Hrvati u Subotici imaju zabranu ulaska u gradske prostore

6
Z. Ifković: Težak položaj Hrvata u Srbiji

Pošto je gradonačelnik Subotice Jenő Maglai zabranio Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata u rujnu 2014. da u plavoj vijećnici Gradske kuće održi znanstveno-stručni skup pod nazivom “Identitetske sastavnice i prijepori bunjevačkih Hrvata”, po drugi put je gradonačelnik Subotice Jenő Maglai uskratio hrvatskoj zajednici pravo korištenja, sada Velike vijećnice Gradske kuće za predstavljanje dva hrvatska znanstvena djela o identitetu bunjevačkih Hrvata, što je nastavak politike ponižavanja Hrvata u Subotici od strane gradonačelnika Jenő Maglai i dijela stranke Saveza vojvođanskih Mađara, sa svojim koalicijskim partnerima sa ciljem odvajanja dijela Bunjevaca od hrvatskog naroda. Gradonačelnik Jenő Maglai pravi razdor između hrvatskog i mađarskog naroda, koji su od 90-tih godina prošlog stoljeća obnovljeni i svake godine išli uzlaznom linijom, te promovira netoleranciju prema subotičkim Hrvatima.

Antihrvatsko djelovanje – Jenő Maglai

Gradonačelnik Subotice Jenő Maglai ne prestaje favorizirati bunjevačke i mađarske institucije. Ima više primjera za ovu tvrdnju. Od dodjele sredstava po natječajima grada Subotice te dodjele prostora za djelovanje udruga. Matica hrvatska ogranak u Subotici i mjesečnik Hrvatske novine ne mogu dobiti prostor od grada u kom bi djelovale.
U Subotici traje sustavno ponižavanje Hrvata, tako su poslije dvadeset godina izgubili mjesto dogradonačelnika. Uz to se nije poštovalo pravilo da se tri funkcije (gradonačelnik, dogradonačelnik, predsjednik skupštine grada) dijele između pripadnika srpske, mađarske i hrvatske nacionalnosti.

Profesorica Mira Temunović, eliminirana je iz proceduralnih razloga za ravnatelja škole što nije podnijela dokaz o poznavanju mađarskog jezika. Iako je hrvatski jezik i pismo u službenoj uporabi na cijelome teritoriju grada Subotice od 1993. godine, kao i mađarski jezik nikada nije bio u ravnopravnoj uporabi s mađarskim jezikom, iz razloga što se prilikom natječaja i upošljavanja u gradsku upravu i ustanove kojima je osnivač grad Subotica netraži i znanje hrvatskog jezika. Jedini uvjet je poznavanje mađarskog jezika.

Monografija Tradicijska bastina

Od trenutka kada je njegova stranka Saveza vojvođanskih Mađara 2010. izgubila mjesto gradonačelnika Subotice Jenő Maglai potpomagao je formiranje i djelovanje nove hrvatske stranke Demokratske zajednice Hrvata kako bi razjedinio Hrvate. Proračun grada Subotice je manji u odnosu na prošlu godinu. Ali to nije zapreka da se iz njega daje financijska potpora formiranju sada nove građanske hrvatske stranke, jer stranka Demokratske zajednice Hrvata nije postigla izborni rezultat.

Putem ugovora o djelu preko turističke organizacije iz proračuna grada isplaćuju se sredstva „nezavisnoj odbornici” Josipi Ivanković poznatoj po tome što se u jednom periodu prestavljala kao „predsjednica” ogranka Matice hrvatske u Subotici, a poznate i po tome što nije glasovala da bunjevački Hrvat Naco Zelić dobije priznanje Počasni građanin Subotice. Osim sredstava po ugovoru o djelu omogućeno joj je da trguje utjecajom po natječajima, sve sa ciljem potpore osnivanjanove građanske hrvatske stranke.

Nedavno, je Tomislav Žigmanov ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata , zbog javnih istupa u svezi lošeg položaja Hrvata u Subotici vrijeđen od Josipe Ivanković koja je tom prilikom rekla da je zadovoljna svojim položajem i Hrvata u cjelini. Riječi koje je uputila na račun ravnatelja, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata nisu prigodne za medije već za nadležne organe, obdusmana.

s predstavljanja dva djela

Potpomaganje nove hrvatske stranke nije kraj antihrvatskog djelovanja. Jenő Maglai već je nastavio potpomagati Bunjevce ne-Hrvate. Najbolji primjer za iznesenu tvrdnju je izbor titule Počasni građanin Subotice, priznanja koje prvi i jednini put nije dodijeljeno od kada se ovo zvanje dodjeljuje. Razlog toga je nacionalna pripadnost jednog od predloženih kandidata – bunjevački Hrvat. U zaštitu interesa Bunjevaca-ne Hrvata stali vijećnici stranke gdje je on bio šef odborničke grupe.

No, s time se nije zadovoljio već je pokušao da Dužijancu, koju organiziraju hrvatske institucije, putem izlike da je gradska manifestacija povjeri i inistitucijama Bunjevaca ne-Hrvata, pritom zaboravljajući činjenicu da Bunjevci ne-Hrvati organiziraju Dužijancu 15. kolovoza kao Dan dužijance – jedan od blagdana Bunjevačkog nacionalnog savita. Dan dužijance se obilježava u Velikoj vijećnici Gradske kuće, a nastavlja povorkom koja kreće od zgrade Bunjevačke Matice, a završava kolom ispred Gradske kuće.

Prilikom posjeta predsjednika Nikolića Subotici gradonačelnik jegovorio rječnikom iz devedesetih za koji smo mislili da više ne postoji. Da podsetimo, tada je rekao obraćajući se Bunjevcima „Nacionalna zajednica Bunjevaca drži do sebe, čuva svoje običaje, kulturu i identitet. Bunjevci su primer da kroz teška istorijska iskušenja narod sebe može da očuva i ojača ako je jedinstven i stalno neguje svest o samobitnosti”.

Živo sjećanje među Hrvatima u Subotici kada su imali zabranu ulaska u te (gradske) prostore

Na predstavljanja zbornika radova “Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu” i monografije “Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca”, organizatori predstavljanja, koje je održano u Hrvatskom kulturnom centru “Bunjevačko kolo”, nosili su crveno-bijele vrpce oko rukava odijela.

“Kao kada su Židovi morali nositi židovsku zvijezdu na rukavima, ili kao što je Pupovac nedavno nosio vrpcu na konferenciji za novinare u Zagrebu, tako izgleda i mi ako želimo u Gradsku kuću moramo nositi crveno-bijelu vrpcu oko ruke da se zna tko smo”, istaknuo je u svom izlaganju na predstavljanju dva kapitalna dela predsjednik Hrvatskog nacionalnoga vijeća Slaven Bačić.

sa predstavljanja 2

Povodom zabrana predstavljanja u javnom, gradskom prostoru zbornika radova “Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu” i monografije “Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca”, ravnatelj Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov je izjavio: „Znak je da je sloboda govora u Srbiji dovedena u pitanje. Živo sjećanje među Hrvatima u Subotici kada su imali zabranu ulaska u te (gradske) prostore – jedino im je bio dopušten ulazak u Žutu kuću gdje je bilo sjedište mađarske policije, između 1941. i 1944.”

Potporu pripadnicima hrvatske manjine u “Bunjevačkom kolu” došao je dati i veleposlanik Hrvatske u Srbiji Gordan Markotić, koji je izrazio nezadovoljstvo odlukom gradske uprave u Subotici. “Mislim da ovo nema smisla, jer bi sve manjine trebale biti jednake i imati jednaka prava na predstavljanje svojih napose znanstvenih publikacija u Gradskoj kući. Meni je jako žao što to nije omogućeno i hrvatskoj manjini”, rekao je veleposlanik Hrvatske u Srbiji Gordan Markotić.

Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu

U sunakladništvu Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, FF-pressa i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata krajem 2014. godine objavljena je publikacija: zbornik radova „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu” sa istoimenoga znanstvenog skupa održanog od 20. do 23. studenoga 2012. godine. Zbornik radova „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu” uredili su prof. dr. sc. Milana Černelić, prof. dr. sc. Jadranka Grbić Jakopović, doc. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta, dr. sc. Tihana Rubić, Matija Dronjić, dipl. etnolog i Mihovil Gotal, apsolvent.

U zborniku su objavljeni radovi znanstvenika iz Hrvatske, Mađarske i Srbije i studenata etnologije i kulturne antropologije, koji su u svojim radovima iznijeli rezultate vlastitih istraživanja među podunavskim Bunjevcima u Mađarskoj i Srbiji, kao i lokalnih istraživača, stručnjaci za pojedine bunjevačke teme.

Zbornik Bunjevci u vremenskom prostoru

„U Zborniku je objavljeno ukupno 40 radova na 686 stranica. Tematski su raznovrsni i pokrivaju više prostornih destinacija bunjevačkih ogranaka. Radovi posvećeni povijesnim temama bave se ranim bunjevačkim seobama, ali i suvremenijim migracijama, kao i utjecajima državnih ideologija u XX. stoljeću na identitet bunjevačkoga ogranka u Vojvodini, te recentnijom povijesno-političkom, a slijedom toga i pseudo-znanstvenom produkcijom (poglavito od strane srpskih znanstvenika) koja je utjecala i utječe na pojavu podvojenih bunjevačkih identiteta u Srbiji. Radovi posvećeni jeziku i govoru donose analizu govora odabranih (istraživanih) lokaliteta na kojima žive primorski Bunjevci na području Krivoga Puta i podunavski Bunjevci u Mađarskoj (Bajski trokut) te analizu tzv. „bunjevačkog govora” u jednom subotičkom mjesečniku, a pojedini radovi bave se i jezično-govornom situacijom, s tematskim i analitičkim razmatranjima publicistike, rada istaknutih bunjevačkih pučkih umjetnika te predstavljanjem života i rada pojedinih istaknutih Bunjevaca. Etnološkim i kulturno-antropološkim temama posvećeno je najviše raznovrsnih priloga: o drevnoj mitskoj baštini, o etnografskim sadržajima u lokalnim časopisima, o tradicijskoj ali i suvremenoj kulturi svih bunjevačkih ogranaka (odijevanju, običajima, vjerovanjima, politikama pamćenja, kulturama sjećanja, gastronomiji, nadimcima, obiteljskom životu, dječjoj kulturi, kulturi stanovanja, gospodarenju).

Na temelju navedenoga može se zaključiti da je ovaj zbornik radova prvi takav zbornik u kojemu se problematika hrvatske (sub)etničke bunjevačke grupe, koja se tijekom povijesti podijelila u tri prepoznatljiva ogranka te danas čini i dio hrvatske dijaspore u Mađarskoj i Srbiji, razmatra interdisciplinarno s povijesnog, jezičnog, identitetskog, etnološkog i kulturno-antropološkog motrišta. Izvornost ovoga djela ogleda se i u tome da su ovim zbornikom po prvi put u jednoj knjizi obuhvaćeni svi bunjevački ogranci (u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji) spomenutim interdisciplinarnim pristupom., rekla je prof. dr. sc. Milana Černelić.

Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca

U sunakladništvu Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, FF-pressa i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata krajem 2014. objavljena je znanstvena monografija Tradicijska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca. Ona je posvećena tradicijskoj baštini bunjevačkog ogranka koji je nastanjen u Podunavlju. Glavna urednica monografije je prof. dr. sc. Milana Černelić, a uredništvo čine još i prof. Katarina Čeliković, prof. Bojana Poljaković, doc. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta, dr. sc. Tihana Rubić, prof. dr. sc. Dinko Šokčević i prof. Tomislav Žigmanov.

„Monografiju čine dvije veće tematske cjeline na ukupno 523 stranice. Prva tematska cjelina „Život kroz godinu: najvažnije postaje u kalendaru bunjevačkih običaja” sastoji se iz deset priloga, tri o božićnim običajima (dva su posebno posvećena običajima Materica i Oca i Božićnjaku), o prelima, o uskrsnim običajima, o sv. Ivanu Cvitnjaku, a dva se priloga bave kraljičkim ophodima i Dužijancom. U okviru druge tematske cjeline „Život između početka i kraja” razmatraju se u kroz pet priloga porodni običaji; igre, igračke i djetinjstvo; higijenske navike Bunjevaca i njegovanje ženske ljepote; vjerovanja i posmrtni običaji. Kroz većinu radova prikazuje se tradicijska baština i njezin izraz u sadašnjosti. Bunjevački Hrvati najčešće su za markere svojega etnokulturnog identiteta birali pojedine značajnije običaje, tako su se i istraživači bavili upravo takvim temama kako bi njihovo kulturno nasljeđe prikazali što cjelovitije u odgovarajućem vremenskom kontekstu osluškujući glasove kazivača i slažući svojim prilogom uži tematski mozaik, da bi kao konačni rezultat toga rada objedinili sve njegove dijelove u jednu cjelovitiju sliku bogate tradicijske baštine.

Knjiga daje izvrstan pregled nastojanja da se čuvanjem, ali i revitaliziranjem tradicijske kulture označi, konstruira pa i ojača identitet bunjevačke subetničke zajednice prema drugim etničkim skupinama kako u Mađarskoj, tako i u Srbiji. Time postaje ne samo etnološki zapis i doprinos otimanju od zaborava bunjevačke tradicijske baštine i njezinoj revitalizaciji nego prerasta u braniča pravne i političke opstojnosti ove skupine na označenim prostorima. Osim toga, ovako koncipirana knjiga ima i neizmjernu emotivnu vrijednost za ovu iz hrvatskog nacionalnog tkiva prije više stoljeća izmještenu hrvatsku dijasporsku zajednicu”, rekla je recenztica dr. sc Jelka Vince Pallua.

[ad id=”40551″]

Zlatko Ifković/Hkv.hr

facebook komentari

  • Ljuta Trava

    Zamislite da gradonačelnik Zagreba zabrani Pupovcu i njegovim etno biznismenima ulaz u gradsku upravu ili gradsku vijećnicu.
    Zamislite samo specijalke na tzv.HTV-u , divljanje YUtarnjeg ,N.Lista ,Slobodanke ili večernjakovih Lovrićki.

    • Agromentum

      U Hrvatskoj postoji očito nacionalna manjina koja se zove Pupovci. Oni se posebno bore za svoja prava ali im hrvatska država izlazi u susret i daje im veće privilegije nego ostalim manjinama kao što su npr. Česi, Mađari, Romi, Srbi… 🙂

      • Ljuta Trava

        U Hrvatskoj postoji jedna specifična manjina u javnosti poznatija kao Profesionalni Srbi , a vođa im je Pupovac.

        • Agromentum

          Da, profesionalci se bave profesionalno svojim poslom – za razliku od amatera koji do novca dolaze igrajući loto.

    • Alan B’Stard

      Treba tražiti reciprocitet