Hrvati se uvijek ponašaju biblijski: Tko tebe kamenom ti njega kruhom

2

“Pobjeda HDZ-a u Vukovaru vraća nas u prošlo stoljeće!” Zaista grozno stoljeće! Prvi slobodni izbori, pobjeda u četverogodišnjem ratu, ujedinjenje držvnog teritorija i treće mjesto na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj. Čisti užas od desetljeća. I sve se to dogodilo bez Račan, Sanadera, Kosorice I Opačićke!

aleksandar-vucic-vesna-pusic-povlacenje-tuzbi-poseta-zagreb-1367266143-304007

Imao otac tri sina. Dva su bila pametna, a treći je bio nogometni sudac. Globalni športski dogođaj godine odvija se u Brazilu. Svjetsko nogometno prvenstvo. Prati ga i HRT. Ali kako? Nešto kao Kruno Jurčić koji u novinama ističe: “Naravno, svi smo navijali za Kolumbiju! Naravno, protiv Brazila!”. Na HRT-u su se potrudili i angažirali legendarnog Matea Beusana da bude oko sokolovo. Oko s jakom dijoptrijom koju su u Jugi jako cijenili navijači Zvezde i Partizana, pa tu-i-tamo i Hajduka. Najmanje su ga cijenili Dinamovci. Igraju ovih dana Brazil i Kolumbija. 88. minuta! Najbolji igrač Brazila Neymar prima loptu. Igrač Kolumbije, u punom trku, koljenima udara u Brazilčeva leđa. Neymar urliče od bola i kola hitne pomoći odmah ga odvoze u bolnicu. Lom trećeg kralješka. Prvenstvo je za njega gotovo. Sudac, neki španjolski klipan, misli da sudi slobodnu borbu u K1. On misli da takav prekršaj nije ni za žuti ni za crveni karton iako se svi slažu da se za takav prekršaj ide direktno u zatvor. Ali treći sin misli kako se tu uopće ne radi o faulu. Zato je dao drugi žuti karton Thiago Silvi, najboljem obrambenom igraču Brazila jer je pretrčao ispred golmana Kolumbije kad je ovaj htio ispucati loptu. Naravno, ni Thiago ne može igrati polufinale protiv Njemačke.

E, pa kako na takve dogođaje gledaju na našoj nacionalnoj dalekovidnici? Kao da gledate ploveće kazalište. Prosinečki ostavlja dojam kao da bi najradije otišao na gem. Naravno, ne teniski. Anton Samovojska, briljantan kao i obično, malo je usamljen na desnom krilu i bez prave lopte. Voditelj i Beusan izabiru tobože sporne dogođaje tijekom tekme. O lomu kralježnice najboljeg Brazilca ni riječi. Bože moj, može se dogoditi! Svaki dan nekome slome kralježnicu na kugli zemaljskoj. Tko će to komentirati.

Potom gledamo jedanaesterac za Kolumbiju koji izvodi prvi strijelac prvenstva James Rodriuges. Kolumbijac se zatrči prema lopti, naglo stane i zabija gol. I zadnji nogometni idiot zna da je to zabranjeno. Naravno, Španjolac nije ni pomislio poništiti gol. Mateo tu sitnicu nije ni primijetio jer on valjda smatra da bi i sam tako sudio. I tako naša HRT, plaća našim novcima Gorana Vlahovića da nas iz Brazila, svojim turobnim i dosadnim glasom i antitalentom za komentiranje, uspavljuje kao i dragog nam Beusana da, opet za naš novac, svaki dan juri iz Dubrovnika u Zagreb kako bi nam prodavao nogometna muda pod bubrege kao da to nije godinama uspješno radio kao nogometni sudac u svima nam dragoj i neprežaljenoj Jugi.

Boby Charlton, engleski nogometni reprezentativac, jednom je rekao: “Kažu da su nogometaši moderni robovi. Ako je to zaista tako onda molim da me se odmah osudi na doživotnu robiju.”

Pustimo mi sada malo nogomet. Tako i tako svaki političar koji drži do sebe igra golf. Na golfu se stvaraju poslovi, obnavljaju napuknute veze. Igrači, šetajući između ideoloških rupa, mogu u miru smišljati slatke planove zbog kojih se obično poslije ne spava sasvim mirno. U mračna postuđmanovska vremena naš Mate Granić morao je otpuzati čak na Mirogoj da bi izustio legendarnu misao: “Pola meni, pola tebi, pola Bagi!”. Danas, igrajući golf, ležerno divaneći s partnerima, već na sredini partije znaš da je tvom starom golfu odzvonilo. Dolazi novi BMV ili Audi. I sam sam svjestan kako nekad neopravdano režimo na naše političare. Čak i kad lajemo na njih, oni samo mirno pored nas prolaze.

Mudri Arapi kažu.”Kad bi bacio kamen na svakog psa koji na tebe laje, nikada ne bi došao do cilja.”

Ono što naročito cijenim je karitativni zanos naših vladajućih prema našim dragim komšijama. Kad ih slušaš imaš dojam kako je kod nas sve u redu pa da sada trebamo pomagati susjedima kako bi i oni što prije ušli u EU I NATO. Tako ćemo napokon opet svi biti zajedno! I to kao monolitni borci u borbi protiv fašizma, nacizma, ustaških zmija i Thompsona. Prvo dobro srce koje je tome popustilo bilo je srce naše Jace koja je Srbiji poklonila prijevode EU pravnu stečevinu vrijedne 8 milijuna eura. Odmah potom je dala 3 milijuna kn za spomenik u Srbu. Thompsonovi navijači su odmah dreknuli: “Nisu to antifašisti! To su četnici! Vidi se na slikama dugačka kosa, brade, brkovi, mrtvačke glave na šubarama itd.” “Nije istina!” energično se obrecnula naša Jaca. “To su hipiji koji su tamo imali svoju roštiljadu!” Nakon Jadranke, eto nama Pusićke. Traži, prije negoli ode za generalnu tajnicu UN-a, da se našim komšijama skrati rok za ulazak u EU. Recimo Srbija, Crna Gora i sjeverno Kosovo ulaze u roku od 6 mjeseci, a dragi prijatelji iz BiH odmah. Možda ipak treba uvesti monitoring za zapadni Mostar i Hercegovinu. Sam Premijer, prije negoli mu je pukla vodovodna cijev, bio je “sluga pokoran” i švejkovski dobrohotan prema susjedima. Tako i treba. To je progresivan, dijalektičko-marksistički stav prema svima u regionu. Nije ga pokolebao ni ljupki “Marš kući!” jedne BiH režiserke koja, što se tiče RH, može podnijeti samo našu lovu. Samo zato jer je krajnje tolerantna kao osoba.

A komšije k’o komšije! Sami dobrice! Ćosići! Ugađaju nam gdje god stignu! Sjetite se samo Vuka Draškovića, za kojeg je Kosorica također mislila da je hipi, koliko je proputovao svijetom ne bi li svih uvjerio kako nas ne treba pustiti u EU. Možda nakon Srbije! Sjetite se lijepog Bore Tadića koji je kompromisno upozorio svog frenda Josipovića “da će biti velika greška ako Gotovina i Markač budu oslobođeni” pa će to ugroziti idilične odnose Srbije i Hrvatske. Dao je do znanja da Srbija neće više padati na poltronske ispade hrvatskih političara koji se stalno Srbiji uvlače, a u praksi još nisu ni platili ratnu štetu za traktorijadu iz kolovoza 1995.g. Ipak, da nas ne preplaši do kraja, poklonio je frendu Josipoviću reprint časopisa Zenit koji Hrvate prikazuje kao majmune. I ovih danas stiže dobronamjerna poruka srpskog predsjednika Nikolića, bivšeg četničkog vojvode, i patrijarha Irineja. Oni zajedno presaviše hartiju, uzeše blaivajz i oštro upozoriše papu Franju da odustane od vatikansko-klerofašističke agresije i prestane razmišljati o kanonizaciji kardinala Stepinca. Ako Papa shvati i ne proglasi Stepinca svecem, onda će to koristiti, kaže Toma “zajedničkoj mudrosti”. Gledatelji Žikine dinastije vjerojatno smatraju da je Nikolić u pravu. Stepinac je, s čime se slažu i Jelena Lovrić i Inoslav Bešker, svojedobno pravomoćno osuđen na 16 godina robije. Sad Vatikan hoće robijaša za sveca! Svašta! Napose od dopisnika koji već desetljećima prati vatikansku politiku. Najprije, pohvalivši Vatikan što nije priznao Kosovo, Nikolić prijeti, ako ga Papa ne posluša, da će Crkva postati politička organizacija i prestati biti Kristova Crkva! Amen!

Hrvati barataju činjenicom o čudesnom ozdravljenju djevojčice u Klaićevoj bolnici u Zagrebu. Jel’ to dovoljno za kanonizaciju, pitaju se naši srpski prijatelji. Oni su puno pedantniji. Srpska pravoslavna crkva je 2005.g., proglasila svecem popa Milorada Vukojčevića zvanog Pop Maca. Maca je bio na čelu četničkih koljačkih trojki koje su u pastoralnom duhu klale po redu Hrvate, Muslimane i sve one koji nisu voljeli antifašistu Dražu. Navodno bi slijedeći svetac SPC-a mogao biti Nikolićev kolega pop Đujić. Šteta što Kosorica nije više predsjednica Vlade jer da je ona bi odmah dala po 3 milijuna kn za spomenik popu Maci i popu Đujiću. Ona me podsjeća na jedan stari vic o curi za kojom su trčali svi momci. Na pitanje jednog “zašto svi trče za njom?” dobio je odgovor da je to zato jer cura ima govornu manu – ne zna reći “ne”.

Tako se Hrvati uvijek ponašaju biblijski: tko tebe kamenom ti njega kruhom! Možda bi bilo bolje da se rektor Boras više ne poziva na biblijske vrijednosti jer će Nikolić i Irinej uvijek naći razlog za neku lošu priču o Hrvatima. Ako oni ne nađu razlog dat ćemo ga mi našom šutnjom, poltronstvom i kmetskim mentalitetom. E, moj Tuđmane! Sad shvaćam kako ti nisi bio samo prvi predsjednik RH nego pravi faraon u odnosu na današnje političke elite!

Benjamin Disraeli je napisao: “Priroda nam je dala dva uha, ali samo jedan jezik, da bismo više slušali, a manje pričali!”

A sad par veselih dogođaja koji nam pomažu da na stvari gledamo relativno fatalistički.

Premijer, oduševljen pobjedom HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Vukovara, mudro je zaključio: “Pobjeda HDZ-a u Vukovaru vraća nas u prošlo stoljeće!” Zaista grozno stoljeće! Prvi slobodni izbori, pobjeda u četverogodišnjem ratu, ujedinjenje držvnog teritorija i treće mjesto na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj. Čisti užas od desetljeća. I sve se to dogodilo bez Račan, Sanadera, Kosorice I Opačićke!

Vlada je popušila i na upravnom sudu. Sud, nepouzdan i nazadan kao i ranije Ustavni, proglasio je nezakonitim imenovanje oko 2.500 kukurikovaca na čelna mjesta u MUP-u. Međutim, Vlada i dalje vlada! Zatražit će od Sabora vjerodostojno tumačenje zakona! Jednostavno rečeno: izvršna vlast će nastojati izmijeniti sudsku odluku preko svoje većine u Saboru! Stvarno europski i genijalno! Ustavni, upravni i Vrhovni sudovi se mogu poćeti tresti od straha kad Stazić, Grbin i ostali pravni veleumovi zaključe kako ti sudovi nemaju pojima o pravu te se trebaju upisati u pravosudnu akademiju da ih tamo poduče kako primjenjivati zakone. Kakva trodioba vlasti, misli Igor Dragovan. Naravno, u socijalizmu toga nije bilo jer je sva vlast proizlazila I ostajala u partiji. Ako ova genijalnost prođe, onda mi možemo tako vjerodostojnim im tumačenjima vratiti i Perkovića i Mustača iz Švabije. Vidite da nije sve tako loše! K’o šiša EU i njihove pravne standarde!

Miron Špek je pravnik Inicijative mladih za ljudska prava u Osijeku. Zajedno sa Spskim narodnim vijećem i Centrom za mirovne studije predlaže da Josip Reihl Kir dobije ulicu u Zagrebu. Zašto baš u Zagrebu? Zašto ne u Gospiću, Osijeku, Imotskom ili Šidu? Zašto ulice u Zagrebu ne bi također dobili i Zoran Zobumdžija I Milan Knežević, koji su zajedno s Kirom išli u mirovne pregovore sa srpskim agresorom i tom prilikom bili ubijeni. Zašto uža rodbina Zobundžije i Kneževića nije otišla na dulje vrijeme u London u režiji BBC-a i MI6 kao što je to učinila supruga pok. Kira? Jesu li drugovi čuli za vukovarskog heroja Babića koji je poginuo, a prije toga je tone agresorskih tenkova poslao u staro željezo? Neće jugonostalgičarima past na pamet predložit ulicu da se zove po Babiću ni u Zgb ni u Osijeku. Ipak, past će im na pamet jednom – na sudnji dan!

Albert Camus je napisao: “Ne treba čekati sudnji dan. Svaki dan je sudnji dan!”

 Zvonimir Hodak/dnevno

facebook komentari

  • A komšije k’o komšije! Sami dobrice! Ćosići! Ugađaju nam gdje god stignu! .. 🙂

    Ponediljak mi je odlično počeo.. Hvala gospodine Hodak! 🙂

  • A komšije k’o komšije! Sami dobrice! Ćosići! Ugađaju nam gdje god stignu! .. 🙂

    Ponediljak mi je odlično počeo.. Hvala gospodine Hodak! 🙂