sanja Sanja, Feralovaca iz Novosti, Josipovića i Mesića koji, kao bivši predsjednici, imaju za Buzin i dalje visok rejting. Netko će reći da je to često spominjanje UDBA-e pomalo paranoično. Razmislite malo. Ustaše koje su u 90 % slučajeva od 8. svibnja 1945. fizički zbrisani s lica zemlje, ali sad ipak bauljaju Lijepom Našom dok su udbaši, koji su u svibnju 1991.  masovno transferirani u HDZ, do sada su navodno potpuno nestali, transformirali se u liberale i borce za ljudska prava. Nikada nestali, oni su i danas korov koji sjajno uspijeva i koji nitko (od postanka ove države) nije iščistio. Imaju dva primarna zadatka. Prvi je fabricirati i pronalaziti nove i nove ustaše, a drugi je denuncirati branitelje i domoljube proglašavajući ih udbašima.

Evo, na fejsu gledam komesarsko lice izvjesne Dase Rubelj koja smireno i kulturno s nekim polemizira. “Evo je opet ustašinka u 3PM. Ma goni se ustaška kravo, javi se Hasi i Bruni u tabor. Ostavi se poštenih ljudi pas ti mater ustašku“. I sad samo zamislite da smo 5. kolovoza 1991. mi bili ti koji smo izgubili rat, kakav bi Dasa bila ”dasa”.  Ja bih valjda pisao kolumne na Golom otoku pokušavajući nešto uklesati u kamen. Sve dok Dasa to ne bi doznala… Jasenovac i Thompson dva su atavizma koji se vrte kao stara izlizana gramofonska ploča.

Ameri se čude Serdaru i brojci od 30 do 40 tisuća ubijenih u Jasenovcu. Oni od nekud imaju podatak da je bilo 70 do 90 tisuća ubijenih Srba. Ali se nikada nisu čudili brojci od 700.000 ubijenih koje su tobožnji antifašisti 25 godina uporno plasirali na zapad zbog povoljnijih kredita i ratnih reparacija od Njemačke. Veljko Kajtazi, zastupnik romske manjine u Hrvatskom saboru, izjavio je u portalu Narod.hr da je u Jasenovcu pobijeno više Roma nego što ih je bilo u to vrijeme u državi. Oni koji me čitaju znaju da ja vrlo rijetko koristim fejs za političke komentare. Uglavnom mi je ova kolumna sasvim dovoljna. No u tjedan dana to sam napravio dva puta i ne sluteći u kakovo sam osinje gnijezdo dirnuo. Prvi put sam komentirao događaje u Charlottesvilleu u Virginiji. Nazvao sam to “pokretom otpora“ ljevičarskom maršu protiv obilježja iz građanskog rata između Juga i Sjevera. Meta je bio spomenik generalu Robert E. Leeu poznatom “rasisti“ s Juga. Nezgoda je kod ljevičara što njih u suštini nikada ili skoro nikada ne zanimaju činjenice. A povijesna je činjenica da general Lee nikada nije bio vlasnik robova. Za razliku od  Abrahama Lincolna, generala S. Granta, zapovjednika vojske Unije koji je kasnije postao i predsjednik USA te George Washingtona, prvog predsjednika USA. Naime sva trojica su bili robovlasnici, ali kao što sam već rekao činjenice su za ljevičare samo nepotrebna forma. Samo za ilustraciju: i dan danas u Seattleu stoji spomenik jednom političkom pastoralcu sa stotinama tisuća žrtava na dušu, Vladimiru Iljiču Lenjinu. Na njega je liberalna ljevica vjerojatno ponosna.

Druga stvar koju sam komentirao je tzv. obrazovna reforma preko koje jugo ljevica želi mlade podučiti kako je ovo konzervativna desničarsko-katolička Džamahurija. Kao da je do sada hrvatski školski sustav izbacivao samo desničarske kretene i ustašoide. Samo rijetko sposobni i pametni kao Ivo Josipović, Stipe Mesić, Ivo Maštruko, Nenad Stazić, Ante Tomić, Jelena Lovrić, Jurica Pavičić, Branimir Pofuk i slični uspjeli su se izvući iz tog obrazovnog gliba, iz te močvare koju mogu isušiti  samo Boro Jokić i Blaženka Divjak. I onda je počelo “prekomjerno granatiranje“. Bio sam i malo počašćen tolikom pažnjom likova o kojima sam već čuo i čitavo. Tomislav Martek, Željko Mihoković zvani kokošar i neka Suzana Stanić čiji svjetonazorski profil možete procijeniti po njenom komentaru šumskih požara. Kaže Suzana “Španija je dobila od Brisela 20 miliona eura (čudim se da nije evra) za sanaciju štete od požara dobit će još 25 milijuna…“ Doslovan citat osobe koja bi polemizirala o obrazovnoj reformi… Željko Mihoković piše “Zvonimir Hodak. Što si zašutio? Povlačiš crtu ili su ti nosnice već nagrižene kao Mamiću i Bandiću… Aj, malo pičko plašljiva pojasni narodu ovo i naravno vezu Glasnovića, Čermaka, Gotovine, Bobana, Zubaka i Vukojevića… Hajde prodana dušo“-bez točke. Naravno, kvalificirani kokošar za kurikularnu reformu. On zna da se tu kukuriče. Kao denuncira me da šmrčem kokain. Tipično udbaško kukavičje jaje. Ja, koji u životu nisam zapalio ni cigaretu. Usput tipičan oksimoron. Mudra budala. K’o naleti na fejsu na njega naletjet će na oštrog kritičara Tuđmana i Gotovine. Njegovi su ga uvjerili da se radi o ratnim profiterima. Gotovina se obogatio što bježeći što ležeći u Haagu punih 13 godina. Trećeg“ kurikularca “ najbolje je oslikao HOS-vac Damir Markuš koji mi piše “Ako je Tomislav Martek onda je zaista DEBIL, odavno ga blokirao, luđak“. I tako sam prvi put u životu nekog blokirao slušajući Markuša. Što sve to govori? UDBA šalje “elitnu“ postrojbu 6. Ličke u off-medije Facebook, Twitter i u podzemlje. Treba kompromitirati neposlušne. Evo još jedne inventivne poruke Željka Mihokovića “Hodak… ličanski udbašu… napuši mi se hrvatskog ku*ca.“ Osim što sam ovisnik o kokainu, sad sam i udbaš. K’o pročita, pročita, k’o povjeruje, povjeruje. I sve to zbog generalnog plana da se sve ono što je izgubljeno 5. kolovoza 1995.g. pobjedom “ratnih profitera“ Tuđmana i Gotovine nadoknadi barem u manjoj mjeri “novim vrlim svijetom“ u hrvatskim školama. Poluparanoidni Martek postavlja pitanja na koje bi mu ja morao dati odgovor. “Zvonimir Hodak… objasni ljudima vezu Franjo Tuđman, Vladimir Zagorec, ti. Zašto si dobio da štitiš kako neki kažu Tuđmanovog izvanbračnog sina…Tebi je samo bijelo čisto (opet kokain), sve drugo u tvom životu je zmazanoća… Ostat ćeš na podoficiru JNA Kuruzoviću (nikad čuo za njegovog Kuruzu), te Zorić osobi koja lažno predstavlja udrugu Vukovatskih branitelja… Ima pravo Damir Markuš. Let preko kukavičjeg gnijezda. Kad te UDBA vrbovala pod svoga.“ I tako sve prelazi u egzemplarnu udbašku dosadu. Kokain, UDBA, Tuđman, Gotovina. Zatim “senzacionalno“ novo otkriće staro 65 godina. Majka Marijana Hanžekovića i majka moje supruge su rođene sestre. I što sad? Da se javno pokajemo supruga i ja kako bi umirili udbaše? E, malo sutra! Možda sam sve te uvrede i zaslužio kad sam se s ubačenim gerilcima već poznatih jugo nostalgičara upustio u polemiku. I tako ćemo možda morati taj kokain i tu UDBU riješiti na sudu. Onda ću od troškova postupka vratiti Mihokoviću 100 kuna za koje isti tvrdi da mi je poslao za neki predmet. Kao što vidite naši “hosovci“ žestokim tempom pitaju li pitaju. S obzirom na svoj kvocijent, previše su znatiželjni.

Ovih dana, točnije 18. kolovoza 1991., bio je otet dr. Ivan Šreter. Kako je u toj “razmjeni“ sudjelovao i Milorad Pupovac baš tražim po fejsu pitanje Marteka, Mihokovića i Suzane Stančić Pupovcu kako je i gdje likvidiran dr. Ivan Šreter? Ako neko naiđe na to pitanje neka mi javi. U svakom slučaju, postao sam zanimljiv određenim strukturama. To je u redu. Ali za Boga miloga, dajte ipak nekog pametnijeg za moju kompromitaciju od Suzy, Markeka i Željka kokošara. Ne znam je li kokošar ili nije, ali tako ga je prozvala gospođa koja se je uključila u fejs polemiku oko podzemne akciju moje “pretvorbe“ u kokainskog ovisnika i udbaša.

Praštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga vrijeđaju rekao je Napoleon Bonaparte.

Lijepa misao, ali neupotrebljiva u realnom životu punom jugovića, orijunaša i udbaša. Možda može vrijediti u Francuskoj. Maršalu Petainu su oprostili, iako je bio predsjednik višijeve Francuske. Za to vrijeme su potomci današnjih antifa strijeljali po Jugi Milu Budaka ministra kulture i bogoštovlja. Oni nisu nikada opraštali. Osim sebi samima…

“Stigla je nova bunika“, kaže Ivo Josipović komentirajući propovijed biskupa Marina Barišića u Sinju. Hrvati katolici su Josipovića obožavali. Agencije za napuhavanje ljevičarskih balona davale su mu ponekad čak i 85 % naklonosti biračkog tijela. Tako se opasno približio Mihokovićevim i Martekovim idealima Miki Špiljaku i Đemi Bijediću iz njihove slavne prošlosti. Josipović je profesor na Pravnom faksu u Zagrebu. U ta slavna vremena moja tada 18 godišnja supruga  odležala je 40 dana u zatvoru jer je kao brucošica prava sudjelovala u studentskom štrajku. Danas profesor Josipović, ne kao bivši predsjednik RH već kao fakultetski profesor, koristi rječnik protivan akademskim standardima kako bi ismijao biskupa i njegovu propovijed. Naravno ne tražim 40 dana zatvora za dr. Ivu, 38 bi bilo sasvim dovoljno. A Pravni faks neka i dalje mudro šuti i pravi se kolektivno blesav. Pukijev kadar Robi Bajruši misli da je “Ivo Josipović na Facebooku u ratu s vjerskim konzervativcima“. Konzerve jedne! Umjesto da budu samoupravni revolucionari kao Ivica Maštruko koji je “dobio mlade“ kad je čuo programa HRT-a zbog broja religijskih emisija za Veliku Gospu. Bivši ambasador (namjerno ne veleposlanik) u Vatikanu, srećom nije bio tako dugo pa nije stigao organizirati u Vatikanu svoju partijsku ćeliju. Pod antifašističku sedmu ofanzivu možemo uvrstiti i našeg legendarnog Velju Viskovića. Trbušasti revolucionar koji bi se popeo i na Sljeme za pola sata, ali samo na tenku. Iziritirao ga je ”pop” biskup Košić. Odlučio je reći ”popu pop, a bobu bob”. Hej pope, ne ide taj partizanski maršal u red Hitlera i Musolinija! Zna se tko je njima ljubio ruke; tvoj idol kojeg si namjerno izostavio u nabrajanju jer te i  danas nadahnjuje!“ ”Iritantni “pop“ koji iritira klasičnu jugo komunjaru koja ne zna da je Hitleru ljubio ruku i Ivo Andrić kad je kao kraljev ambasador u Njemačkoj od 1939.g. morao Adiju na audijenciju. Otac Antun Andrić i majka Katarina Pejić izbačeni su bili iz masonske lože zbog seksualne afere. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1961. kao srpski književnik. Tko ne vjeruje neka nazove Beograd, Francusku 1, SANU i neka upita za srpskog pisca koji je dobio Nobela. I pitajte gdje je 13. ožujka 1975. pokopan. U Beogradu ili Travniku… Idol Veljin također je pokopan u Beogradu. A žrtve su uglavnom pokopane diljem Hrvatske i Slovenije. Biskup Košić, prepametan je da bi se identificirao sa NDH, ali Veljo je napuhnuto ponosan na svog Maršala. Bez obzira na Hudu jamu, Jazovku, Bleiburg i oko 500.000 tisuća ubijenih bez suđenja. Možda ja pretjerujem. Ali onda pretjeruju Nijemci i Englezi koji tvrdoglavo ostaju kod brojke od 517.000 žrtava. Prema tome, Veljo, ”ajd’ oladi”. Ili iz solidarnosti i ti prošeći u “prestonicu“ kad te popovi ovako sekiraju.  Što ti je samo skrivio pop Porfirije… kojem se nešto sa “Dinare sije.“ A ti o tome ni riječi. ”Zanemeo” od sreće. Rekli bi tvoji..

Bertrand Russell je napisao: “Sloboda misli može postojati jedino onda kad država vjeruje da je sigurna“. Analogno tome mislite li da bi Velimir Visković napisao ovu musaku u jesen 1991.g.?

Boris Vlašić ne vjeruje u Boga nego u dinosauruse. Vjeruje valjda u Manolića što je njegovo pravo. Kaže: “Reformu školstva mora voditi netko tko zna da su dinosaurusi bili prije Boga”. Boga sa velikim slovom sa umetnuli lektori. Znači nitko od 86% vjernika u Hrvatskoj, tj. “na ovim prostorima“ ne može voditi reformu školstva. Ne bi je mogao voditi ni Albert Einstein također vjernik. Ni Nikola Kopernik, ni Sir Francis Bacon, filozof poznat po uzrečici “Točno je da malo filozofije tjera čovjekov um u ateizam“. Ni Galileo Galilei koji je bio u sukobu sa Crkvom, ali je ostao vjernik. Ni Blaise Pascal, ni Isaac Newton, ni William Thomas Kelvin koji je za Vlašića bi obična Kelvinova nula. Vlašić bi među njih ubacio i Josipovića i Maštruka. A ja bi im dodao i Jožu Manolića. Kao kandidate Vlašićevih dinosaurusa za mjesto čelnih ljudi reforme.

Zvonimir Hodak / Dnevno.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati