Hrvati su preživjeli sedam povijesnih agresija

0

Entitetska ravnopravnost osigurava i pobjedu nad džihadistima

U smjenjivanju okupatora Bosne, koji su dolazili i s istoka i sa Zapada, s prostora te zemlje kontinuirano nestaje Hrvata, najstarijeg i nekada jedinoga bosanskohercegovačkog naroda. Na početku prve okupacije Bosne 1463. godine, što je došla s istoka, od strane Turske, na bosanskim područjima, koji nisu bili ograđeni današnjim granicama daytonske BiH, u toj zemlji živjelo je po dokazima mnogih poznavatelja bosanske povijesti, oko 92 posto Hrvata katolika, od ukupnog broja njenih tadašnjih stanovnika. To vrijeme pred prvu okupaciju Bosne bilo je, uz najveći postotak Hrvata, i najslavniji dio hrvatske povijesti te zemlje. Od tada se počima smanjivati njihov broj, tako da danas, u naše vrijeme, postoji opasnost potpunog nestanka Hrvata i hrvatstva u BiH. Dakako time i katoličanstva.

https://i0.wp.com/www.endemiczine.com/media/images/2011/12/3c93da91edf4c010000725a813d3b7cd_4ee36965891a0.jpg?resize=398%2C400

Pritiscima i torturama svih vrsta, prisilnom islamizacijom, dijelom i dobrovoljnog prelaska na islam zbog spašavanja golog života, te pridošlim Srbima što ih Turci doveli kao sužnje i robove, u 450-godišnjoj turskoj okupaciji broj Hrvata se smanjio sa 92 na oko 50 posto bosanskog pučanstva. U tom postotku bosanskohercegovački Hrvati dočekali su 1878. godine smjenu okupatora Bosne. Druga agresija koja je došla sa Zapada, porazom Osmanlijskog Carstva, tursku okupaciju zamjenjuje uustrougarski protektorat nad Bosnom i Hercegovinom i traje  do 1918. godine. Četrdesetogodišnja austrougarska vladavina Bosnom i Hercegovinom, uz sve pozitivnosti koje je ta zemlja donijela i učinila progonom najbrutalnijeg povijesnog okupatora, što je bio preduvjet povratka BiH Europi i njenim vrijednostima u kojima je živjela do osmanske okupacije, postotak od 50 posto Hrvata katolika bosanskohercegovačkog stanovništva se zadržava, moglo bi se reći uspješno stagnira.

Smjenom agresora 1918. u trećoj okupaciji BiH koja opet dolazi s istoka, iz Srbije, postotak bosanskohercegovačkih Hrvata, u vrijeme vladavine šestosiječanjske srpske diktature, se smanjuje s 50 na 35 posto od ukupnog bosanskohercegovačkog stanovništva. Bio je to početak srbizacije Bosne, te na neki način uvod u buduću jugoslavensku federaciju, koja je i stvorena 1939. godine. Nadopunjavanjem srpske diktature komunističkom oligarhijom, odnosno koalicijom četnika, partizana i velikomuslimana 1945. godine, u vremenu tih dviju mračnih vladavina u Bosni i Hercegovini, postotak od 35 posto bosanskohercegovačkih Hrvata se smanjuje na otprilike 20 posto, koliko ih je bilo po popisu iz 1991. godine.

Opravdanim raspadom Jugoslavije 1991. godine kao tamnice Hrvata, započima brutalna i genocidna velikočetnička načertanizacija Bosne, sad sa ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije, koja se pokušava  zaokružiti agresijom na Hrvatsku i hrvatske dijelove u Bosni i Hercegovini. U toj četvrtoj agresiji na Bosnu, ovaj put samo srbijanski nastavak, postotak bosanskohercegovačkih Hrvata s 20 opada na oko 14 posto od ukupnog broja stanovnika te zemlje. Učinilo se, kad se već uspješno suprostavila hrvatska obrana i zaustavio srpski fašizam, da će se taj postotak Hrvata u Bosni i Hercegovini zadržati i tako prestati daljnji egzodus najstarijeg naroda te zemlje. Međutim, nadanja i očekivanja su se raspršila i iznevjerila. Dolazi 1993. i njome peta agresija na bosanskohercegovačke Hrvate, opet s istoka. Naime, prognani muslimani od strane Srba iz istočne Bosne, kao žrtve tvoraca SANU-ove Srbije, ovaj put postaju agresori na Hrvate i njihova područja u Bosni. Izgubljene prostore pokušavaju, a na žalost dijelom i uspijevaju, nadoknaditi od sada već daleko najmalobrojnijeg bosanskog naroda. I kao u svakoj dosadašnjoj agresiji udio od 14 posto bosanskohercegovačkih Hrvata se smanjuje. Etnički su očišćeni mnogi, uz nezapamćene zločine muslimana, mudžahedina i džihadista, hrvatski prostori u srednjoj Bosni, a dijelom i u Hercegovini.

https://i1.wp.com/cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Tursko%20roblje.jpg?resize=599%2C338
Turci odvode bosanskohercegovačke Hrvate u Tursku

No, zahvaljujući organizaciji obrane Hrvata zaustavlja se potpuno istrjebljenje i nestanak toga naroda u toj nekada čistoj hrvatskoj zemlji. I kada su se Hrvati oporavili te bili spremni da povrate sve izgubljeno i oteto svijet prisilno nameće nepravedan mir, primirje, u Bosni. Međutim, bio je to početak i šeste agresije na bosanskohercegovačke Hrvate. Ovaj put opet je došla sa Zapada.

Od potpisivanja primirja 1994. i mira 1995. pod nadzorom jedine svjetske velesile, do danas iz Bosne i Hercegovine, znači u vremenu nekog mira, bolje rečeno tihe daytonsko-bošnjačke agresije, iselilo se oko sto tisuća Hrvata katolika. Novim metodama, bez pucanja, ali ubijanjem, silovanjem te prijetnjama i progonima, ovaj put istočnozapadnjačka, naftna agresija privodi kraju potpuno uništenje Hrvata i hrvatstva, u sada već čvrsto podijeljenoj srpsko-muslimansko-daytonskoj BiH. Sedma agresija na Hrvate u BiH je dolazak međunarodne zajednice, koju predstavljaju njezini šerifi, švedski diplomat i srpski zet Carl Bildt. O njegovom antihrvatsvu kojeg i nije skrivao najbolje govore činjenica kako je zagovarao  vojnu intervenciju NATO-a protiv Hrvatske tijekom Bljeska i Oluje u ciljem očuvanja velikočetničke tvorevine na hrvatskom teritoriju – sao krajine. Kako bi kao srpski zet, za kojega se veže i niz seksualnih zločina u Bosni tijekom šerifovanja, spasio velikosrpsku odgovornost za genocid, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu otvoreno je branio Biljanu Plavšić i njezine zločine.

Austrijski političar, podrijetlom koruški Slovenac, veliki muslimanski prijatelj Wolfgang Petritsch, nad beha Hrvatima je izvršio zločin gotovo jednakih razmjera srpskim i muslimanskim zločinima etničkog čišćenja. Uz zločine nad Hrvatima, u službi Visokoga predstavnika, ostao je zapamćen po skrivanju ratnog zločinca Radovana Karadžića i jačanjem muslimanske homogenizacije i dominacije u FBiH, stvarajući preduvjete konačne srpsko-muslimanske podjele Bosne i Hercegovine bez Hrvata. Na Petritschevu agresorsku politiku nadovezao se britanski salvet-političar Paddy Ashdown, koji koristeći Staljinove metode strahovlade, gotovo istrjebljuje Hrvate katolike iz Bosne i Hercegovine. Njegovo javno, uz Mesićevo tajno svjedočenje protiv Hrvatske i beha Hrvata u Haagu, odriješilo mu je ruke u čistkama Hrvata u Bosni i Hercegovini iza čije diktature je ostala ona prava engleska kolonijalna pustoš, i još veća zamršenost zamršenog beha problema.

Uz njihovu šutnju, a nerijetko i pomoć, smijenjivanje demokratski izabranih hrvatskih predstavnika, okupacija i rušenja hrvatskih banaka, tvrtki, zabranjivanje, gotovo svakog oblika hrvatskog organiziranja, omogućavanje Bošnjacima da biraju hrvatske dužnosnike u političkim asocijacijama, proces je etničkog čišćenja koji traje. Silovanjem hrvatskih starica, progonima i ubijanjima hrvatskih povratnika, rušenja katoličkih grobalja i crkava, najpodlija je politika svjetske zajednice puna neviđenog cinizma i po metodama kojima se provodi vidljivo je da ima za cilj potpuno uništenja Hrvata katolika. Bit će to i zadnja agresija, jer zasigurno ne će biti ni europske, demokratske i slobodne Bosne. Potvrđuje to i činjenica kako je ta zemlja danas veliki centar za obuku i novačenje džihadista, čemu su velik doprinos dala i ta trojica svjetskih šerifa u Bosni i Hercegovini.

Bosna, samo hoće li se njezini ostatci tako kasnije zvati, ostat će bez svojih Hrvata, bez svog naroda koji ju je neko vrijeme svrstavao u red najnaprednijih europskih zemalja. Bildtova, Petritscheva i Asdownova agresija na beha Hrvate po posljedicama kakve su danas ostale iza njih ravna je onoj osmanskoj iz 1463 godine, kada je i počeo proces istrjebljenja tog naroda. Oni su udarili talibanski udarac beha Hrvatima i gotovo biološki ih istrgli iz te zemlje.

U sedam izvršenih agresija uspjelo se istjerati Hrvate iz BiH a time BiH iz Europe. Pred vlastitim vratima Europa je sebi izgradila bure napunjeno najopasnijim barutom, koji je već pokazan džihadskim terorizmom u Mostaru, Sarajevu, Bugojnu, Travniku i danas u Siriji i Iraku. Globalni rat protiv džihadista kojeg sprema svjetska zajednica imat će uspjeha samo onda ako obuhvati i džihadske entitete u Bosni i Hercegovini. Razbijanjem tih entiteta moglo bi biti polazište traženja pravednog riješenja nepravedno ustrojene Bosne i Hercegovine, a time i ispravljanje velike nepravde prema Hrvatima, što bi im otvorilo vrata povratka i legaliziranje njihova neospornog prava stvaranje  nacionalnog entiteta kakav imaju Srbi i Bošnjaci. Upravo entitetska ravnopravnost i jednakost, suverenost i konstitutivnost, temelj su budućnosti zajedničke Bosne i Hercegovine i sigurnost opstanka i ostanka ostatka Hrvata iz sedam povijesnih agresija koje su izvršene na njih.

Vinko Đotlo

facebook komentari