Hrvati u Srbiji postaju zajednica staraca

    1

    Hrvatska mladeži, uzmi u svoje ruke odgovornu zadaću jer polako i sigurno nestajemo!

    Ako je suditi prema statistici hrvatski živalj u Srbiji će uskoro postati zajednicom staraca i sredovječnih ljudi, jer će se svi obrazovaniji i mlađi od 40 godina iseliti u potrazi za poslom i boljim standardom. Ovakvu je društvenu klimu, uz sve težu gospodarsku situaciju, potaknula i komunikacijska strategija lošeg političkog, kulturnog, znastvenog angažiranja hrvatskih institucija koja ne vodi dovoljno brigu o mladeži.

    podunavMladež komunicira putem društvenih mreža pa svako javno pismo nezadovoljnih, često i anonimnih, građana pretvara u udarnu vijest internetskih portala koji zbunjuju običnog mladog čovjeka. Uz sve to, Hrvati su skloni takozvanom Facebook-aktivizmu pa anonimne stranice okupljaju mlade nezadovoljnike. No, dok nezadovoljni Hrvati poručuju mlađima da „odu što prije“ s obzirom na to da se sprovodi, sad već se ne može reći tiha asimilacije nego sistematski pritisak na Hrvate, što potvrđuju događaji u Beogradu, Novom Sadu i drugim većim centrima. Svakodnevica mladih u Srbiji, pored naravno odlaska u školu, uglavnom se svodi na druženje sa prijateljima, gledanje televizije, korištenje interneta i mobilnih telefona. Malo vremena ostaje za čitanje knjiga, odlazak u kino, kazalište ili za kreativne aktivnosti.

    Mladi su, kako kažu, zadovoljni načinom na koji provode svoje slobodno vrijeme i svoje navike ne bi mijenjali. Obimno istraživanje Instituta za psihologiju, kojim je obuhvaćeno više od četiri i pol tisuće srednjoškolaca iz različitih sredina, pokazalo je da su mladi većinom pasivni i da radije prihvataju ono što im se nudi, umjesto da sami nešto pokrenu i predlože. Ne učestvuju dovoljno u svom okruženju, ne bave se recimo volonterskim radom, nisu uključeni u neke organizacije, ne bave se aktivnostima, nemaju hobi, samim tim ne vide smisao života u ovakvim sredinama te nas napuštaju ili se pak sa studija ne vraćaju u svoje sredine. Mladi koji studiraju u Zagrebu ili nekim drugim gradovima treba da imaju obvezu da se vrate u svoja mjesta i pomognu stručnošću svojoj zajednici, međutim većina onih koji bi se i vratili ne vide sebe u ovakvoj sredini gdje se prema Hrvatima ophode kao prema građanima drugog reda.

    Proteklih godina pojedinci koji ne pripadaju vodećoj eliti, častohlepivoj skupini, su ukazivali na potrebu uvođenja hrvatskog programa u predškolske ustanove. Ista elita je kočila formiranje hrvatskih odjela u vrtićima ili su to vješto zaobilazili. Svake godine se broj prvaša smanjuje a sama zajednica gubi, te nitko ne vidi odgovornu osobu za javašluk. Dok državne institucije sa velikim argumentima ističu da je omogućeno pravo na školovanje na hrvatskom jeziku, udžbenici ni do danas nisu regulirani iako je potpisan međudržavni sporazum. To roditelje sputava da upisuju svoju djecu na rhvatski nastavni program.

    Naša zajednica će morati škoski program napravit i objediniti sa zategnutim odnosima „hrvatske i bunjevačke“ opcije u Subotičkom okrugu koje smo sami zapertrali. Boljitak će se pokazati kada svi oni koji su svoje dijete upisali da uči na svom materinskom jeziku budu u mogućnosti da ponosno ističu svoju pripadnost hrvatskom rodu. Djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskom materinjem jeziku, i pod sadašnjim uvjetima, su najbolji učenici u okruženju, što se moglo vidjeti i pri svečanoj dodjeli pohvalnica u prepunoj Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće. Cilj je zacrtan. Hrvati moraju, i trebaju, vratiti svoju nacionalnu svijest, kaja je zlorabljena godinama.

    Vrijedno pohvale je kako djeca koja pohađaju naobrazbu na hrvatskom materinjem jeziku u nižim razredima postižu odlične prosjeke iako uče iz bilježnica, dok dobro plaćene osobe u HNV‑u obećaju već punih dvanaest godina udžbenike na hrvatskom. A za neostvaren rezultat nitko ne odgovara, nego svoje neuspjehe argumentira stezanjem ramena, državnom vlašću koja ne daje sredstva, a poznato je da se novac namijenjen obrazovanju nemilo trošio u privatne svrhe pojedinaca.

    hrvati u srbijiPolitička stranka Hrvata u Srbiji, DSHV, u svojoj organizaciji ima mladež koja djeluje u mizernom obliku, u stezi čelništva stranke koje vodi politiku za povijest! Ali ne napretka mladog čovjeka. Mladež se postavlja u skupštinska tijela gdje ne mogu doći do izražaja zbog toga što to ne dopušta koalicijskki sporazum. Jedan od primjera se odigrao u Subotici gdje čelništvo DSHV‑a i koalicijski partner DS, u gradu u kojem su imali apsolutnu većinu, nisu htjeli obezbijediti neko od atraktivnih radnih mjesta predsjedniku mladeži DSHV‑a kojeg su držali u stezi obećanja. Pojavili su se moćnici SPS‑a, bivše Miloševićeve bastilje, zaposlili su ga na atraktivno radno mjesto, uz obvezu, naravno, pristupa njihovoj političkoj opciji. Ovo je očiti primjer slabljenja položaja hrvatskog korpusa na ovome području. Ovakvih primjera ima, nažalost, mnogo. Ovako sami sebe zakopavamo ali je činjenica da ipak netko iz naše zajednice profitiira ili puni svoj proračun makar podržavajući izmišljenu bunjevačku nacionalnu manjinu koju je isti taj SPS priznao, bez obzira na to što su Bunjevci jedina nacionalna manjina bez matične domovine. Ovako hrvatska zajednice nestaje.

    Uskoro nas očekuju izbori za nacionalna vijeća. Očekivanja su raznovrsna. Jedna skupina očekuju promjene na bolje. Drugi očekuju ostvarivanje, ili nastavljanje ostvarivanja, mogućnosti punjenja vlastitog proračuna bez obzira na to što će zajednicu voditi ili vode u propast. A treća skupina Hrvata, kao i do sada, da će raditi u interesu političkih moćnika iz centrala političkog miljea.

    Provođenje izbora manjinskih nacionalnih vijeća raspisaće državni organi. Izbor će se vršiti izravnim putem za sva nacionalna vijeća kod svih manjina koje su prikupile dovoljan broj potpisa koje je nalogodavac zacrtao za određenu zajednicu, prema broju stanovnika određene nacionalne manjine. A oni koji nisu prikupili dovoljan broj, poput hrvatske nacinalne manjine, možda i jedine, izbori će se sprovesti elektorskim putem. Nitko se ne pita tko je vodio tu kampanju u prikupljanju potpisa i gdje su krivci za neuspjeh. Elektorski izbor nije ravnopravan jer je hrvatska nacionalna manjina nepopularna u Srbiji, pa će u većim centrima rijetko tko se odluči da bude elektor i pomogne svojim radom hrvatskoj nacinalnoj zajednici morati prikupiti određeni broj potpisa iz posebnog spiska koji je tajan dokument nedostupan običnom građaninu hrvatske nacionalnosti. Gdje je tu mladež koja bi trebala biti stup nacionalne zajednice. Ako se pogleda unatrag prošao je jedan period a poseban spisak, kao uvjet za izravne izbore, stoji sa istom kvotom. Mladež koja je stasala nije upisana u poseban spisak. Krivac ne postoji. Zato, hrvatska mladeži uzmite u svoje ruke odgovornu zadaću jer polako i sigurno nestajemo!

    Ivan Tumbas, Hrvatske novine

    facebook komentari

    • peppermintt

      ee tužna je to stvarnost i istina, Hrvata više nema u Srbiji i uopće svuda di su Srbi nema mjesta niti bilo kakvog života za Hrvate. Još više je onda licemjerno kad Srbi ko fole prozivaju Hrvate za uskraćivanje prava.
      Nema većih licemjera.