HODAK: Od Pilsela do lijeve medijske falange nitko nikada nije postavio pitanje što je Milanović radio u SAD-u, kojim je poslom Mesić bio u Kini

1

Po informacijama njemačkih portala u SAD-u su se u isto vrijeme nalazila još četiri predsjednika država sličnog rejtinga kao RH. Svi s istim zadatkom – stupiti u kontakt s budućim šefovima Trampove administracije.

Jutarnji smatra da je “Tradicionalni božićni domjenak koji organizira SNV ove godine bio u znaku incidenta sa spomen pločom postavljenom poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu na kojoj je ustaški pozdrav “Za dom spremni“.

Mi ostali, kojih je u RH 70% prema vaših ni 30%, smatramo da je “tradicionalni božićni domjenak“ SNV protekao u znaku vulgarnog ispada Velimira Božovića, izaslanika predsjednika Vlade Republike Srbije. Isti je poručio hrvatskim Srbima da će ih “matična država štititi u svim problemima i iskušenjima, kad budu ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima“.

Do posljednjeg traktora… Srbi su stari ratnički narod. Od svih povijesnih bitaka pamti se tzv. Cerska bitka koja je vođena od 12. do 24. kolovoza 1914,.g. i gdje je na slivu rijeke Jadar, srpska vojska pobijedila austrougarsku vojsku. Od tog vremena pa nadalje, nogometnim rječnikom rečeno, baš im ne ide. Nula bodova.

Par zlobnika koji kao lešinari prate moju kolumnu odmah će zaroktati – a Vukovar!? Dragi obrijani i depilirani (po)četnici, Vukovar je jedan od najtežih ako ne i najteži fijasko koji ste doživjeli u “istoriji ratovanja“.

Tri mjeseca armija od 60 tisuća izvježbanih vojnika, uz podršku artiljerije, tenkova i “vazduhoplovstva“, jedva je u “produžetku“ svladala 1.500 slabo naoružanih branitelja. To je na sjednici Vrhovnog saveta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. Konstatirao sam vožd Slobodan Milošević. Doduše, u stilu Dobrice Ćosića, “nabrijao“ je 1.500 branitelja na 6.000, a 3 mjeseca razvukao na 6 mjeseci. No, kao branitelj Mile Dedakovića-Jastreba znam da je, tijekom sudskih procesa, utvrđeno kako je brojka od 1.500 branitelja bila točna.

Sloba je na toj sjednici rekao za one koji su branili SAO Krajinu za vrijeme Oluje da su “utekli su kao zečevi, a sad traže da ih Jugoslavija brani…“ Nadalje hvali Sloba pripadnike “Treće armije u Evropi“ da su “više izginuli u bežaniji sa stanovništvom nego što bi izginuli držeći linije“. Sada, na pravoslavni Božić, dolazi u Zagreb posebni izaslanik iz Srbije i prijeti “svim raspoloživim sredstvima“. Jeste li primijetili kako su se Hrvateki, gledajući prijeteću figuru “srpskog oficira“ na TV, počeli tresti? Od smijeha!

Međutim, hrvatska politička elita je hrabro i prkosno odšutila ovo izazivačko busanje u prsa. Ludu hrabrost pokazao je tek Ivo Stier, ministar vanjski poslova, kad je rekao: “Takav diskurs vrijedan je svake osude…“ Da prisutnim Hrvatima do kraja začepi gu….ce Milorad Pupovac je diplomatski ublažio prijeteću ”miroljubivu” poruku Božovića tako što je nagradio “uglednog istoričara“ Hrvoja Klasića za promicanje “jugoslavenske sinteze“ iliti za “bratstvo i jedinstvo“. Premijer Plenković održao je govor u “božićnom duhu s porukama dijaloga, suradnje, tolerancije, suživota i okrenutosti budućnosti.“ Mene je osobno impresioniralo ovo “okrenutost budućnosti“.

Proradio mi je stari “uvjetni refleks“ i podsjetio me na staru latinsku: “Si vis pacem, para bellum“ ili ako želiš mir, spremaj se za rat. Premijer je na kraju otkrio “najmilijoj manjini“ dobro čuvanu tajnu, a koja ih je doslovno zaprepastila. Naime, hrabro i u pola glasa rekao je: “Hrvatska je nakon pravednog obrambenog rata, u kojem je bila žrtva srpske agresije, ostvarila slobodu i nezavisnost…“ Na licima nazočnih podržavatelja Božovića jasno se ocrtavalo iskreno čuđenje u stilu “prosto ne možemo da verujemo“ ili “idi bre da se lečiš…“ Predsjednica RH je s “tajanstvenog puta po SAD-u“ poslala poruku, a čestitku je uputio i mitropolit ljubljansko-zagrebački Porfirije.

Ne zna se je li je čestitka bila obična ili “zvučna“, s miroljubivim pjesmuljkom “Šta se ono na Dinari sjaji…“ Dok se katolička Crkva uporno kompromitira klerikalizacijom Hrvateka dotle pravoslavna uporno propagira “mir Božji, Hristos se rodi“.

A nakon toga, kao i u svakom slavlju, zakolje se jagnje i baci pesma ”Što se ono na Dinari sjaji..“ Probajte zamisliti što bi se desilo da se takva primitivna provokacija desila u prisustvu dr. Franje Tuđmana. Mislim da znate. Zbog toga Tuđman ostaje faraon prema svim sadašnjim političarima. Državnik!

No, domjenak sam po sebi ipak nije bio besprijekorno organiziran. Osjećao se gorak okus. Dobro. Hrvoje Klasić je klasa za sebe. S pravom nosi jugonostalgičarsku štafetu. Međutim, nije mi nikako jasno kako su mogli naši dragi “manjinci“ zaboraviti Trtka Jakovinu, Dragana Markovinu, Vjekoslava Pericu, Branimira Pofuka, Antu Tomića, Miljenka Jergovića, Juricu Pavičića, Borisa Dežulovića, Milu Kekina, Olivera Frljića, Vedranu Rudan, Jelenu Lovrić i toliko drugih ovisnika o neprežaljenoj Jugi.

I oni su se, poput Hrvoja Klasića, toliko puta “morali sramiti“. Što im vjerojatno pada jako teško. S obzirom na minimalnu količinu srama u sebi.

U Prvoj hrvatskoj katoličkoj gimnaziji u Subotici učenici će uz srpski, engleski, francuski, njemački, grčki i latinski slušati i hrvatski, ali – kroz otvorene prozore škole.

Kolinda je opet zabrijala. Pod parolom ”sad ili nikad” otišla je u SAD. Što je najgore nije se prije javila Dragecu Zvonimiru Carlosu Pilselu, ni bilo kome iz “uglednog“ portala ”autograf.sfrj.com”. Portal auto-gaf proslavio se kad mu je “nezaboravna“ ministrica kulture Andrea Zlatar Violić dodijelila 70.000 kn potpore iako ga Stručno Povjerenstvo za neprofitne medije, po obavljenom javnom natječaju, nije uvrstilo među dobitnike potpore.

Iako Dragec nije Ministricu prijavio za sukob interesa, ona sama je našla mudru ispriku jer je otprilike rekla kako je istina da Dragec nije imao pravo na lovu, ali ipak se radi o malom iznosu… Dražesno.

Ono što je zaboravio učiniti s Andrejom Dragec nije zaboravio s Kolindom te je istu odmah prijavio Povjerenstvu za sukob interesa. Darija Orešković je potvrdila da se skuplja dokumentacija te da su stigle tri skoro identične prijave. Odmah sam se smrznuo.

Što ako postoje tri Drageca Zvonimira Carlosa Pilsela? Isti k’o jaje jajetu., ili k’o mućak mućku. Taj skandal s poklonjenom lovom nikada nije procesuiran.

Vjerojatno je DORH smatrao da se radi o tzv. marginalnom kaznenom djelu. Ali to nije prošlo kod kolumnista autogafa.hr-a. Branimir Pofuk, Ivo Josipović, Josip Kregar. Ante Tomić, Tomislav Jakić, Bojan Glavašević, Dragan Markovina i sličan ljevičarski soj žestoko su protestirali, ali u sebi.

Zamislite samo što bi se sve događalo da je ”dnevno.hr” dobio na takav način makar i 700 kn, a kamoli 70.000 kn? Što bi tada sve o ”dnevno.hr” pisali Tomić i Pofuk? Dragecov rječnik i sintaksa mogu biti primjer odmjerenog, uljuđenog izražaja kao da pišeš kolumnu tzv. molotovljevim koktelom.

Evo rasnog primjerka kojeg se ne bi posramila ni Mirjana Mirt, a ni Vedrana Rudan: “Koliko je Čokolinda Grabež inače nepromišljena, neupućena, plitka, dekoncentrirana, nebulozna, agresivna i zlobna već smo u više navrata pojašnjavali, ali treba sad, definitivno, dodati i to da je, ponavljam, i bezosjećajna GADURA i parazit.

Žena koja nas predstavlja je elementarna nepogoda; učinila je zločin prema obitelji Salopek i prema svima nama, njihovim sugrađanima“. Bio sam jednom odvjetnik jednog i jedinog pravog predsjednika RH – dr. Franje Tuđmana.

Nemam danas više ni najmanju ambiciju da u ovom tekstu postanem samozvani “odvjetnik“ Predsjednice RH. Ipak, ne mogu si pomoći kad me zasvrbi jezik gledajući tu ljevičarku farizejštinu i ta dvostruka mjerila. Tu “slabu memoriju pamćenja“.

Od Pilsela do lijeve medijske falange nitko nikada nije postavio pitanje što je radio Zoki Milanović u SAD-u, na zapadnoj obali, pred par godina. Kojim je to poslom Stipe Mesić bio u Kini i Sjevernoj Koreji?

Kojim poslom je Mesić obilazio bivše sovjetske republike na obalama Kaspijskog jezera? Što je radio Stipe na Kubi? Što je Zoki s Kotromanovićem radio u Australiji? Zašto je zrakoplov Zokija, kad se vraćao iz Bruxellesa, osam puta sletio najprije na Krk, a tek potom u Zagreb? Kako to da je vladin avion morao ići po Vesnu Pusić u Istambul jer ista nije mogla čekati na komercijalni let par sati? Jesu li Novokmet i ekipa sve te teme obrađivali na HTV-u u emisiji “Hrvatska u živo“ zajedno sa njihovim ljubimcem Žarkom Puhovskim?

Tipom koji se neki dan na HTV-u pojavio tri puta u tri različite emisije. Financiraju li se portali koji su spremno podnijeli prijave protiv Predsjednice RH iz našeg proračuna ili iz Sorosevih fondova iz kojih se djelom financirala i propala kampanja Hillary Clinton?

Po informacijama njemačkih portala u SAD-u su se u isto vrijeme nalazila još četiri predsjednika država sličnog rejtinga kao RH. Svi s istim zadatkom – stupiti u kontakt s budućim šefovima Trampove administracije.

Po istim izvorima domaćini su od svojih gostiju zahtijevali diskreciju. Radi se očito o preventivnom lobiranju. Zato me malo čudi da najčuveniji hrvatski lobist “pola meni, pola tebi, a pola Bagi“ nije išao s Predsjednicom RH. Možda zbog jezika, ili zlih jezika…

Slavica Lukić nije dobila nagradu na pravoslavnom domjenku. Vjerojatno zbog sukoba interesa. A zaslužila ju je. Ako ništa drugo zbog članka u Jutarnjem “Predsjednica ne prestaje iznenađivati“. I nju zanima je li Kolinda u SAD-u službeno ili privatno.

Tko plaća put? I sve ono što nikada nikoga nije zanimalo kod Milanovića, Mesića, Pusićke… No, dobro ona se oslonila na “iskusnog diplomatu“ Ivicu Maštruka. Čvrstog ateistu i antiklerikalca koji je iz dijalektičkih razloga godinama bio ”ambasador” RH u Vatikanu.

Ovo ”ambasador” nije pravopisni feler. Bespotrebna dilema. Trebao je Novokmet pozvat u “Hrvatsku u živo“ Maštruka, Pilsela i Vedranu Rudan i rašomon bi bio riješen. Ta emisija, zajedno s već legendarnim “dočekom nove godine“, potvrdila je opravdanost Stazićevog prijedloga da Markota bude sadašnji i budući ravnatelj naše katedrale ljevičarskih duhova.

Na otvaranju ovogodišnje ”Snježne kraljice” intonirana je zimska hrvatska himna ”Bijela naša”.

Velimir Visković je pokazao svoju ljevičarsku superiornost prema ognjištarskom generalu. Da je bila riječ o generalu JNA, Velimir bi stao mirno, uvukao svoju trbušinu i umiljato se obratio: ”Druže generale, čestitam vam Dan Republike 29. 11. dvije iljade šesnajste godine”.

Ali radilo se o generalu Željku Glasnoviću, generalu armije BIH i generalu HV-a. General se drznuo u novogodišnjoj čestitci uvrijediti Viskovića i drugove napisavši “Neokomunističke snage i ostatci pete kolone još sprečavaju proces pomirbe i istine koje su provele druge postkomunističke zemlje u EU”.

Veljo je na to popi….. Što je previše, previše je. Pa je aktivirao svoj intelektualni gen i zahvaljujući svom briljantnom umu stjerao generala Glasnovića u kut: “Nisam neki stručnjak za psihijatriju ( a pacijent? moja opaska), ali ovaj (što valjda – general? opet moja opaska) doista boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja paranoidnog tipa!

Čovječe, liječi se!“ Malo bi zvučalo ne-intelektualno reći “Idi bre da se lečiš“, a možda bi i taj izraz denuncirao našeg Velju Međutim, derat se krajem 2016.g., ”živeo Dan Republike” njemu uopće ne zvuči kao čista paranoja.

A nota bene riječ je o Republici koja se raspala kao kula od karata, ali u čije su ime jugo snage i njihovi četnički pomagači haračili, ubijali, palili, silovali i uništavali četiri godine sve i svih po Hrvatskoj.

I sad se neki generalčić, koji je čitav Domovinski rat proveo na bojištu, usudi dirati u ljudska prava onih koji su taj čitav rat proveli u podrumu ili u Gradskom podrumu čekajući pomoć Kadijevića, Adžića, Mladića, Martića i Kapetana Dragana da ih oslobodi i reprizira mitsku 1945. godinu. Da je Velji dati vlast samo 24h, general Glasnović, svi branitelji, rodoljubi, ali i moja lajava malenkost tucali bismo kamenje na jednom popularnom otoku.

Veljo zna da je “krajnje vrijeme da plasiramo dobar lijevi kroše petokolonašima u Hrvatskoj samo obična neinventivna metafora, ali ujedno i dobra prilika pokazat svoju orijunašku ćud.

Ali uzalud vam trud svirači. Predaleko je ovo otišlo da bi se od Triglava do Đevđelije opet moglo trčati s štafetom u ruci mada malo trčanja Viskoviću ne bi bilo na odmet.

U burnim raspravama o istospolnim zajednicama često čujemo: “Možemo zatvarati oči, no istospolni brak je – realnost!“ No, onda to nije brak, već istospolni mrak!

Izvrstan članak Ivanke Tome u Jutarnjem. Sam naslov tjera na razmišljanje. “Priznavanje odluke arbitraže protivno je javnom poretku RH“ Koji stres za hrvatske poltrone. Izgubili arbitražu!

Što će reći EU. Član 40 Zakona o arbitraži kaže da se priznanje odluke stranog suda neće provesti u dva slučaja. Prvi je ako predmet nije arbitriran po hrvatskim zakonima, a drugi ako bi priznavanje strane presude bilo protivno javnom poretku RH.

Arbitražu je pokrenula RH tvrdeći da je dioničarski ugovor iz 2009.g, kojim je MOL dobio upravljačka prava nad Inom, bio plod korupcije. Iz Ženeve dolazi tvrdnja da nema dokaza o korupciji. Priznamo li takav stav onda Ivo Sanader može nakriviti šešir. ”In dubio pro reo” ili u slučaju sumnje sud je dužan suditi u korist okrivljenika.

A u Ženevi ne sumnjaju. Oni tvrde: nema korupcije. Zanima me kako će se naša politička i pravosudna elita nositi s ovom tezom? Da smo u Ženevu poslali svjedoke… možda bi bilo po onoj poznatoj zagorskoj ”ak’ je do svedoka krava je naša”. Možda da ih pripremimo za Washingtonsku arbitražu koja nas tek čeka…

Merlin Monroe je rekla: “Ako možeš navesti ženu da se smije, možeš je navesti na bilo što… A arbitraža je ženskog roda”.

Zvonimir Hodak / Dnevno.hr

Nagradna pitanja (tko pogodi Pilsel i Vojković plaćaju po piće)

facebook komentari

  • EMINƎM

    od deset zorulovih letova osam puta mu se digao , a stipi je odavno “avion” u prašnjavom mračnom dijelu hangara