Pratite nas

Hrvati u Vojvodini: živimo u strahu, hrvatski političari ne pitaju srbijanske za nas

Objavljeno

na

Direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov kazao je za narod.hr kako Hrvati u Srbiji još žive u strahu te da Ministarstvo kulture Republike Srbije izdaje veću količinu sredstava za srpsku zajednicu u Hrvatskoj nego za Hrvate u Vojvodini. Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji (HNV) Slaven Bačić istaknuo je da hrvatski diplomati i političari kad komuniciraju s kolegama iz Srbije nikad ne postavljaju pitanja koja se tiču Hrvatske manjine u Srbiji, a iznenađen je što su hrvatski diplomati i članovi Vlade oduševljeni Aleksandrom Vučićem.

“To potvrđuje Srbija više vodi više računa o Srbima u Hrvatskoj nego li Hrvatima u Srbiji te da Srbi u Hrvatskoj imaju puno veća prava nego Hrvati u Vojvodini i Srbiji”, istaknuo je Žigmanov.

Srbijanski izborni zakon, koji se razlikuje od hrvatskog u smislu da se Srbija smatra jednom izbornom jedinicom i da postoji visoki izborni prag od 5%, odgovara samo brojčano većim manjinama i onima koji su koncentrirani na jednom području i imaju veću homogenost, objasnio je Žigmanov komentirajući činjenicu da Hrvati na prošlotjednim izborima u Srbiji nisu dobili predstavnika u skupštini.

„Za jedno izborno mjesto potrebno je 15 000 do 18 000 glasača. To nisu mogle uspjeti manjine, kao što je Romska koja ima više od 120 000 građana, između ostalog što živi na velikom području i stoga ih je teško animirati da iziđu na izbore, a nisu homogeni unutar manjine“, kazao je Žigmanov te dodao kako Hrvati u Vojvodini to ne mogu ostvariti jer žive na velikom području i samo su politički organizirani na području Vojvodine.

Žigmanov je istaknuo kako u Srbiji još uvijek postoji veliki animozitet prema Hrvatima koji žive ondje.

“Više od 50% građana Srbije u kontinuitetu izražava negativne stavove prema Hrvatima što izaziva strahove i nespremnost kod ljudi da se osvijeste na planu ostvarivanja prava nacionalnih manjina ili političkog organiziranja”, rekao je Žigmanov.

„Postoje brojni problemi koji su za posljedicu imali da se Hrvati još uvijek ne mogu izboriti za svoj samostalni zastupnički mandat. Sama činjenica da vam je potrebno 10 000 ovjerenih potpisa po sudovima za prijavu izborne liste govore da je to nemoguć posao“, naglasio je Žigmanov i ustvrdio se Hrvati u brojnim mjestima boje davati svoje podatke i očitovati se da su Hrvati jer su 1990-tih godina po državnim spiskovima bili prozivani i protjerani iz Srijema i jugozapadne Bačke.

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji (HNV) i potpredsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Slaven Bačić je kazao kako su Hrvatska i Srbija 2004. godine potpisali Sporazum o zaštiti manjina u kojem su se obje strane obvezale osigurati predstavnika manjina u parlamentu.

„Na inzistiranje tadašnjeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, koji je rekao da taj dogovor neće dobiti većinu u srbijanskom parlamentu i u dogovoru s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem, njih dvojica su se dogovorili, dok je Tadić predsjednik da će Hrvati imati predstavnika u srbijanskom parlamentu i tako je bilo od 2007. kada je uvijek jedan predstavnik stranke bio i član parlamenta“, rekao je Bačić.

Uvjerenja je kako po redovitim uvjetima Hrvati ne mogu prikupiti dovoljno glasova za prag koji je oko 13.000 do 15.000 glasova jer Hrvati žive vrlo dispergirano i stoga ih je teško animirati na glasovanje, jer po njegovim uvjerenjima i Srbi u Hrvatskoj glasuju za druge opcije, kao što su SDP ili IDS, a ne samo manjinske.

„Vrlo malo bi njih glasalo za SDSS na općim izborima. U Srbiji je razmjerni sustav i čitava država je jedna izborna jedinica“, stoga je ključno, naglasio je Bačić, da Hrvatska inzistira na provođenju bilateralnog sporazuma jer je Hrvata u Srbiji 0,82%, a Srba u Hrvatskoj oko 4%.

Bačić je istaknuo kako su Hrvati svog predstavnika u srbijanskoj skupštini imali nakon raspada Jugoslavije, početkom 1990-ih iako je tada bio drugačiji izborni sustav, odnosno relativni većinski sustav kada su Hrvati u toj izbornoj jedinici išli s Mađarima. Nakon tog, od 1996. do 2007. Hrvati nisu imali predstavnika u srbijanskom parlamentu. U tom razdoblju DSHV politička stranka bila je na marginama bez ikakvog utjecaja, rekao je Bačić.

“Nazočnost u parlamentu omogućuje i financiranje političke strane i pitanje je opstanka političke stranke. Ostajete bez mogućnosti da na najvišoj razini rješavate neka pitanja. Ostajete na planu kulturne autonomije gdje ovisite o dobroj volji gdje država ni mnogo benignije stvari ne ispunjava. Pogotovo nam je to značajno u ovom trenutku kada je Srbija na putu za EU gdje ćemo mi, u dobroj mjeri, biti izvan tih procesa jer nećemo imati svog političkog zastupnika“, mišljenja je Bačić.

Ističe kako hrvatski diplomati i političari, počevši od ministarstava koja se tiču međudržavnih odnosa – ministar obrazovanja, ministrica vanjskih poslova, ministrica kulture – kada komuniciraju s kolegama iz Srbije nikad ne postavljaju pitanja koja se tiču Hrvatske manjine u Srbiji.

Bačić navodi i kako je bio iznenađen što su hrvatski diplomati i članovi Vlade oduševljeni Aleksandrom Vučićem te mu vjeruju sve što kaže jer drži kako je to jedan populistički i demagoški pristup politici i ako već Hrvatska ima takav pristup prema novom premijeru Srbije onda bi trebali razgovarati i o provedbi Sporazuma jer je Vučić pravnik i trebao bi znati što znači međunarodne preuzete obveze.

Izvor: narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HRT otkazao Jurkasu suradnju nakon peticije inicijative “Ivo Pilar”

Objavljeno

na

Objavio

Anđelo Jurkas više neće surađivati na HRT-u. Povod za to je, kako su nam potvrdili s HRT-a, taj što je Jurkas navodno povrijedio njihov etički kodeks.

– Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike – stoji u odgovoru na naše pitanje s HRT-a, javlja VečernjiList

Podsjetimo, Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, zatražili su trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa, zbog teških kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRT-a i teških kršenja odredbi Etičkog kodeksa HRT-a.

Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg. aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze – napisao je Jurkas u vrijeme braniteljskih prosvjeda. Nakon što ga je HRT angažirao reagirali su iz Građanske inicijative Ivo Pilar, portala Kamenjar.com kao i još nekih portala. No, Jurkas je pokušao demantirati te navode, tvrdeći kako je i sam dijete branitelja, te kako se radilo o šali, odnosno referenci na strip Alan Ford.

Pročitajte u dokumentu u prilogu što je sve pisao Jurkas:

Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga zahtijeva trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati