Pratite nas

Istaknuto

Hodak: Oluja im izaziva jal i bijes. ‘Treća armija Evrope’, a popušila k’o mali piša….

Objavljeno

na

Bljesak je završio za dva dana. Oluja za četiri. Ni Nijemci 1941.g. nisu bili tako brzi i efikasni. I to boli.

Već se pojavljuju “glasovi razuma“. Isti oni koji su 1993.g. tijekom rasplamsalog rata tražili od Tuđmana da odstupi jer ne vodi miroljubivu politiku. Antife imaju vječiti problem koji se, ukratko, zove – nedostatak zdrave logike. Godine 1945. tvrdili su kako prije Drugog svjetskog rata nismo imali ništa, a onda su došli Švabe i uništili sve. Danas Taritaši rezolutno tvrde da firmi koja im je uredila stan ne duguju ništa. Neki dan su platili polovicu nepostojećeg duga. Antife cijene Oluju, ali isključivo kao meteorološku pojavu. Vesna Teršelič, slovenska heroina, dan prije proslave u Kninu podnijela je kaznenu prijavu protiv hrvatskih branitelja zbog ratnog zločina tijekom Oluje. Vrijeme podnošenja prijave joj je -taman. “Inicijativa mladih za ljudska prava“, preko svog koordinatora Nikole Puharića, traži od Vlade RH ispriku zbog kršenja ljudskih prava za vrijeme i nakon Oluje. Peticija je pompozno uručena i Dragani Đukić iz Udruge SUZA koju čine članovi obitelji ubijenih i nestalih Srba u Hrvatskoj za vrijeme Oluje. Kakav li je to samo perverzni cinizam… Od 5. kolovoza 1995.g. pobijeđeni upravo slonovskom upornošću traže od pobjednika ispriku jer su pobijedili “nepobjedivog“ agresora. A taj agresor, osim Cerske bitke, i ne zna što znači pobijediti u ratu.

“Glasovi razuma“ s početka teksta ponovno podgrijavaju već recikliranu i ofucanu priču ”tko nas bre zavadi?” Slušajte Freda Matića, zvanog “punjena ptica“, kako daje 100 “evra“ onome tko mu od ustaša pristupi u Kninu. Thompsona suvereno proglašava “trećerazrednim pjevačem“. Gledao je on film “Tko to tamo peva“ i slušao metropolita Porfirija kako ”peva” u Chicagu “Što se ono na Dinari sjaji“. Na kraju krajeva, slušao je on i Stipu Mesića kojem je bio savjetnik kako pjeva stare partizanske budnice “Evo zore evo dana, evo Jure i Zvone Bobana“. Da je Fred u pravu dokaz je i potpora poznatog srpskog mirotvorca Ivice Dačića ili “Malog Slobe“ kako mu tepaju. On je pozvao i prozvao “Vladu u Zagrebu“ da preispita svoju odluku o sufinanciranju Thompsonovog koncerta u Slunju mrskog 5. augusta. Slobica je uvjeren da bi njegov nastup bio uvreda i poniženje za srpske žrtve. Među “glasove razuma“ obavezno spada i Branimir Pofuk. On je, kao što to obično biva, jednom uvrijedio dirigenta Vladimira Kranjčevića misleći da je on Silvije Kranjčević. Izgubio je na sudu i kad je dobio presudu i vidio koliko mora platiti odmah se ispričao Silviju, pardon Vladimiru. Sada nas podučava u subotnjem Večernjaku: “Isprika nedužnim žrtvama zločina počinjenih i u najpravednijem ratu pobjednika čini još boljim i većim“. Hajmo, jedan mali autoplagijat. K’o da je Brane rekao “vani je hladnije nego noću“.

Brane nas podučava svojim “glasom razuma“ pa bulazni: “Ako se od RH i njenih građana traži i očekuje (!?) da se na svoj Dan pobjede i domovinske zahvalnosti sjete i ispričaju ili barem s trunkom sućutnog pijeteta spomenu na nepravedno i zločinački oduzete živote i razorenu imovinu nedužnih ljudi, onda isto treba učiniti i u prigodi obilježavanja nekih drugih obljetnica, recimo Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica ili antifašističkog ustanka u Srbu, ili kad se govori o Josipu Brozu Titu.“ Nakon ove pseudo-intelektualne ljevičarske kobasice nameće se sam od sebe slijedeći zaključak: naš Pofuk još uvijek vjeruje da je 27. srpnja 1941.g. bio antifašistički ustanak! Znanstvena fantastika! Bio je to “općenarodni ustanak“ srpskih četnika u kojem su pobijeni isključivo Hrvati. Nestao zaseok Ivezić, svećenik Juraj Gospodnetić okrenut na ražnju, Borićevac i ostala hrvatska sela spaljena, sve živo pobijeno, a ljubitelj Beogradske filharmonije misli da bi se “s trunkom sućutnog pijeteta“ trebali ispričati četnicima i Talijanima što smo tom prilikom protjerani iz svojih domova i imali sreću da nismo baš svi završili u Botinjskoj jami. Trebali bi iskazati i “trunak sućutnog pijeteta“ i prema “ljubičici bijeloj“ i njegovim opjevanim zločinima.

Brane je očito silno ponosan što je njegov idol visoko plasiran na listi najvećih zločinaca XX stoljeća. Između 8. i 12. mjesta. I to je “glas razuma“ na koji se nitko nerazuman ne bi trebao ljutiti. Njega naime treba samo žaliti. I ništa više. I što se mene tiče, Pofuk i Pofuci mogu se ispričavati svim agresorima, svim balvanašima, četnicima, šestoj Ličkoj i 11. Dalmatinskoj za sve pokolje od Hude jame do Jazovke… to je njihov mentalni problem. Ako agresoru iz prošlog rata opet padne na sićušnu pamet granica Karlobag, Zadar, Karlovac i Virovitica onda im se Branimir Pofuk, Inicijativa mladih za ljudska prava, Vesna Teršelič, Mirovne studije, nevladine udruge, Velimir Visković, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Vedrana Rudan, Mile Kekin, Oliver Frljić, Rade Šerbedžija, Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić, Boris Dežulović, Viktor Ivančić i ostali jugonostalgičari mogu odmah početi duboko i iskreno ispričavati za sve što će doživjeti u Lijepoj našoj. I ja se pridružujem tim isprikama. Iskreno! Onako usput! Pomalo se čudim da tako senzibilan, tankoćutan i pastoralan antifa kao što je to ljubitelj Beogradske filharmonije, naš Brane Pofuk, ne zna za jednu notornu činjenicu o četničkoj meki u RH. Četnički spomenik u Donjem Srbu izgrađen je 1951.g, a obnovljen zahvaljujući “pijetetu“ Jadranke Kosor 2010.g. Na tom mjestu do 1951.g. nalazila se katolička kapelica i katoličko groblje. “Ustanici“ su buldožerima sravnili sa zemljom kapelicu i groblje, navezli zemlju, stvorili umjetno brdo i na njemu postavili četnički spomenik ispred kojeg neprijatelji RH svake godine slave pokolje nad Hrvatima. I za taj barbarski čin još se nitko sve do danas nije ispričao.

Bertrand Russell je napisao: “Tragično je što su budale toliko sigurne, a mudri puni sumnje“.

Ivanka Toma misli kako je splitski HDZ-ovac Hrvoje Marušić “divlje i primitivno reagirao na mladež koja bi se ispričala za Oluju nazvavši ih “yugokomunističkom stokom koju bi trebalo streljati.“ Ivanka se s pravom krsti. Krsti se i Boris Vlašić i Z.Korljan. Zgrožena je i Slobodna Dalmacija pa se pita: “Zašto pravna država još nije reagirala na orgijanje HDZ-ovca Marušića po Facebooku?!“ Nesretni Hrvoje Marušić, uz ovakve nesnosne vrućine, digao je temperaturu k’o da smo u Mostaru. Tamo je jučer bilo 80 stupnjeva. 40 na desnoj obali Neretve, a 40 na lijevoj. “Mladež“, mlada i naivna ali jugo-iskrena, želi ispriku jer smo Olujom slomili san o Velikoj Srbiji i spriječili novu Srebrenicu u Bihaću. Tu su u pravu.

Krsti se i Jurica Pavičić koji je onako usput i “otkucao“ Marušića kao autonomaša. I svi naši neizlječivi yugovići, orijunaši i kriptokomunisti zazivaju pravnu državu. K’o poljoprivrednici kišu. Koje nema k’o ni “njihove“ pravne države. Naime kaj? Ma da se na prvi pogled radi o težem obliku verbalnog delikta, strijeljanje i sl., u stvari je na djelu klasična ljevičarska farizejština i dvoličnost. Idemo redom. Neki dan je u “Antifašističkom Vjesniku“ izašla slika kardinala Bozanića koji je bio na pretragama u bolnici. Iznad slike pastoralni naslov pun ljubavi: ”Umri Josipe, ti to možeš!“ Duhovito i liberalno. Što se tiče naše Slobodanke i Jurice Pavičića treba podsjetiti da u tim novinama piše drug Ante Tomić. Koji je svojevremeno specifičnom duhovitošću podoficira JNA “satra“ desničare. Da ne citiram i ne tražim po Googleu, naš Antiša je od prilike napisao: treba sve desničare dovesti na stadion u Maksimiru pa onda uzeti mitraljez i ta, ta, ta. Možda je tekst i nešto drugačiji, ali smisao je isti.

Je li se netko sjeća sveopćeg zgražanja na to orgijanje svima nam dragog Ante? Ivanka, Vlašić, Pavičić, Slobodna nis ni tada ni danas izustili ni ”mu”… Sjeća li se tko mladog SDP-ovca iz Dubrovnika koji je na svom profilu napisao da je velika šteta što Mig 21, koji je pao kraj Velike Gorice, nije pao 5. kolovoza na Čavoglave? Sjeća li se itko od uvaženih antifa novinara slučaja profesora s filozofskog faksa Mate Kapovića: “Serem vam se na vaš Bleiburg“. Ili kad si je HNS-ovac Gordan Bičak umislio da je “bič Božji“ pa je odrapio kako su “Hasanbegović, Stier, Esih te njihov družba, dokaz su kako partizani na Bleiburgu ni u poslije ratnoj Jugi nisu posao obavili kako treba… Previše je te fašističke bande ostalo na životu…“ Očigledno da su nas ljevičarski falangisti još davno podijelili na ”njihove i naše”. Za naše cvile, sikću i zazivaju pravnu državu. Svaku ustašku kapu pretvore u ustaški pir, a 25.svibnja u Kumrovcu ne primjećuju na tradicionalnoj ”vampirijadi” zastave države pod kojom je pao Vukovar, pod kojom su ranjenici odvedeni na Ovčaru, zastave pod kojima je granatiran Dubrovnik, Gospić, Karlovac, Zadar… Oluja im je trajna i uzbudljiva crvena krpa. Izaziva jal i bijes iz godine u godinu. “Treća armija Evrope“, a popušila k’o mali piša…. Treća armija zečeva, misli Sloba. Bljesak je završio za dva dana. Oluja za četiri. Ni Nijemci 1941.g. nisu bili tako brzi i efikasni. I to boli. Izaziva ozbiljne psihičke poremećaje. Pobijedili ste, ali se za to ispričajte. Malo morgen!!!

Jesmo li mi devedesetih upali u Vojvodinu i proglasili Hrvatsku krajinu? Jesmo li mi palili i rušili srpske crkve, odvodili zarobljene u hrvatske logore, ubijali ranjenike po bolnicama. Ne smeta vas što Rade živi na teret poreznih obveznika na Brijunima i što ih je okupirao svojim predstavama, ali vas smeta Thompson ma gdje da treba pjevati jer uzima honorar. K’o da Lepa Brena, Ceca, Bajaga i ostali pjevaju besplatno. Thompson je dragovoljac koji se borio i s puškom i pjesmom. I u oba slučaja je pobijedio. Ne-domoljub je jer je navodno tražio honorar za pjevanje u Slunju. Koja kretenska logika. Na stranu što od 1995.g. do danas nikada nije uzeo honorar za dan Domovinske zahvalnosti. Ali što i da jest? Je li se 5. kolovoza novine daju kupcima besplatno? Je li pivo besplatno, benzin, karte za kino i da ne nabrajam dalje. Besplatni su samo infantilni ljevičarski savjeti “šeste ličke“ u našim dnevnicima: ispričajmo se komšijama! Valjda zato što su nam ostavili iza sebe 15.876 poginulih, 2.959 ranjenih dragovoljaca i branitelja, 8.000 poginulih civila, 404 ubijena hrvatska djeteta, 1.044 hrvatska djeteta ranjena, 7.169 ranjenih hrvatskih civila i 500.000 prognanih Hrvata. I sve to u obrambenom ratu. I sad bi se Pofuk i Teršelička ispričavali. Cmizdrite za Titom, to je ionako vaš problem, a ne naš. Indeks neki dan javlja: “Njemački list čudi se ukidanju Titova trga. Zašto se odričete svojeg najpoznatijeg državnika?“ Nitko ne postavlja pitanje zašto su se Nijemci odrekli svog najpoznatijeg državnika Hitlera.

I tako ne prestaje virtualni, medijski svakodnevni rat sa orijunom, jugonostalgičarima, kriptokomunistima, udbašima, petom kolonom itd. No, taj rat, osim u medijskom prostoru, ne mogu u stvarnosti nikada dobiti. Lex Trump to zorno dokazuje. Svi veliki mediji bili su protiv njega. Sve velike televizije, osim Foxa, bile su za Hilary. Pobijedio je zahvaljujući društvenim mrežama i tzv. off-medijima kao što su Facebook, Twitter itd. To se sad evidentno manifestira i kod nas. Nema više Butkovića, sada piše pod pseudonimom. Jelena Lovrić kad i napiše istinu nitko joj ne vjeruje. Vjeruje se društvenim mrežama. One polako preuzimaju kreiranje javnog mijenja. Agencije za napumpavanje rejtinga “omiljenih“ političara smatrale su Kolindinu kandidaturu za Pantovčak izuzetnim ekscesom koji joj tobože nije trebao. Za Josipovića je bio skoro “ceo svet“. Osim, naravno, hrvatskih birača. Još je gore bilo sa referendumom “U ime obitelji“. Svi, baš svi tiskani i elektronski mediji, predsjednik države, kompletna vlada, većina u Saboru bili su protiv Željke Markić. Rezultat referenduma je bio 70 prema 30%. Kako bi rekao Ćiro: komforna pobjeda. U svim ovim slučajevima društvene mreže odigrale su odlučujuću ulogu. I sve bitniji postaju komentari na fejsu , twitteru u odnosu na razno razne Vlašiće, Pofuke, Tomiće, Pavičiće itd.. Dok DORH po općem uvjerenju selektivno vadi predmete iz svojih “frižidera“ dotle su ti isti predmeti već davno prokomentirani na Facebooku. Bez bojazni da će ih “progutati mrak“ makar u pitanju bila i Anka Mrak. I kad se četnici krste i “prosto ne mogu da veruju“ zašto Hrvati slave Oluju onda pogledajte komentare na društvenim mrežama jer samo tamo možete osjetiti bilo naroda. Jedan od zadnjih glasi otprilike ovako: slavimo zato što smo normalan narod koji se veseli svojim pobjedama. Srbi nemaju što slaviti. Poraze nastoje pretvoriti u pobjede, ali nisu baš u nekoj naročitoj formi. Ne ide im još od Kosovske bitke pa sve do Oluje. Stoga ostavimo komšije s gorkim okusom i čirevima u želudcu neka se “leče“, a mi slavimo uz Čavoglave i Thompsona. Možda nije točan citat, ali treba priznati da je u ovom stavu sublimirana sva mudrost post ratnog stanja u RH. I nema izgleda da ovakav jednostavan, istinit i pomalo cinčan komentar pročitate u bilo kojim dnevnim novinama RH.

Confucius je napisao:“ Plemenit je čovjek spreman na pomirenje, ali se ne ponižava. Hulja se ponižava, ali nije spreman na pomirenje”. S vremenom se to počelo odnositi i na države…

Autor: Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati