Hrvati u Federalnoj vlasti prihvatili su ahdnamaški pristup bošnjačkih političara

    4

    Od oko 2 milijarde maraka proračunskog novca s koliko raspolažu županije odnosno kantoni, 80 posto odlazi na financiranje ustavnih nadležnosti te razine vlasti, policije, prosvijete, administracije,… dok je na razini Federacije situacija obrnuta. Od 1, 6 milijardi KM, samo 20 posto novca troši se na financiranje ustavnih funkcija entieta, dok se 80 posto novca troši netransparentno. Ovu je u intervju za Hrvatski Medijski Servis Dragan Vrankić, zastupnik u Parlamentu BiH.

    vrankićVrankić smatra kako bi troentitetska BiH, što sad podržava i Europski parlament i Međunarodna krizna skupina i što je model po kojem je organizirana i EU, bila i ekonomski efikasnija i pravičnija i funkcionalnija država. No, Bošnjaci ne žele prihvatiti takvo riješenje, jer se drže politike- ako ne može građanska BiH, može građanska Federacija BiH, odnosno ako ne možemo imati cijelu, možemo imati pola BiH.

    Vrankić je jedan od ponajboljih poznavatelja financijskog i ekonomskog sektora i načina raspodjele proračunskih prihoda, jer je čak tri mandata proveo na dužnosti ministra financija, najprije u Vladi Hercegovačko-neretvanske županije, potom Federalnoj vladi i u prošlom mandatu bio je na čelu ministarstva financija i trezora BiH.

    HMS: Mnogi smatraju kako je sadašnji sustav raspodijele prihoda nepravičan. Dielite li to mišljenje?

    VRANKIĆ: Apsolutno. Kad je rađen sustav raspodijele prihoda, ja sam u to vrijeme bio ministar financija. No, nametnuto je riješenje koje je radila jedna radna grupa izvan ministarstva. Pošto su hrvatska područja u to vrijeme bila gospodarski najpotentnija, napravljeno je riješenje po kojem se ne vidi odakle dolaze prihodi od PDV-a. To je urađeno iz političkih razloga. Onda je najprije određeno koliko para treba Sarajevu, dat je keficijent 2, a onda su uklapani ostali koeficijenti. U posljednje vrijeme napravljene su neke male izmjene, pa nešto mrvica više dobivaju Livno i Posavina, ali to nije ni blizu pravičnog riješenja. Sve se to naravno može mjenjati, ali mora postojati suglasnost svih strana za to.

    HMS: A raspodjela novca iz Federalnog proračuna ?

    VRANKIĆ: Od otprilike 2 milijarde maraka proračunskog novca s koliko raspolažu županije odnosno kantoni, 80 posto odlazi na financiranje ustavnih nadležnosti te razine vlasti, policije, prosvijete, administracije, dok je na razini Federacije situacija obrnuta. Od 1, 6 milijardi KM, samo 20 posto novca troši se na financiranje ustavnih funkcija entiteta, dok se 80 posto novca troši netransparentno. Znate kako to ide. Navečer rade telefoni. Dogovori se sutra ti i ti idu u štrajk, prosvijede, blokiranje prometnica, onda se ide pred Federalnu vladu, traži pomoć. Onda se pojavljuju dužnosnici te vlasti koji eto kao pomažu obespravljene radnike, propalim firmama uplaćuju se milijuni maraka proračunskog novca, plaća uvezivanje radnog staža. Znate li kad je nekoj firmi u Hercegovini uvezan radni staž? Naši ljudi vide nekoliko mjeseci rade nema plaće, oni odoše u Njemačku, ili pokreću neki svoj biznis. Pa vidite u Tuzlanskoj županiji šta se dogodilo. Oni koji su prosvijedovali sad su u vlasti i sad kantonalna vlada kupuje propale firme za 1 marku, a pri tom preuzimaju obveze te firme koje iznose 20 milijuna maraka. I umjesto privatizacije mi imamo obrnut proces podržavljenja propalih firmi i povratak u dogovornu socijalističku ekonomiju.

    HMS: Je li i to primjer netransparentnog trošenja novca i ovo što sad izlazi na vidjelu u slučaju Razvojne banke F BiH?

    VRANKIĆ: To je apsolutno politička banka. Ona je faktički bila produžena ruka politike i kad se određene grupe nisu našle u koncepciji došlo je do sraza u banci gdje se to mora kadrovski drugačije pospremati. Ovo je jedna totalna potvrda, i pogotovo pred izbore, preslagivanja bošnjačkog korpusa, a ovi Hrvati koji su tamo proizilaze iz podaničkog ahdnamaškog pristupa, gdje im se kaže: ako budeš dobar, poslušan, to i to provodio onda ćemo malo i tvojoj firmi dati. Mislim da je vrijeme da netko i tamo u zatvoru završi.

    HMS: Vjerujete da će se to dogoditi?

    VRANKIĆ : Ma, čujte jednom se mora dogoditi. Mnoge se stvari događaju u posljednje vrijeme .Kad sam ja došao u Federacju za ministra financija 2003. ,svi su govorili evo ga HDZ-ovac, Hercgovac, došo štiti lopove, i nije bilo procesa nigdje osim u Hercegovini. Tad sam izjavio, zbog čega su me napali u Slobodnoj Bosni , da više kriminala ima u jednoj sarajevskoj ulici nego u cjeloj Hercegovini. Zašto i danas tako mislim? Zato što je ovdje sve počišćeno, oribano. Toliki je pritisak bio da se ovdje ljudi boje raditi bilo šta mimo zakona, jer i kad rade po zakonu stalno im se šalju inspekcije. Dakle, imamo apsolutno netransparentno trošenje proračunskog novca na razini F BiH, a jedan od osnovnih principa koji će se morati ispoštovati, želimo li u EU, je uspostava državne pomoći i poticaja u poljoprivredi, gdje ćemo imati kriterije i mehanizme raspodijele pomoći, gdje će svi moći aplicirati, bez obzira jesu li privatne ili državne tvrtke, pod jednakim uvijetima i gdje će novac dobijati oni koji zadovolje kriterije definirane natječajem, a ne kao što se sad radi.

    HMS: Kakva sudbina čeka Aluminij, koji je najveći bh izvoznik, ali tvrtka sa sjedištem u Hercegovini, ako imamo ovakav pristup Federalnih vlasti u raspodijeli proračunskog novca kakav je sad?

    VRANKIĆ: Aluminij treba opstati i ima rješenja da opstane, ali moramo shvatiti da je Aluminij streteški proizvod za BiH da se njermu mora osigurati, struja koje ima viška u BIH i ići u narednu fazu preprade aluminija u BiH. Mi ne smijemo doć u poziciju da unosimo svu sirovinu, da Aluminij plaća skupu struju, skuplju nego drugi u BiH, i da izvozi sirov aluminij,.

    HMS: Po svim ekonomskim pokazateljima BiH je na samom europskom dnu. U kojoj mjeri je ovo naše ekonomsko i svako drugo nazadovanje, da ne kažem propadanje, uvjetovano i ovakvim ustavnim uređenjem.

    VRANKIĆ: Osnovi uvijet za svako pa i ekonomsko napredovanje i za privlačenje stranih ulagača je politička stabilnost. Zbog neriješenog hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH nema te stabilnosti. Neriješeno hrvatsko nacionalno pitanje itekako otežava rješavanje svih problema u BiH. A kad u to ubacite faktički separatizam kad u to ubacite nečije interese, a oni su suprotni integralnim interesima, onda dolazite u poziciju blokade kao što vidite svaki dan u Bosni i Hercegovini.

    HMS: Vaša stranka se zalaže za preuređenje BiH, da na toj srednjoj razini između općina i savezne, bh., razine postoje 3 ili 4 entiteta, od kojih bi jedan bio s hrvatskom većinom. Bi li tako uređenje osiguralo ekonomski napredak, jeftiniju i efikasniju državu?

    VRANKIĆ: Rješenje koje zagovara HDZ, za BiH, nesumnjivo, je ekonomski financijski bolje od ovog postojećeg. Vjerujem kako sve više i u međunarodnoj zajednici razumiju nužnost prihvaćanja našeg prijedloga, čemu se radujem, jer su do sada propuštene brojne prigode izlaska iz različitih blokada i napretka ove zemlje. Rezolucija Europskog parlamenta koja zagovara federalizam, a odbacuje centralizam i separatizama dočekana je kao nešto senzacionalno, a zapravo je to model po kojem je uređena Europska unija. Ako jedna Europa tradicionalno počiva i razvija se na federalnim principima, onda ne vidim zašto bi to bilo tako loše za BiH. Dapače, u EU federalizam je nešto što daje dovoljno demokraicje, dovoljno prepoznavanja partikularnih interesa, bilo nacionalnih bilo gospodarskih, a s druge strane osigurava dovoljno jedinstva na razini Unije da EU može nastupati na svijetskoj diplomatskoj sceni

    HMS: Čini se kako je i Međunarodna krizna skupina došla upravo do tog zaključka da je federalno, troentitetsko uređenje, za BiH najprikaldnije

    VRANKIĆ: Meni je posebno drago da je ICG na kraju to prezponala ili vratila se „na mjesto zločina“. Jako dugo su upravo oni tvrdili da federalizam nije rješenje, da je treći entitet problem, da Hrvati traženjem trećeg entiteta generiraju probleme. Na kraju su shvatili i oni, hvala Bogu, da hrvatski narod, hrvatski entitet nisu problem nego rješenje i mislim da definitivno BiH treba urediti po mjeri sva 3 naroda. A, treći entitet je trenutno najjednostavnije i najjeftinije rješenje u postojećim okolnostima. Jer već imamo 2 entiteta. Sad ako se žele tražiti rješenja bez entiteta i to je moguće, ima jako puno rješenja kojima bih ja bio zadovljan, ali ona zahtjevaju puno veći zahvat u strukturi države, nego što zahtijeva uspostava trećeg entiteta, kako bi svi narodi u BiH bili ravnopravni.

    HMS: No, kako doći do troentitetske BiH koja bi bila i efikasnija i jeftinija i pravičnija, od ovako uređene države, kad bošnjačke političke elite svaki spomen trećeg entiteta „dočekuju na nož“

    VRANKIĆ : Oni tom matricom plaše svoje građane odnosno homogeniziraju ih na tragu zadržavanja postojećeg rješenja.

    HMS: Ali, zašto?

    VRANKIĆ: Oni bi najradije da BiH bude građanska, što bi Bošnjacima, odnosno njihovim političkim elitama, osiguravalo dominaciju budući su najbrojniji. Ali kako vide da je srpska politika jaka i da je utemeljena na Daytonu , svjesni su da je tako ne mogu podjeliti i u takvim okolnostima žele za sebe zadržati ono što već imaju, svoj entitet, federalni entitet. A u varijanti koju mi zagovaramo moralo bi se faktički preurediti Federacija da bi se dobio treći entitet, uz neku teritorijalnu korekcijui RS. I tu padaju maske kad kažu da su za ravnopravnost Hrvata, a žele zadržati postojeće stanje dominacije nad Hrvatima u F BiH.

    HMS: Gdje je onda riješenje?

    VRANKIĆ: Ključ rješenja u BiH stoji u odnosu bošnjačke politike naspram BiH odnsno. naspram hrvatksog pitanja. Ukoliko žele ostvariti građansku BiH, onda neće imati nikakvu BiH, ako žele rješiti hrvatkso pitanje, preurediti i napraviti od BiH zemlju prihvatljivu europskim standardima onda bošnjačka politika treba najprije pokazati afinitet u rješavanju hrvatskog pitanja. Mi kao Hrvati ni po broju ni po odnosu prema BiH nismo neprijatelji ni Bosni i Herecgovini ni Bošnjacima .Rješavanjem odnosa s nama na korektan način šalje se poruka i srpskoj politici; evo vidite kako s Hrvatima želimo napraviti dobre odnose, i zajedno s njima izgraditi korektnu BiH i vama šaljemo poruku ‘ajde da to uradimo svi troje. To je pravi put. Znači bošnjačka politika je odgovorna za odnose u Federaciji, a ujedno mislim da je i odgovorna kao najbrojnija politika za cijelu BiH pogotovo što je oni svojataju, dok u praksu čvrsto drže Federaicju, ne puštaju je, što je onda potvrda njihove stvarne politike koja se svodi na to ; ako ne može građanska BiH, onda može pola BiH- Federacija- biti naša.

    HMS: Vjerujete li da bi se nešto moglo promjeniti nakon izbora, ukoliko recimo kod Bošnjaka pobjedi Komšićev DF i Radončićev SBB i oni budu partneri u vlasti HDZ BiH?

    VRANKIĆ: Kad gledam taj DF, onda ne vidim nikakav njihov pozitivni pristup u smislu rješavanja nacionalnog pitanja, oni više teže građanskoj opciji, a to znači produbljivanje problema. Vidim da SBB ima određena razumijevanja prema nekim pitanjima ali to je još uvijek nešto na pojedinačnoj procjeni, ali nisam vidio da to imaju u programu. Na bošnjačkoj političkoj sceni treći entitet je samo sredstvo za njihovo međusobno obračunavanje tko je izdajnik Bošnjaka i draže BiH. Dakle, faktički manje -više pozicija svih bošnjačkih stranaka je ista, ako ne može građanska BiH, može onda građanska F BiH. I, dok god su takve pozicije nema riješenja, a ako misle da bez nas može biti Bosne i Hercegovine varaju se.

    HMS

    facebook komentari

    • Purger

      Imate vi ipak mislećih ljudi..

      Izdajice su oni koji gase tisuće radnih mjesta u Sokolu ili grade sebi dvorac u Barama

      MOSTAR – Mostar ne funkcionira! Kratko i jasno u intervjuu za Dnevni list kaže predsjednik Gradskog odbora Mostar SPP-a i kandidat na županijskoj listi Darko Marić.
      On jasno etiketira tko je kriv za stanje u kojem se nalazi grad na Neretvi, ali i čitava županija, te poziva birače da na izborima pokažu razboritost i izaberu ljude koji će se znati nositi sa stvarnim problemima građana.

      Od svih podružnica SPP-a u BiH, dojam je da se mostarska nalazi u ‘najjačoj’ konkurenciji. Mostarom ‘drmaju’ HDZ-ovi, SDA, SDP… Pretpostavljam da vidite SPP kao budući nezaobilazni faktor u gradu na Neretvi. Međutim, koliko je realno razmišljati u tom pravcu?
      – Istina je da HDZ BiH, SDA, i u novije vrijeme SDP, “drmaju” Mostarom i pitanje je dana kada će sve početi urušavati se kako oni drmaju, ali ne zaboravite da u tim strankama ima itekako nezadovoljnih ljudi, samo što još uvijek ne mogu doći do izražaja. Stanje u gradu Mostaru je višestruko loše po svim pitanjima, od političkih do urbanih. Grad je iznimno stradao u ratu, stradali su najprije ljudi, mnogi su se iselili, a među njima dobar dio stručnih ljudi. Stradala je imovina, najprije su izvučeni novci i devize, a kasnije oprema, kako iz Sokola, tako i iz drugih poduzeća, pa kasnije i srušeni i devastirani, kao što je primjerice Aluminij Mostar. Grad je najprije bio “topovsko meso” za granatiranje s Veleža i istočne Hercegovine, da bi kasnije i sam postao prva crta obrane i svih ratnih zbivanja i Daytonskog sporazuma. Podijeljen na prirodnu granicu lijeve i desne obale Neretve, postao je i politički podijeljen najprije na dvije općine ili teritorij u ratu, pa kasnije na šest općina (3+3) pa kasnije sve smiksano u jednu gradsku cjelinu Grada Mostara. Sve je rađeno po međunarodnom tutorstvu, često “lomljeno preko koljena” pa i dan danas prozivani Statut Grada Mostara.

      Kako SPP vidi stanje i rješenja u Gradu Mostaru?
      – Mostar ne funkcionira. Nisu održani lokalni izbori, i nemamo legalno, a niti legitimno izabranu gradsku vlast. Gradsko vijeće ne postoji kao zakonodavno tijelo, dok gradonačelnik kao izvršna razina vlasti, koja je izabrana iz Gradskog vijeća, postoji i funkcionira od prigode do prigode. Gradonačelnik, kada njemu ili njegovoj stranci nešto treba, onda ga ima i on je legalan, a kada treba rješavati gradske probleme u interesu svih, onda ne može jer nema Gradskog vijeća i sve je u nekom “tehničkom” mandatu. Prema našem zakonu, ne postoji “tehnički” mandat, nego samo mandat koji traje četiri godine i strogo je vremenski ograničen. To je slikovito, kao da bi svaki građanin izvadio kartu vlakom od Čapljine do Mostara, produžio do Konjica. Mandat je jedna etapa i “tada vozi” određena osoba, a nakon toga ide novi mandat za istu osobu, uz odgovarajuću proceduru, ili sjeda nova osoba. Neki su zaboravili kako su nosili štafetu, nosiš i trčiš jednu etapu i poslije toga predaješ drugome. Mala digresija, uz Nevena Tomića, bivšeg gradonačelnika Mostara, se veže anegdota kada je prije rata nosio štafetu koja je išla od Mostara do Sarajeva, u Bijelom Polju je rekao: “Mogu ja i do Sarajeva trčati ako treba“.

      Mostar je danas daleko od ispod svojih mogućnosti, to je jasno svima. Na koji način promijeniti to stanje?
      – Kada sam spomenuo Nevena Tomića, ipak treba reći da je on imao dobru ideju da Mostar bude glavni grad Federacije BiH ili na neki drugi način da se podjeli vlast između Sarajeva i Mostara. Nažalost, zbog slabog lobiranja hrvatskih političara i radikalnih ideja, ta izvrsna ideja decentralizacije Sarajeva je nažalost propala. Fiktivno je smješteno pet federalnih ministarstava i po jedan ured predsjednika Federacije BiH u Mostar i ništa više. I to je jedan od razloga zašto Mostar propada i zašto je u stagnaciji. Mostar i građani su postali taoci politike koja mu ne dopušta da se gospodarski razvija i civilizacijski napreduje. Gospodarski Mostar kao središte regije Hercegovine ima velike potencijale. Mjesta istočne Hercegovine kao što su Nevesinje, Gacko, Bileća, pa i jednim djelom Trebinje, prirodno gravitiraju Mostaru, a ne Banjoj Luci. Gradovi zapadne Hercegovine, od Širokog Brijega do Gruda, također nemaju više što gledati i ići k Imotskom ili Splitu, kada je tamo tvrda granica i kada ne mogu kao nekada lagodno putovati i vršiti promet roba i usluga. Stvarnost je takva da u Mostaru mogu jedino postojati visokozdravstvene i visokoškolske institucije kao i druge složenije organizacije. Isti slučaj je i sa sjeverom, Jablanica i Konjic će se načekati autoceste do Sarajeva, i morali bi više cijeniti Mostar i kroz njega tražiti svoje interese.
      Mostar ima velike turističke potencijale, ali kako će ih realizirati kada je grad ovako prljav i zapušten. Mostar mora riješiti komunalne probleme, jer ovako s ovim odlagalištima otpada i više komunalnih poduzeća jednostavno ne ide. Što više komunalnih poduzeća, Mosta sve zapušteniji, umjesto da konkurencija radi svoje i da bude ljepši. Ulice su jako prljave i posute šljunkom, koji se ne odvozi i završava u kanalizaciji koja je već ionako zapuštena, tako da ubuduće možemo očekivati samo nove otpadne vode i fekalije po nogostupima ili onečišćenje i pitke vode. Zelene površine se ne održavaju, ne sadi se cvijeće, nego se i ono malo drveća suši ili ne obrezuje, a posebice vrijedni platani na Rondou, koji je simbol Mostara, lako bi mogli završiti u ogrjevu. Devastacija urbane sredine se osjeti na svakom koraku. Ruše se postojeće zgrade i na njihovu mjestu prave nove, umjesto da se stare zgrade renoviraju u duhu kako su građene i kako bi bili jedna povijesna vrijednost grada i svjedočile o starini. Nema potrebe da se sve trpa uz Aveniju ili u strogo središte grada, kada bi se mogli lijepo razvijati i prigradski predjeli, a i grad se može širiti. Zašto je srušen pa ponovno izgrađen hotel Mostar, zna se, a tamo preko puta, iza kazališta ima slobodnog mjesta. Zgrada ‘Projektant’ je također bila simbol na Aveniji, a i nju su zapustili i privatizirali, i samo čekamo da se i ona sruši, ili neke druge atraktivne lokacije. Kako je uništen Urbing, Grad Mostar je postao građevinsko ruglo, a možda je i to sam motiv uništavanja urbanističkog zavoda.

      Kandidat ste za županijsku Skupštinu. Kakav rezultat očekujete i zašto bi netko za Vas trebao glasovati u odnosu na druge kandidate?
      – Vrijeme je da se podvuče crta i zaustavi devastacija, pa postupno krene naprijed. Ovaj prirodni trokut Split – Mostar – Dubrovnik mora profunkcionirati. Split i Dubrovnik napreduju u svakom smislu, samo Mostar propada. Hoćemo li dopustiti scenarij da Mostar ne bude više uopće atraktivan i zanimljiv, posebice sa Starim mostom i ugostiteljskim sadržajima te europskim stilom gradnje austrougarskog Rondoa i drugih sadržaja?! Smatram da imao što ponuditi ne samo Jadransko-jonskoj regiji nego i daleko šire. Uzrok zastoju je onaj politički i zato tu treba tražiti rješenje u promjeni političkih elita koje su privatizirale grad. Isto je i sa županijom, samo se gleda kako je osiromašiti, a ne investirati u nju. Trenutačna vlast na čelu s premijerom Denisom Lasićem nije učinila ništa da dovuče jedan euro u županiju. Nisu u stanju riješiti radnike Šuma Herceg-Bosne iako su tolika prirodna šumska bogatstva u HNŽ-u, posebice u Konjicu. Bez šuma nema niti vode i obratno, pa dio vodne naknade od Elektroprivrede HZ HB i Elektroprivrede BiH treba ići i za gospodarenje šumama. Toliko je primjera lošeg rada u županiji da ne treba pojedinačno govoriti, nego jedostavno ova Vlada HNŽ-a je najgora vlada i vjerujemo kako će se to promijeniti nakon ovih izbora kada će SPP novu godinu 2015. dočekati kao dio buduće parlamentarne većine u HNŽ-u.

      Kako ocjenjujete rad Vlade HNŽ-a i koje stranke vidite kao svoje buduće partnere?
      – Rad Vlade HNŽ se ne može ocjenjivati jer je Vlada “pala i otišla na popravni“. Slikovito rečeno, premijer Lasić je u prvom polugodištu skupio veliki broj neispričanih sati i izbačen je iz škole, samo on i dalje ide do škole. Njegova stranka ga se također odrekla, a on i dalje misli da će na popravni, kao dijete s dvije jedinice krajem kolovoza. On je “propao razred” i kao takvom mu je najbolje da mijenja zanimanje. Nema se što komentirati kada ništa nije urađeno, osim virtualnih zapošljavanja i svađe oko proračunskih novaca. Njihov jedini uspjeh je podmićivanje i skidanje ministara HDZ-a 1990. iz Vlade HNŽ-a, te prepuštanje hrvatskih pozicija. Stanje u školstvu nikada teže, plaće kasne do kraja mjeseca, policija bez komesara, totalno rasulo…

      Bliže se izbori, utrka za hrvatskog člana Predsjedništva nudi zanimljivu borbu. Čović vodi po određenim anketama, slijede ga Budimir i Raguž. Jasno je da je vaš favorit Budimir. Realno, Čović u svojim rukama drži jake adute. Imaju li Budimir i SPP snage ‘izbiti’ mu te adute iz ruku?
      – Živko Budimir ima najjače adute i bit će novi član Predsjedništva BiH. Kandidati Čović i Raguž su istih svjetonazora i jako sličnih politika. Prema nekim procjenama, Čović će dobiti manje glasova od svoje stranke HDZ BiH, bez obzira što u zadnje vrijeme obilazi sve podružnice o državnom trošku i slika se na sv. misama. Gospodin Raguž nema ni pola glasova od prošle kandidature, tako da bi mu bilo najbolje da se povuče iz utrke u kojoj i sam zna da je od Čovića već poražen. Predsjednik Budimir je nova treća snaga ovih dviju struja koje su prividno podijeljene, a razmišljaju samo o foteljama. SPP i Budimir ne idu s prljavom kampanjom i izbijanjem “aduta”, nego grade svoj put koji je popločan teškim izazovima pa mogli bi reći i mukama. Međutim, zatvor i drugi udari su nas samo ojačali, očito po onoj staroj “što te ne ubije, to te ojača”.

      Javnosti se polako ‘servira’ mišljenje da će svi osim Čovića, dakako ukoliko se nametnu izbornim rezultatima, biti hrvatski izdajnici?
      – Izdajica je pojam koji se koristio u ratu za one koji su pobjegli vani, a kasnije se vratili. Ta propaganda neće proći u narodu, svi znaju tko je gdje bio od 1992. do 1995. godine, i tko je dezertirao ili bio na čijoj strani. Budimir je bio na svojoj prirodnoj strani, nema se iza čega kriti, kao što je sada iza svih triju naroda Hrvata, Bošnjaka i Srba te ostalih manjina. Izdajice su oni koji gase tisuće radnih mjesta u Sokolu ili grade sebi dvorac u Barama, a ne oni koji se bore da hrvatski branitelji, ali i svi drugi stradalnici dobiju mirovine. Legalitet i legitimitet će imati onaj tko kao hrvatski kandidat istrese najviše glasova i tko radi za dobrobit Hrvata u BiH, ali i ostalih naroda.

      Gradska uprava Mostara ne vodi se općim nego privatnim interesima

      Prije nekoliko mjeseci bili smo svjedoci velikih prosvjeda u Mostaru. Zapaljeno je čak šest zgrada institucija. Je li to prava slika građanskog nezadovoljstva? Opet, vrlo brzo sve je utihnulo i vratilo se ‘uhodanoj’ mostarskoj kolotečini…
      – Sve je utihnulo jer su neki dobro “stisnuli” one koji su bili na prosvjedima i ne zaboravite, neki su ostali bez posla, a neki su pretučeni kao što je sindikalni vođa Josip Milić. Nismo za paljenje i te metode, potrebna su demokratska sredstva za iskazivanje nezadovoljstva, a to je najlakše na izborima. Ipak i tu treba biti oprezan jer dosta se govori o izbornoj krađi glasova i “glasovanju mrtvih”. Ali da se još malo vratim na stanje u gradu Mostaru. Gradska uprava Mostara ne vodi se općim nego privatnim interesima. Nisu u stanju obnoviti nijednu školu, novu ulicu ili kvart, osim onih koji su vezani s nečijim privatnim ili stranačkim interesima. Uzmimo, primjerice, grad Zagreb sada i prije desetak godina, evo tko ne ide često, pa Zagreb više nije nikako isti grad kao prije desetak godina. Nažalost, Mostar ide u drugom smjeru, što je nekada bio, i ovo danas je za ne povjerovati, ali u negativnom smjeru. Ne moramo se ravnati sa Zagrebom, haj’mo pokušati sa Splitom. Taj grad je dosta veći, ali ipak bilježi veći broj turista, ima sadržaja i razvija gospodarstvo, ali u prigradski područjima i Dugopolju, a ne u središtu grada. Zašto i mi ne razvijamo Bišće polje i otvorimo pravu gospodarsku zonu? Veliki trgovački centri nisu u središtu grada Splita nego u predgrađu (City one u Lovrincu) a mi u Mostaru sve bismo natrpali oko zgrade HDZ-a BiH i eventualno do Avenije. Uništena je Mljekara Mostar da bi se moglo uvoziti mlijeko preko Širokog i Dukata u BiH, a sada napravimo zgradu i što ćemo sutra jesti – beton?! Mi samo gubimo i ono malo radnih mjesta i potencijala koji imamo, umjesto da se okrenemo realnoj politici i gledamo što ćemo sutra.

      • Ljuta Trava

        HahahahahahahahahahahahahahaMa dobri su ovi iz Sarajevske partije podrepaša

        • Alan B’Stard

          Nije mi se dalo čitati kozarački komentar! Jelde da je podrepaš?

      • Eugen Savojski

        Nisam pročitao ali znam da si u “pravu”, je8o ti mater svoju !