Pratite nas

BiH

Hristos se rodi, a naš već hodi

Objavljeno

na

Umoran od potraga za Atenom Posejdon se izvuče na obale Crvenoga mora. Ožednje i trozubom udari u tlo stvorivši tako novo vrelo nedaleko od Moračne. Polako se mračilo te se skrije među masline u toj uvali jer je znao da će uskoro početi dolaziti ribari i izvlačiti čunove. Naletje prvi Platihljeb, za njim Hlapac, potom Gulišija, a za njim Poruga. Barbarski izvukoše čunove i ne pogledavši more da mu zahvale. Srdilo je to Posejdona, ali ne mogaše učiniti ništa jer odavno je prošlo vrijeme bogova olimpskih. Posljednji među njima dođe Svebor očiju mutnih od vjetra i vrata crvena od sunca. Razmicao je polako na brzinu rasute čunove kako bi se poslije mogao na miru iskrcati, svoj je čun zavezao za pristupak te se ozirao oko sebe jer bijaše čuo šumove. „Nisu li u pravu Platihljeb i Hlapac kad tvrde da me obuzimaju bjesovi? Posve sam sam na obali morskoj, još sam i čekao da svi odu, a i dalje mi se doima kao da me netko motri!“ Kad je čun bio privezan i vesla složena, sklopi Svebor ruke, kleknu i zahvati malo vode morske. Proviri Posjedon između grana i vidje Svebora kako ljubi more. Činio je to svake večeri kad bi se vratio s Tajana. Govorio mu je Kalojanis da su tako činili njegovi predci na Crnome otoku. Iako ne bijaše Grk, Svebor je prigrlio tuđi običaj isprva jer mu se činio vrijednim, a nakon što ga je Kosjenka napustila, smatrao je da mu je more jedinim prijateljem te da će do kraja života moći cjelivati samo njega i Tješidruga. Gledaše ga iz prikrajka Posejdon, prikrade se do suhozida i čuđaše se tomu čudnovatu barbarinu koji čini nešto što su i njegovi štovatelji pobacili. Čuđaše se, čuđaše, ali mu se ne usudi prići.

– Posejdon nikad nije rekao Perzefoni da je nekoć davno obljubio njezinu mati, a Demetra pak njoj nikad nije rekla da je nekoć bila božicom morskom te se uvijek čudila otkud Perzefoni tolika ljubav prema moru. Demetra bijaše toliko bijesna na Posejdona da je svaki njegov otisak sa svojega tijela prala u rijeci Ladon, a Perzefona nikad nije doznala da ima polubrata i polusestru. Ipak, kad je postalo izvjesno da će zauvijek morati barem dio godine proboraviti u Podzemlju, Demetra je pozvala Posejdona da joj pomogne u potrazi za psihopompom. Posejdon je uvjerio Hekatu, strašnu troglavu i trotijelnu božicu, da joj postane pratiteljicom u strašnome podzemnom svijetu, a Helije je naveo da Demetri oda u kojemu se kutu Podzemlja Perzefona skriva. Zimi je Helije kroz vrtače i ponikve Perzefoni slao Sunčeve zrake ne bi li je podsjetio da zima ne će trajati vječno. Vidiš, Tješidruže, kad ugledaš dugi Sunčev trag za južnoga dana što se zlati po plavetnilu morskome, to Helije išće Perzefonu. Išće je, išće, sve dok je ne pronađe. Samo dvaput u godini ista Sunčeva zraka obasja Perzefonu i Tomrisa. Tada Tomrisove oči ožive i u mraku Podzemlja išću Perzefonu, a zvijezde čiji odsjaj vidiš u palucanju mora zlato su koje Helije prosiplje kako bi Perzefona nekad, tko zna kad, napokon pronašla Tomrisa kakva je ostavila večer prije negoli što ga je usmrtio Sinis. Ne kupi stoga zlato, Tješidruže, koje nije tvoje i pomakni se s Helijeva svjetla! – Dok je Kalojanis dovršavao svoju priču, u kuću uniđe Svebor. Gledaše u ozarenoga Tješidruga, a iako je čuo samo posljednje rečenice staroga Grka, upita se negdje duboko u sebi zašto su mu bozi ugasili svjetlo i zašto nema ćup zlata da ga odnese Svarogu ne bi li mu pokazao put do Kosjenke. Sjede potom, zagrli Tješidruga i otpije s Grkom žmuo crnoga vina s Crnoga otoka.

I dok Kalojanis i Svebor sjede pred kućom, svaki sa svojim brigama, na obali morskoj autor se ovih redaka u potrazi za malim Bogom (Božićem), koji također nastoji pobjeći od blještavila, podsjećao nekih misli pokojnoga don Branka Sbutege. On je na nekome sličnom samotnom mjestu „nakon svih borba naslijeđenih strasti“ zurio u more zboreći: „

Gledamumoreibrdaimislimkolikisuprijemenesjediliigledali. Njihnema, kaonitate, ali, akosubilidobri, onisuunebu. Zato i ja želim biti dobar i otići u nebo. ABokajetakolijepa, paakojemogugledatisvi, ionikojinisudobriionikojisudobri, jamislimkolikolijeljepšeunebukamoidusamoonidobriikakojeondjemorejoš višeplavo, abrdajoš moćnijaiveća,igalebovibjeliji,ikolikovišeraznobojniholendararastekrajobala.“ Pa iako sam osobno u pogledu onostranosti daleko sumnjičaviji i pesimističniji, spomenem se katkad don Brankovih riječi jer kad zamišljam raj, ne mogu ga zamisliti podalje od obale morske. Bogu mi se pak čini zgodnije pokucati u kojoj praznoj bokeljskoj ili popovskoj crkvi negoli ga zamisliti kako čita novine i pije kavu u trgovačkome centru. Uostalom, danas se Božić najbučnije i najrastrošnije slavi u samozvanim bastionima agnosticizma. No, ljudi je sličnih don Branku, koje katkad i nismo razumjeli, ljudi koji su znali nadići našu zatvorenosti i uljuljkanost u uvriježena mnijenja, bilo i na drugoj strani. Tako je Popovac, sveti Vasilije Ostroški (1610. – 1671.), o kojemu srpska inačica Wikipedije veli da je „utvrđivao u pravoslavlju svoje vernike, čuvajući ih od turskih svireposti i latinskoga lukavstva“, pisao papama Aleksandru VII. i Klementu X. nastojeći, za dobro svih kršćana pod osmanlijskom vlašću, prevladati Crkveni raskol. I dobro zbori sukolumnist mi Damir Pešorda kako sve više srljamo, gradeći društva bez alternative, u crno-bijeli svijet lišen bilo kakva stupnjevanja. Upravo su božićni blagdani prigoda da iziđemo malo iz vlastite kože te pokažemo da možemo biti bolji i širokogrudniji čak i kad nas nazivaju natražnima jer nekad je i ljudima iza kojih ne stoje djela dano da izreknu nešto što i nas i njih same nadilazi, a kadšto su djela snažnija od bujice slatkih riječi.

 

 

Mene je pak uhvatio ovih dana kašalj, a kad me uninana u vlastite misli zaustavilo naše redarstvo, rekoh njegovu predstavniku da oboljeh od sušice. To je ionako bolest mahnitih književnika, pa zašto ne bi bila i mahnitih kolumnista?

Domagoj Vidović, Hrvatsko slovo, 10. siječnja 2014.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati