Pratite nas

Vijesti

Hrvati bi trebali ozbiljno shvatiti popis stanovništva

Objavljeno

na

O rezultatima popisa ovisit će kreiranje svih budućih promjena u BiH, kao što su promjene ustava i novo uređenje zemlje, glavna je poruka koja se posljednjih dana upućuje Hrvatima u Bosni i Hercegovini kako bi ih se potaknulo da se odazovu popisu stanovništva.

Hrvati, poput primjerice Bošnjaka, nemaju dvojbi oko pojedinih odgovora s popisa, pa se očekuje da nacionalnost, vjera i pismo kod većine Hrvata neće biti ”zbunjujuća pitanja”. No, kako se navodi u pozivima za popis, za Hrvate će popis biti od ključne važnosti zbog drugih društvenih i političkih kretanja u BiH.

Politička težina

Hrvati, unatoč tomu što su konstitutivni narod u BiH i što im se ustavom jamči jednakopravnost, nakon popisa saznat će svoju stvarnu političku težinu.

Tako je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u nedavnom intervjuu za Večernji list rekao kako je popis stanovništva, koji će se održati od 1. do 15. listopada, prevažan za hrvatski narod, ali i za BiH u cjelini.

-Oko popisa se mnogo špekulira, jer se od njega želi praviti politički dokument i iz njega se izvlačiti mnogo onoga što on u  sebi ne krije kao statistički normativ. Preko popisa se žele slati i određene poruke. Znam da je bilo interesa određenih, prije svega među Bošnjacima, da se kroz popis profilira i četvrti narod koji bi trebao biti brojniji od Hrvata, pa da se i na taj način špekulira o jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH, rekao je Čović i dodao kako je popis stanovništva zaštita Hrvata u BiH, te kako je to i zaštita interesa Katoličke crkve u BiH pa i BiH kao države.

Bošnjaci i Srbi izjašnjavali se kao Hrvati

Zamjenik predsjednika HDZ-a BiH Nikola Lovrinović, koji je imenovan koordinatorom za popis stanovništva ispred HDZ-a, naveo je kako pripreme za popis teku bez većih poteškoća te je uputio poziv svim Hrvatima koji su izvan BiH da se od 1. do 15. listopada nađu na području BiH ili na neki drugi način iznađu rješenje kako bi bili obuhvaćeni popisom.

Kazao je ukoliko ne budu popisani da će to biti još jedan veliki udar na položaj Hrvata u BiH čiji je broj znatno smanjen zbog ratnih događanja, u odnosu na popis iz 1991. godine.

Upitan za popis u Republici Srpskoj i tamošnje popisivačke timove, Lovrinović je kazao da su se u nedostatku hrvatskih popisivača, Bošnjaci i Srbi izjašnjavali kao Hrvati, ali da je ta pojava zabilježena u manjem broju sredina te da neće u konačnici bitnije utjecati na popisni proces.

Uputio je apel svim Hrvatima u BiH da se upišu kao Hrvati, katolici, koji govore hrvatskim jezikom i da žive u BiH.

Popis za budućnost društva BiH u cjelini

I Crkva u BiH smatra kako je popis prevažna stvar za Hrvate. U priopćenju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine navodi se kako se radi o vrlo važnom događaju , koji će svojim statističkim podacima, a posebno onim demografskim, ne samo ponuditi informacije o sadašnjem stanju nego bi rezultati mogli uvjetovati budućnost društva BiH u cjelini, a time i hrvatskog naroda i Katoličke crkve u BiH.

Nadbiskup vhbosanski kardinal Vinko Puljić naveo je kako je i moralna obaveza svakog katolika očitovati svoju vjersku pripadnost i izjasniti se katolikom, pa i na popisu stanovništva. Kardinal Puljić nije želio da prejuducira šta bi popis mogao pokazati kada je u pitanju broj katolika u BiH, ali je naglasio da je njihova obveza da se odazovu popisu.

I biskup banjalučki Franjo Komarica je, ukazujući na važnost popisa stanovništva, ipak naveo da je sada jedva pet posto od onoga broja katolika u Banjalučkoj biskupiji i RS, posebno u Posavini koji je bio prije rata.

Svakog dana nestanu dvije četveročlane hrvatske obitelji

1234141_508100362607866_445865625_nA podaci Katoličke crkve su alarmantni za Hrvate, pa tako prema nekim izračunima svakoga dana iz BiH nestanu dvije četveročlane hrvatske obitelji. Zemlju je, prema podacima Crkve, u posljednjih deset godina napustilo 32.000 Hrvata, pa se tako brojka od prijeratnih 760.000 na kraju 2012. godine spustila na oko 430.000. Brojke iz popisa 1948. godine govore kako je Hrvata u BiH bilo 613.895, odnosno 23.94 posto.

No, tako u Hrvatskom svjetskom kongresu smatraju da će ukoliko broj Hrvata s prijeratnih 17 posto spadne ispod deset posto, biti teža pregovaračka pozicija u Bosni i Hercegovini gdje se o svemu pregovara i bazira na brojčanom balansu.

U toj udruzi smatraju kako je zbog toga popis stanovništva u BiH najvažniji događaj za Hrvate izvan Hrvatske i o njegovu rezultatu ovisit će položaj Hrvata u BiH.

S druge strane, brojke iz probnog popisa provedenog u našoj zemlji od 15. do 29. listopada prošle godine govore kako najmanje polovinu stanovništva Bosne i Hercegovine čine Bošnjaci, drugi po brojnosti su Srbi – 32 posto, 12 posto populacije izjasnilo se kao Hrvati, a u kategoriju „ostali” svrstalo se šest posto građana.

O rezultatima popisa ovisit će i druge stvari osim političke težine. Tako će rezultati popisa utjecati i na novu raspodjelu sredstava od neizravnih poreza za općine jer će se konačno znati točan broj i omjer stanovnika u općinama. Popis će utjecati i na planiranje razvojnih politika te za izradu projekata za korištenje sredstava iz IPA fondova.

No, kad se o popisu priča, uglavnom se govori o tome da će se vidjeti gdje je tko koliko stradao i tko je koga više protjerao.

Temelji konstitutivnosti i jednakopravnosti

S druge strane, teško je uvjeriti Hrvate, kao i druge narode, da će im i popis biti od koristi kako ih se pokušava uvjeriti čak i u onim mjestima gdje se uspio sačuvati suživot jer loša ekonomska situacija kvari i demografsku sliku pojednihih područja.

Hrvati bi, koji su dobrim djelom dosta vremena zanemarivali situaciju u BiH posebno u pogranilnim dijelovima uz Hrvatsku  gdje su u većini, u ovom popisu trebali bi pokazati društvenu ozbiljnost i pripadnost zemlji u kojoj žive i koja odlučuje o njihovoj sudbini. Popis stanovništva trebao bi dodati još čvrstine u temelje konstitutivnosti i zajamčene jednakopravnosti, a konačna brojka pokazati na kojim temeljima Hrvati u BiH trebaju graditi svoju budućnost.

ps/dnevno.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Crtice uz biografiju rahmetli Alije Izetbegovića 2. DIO

Objavljeno

na

Objavio

4). Islamska deklaracija dokument je koji je nastao 1969., a objavljen 1970. godine i najčešće se vezuje uz ime Alije Izetbegovića, mada je posve izvjesno da je u njegovoj izradi sudjelovalo više osoba. Uostalom zbog teza iznesenih na te 32 stranice teksta i konspirativnog djelovanja, osim Alije osuđeno je još 12 njegovih suradnika, u sudskom procesu održanome u Sarajevu 1983. godine. Ova skupina bila je dio tajne organizacije „Mladi muslimani“ (utemeljena 1939. godine u Kraljevini Jugoslaviji) koja se borila protiv ateizacije i asimilacije muslimanskog naroda na prostoru Jugoslavije, za islamske vrijednosti i opredjeljivala kao „antikomunistička“ i „antifašistička“.

Tekst je doživio brojne kritike. Proglašen je „utopijskim“ pogledom na islam, od nekih čak i „anti-islamskim“, a većina kritika koje su dolazile iz islamskih krugova imale su za cilj relativizirati njegov sadržaj i ublažiti teze koje su se iznosile.

No, ono što je sasvim izvjesno sadržano je u činjenici da Deklaracija čvrsto stoji na temeljima islamskog fundamentalizma, odnosno, širenja i učvršćivanja Muhamedove vjere ISLAMIZACIJOM I PANISLAMIZACIJOM, sa šerijatskim zakonom kao osnovom tako uređenog društva. Islamizacija podrazumijeva islamiziranje stanovništva unutar muslimanskog korpusa u većinski muslimanskim državama ili regijama (pa i B i H – mada ona nije većinski muslimanska), dok je Panislamizacija proces ujedinjenja svih muslimana na svijetu i stvaranje homogenih islamskih vjersko-političkih cjelina (on spominje primjerice, islamski prostor „od Maroka do Indonezije“ i hvali Pakistan kao primjer čvrste islamske države koja treba biti uzor islamskom svijetu).

Među najvažnije teze koje se u Deklaraciji iznose, spada naglašeno DUHOVNO I POLITIČKO JEDINSTVO muslimana u takvim zajednicama, te uređivanje ukupnog života sukladno islamskoj tradiciji i onomu što je sadržano u Kur’anu. Već i ova činjenica izaziva najblaže rečeno nedoumicu, jer se postavlja pitanje: Kako s ovim pogledom na svijet uskladiti interese drugih naroda i drugih vjera koji slijedom povijesnih i društvenih okolnosti dijele životni prostor s muslimanima? Imaju li i oni pravo na „duhovno i političko jedinstvo“ ili to ekskluzivno pripada samo muslimanima? I što se događa kad se ta prava počnu prelamati na istim prostorima?

Pogledamo li pak malo pažljivije sadržaj Islamske deklaracije, bez ikakve sumnje možemo zaključiti kako je riječ o jednom radikalnom nacionalističkom programu u kojemu se otvoreno iznosi kako

„nema mira i koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija“

tvrdi da su

„islamski i neislamski sistemi nespojivi“

i decidirano navodi da

„islamski pokret treba i može prići preuzimanju vlasti čim je moralno i brojno toliko snažan da može ne samo srušiti postojeću neislamsku, nego i izgraditi novu islamsku vlast“.

Da rezimiramo:

U Bosni i Hercegovini bi (prema zamislima „Mladih muslimana“ i Alije Izetbegovića) trebalo stvoriti duhovno i političko jedinstvo tamošnjih muslimana na temelju šerijatskog prava i vjerskih propisa utvrđenih u Kur’anu i to tako da islamska zajednica živi kao homogena, bez ikakve koegzistencije (dakle, suživota) s drugim narodima i vjerama (jer su ti sustavi vrijednosti i politički sistemi nespojivi), dok se ne steknu uvjeti za rušenje neislamske i uspostavu islamske vlasti – u sredinama gdje muslimani nisu većina i gdje to za sada nije moguće.

Dakle, crno na bijelo, Alija i njegovi istomišljenici stvaraju projekt Kalifata koji bi se trebao primijeniti u nekoj budućoj Bosni i Hercegovini (kalifat ili hilafet –arapskiخلافة – je islamski oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta. Šef države (halifa) ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika Muhammedovog, alejhi-selam, političkog autoriteta, kojeg prema sunnijama bira narod ili njegovi predstavnici;  Vidi: Encyclopedia of Islam and the Muslim World, (2004) v.1, p.116-123; istaknuo: Z.P.)

Uz neke neznatne modifikacije (vezano za poglede na zapadnu civilizaciju i „reformističku“ struju u samome islamskom svijetu), Alijina „Islamska deklaracija“ zagovara upravo to: KALIFAT.

Svakomu tko je pismen i raspolaže zdravim razumom i sposobnošću logičkog zaključivanja, nakon što pročita taj spis ne treba ništa dalje objašnjavati, jer u njemu sve piše (Vidi: http://www.vakat.me/wp-content/uploads/2017/01/Islamska-Deklaracija-knjiga-o-islamizaciji-muslimana-Alija-Izetbegovic.pdf )

Primjera radi, evo samo jednoga kratkog citata iz navedenog izvora, u kojemu se teritorijalna ekspanzija islama i osvajanje zemalja drugih naroda navode kao imperativ i određuju mjeru „muslimanstva“ (!?):

Muhamed a.s. je umro 632. godine, a nepunih sto godina nakon toga duhovna i politička vlast Islama obuhvaćala je ogromno područje od Atlantskog oceana do rijeke Inda i Kine, i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila. Sirija je osvojena 634., Damask je pao 635., Ktesifon 637., Indija i Egipat su bili dosegnuti 641., Kartagina 647., Samarkand 676., Španjolska 710. godine. Pred Carigradom Muslimani su 717., a 720. u južnoj Francuskoj. Počev od 700. u Šantungu već postoje džamije, a oko 830. Islam je dospio na Javu.

 Ova jedinstvena ekspanzija, s kojom se ne može usporediti nijedna ni prije ni poslije nje, stvorila je zatim prostor za razvoj islamske civilizacije s tri kulturna kruga: u Španjolskoj, na Srednjem Istoku i u Indiji, koji u povijesti pokrivaju razdoblje od skoro tisuću godina.

Što Muslimani znače danas u svijetu?

Pitanje bi se moglo postaviti i na drugi način: koliko smo mi Muslimani?“

(Vidi: http://www.vakat.me/wp-content/uploads/2017/01/Islamska-Deklaracija-knjiga-o-islamizaciji-muslimana-Alija-Izetbegovic.pdf; str. 7.; istaknuo: Z.P.)

Ovi navodi ne dopuštaju nikakvo zavaravanje.

Riječ je o jednoj militantnoj i agresivnoj vjersko-političkoj (veliko-muslimanskoj) ideologiji koja koristi vjeru kao oruđe za osvajanje životnog prostora i uspostavu vlasti nad drugim narodima i vjerama ognjem i mačem, kako se to radilo od početka VII stoljeća nadalje.

Ovdje se islamska osvajanja i nametanje te vjere silom OPRAVDAVAJU, čak što više predstavljaju kao CIVILIZACIJSKI POMAK I NAPREDAK, dok se s druge strane potiskivanje islama i oslobađanje zemalja koje je on nasilno osvojio drži retrogradnim i štetnim procesom!?

Naravno, riječ je o jednom autističnom religijsko-političkom svjetonazoru i skučenom, egoističnom i primitivnom pogledu na svijet, u kojemu postoje prava samo islamskog svijeta i ono što taj svijet poduzima – pa bilo to i ognjem i mačem kad zatreba i kad mu se prohtije – ispravno je i neupitno.

Pođemo li od takvih premisa, tko onda ima pravo osuđivati Križarske ratove ili bilo koje druge sukobe koje su vodili kršćani? Jesu li stoljetna oslobađanja Europe od islama retrogradni i anticivilizacijski procesi?

Nemaju li i druge vjere (kršćanska, židovska, pravoslavna) isto tako pravo na DUHOVNO I POLITIČKO JEDINSTVO, ako ga već muslimani traže za sebe?

Kako bi se protumačilo da, primjerice, Katolici obnaroduju težnju za DUHOVNIM I POLITIČKIM JEDINSTVOM KATOLIKA U SVIJETU i pri tomu se pozovu na autoritet Boga (Jahve), Isusa Krista i Božje Riječi – Biblije (onako kako se muslimani pozivaju na Allaha, Muhameda i Kur’an zagovarajući islamizaciju i panislamizaciju)?

Vratimo li se u povijest (koja se dijelom spominje i u ovom citatu iz Alijine „Islamske deklaracije“), poznato je kako je Europa bila napadnuta na Pirinejskom poluotoku već početkom VIII stoljeća od strane islamiziranih stanovnika sjeverozapadne Afrike (Maura) i da je s njima vodila bitku punih 8 stoljeća dok ih nije potisnula, dok su ratovi s Osmanlijama trajali više od 500 godina (od sredine XIV do početka XX stoljeća).

Kršćanski svijet je krvavo platio islamska osvajanja u prošlosti i nikakvi izgovori i opravdanja (vezano za njihovu ostavštinu – u vidu kulturnih ili arhitektonskih djela što su ih tamo ostavljali nakon svojih osvajačkih pohoda) tu činjenicu ne mogu promijeniti.

Zar to nije dovoljno iskustvo i opomena, posebice u svijetlu svega što se na planu agresivne islamizacije u nekim dijelovima svijeta događa danas, u prvim desetljećima XXI stoljeća?

Suđenje Aliji i njegovoj skupini islamista za djelo „protiv naroda i države“; Sarajevo 1983.

Alijina „Islamska deklaracija“ bila je ništa drugo nego u celofan upakirana radikalna islamistička ideologija, čije su se temeljne odrednice nastojale prikriti hrpom riječi i floskula bez smisla i logike (vezano za tobožnji „položaj islama u suvremenom svijetu“, naglašavanjem „mira i poštivanja drugih naroda i vjera“ ili elaboracijama odnosa između „reformističke“ i „konzervativne“ islamske struje).

Može li se u isto vrijeme biti isključiv i kooperativan? Ratoboran i mirotvoran? Može li se u isto vrijeme osvajati tuđe i njegovati skladne odnose s okruženjem? Može li se biti „Božji čovjek“ ako se bilo koga uskraćuje za prava koja mu pripadaju kao ljudskom biću i po Božjim i po ljudskim zakonima – ako mu se otimaju zemlja i dom?

Alijinu mimikriju i prijetvornost vrlo je lako otkriti, samo treba pročitati njegov spis.

Opravdanja kako je riječ o „utopijskom tekstu“  koji je bio „odraz mladenačkog zanosa idealima“ (dakle, „idealima“ koji su imali za ishodište islamski Kalifat na području SR Bosne i Hercegovine u vrijeme socijalističke Jugoslavije), smiješna su.

Ako je sve to tako, i ako ta „Islamska deklaracija“ nije imala nikakvoga značaja i važnosti, zašto je netom prije raspada SFRJ (1989/90. godine), u isto vrijeme dok su predstavnici republika (a među njima i Alija) vodili pregovore o „razrješenju jugoslavenske krize“ mirnim putem, tiskana u preko 200.000 primjeraka i dijeljena u muslimanskim krugovima kao neka vrsta „islamskog manifesta“?

„Islamska deklaracija“ zagovara opasnije i pogubnije teze nego je to sadržano u (veliko-srpskom) Memorandumu SANU iz 1986. godine. Samo ga treba pažljivo pročitati, pa će i ono što se danas događa s islamskim terorizmom u svijetu i ISIL-om biti mnogo jasnije.

Alija je 90-ih godina javno izigravao „mirotvorca“ i „humanista“, a u isto vrijeme iza kulisa vodio sasvim drugu politiku – težio je stvaranju etnički čiste islamske države, baš onakve kakvu je zamislio sa svojim „Mladim muslimanima“ i čije je temeljne konture orisao u „Islamskoj deklaraciji“ i to je zorno dokazivao svojim djelima i ponašanjem.

Za njega je Bosna i Hercegovina bila sredstvo, a ne cilj (upravo je tako govorio svojim suradnicima na zatvorenim sastancima).

Sredstvo da se ostvari ISLAMSKA DRŽAVA, a ne multietnička Bosna i Hercegovina kao država s tri jednakopravna, suverena i konstitutivna naroda.

 -nastavlja se

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Prvi dio:

Crtice uz biografiju rahmetli Alije Izetbegovića

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

VIDEO – Navijači Srbije i Slovenije zajedno provociraju Hrvate

Objavljeno

na

Objavio

U finalu Eurobasketa večeras se sastaju Slovenija i Srbija, dvije reprezentacije koje su dosad pokazale najviše na turniru.

U Istanbulu se sprema spektakl, a i jedni i drugi imat će veliku podršku u dvorani.

No, i na dan kada igraju tako veliku utakmicu, njihovi navijači nisu propustili sjetiti se Hrvatske. Umjesto da uživaju u spektaklu, oni su se odlučili provocirati hrvate. Očito su u pitanju nekakvi kompleksi. “Tko ne skače taj je Hrvat”, započeli su navijači Srbije, a vrlo brzo su im se pridružili i Slovenci.

facebook komentari

Nastavi čitati