Pratite nas

Hrvati u BiH su ostali bez institucija. Jedan narod mora imati infrastrukturu

Objavljeno

na

Hrvati u BiH imaju dovoljno potencijala kako bi iznijeli priču HAZU-a BiH. Radit ćemo i na podizanju mladih kadrova koji će jednoga dana ovo preuzeti – rekao je Pehar

Hrvati u BiH su ostali bez institucija. Jedan narod mora imati infrastrukturu

 

Osnivanje Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini označeno je kao povijesni trenutak za hrvatski narod u ovoj zemlji. Akademija će predstavljati kralješnicu intelektualne snage Hrvata u BiH, a trenutno ima 13 redovnih i 10 dopunskih članova. O budućem radu HAZU-a BiH, planovima, budućim članovima i ostalim pitanjima vezanim uz ovu temu razgovarali smo s prvim predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Bosni i Hercegovini prof. dr. Jakovom Peharom.

• Na svečanoj sjednici ovoga tjedna je rečeno kako je ovaj proces trajao jako dugo. Koliko se radilo na ovome projektu?

Počelo se raditi 2000. godine iako je Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost osnovano 1993. U jednom trenutku sam postavljen za predsjednika Inicijativnog odbora gdje nas je bilo jedanaest. I počelo se raditi. Išli smo u Zagreb, Banju Luku, gledali što ljudi rade, kako se ovakve institucije organiziraju. Prije 11 godina projekt je podržalo i Sveučilište u Mostaru. Od tada gledamo pravnu osnovu za osnivanje ovog HAZU-a BiH. Ozbiljno se počelo raditi prije 3 godine, zakon je usvojen u HNŽ-u koji je bio okvir za HAZU BiH i konačno je došlo do realizacije projekta i ideje. Osnovano je povjerenstvo, birali smo matičare…

• Što su matičari u ovome procesu?

Oni su osnivatelji institucija. Jedino matičari ili akademici mogu birati akademike. Imali smo 13 matičara. Sedam je iz HAZU-a iz Zagreba, 5 iz ANU BiH i jedan iz ANU-a RS. Oni koji su kandidirani za akademike su napravili curriculume. Dobili su i naputke i kriterije koje trebaju zadovoljiti. Matičari su imali mjeseci i pol dana da prouče dokumente, neki rokovi su čak produženi kako bi se dokumentacija koja nam je dostavljena bila detaljno pregledana. Sve je ispitano i svi su potpisali, dokumenti su u arhivi Akademije sada.

• Koliko HAZU BiH može imati članova?

Po odrednicama Akademije možemo imati 15 akademika. Redovnih.

• Što je idući korak?

Puno je posla ostalo za iduću sjednicu. Formiranje razreda, izbor tajnika, pravilnik o organizaciji i sistematizaciji, pravilnik o naknadama, program rada, što je jako važno i diplome.

• Mnogo je špekulacija oko osnivanja Akademije. Od onih političkih, pa do nacionalnih. Što je plan HAZU-a BiH u vremenu koje je pred nama?

Cilj je isti kao kod ostalih akademija. To je da potičemo, da popunjavamo praznine u korpusu u kojem se nalazimo i konačno da vodimo računa da svaki narod ima svoju infrastrukturu. Znanstvenu, kulturnu… Mi nemamo institucija. Hrvati u Bosni i Hercegovini to nemaju. Ono malo što smo imali je izgubljeno prije nekoliko godina. Infrastruktura je jako važna. Ali isto tako kada pogledate razne događaje u BiH, sve treba staviti u okvir stvarnosti ove zemlje. Ne treba pričati o trećem entitetu kroz ovu priču. Ovo su akademije naroda koji žive u BiH, koji svoje različitosti pretaču u zajednički interes BiH i poboljšavamo kvalitetu života.

• Imaju li Hrvati u Bosni i Hercegovini dovoljno kapaciteta da iznesu jednu ovakvu priču?

Imamo potencijal koji je već započeo određene programe, ali nije završen…

• Na što točno mislite?

Danas možemo zajedno i pred Bruxellesom doći do određenih sredstava kako bi se razvijali. Sve sam pozvao, i dalje pozivam. I ANU BiH i ANU RS da zajedno radimo na projektima jer Europa pojedincu neće dati projekt.

• Prekinuo sam vas. Niste mi do kraja odgovorili na pitanje imaju li Hrvati u BiH dovoljno potencijala za ovu priču?

Mi imamo potencijal za ovu priču. Ima dovoljno ljudi koji mogu nositi tu priču. Radit će se i na podizanju mladih kadrova, to je jedna važna zadaća u cijelom ovome projektu ili procesu koji je pred nama.

• Jeste li već razgovarali s predstavnicima ANU-a BiH i ANU-a Republike Srpske?

Na sastancima na kojima sam bio bilo je izuzetno pozitivnih tonova. Sve je prihvaćeno, u tome se ne vidi ništa opasno, volja za suradnjom postoji. Ti ljudi iz spomenutih Akademija su naši matičari. I to je jedan vid suradnje.

• Mnogi ovu priču vide samo u okviru Hercegovine. Kako vi to komentirate?

I dio hrvatskog korpusa u Sarajevu ima veliki intelektualni potencijal, i to se ne smije podcijeniti. Zašto neke od razreda ne bi prebacili u Sarajevo. Neki naši akademici danas žive i rade u Sarajevu. ANU BiH je stvoren 1966. Ima vrijeme, ima rezultate, to treba poštovati. Iskrenim radom ćemo srušiti sve zle jezike u ovoj priči.

• Rekli se da Akademija može imati 15 redovnih članova. Što je s ostalima?

Maksimalni broj redovitih članova HAZU-a BiH je 15, 20 dopisnih, i još stručni suradnici. Tu ne spadaju počasni članovi, strani članovi. Tko kaže da nećemo imati svoje članove u Australiji, Americi i drugim zemljama.

• Je li već postoji neki plan širenja članstva Akademije?

Imamo plan za širenje. Statut kaže kako se svake dvije godine vrši izbor novih članova. Možda ćemo to mijenjati.

• U kojem pravcu?

U tome pravcu da bi taj rok smanjili na godinu dana. Imamo ozbiljnih kandidata, nadležna tijela će donijeti odluke. Imamo još dva otvorena mjesta među redovnim članovima, ima mjesta u dopisnim članovima, zašto to ne iskoristiti i ta mjesta dati ljudima koji zaslužuju mjesto u HAZU-u BiH. Imamo pet počasnih doktora znanosti ovoga sveučilišta. Zašto oni ne bi bili članovi Akademije.

• Ovaj intervju radimo na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Najavljeno je kako će sjedište Akademije biti u kampusu Sveučilišta. Što je s tim prostorijama?

Sjedište će sada biti u kampusu Sveučilišta u Mostaru. Imat ćemo nekoliko ureda, svojih prostorija, što nam je sasvim dovoljno. Akademija je po zakonu proračunski korisnik. Ove godine nismo u proračunu, ali očekujemo kako će biti od iduće godine.

• Znači, ostalo je još minimalno pola godine do ulaska u proračun. Što do tada?

Sveučilište je financijski dosta pomoglo ovaj projekt, za sada nemamo većih problema. Polako ćemo opremiti prostorije, nigdje nam se ne žuri. Ništa ne želimo stvoriti preko noći. Okrenuti smo samo prema kvalitetnom radu, ostvarivanju misije Akademije, i to je naša glavna obveza. Nadamo se kako će i financijska pitanja biti riješena u vremenu koje je pred nama, te kako će Akademija moći normalno funkcionirati. Za sada nemamo razloga ni potrebe smatrati kako bi ovaj dio priče mogao otići u nekom suprotnom smjeru u budućnosti.

VL/Foto: ‘STOLE LASIC/Vecernji list

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada. Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva.

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

19. listopada 1991. – Konvoj liječnika bez granica

Objavljeno

na

Objavio

Konvoj humanitarne organizacije „Liječnici bez granica“ tek je 19. listopada 1991. napokon propušten u opkoljeni Vukovar.

Jedan od pokušaja ulaska 11. listopada zaustavljen je zato što je u kolima Hitne pomoći navodno pronađena ručna bomba.

U međuvremenu, 13. listopada zadnji veliki pokušaj proboja prema Vukovaru nije uspio, a hrvatske snage zaustavljene su, uz velike gubitke, na ulasku u Marince.

Unatoč svemu Europska zajednica zatražila je prekid operacija JNA kako bi humanitarni konvoj ušao u grad.

Nakon što su uz brojne prijetnje i opstrukcije ipak uspjeli ući, „Liječnici bez granica“ izvukli su iz vukovarske bolnice 112 ranjenika. No s druge strane ulazak konvoja u Vukovar srpske postrojbe zapravo su iskoristile da poprave i učvrste napadačke položaje, piše HRT

Kada je 19. listopada konvoj oko 11 sati krenuo prema Nuštru preko Bogdanovaca i Marinaca, započela je pucnjava te je  kolona zaustavljena. Do 15 sati konvoj s ranjenicima još uvijek je bio u Bogdanovcima, a napadi teškog topništva JNA na Nuštar nisu prestajali.

Konvoj je stoga nastavio put prema Srbiji, ali je jedan  kamion naletio na minu pri čemu su ranjene dvije medicinske sestre iz Švicarke i Luksemburga.

Konvoj je ipak nastavio prema Šidu, a na povratku, kod Lipovca, preuzeli su ga hrvatski redarstvenici. Tako je, nakon više od 12 sati lutanja, konvoj stigao u sigurne ruke. Zbog svih opasnosti kojima su bili izloženi medicinski djelatnici i ranjenici, odustalo se od daljnjih pokretanja humanitarnih akcija izvlačenja ranjenika.

Mali dio ranjenika nekako je ipak uspio naći put do slobode izvlačeći se početkom studenog. No najveći dio pacijenata vukovarske bolnice, naočigled europskih promatrača, po okupaciji odveden je na Ovčaru i likvidiran, što će ostati upamćeno kao najprimitivniji oblik neljudskosti velikosrpskog agresora.

facebook komentari

Nastavi čitati