Hrabro srce

0

Oslobodivši se straha na referendumu o zaštiti braka i obitelji hrvatski je narod dvotrećinskom većinom odlučio ne samo preživjeti jednu iznimno sofisticiranu agresiju, nego je takvom referendumskom pobjedom potaknuo i druge narode da se zauzmu za vlastiti opstanak, a domaći režim prisilio da se do gola razodjene u svom političkom poslanju

[dropcap]P[/dropcap]rotekla godina je potvrdila, kako je papa Ivan Pavao II. s razlogom posebno ljubio hrvatski narod. Upravo je taj narod prihvatio poruku nade velikoga pape – Ne bojte se! I nije se bojao, unatoč režimsko-medijskim pritiscima, organiziranoj kampanji, u kojoj su ga svim sredstvima pokušavali uvjeriti kako mu je najbolje da pristankom na vlastito samoubojstvo zauvijek nestane s povijesne pozornice. Eto, taj izmučeni, ranjeni, varani i sustavno razarani narod prihvaćanjem nade odužio se svom iskrenom zagovorniku u danima svoje najteže pogibelji.

Oslobodivši se straha na referendumu o zaštiti braka i obitelji dvotrećinskom je većinom odlučio ne samo preživjeti jednu iznimno sofisticiranu agresiju, nego je takvom referendumskom pobjedom potaknuo i druge narode da se zauzmu za vlastiti opstanak, a domaći režim prisilio da se do gola razodjene u svom političkom poslanju. Naime, upravo zbog takve potpore životu, režim je najavio zabranu održavanja svih referenduma, koji bi mogli ugroziti njegove ideološke temelje, a organizatore referenduma potpuno izbaciti iz javnosti, što se i manifestiralo u medijskom bojkotu inicijative „U ime obitelji“, poznatom pod spin nazivom – medijska solidarnost, kojom su vodeći mediji u Hrvatskoj tijekom zbrajanja referendumskih rezultata bojkotirali izvješćivanje iz stožera te Inicijative. Nije se hrvatski narod preplašio ni režimskih prijetnji zbog svoje zdušne potpore junačkim vukovarskim braniteljima organiziranim u Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara, koji se protivi još jednoj tankoćutnoj agresiji na Hrvatsku, kojom bi u formi manjinskih prava Srbija pokušala ponovno zaposjesti dijelove istočne Slavonije. Više nego dovoljan broj prikupljenih potpisa za raspisivanje još jednoga referenduma izbezumio je režim, potaknuvši ga na prijetnju narodu, samo zato što je očitovao svoje mišljenje o njihovoj nasilnoj politici u ranjenom Vukovaru. Zato je potpredsjednica vlade Vesna Pusić zaprijetila Hrvatima provjerom svih njihovih potpisa, što bi moglo značiti da će gotovo 700 tisuća Hrvata doći pod pasku režima, samo zato što je potpisom potpore hrabro očitovalo svoju protimbu novom ponižavanju vukovarskih stradalnika.

Nema dvojbe kako je do izražaja došla i hrabrost pojedinaca koji kao skupina u nacionalnoj vrsti predstavljaju Hrvatsku na raznim međunarodnim natjecanjima, a koje je režim zbog njihova uspjeha pokušao eliminirati kako to samo zna ministar športa Željko Jovanović. Unatoč svim Jovanovićevim pokušajima da to spriječi hrvatska se nogometna vrsta uspješno plasirala na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, a Hrvate će na otvaranju toga nogometnoga spektakla gledati preko dvije milijarde ljudi, što će biti još jedna afirmacija hrvatske, a ne neke balkanske države. Valja odati priznanje i za hrabrost zastupnika Glavaševa HDSSB-a, koji su se usprotivili već najavljenim ustavnim promjenama, a preko kojih je režim pokušao gotovo poništiti dvotrećinsku volju hrvatskoga naroda o braku i obitelji, ali i ubuduće ukinuti ustavnu odredbu o narodnom referendumu.

Nema dvojbe kako je i ulazak Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije omogućio razvoj demokratskih inicijativa, na čijim je krilima niknula i inicijativa „U ime obitelji“, što je državu oslobodilo podložnosti različitim predpristupnim ucjenama, koje nisu služile ničem drugom osim pokušajima da se nasiljem, kao i 1918. Hrvatsku ugura u zajedničku regiju sa Srbijom. Nije to teško zaključiti iz niza operacija koje je preko predsjednika Republike Ive Josipovića vodio njegov glavni analitičar i jedan od najmoćnijih Srba na svijetu, inače probritanski politički ekspert Dejan Jović. Ne treba zaboraviti da je zbog daljnjega održavanja niskoga intenziteta ucjena hrvatske države, zahvaljujući upravo toj politici, sadašnji režim napravio zaokret od hrvatske tradicionalne srednjoeuropske politike, usklađujući na hrvatskim pitanjima britanske interese na Balkanu.

Upravo je zato predsjednik hrvatske vlade Zoran Milanović bio tako blagonaklon prema otvaranju pregovora EU i Srbije, unatoč činjenici da Srbija još uvijek pod okupacijom drži pojedine dijelove hrvatskoga teritorija te da u Bačkoj ne priznaje hrvatsku manjinu, iz koje srbijanski predsjednik nastoji, zbog straha Hrvata od tamošnjega režima, od njih izdvojiti t. zv Bunjevce. Milanović je, što je nevjerojatno za bilo kojeg državnoga dužnosnika, kao premijer države članice Europske unije pozvao čak u pomoć srbijanske vlasti da na mu pomognu u borbi protiv hrvatske oporbe. S druge pak strane hrvatski predsjednik vlade odbacio je na primjer škotski zahtjev da nakon možebitne samostalnosti Škotska zadrži svoje članstvo u Europskoj uniju, poručivši tom narodu, kako bi unatoč svom sadašnjem članstvu, morao proći križni put ucjena i ponižavanja, kakav je prolazila i Hrvatska.

Ne treba dvojiti kako je i to dio britanske politike, koja se sad služi hrvatskim režimom, da Škotsku zadrži pod kraljičinom upravom. Nu hrvatski narod, za razliku od varavih političara, zna što su trajne njegove vrijednosti, a hrabro srce koje počiva na nadi Ivana Pavla II. iz dana u dan sve jače kuca, kao u doba kad je s predsjednikom Franjom Tuđmanom na čelu stvarao i branio vlastitu slobodu, ne će se nikad odreći onih koji još uvijek traže mjesto svoje slobode pod suncem nebeskim. Zato se i narod nade više ne boji!

Mate Kovačević/hrsvijet

facebook komentari