Hrvatima ne treba ”nova” nego bolja Hrvatska

2

Predizborne kampanje za predsjednika Republike Hrvatske vrve apsurdnostima: predsjednik Ivo Josipović lansira ”novu Republiku”, dr. Milan Kujundžić nudi ”novu Hrvatsku”, dočim Kolinda Grabar Kitarović uporno zagovara i traži – bolju Hrvatsku.

Mada već imamo: ”crvenu Hrvatsku”, ”zelenu Hrvatsku”, ”multikulturalnu Hrvatsku”, ”multietničku Hrvatsku”, ”pedersku Hrvatsku”, potencijalnu srpsko-četničku, odnosno regionalnu (balkansku) Hrvatsku, a de facto smo u Europskoj Hrvatskoj. Kad bismo još naveli lokalne – provincijaljne podjele Hrvatska bi na zemljovidnoj karti izgledala kao koža od leparda.

Vjerujemo da hrvatski narod nije zaboravio što je Josipović prije pet godina rekao, ‘ako on bude izabran za predsjednika, da će Hrvatska pocrveniti’. Njegova su proročanstva biblijski točna: Hrvatska je znakovito pocrvenila, uistinu postala mala europska Sjeverna Koreja. Udbaško-komunistička država vrhuška nanijela je ogromnu štetu hrvatski narod, ne samo u izdajiničkom, antihrvatskom pogledu, nego i u gospodarskom, što je otvorilo puteve za masovno iseljavanje hrvatske mladeži, jer nemaju životne perspektive u svojoj domovini, koja je srozana na najsiromašniju zemlju u Europskoj Uniji.

Zašto je Hrvatska izmrcvarena?

Preživjeli branitelji iz Osloboditeljskog rata, stopostotni invaliti, već duže vremena prosvjeduju pred Ministarstvom branitelje, pred vratima Predraga Matića, kojima se u podršci za njihove zahtjeve dnevno piključju mnogi ugledni pojedinci i državotvorne udruge. Posjetili su ih i predstavnici (ne)hrvatske Vlade, s računicim da će taj čin pomoći akrualnom predsjedniku Josipoviću u njogovoj kampanji za drugi mandat na Pantovčaku! Ne vjerujte Josipoviću kao ni Danajcima koji poklone donose.

Neprijateljska vlast u Hrvatskoj davno je objavila registar hrvatskih branitelja, kako bi se u Beogradu i u svijetu znalo tko se je borio i gdje, pa prema potrebi da može biti opružen i osuđen za ”ratne zločine”. Objava registra učinjeno je sa svrhom da se rat u Hrvatskoj obznani kao ”građanskli rat”, da se Srbiju oslobodi od odgovornsti za agresiju i da se povlače tužbe protiv Srbije za genicid.

U građanskom ratu nema branitelja, nego samo protivničke zaraćene strane, te dok postoje hrvatski branitelji i smisao njihovog viteštva, ne može se hrvatskom narodu zanijekati povijesne činjenice.

Ivo Josipović ponovo se je kandidirao za predsjednika, te u svojoj kampanji, koju podržavaju vladajuća Kukuriku koalicija i sveukupni režimski mediji, hvali se rezultatima anketa, koje su namještene za promidžbu. Josipović ovog pute ne obećava ”crvenu Hrvtasku”, nego ”novu Republiku” i ustavne promjene koje bi osnažile negovu vlast i hrvatsku propast. Josipovićevi prioritet nisu gospodarska kriza, nezaposlenost i druge nedaće, nego donošenje novih ustavnih promjena, jer na temeljima starog Ustava nije mu uspjelo uništiti temelje hrvatske državotvornosti i nacionalne samobitnosti, a drugo je sve unakaženo.

Puštanje Šešelja na slobodu je najbolje što se moglo zamisliti. Šešelj je u svojim izjavama, zahvaljujući kuražnom Bujici, iznio i najmanje poznate podatke o Josipoviću i njegovom ocu, što je osvijestilo hrvatski narod i otvorilo oči političkim slijepcima. Četnik Šešelj je također pohvalio Vesnu Pusić, koju ‘zna još iz disidentskih dana te je cijeni zbog njezinog čertničkog obiteljskog pedigrea’. Da nema četničkog vođe Šešelja, Hrvati bi ga trebali izmisliti, jer više je on nanio štete izdajničkoj vrhušci na vlasti u Zagrebi, nego cijla oporba u RH! Šepšelj nije ni Srbiju poštedio, jer je svoje sljedbenike proglasio izdajnicima Velike Srbije.

I pored svega rečenog i iznesenog pred hrvatsku javnost o Josipoviću kao (ne)čovjeku i izdajniku, ne treba skinuti s uma činjenicu, da taj izrod ima stanovitu podršku antihrvatskih građana (da ih sve ne nabrajamo), koji su ga već jednom izabrali – i opet mu daju podršku. Ne treba također zaboraviti i na one koji će brojiti listiće, jer u rezervi imaju nekoliko stotina tisuća vampirskih glasača.

Alea iacta est – kocka je pala na dva kandidata

I na ovim predsjedničkim izborima Hrvatska ima veći broj ”domoljubno-rodoljubnih” kandidata, koji se razbacivaju s obećanjima za boljitak Hrvatske: ako oni dođu na vlast biti će riješeni svi stoljetni problemi hrvatskog naroda! Mi ćemo se osvrnuti na dvije osobe, potencijalne kandidate za predsjednicu/ka koji su prestavili svoje predsjedničke programe.

a) Kolinda Grabar Kitarović ima dobar program, ima veliko iskustvo u hrvatskoj diplomaciji, na međunarodnoj političkoj pozornici i NATO-vim oružanim snagama u svijetu. Dakle, ovakva visoko kfalificirana kandidatkinja koja se izračito služi na sedam jezika, mogla bi se natjecati na predsjedničkim izborima – i pobijediti u bilo kojoj državi u svijetu. Kolinda bi mogla stati rame uz rame sa predsjednicama: Dilma Rousseff (Brazil), Cristina Fernader de Kirchner (Argentina), Pratibha Patil (Indija) i durgih tridesetak predsjednica u svijetu.

Istine radi, moramo ukazati Kolindi na neke propuste, kako ne bi bilo nikakvih zabluda ili zakulisnih igara na štetu hrvatskog naroda. Naime, treba se glasno i jasno izjasniti o izgonu Tita iz Hrvatske – s ulica i iz ustanova, te zakonski zabraniti isticanje Titovog lika ili imena; isto tako, treba se izjasniti o nacionalnim manjinama, kojima treba ukinuti privilegije i političke stranake; treba definirati odlučan stav za lustraciju i procesiranje ratnih zočinaca iz posljedna dva posljedna rata; treba se jasno i glasno oglasiti o Hrvatima u dijasopri, koji bi trebali i morali biti čimbenik u hrvatskom gospodarskom i političkom životu; prestati s apeliranjem ‘da će biti predsjednica svih građana’ (građani su: Josipović, Mesić, Pupovac, Pusići, Frljić, Puhovsky, Milanović i drugi iz tuđeg kokošinjca), jer to su prazne fraze, koje je nametnuo Mesić, kako bi izbjegao isticanje pravog imena- hrvatski narod. Hrvatskoj treba predsjednica Republike Hrvatske i hrvatskog naroda, a sve drugo, i svi drugi, trebaju biti potčinjeni principima demokracije.

b) Dr. Milan Kujundžić gleda na Hrvatsku kao na bolesnika, kojem treba propisati odgovarajući lijek, ili kiruškim putem odstraniti bolesno tkivo, nakon čega će bolesnik potpuno ozdraviti. Kad bismo imali ustanovljeni kriteriji u politici kao u medicini, onda bi se mali broj ljudi bavio politikom. Koliko je god Kujnudžić samodopadljiv i uvjeren u svoju sposobnost, još je više licemjeran u odnosu na Kolindu. Oštro se je okomio na ženu koja, u političkom pogledu, ima sve ono što on nema: veliko političko iskustvo u hrvatskoj i međunarodnoj diplomaciji i NATO-vim oružanim snagama, izvanredne poslovne i osobne veze s mnogim državnicima u svijetu.

Kujundžić jedino porazom može shvatiti svoje zablude

Dr. Kujnudžić je izišao sa svojim programom, koji ima mnogo obećanja, u kojeg čak i on sam vjeruje, ali daleko je od realnosti, što će ljudi brzu uočiti. No, Kujundžić ima jaku prednost pred ostalim kandidatima, bezobziran je u svojim kritikama (ciničan). Neće mu biti teško rasklinkati hipokrita Josipovića na suočavanju, jer ga je Šešelj razgoličio, samu mu trba staviti ”uže oko vrata”! Međutim, u suočavanju s Koilindom Grabar Kitanović vjerojatno će Kujnudžić i Josipović dobiti političku lekciju.

Ako je suditi po potpisima, koje je Kolinda u DIP donijela – 328.683, što je više nego svi kandidatu zajedno, onda se već sada mogu predviditi rezultati predsjedničkih izbora, ako se ne bubu prebrojavali i vampirski glasovi.

Uzalud smo apelirali prije najave predsjedničkih kandidata, da se na izbornoj državotvornoj platforni okupu što veći broj pojedinaca, stranaka i uderuga oko kandidatkinje HDZ-a – najbrojčanije političke stranke u Hrvatskoj, dočega na žalost nije došlo. Imamo istu samoubilačku političku filozofiju kao i na prijašnjim predsjedničkim izborima Mesić – Josipović. Zaboravljeno je iskustvo iz 1991. godine, kako su se oko HDZ-a okupile sve državotvoren snage u Hrvatskoj i u dijaspori te zajednički oslobodili hrvatrski narod od agresora, a danas se, isto tako ujedinjeno treba osloboditi domaćeg neprijatelja, nametnutog režima, koji izgriza hrvatsku državotvornu misao.

Vjerojatno, zbog manipulacije u prebrojavanju glasova i Josipovićevog ugleda, neće nijedan kandidat pobijediti u prvom krugu izbora, nego će tek u drugom krugu biti izabran novi postanar na Pantovčaku. Mnogi su mišljenja, da je svejedno ako bude izabrana Kolinda Grabar Kitarović ili dr. Milan Kujundžić, međutim, to nije mjerenje istim aršinom, jer među njihovim stavovima bitne su razlike. Kujundžića se ne može uvjeriti na nikakav način, nego mora biti poražen, kako bi shvatio kolike su posljedice njegove ambicije i zabluda u političkom životu, isto kao i dr. Ivice Pašalića s njegovim ”Hrvatskim blokom.” U logici dokazivanja Kujundžić postavlja tvrdnje koje tek same moraju biti dokazane – Petitio principii.

Crkva u Hrvata – odlučujuć čimbenik

Sramota je za Crkvu u Hrvata, kao i za hrvatski narod, da s 92% katolika, dakle u najkatoličkijoj državi vladaju bezbožnjaci, odnosno mrzitelji katoličkih vrednota, određuju političke i (ne)vjerske smjernice i – upravljaju državom! Nosioci vlastu u RH optužuju hrvatsko dušobrižništvo za puno čega, a najviše zbog isticanja katoličanstva i vjerskih znajkovlja.

Crkva se mora otvoreno suproastavili bezboštvu i uzeti aktivno učešće u podržavcanju kandidata za predsjednika RH, s tim više jer su izbori određeni za vrijeme Božićnih blagdana. Nije svejedno, ako se jedan biskup, ili nekolicina njih, javno stanu uz nekog kandidata, jer to je osobni izbor i nacionalna dužnost, ali Crkva treba imati zajednički stav u izboru kandidata. Politika se bavi Crkviom, pa i Crkva se mora baviti politikom. Nisu ovo Isusaova doba: ”Bogu božje, a Caru carevo”. Danas je novo vrijeme, gdje se Boga beštima, omalovažava i sprda u javnosti. Nije više preporučljivo: okrenu i drugu stranu obraza…, jer se ne radi o šamaru, nego o glavama vjernika i njihovih dušobrižnjka Dakle, Crkva u Hrvata u ovim predsjedničkim izborima, treba biti odlučujući čimbenik, ujključiti se u kampanju za kandidata, na isti način kako su se organizrale antihrvatske i antikatoličke institucije za antikrista Josipovića.

Crkva ima snagu u širenju Božje riječi, ali treba biti isto toliko snažna u iznosenju ljudskih potrebštinaa. Očito je kako nosioci vlasti u RH negativno utječu na hrvatskog čovjeka: odgajaju hrvtsku djecu u bezboštvu, u nemoralnom životu, u ponosu na homoseksualnost kao modernom načinu života, u podršci pobačajima, u razvodima braka, te poticanje iseljavanja hrvatske mladeži po svijetu, očito uništenom gospodarstvu, korupciji, kriminalu i prostituciji. Ovo su činjenice pred kojima Crkva u Hrvata ne smije zatvoriti oči, ne smije biti pasivna. Izvedite puk na izbore za najbolje kandidata – katolika i Hrvta. Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? (Jak. 2: 14)

Rudi Tomić/GostKolumne/HRsvijet

[ad id=”40551″]

facebook komentari

  • Gabro Vuskic

    KRUG ZA TRG
    Građanska inicijativa za Hrvatsku bez totalitarističke
    simbolike u javnim prostorima

    Pozivamo vas da i ove
    godine, u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava, skupa položimo

    BIJELE RUŽE ZA STUDENTE
    UBIJENE I PROGANJANE U
    JUGOSLAVENSKOM KOMUNISTIČKOM REŽIMU

    u srijedu 10
    prosinca 2014. u 12 sati

    uz ogradu
    zgrade Sveučilišta, na Kazališnom / Sveučilišnom trgu u Zagrebu

    Tražimo da se promijeni ime Trga
    maršala Tita.

    Titov režim odgovoran je za
    ubojstva tisuću studenata na Bleiburgu i
    na križnim putovima. Ubili su Josipa
    Lovrića, studenta poljoprivrede, Stipu Milasa, studenta prava, Vladimira
    Hećimovića, studenta medicine, i brojne, brojne druge.

    Druge tisuće studentica i
    studenata Titov je režim, od 1945. do 1990., izložio zatvorskim kaznama i brutalnim mučenjima,
    zato što su pružali otpor. Godine 1957. suđeno je studentskoj skupini Hrvatski nacionalni pokret
    otpora u zemlji (Jakša Kušan, Stanislav Janović, Ivan Kujundžić, Zorka Zane,
    Srna Matijević, i dr.), 1958. skupini Hrvatska revolucionarna mladež (Andrija
    Vučemil, Jure Knezović, Darinka Ćutuk, Dinko Jonjić, i dr.), 1959. mladim
    varaždinskim rodoljubima (Zlatko Mubrin, Alfred Obranić, i dr.), 1982. skupini iz studentskog doma na Lašćini
    (Marko Grubišić, Milan Sušac, i dr.). Zbog
    prosvjeda u menzi, zbog pjesme, razgovora, pljeskanja operi Nikola Šubić Zrinski
    ili odlaska na grob dr. Anti Starčeviću u logorima na Svetom Grguru, na Golom
    Otok, Lepogolavi, Staroj Gradiški ili Zenici patili su Marijan Pavan, Jakov
    Šimić, Anto Ivezić, Mate Ćavar, Ive Livljanić, Šime Mihatov, i brojni, brojni
    drugi.

    Koordinacijski
    odbor: Goran Blažeković, mr. sc. Zdravka Bušić, Anđa Lovrić, Ante Beljo, Anđelko
    Marenić, Petar Vratović, Đuro Knezičić, Cika Mikolčić, Jasna Pavelić-Jureško,
    Đurđa Puškaš, Maja Runje, Ivančica Sekula, Radovan Slade Šilović, Eduard
    Spahić, Maja Šovagović, Smiljana Šunde, mr. sc. Zorka Zane i dr. sc. Željka
    Znidarčić.
    Tel.:
    01/ 4668-137 i 091/ 9578-969