Hrvatska crvena od srama

0

Crvena boja partije mogla bi se pretvoriti u boju krvi nakon novih srpskih posezanja i hrvatskih pokušaja da se iščupaju iz pandža velikosrpske politike u koju nas, na našu štetu naših interesa, guraju silnice s britanskoga otočja.

Predsjednik države Ivo Josipović ipak je bio u pravu kad je svojedobno najavljujući pobjedu SDP-a tvrdio kako će se nakon izbora Hrvstka zacrvenjeti. Već danas se može konstatirati kako potkraj njegova predsjedničkoga mandata i nakon dvije i pol godine koalicijske vlasti načelu sa SDP-om Hrvatska se doista crveni. Ali od srama! Od srama komu je sve povjerila da je predstavlja i vodi te da riješava njezina državnopravna, gospodarska, demografska i socijalna pitanja. U državnopravnim pitanjima, zahvaljući ponajprije politici predsjednika Republike, Hrvatska se unatoč punopravnom članstvu u NATO savezu i Europskoj uniji nije odmaknula od tradicije bivše jugokomunističke politike, koja ju je držala zatočenom u balkanskoj tamnici. Ovdje nije samo riječ o još uvijek nerazriješenim graničnim pitanjima sa Srbijom, nego o sustavnom nastojanju hrvatske vanjske politike da se što čvršće poveže sa svojim bivšim balkanskim krvnikom.

U dijelu politike koju Josipović sukreira, a provodi ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ne mogu se osjetiti ni najmanje naznake europske skepse prema novom proširenju EU, koja je i sama zapala u duboku gospodarsku i političku krizu. Ta će se kriza unutar EU, razbuktavanjem sukoba u Ukrajini, samo pojačavati, jer će njezine posljedice razorno djelovati na njemačko, odnosno vodeće europsko gospodarstvo, što će na političkoj razini otvoriti i pitanje unutarnjega ustroja Unije.

Na jednoj će se strani, kao oprjeka sadašnjoj njemačko-francuskoj osovini, naći cijeli niz neformalnih skupina i država, koje će zastupati uređenje EU po želji britanske politike dok će zemlje ovisne o njemačkoj gospodarskoj moći tražiti rješenja u čvršćem povezivanju tzv. ruba sa središtem.

Kako bi se znantnije oslabio utjecaj njemačke politike prema jugoistoku Europe, na tzv. balkanskom boku moćne političke silnice potaknute s britanskoga otočja već godinama inzistiraju na stvaranju političke unije tzv. balkanskih zemalja pa i nastojanje hrvatske politike da se u EU bez kriterija i na brzinu uguraju Srbija, BiH, Crna Gora, Makedonija i Kosovo nije ništa drugo nego manifestacija otočke balkanske politike. Kako ne bismo živjeli u iluziji moći zbog formalnoga članstva u EU i NATO-u pobrinuli su se ovih dana opet vojno-politički predstavnici Srbije i Hrvatske. naime, predstavnici ministarstava obrane Hrvatske i Srbije u petak su u beogradu potpisaliplan suradnje za tekuću godinu. Potpisnici, odnosno zastupnik načelnika Uprave srbijanskoga ministarstva obrane Milan Konjikovac i izaslanik hrvatskoga ministra obrane Ivan Jušić tom su se prigodom suglasili da je unatoč restriktivnoj proračunskoj politici obiju država, suradnja proteklih godina imala stalni uzlazni trend.

Ta se suradnju kako navode provodi kroz razmjenu iskustava u preustroju oružanih snaga, sudjelovanju u multinacionalnim pothvatima, u području atomsko-biološke i kemijske obrane i logistike, ali i u proračunskom planiranju. Možda se upravo u pozadini proračunske suradnje skrivala odluka hrvatskih vlasti da tjednima blokira preuzimanje oklopnih vozila koje je SAD darovao Hrvatskoj. Naime, problem s preuziamnjem je otvoren zbog nemogućnosti MORH-a da na oklopnjake plati PDV, nakon što je ministar Linić “planski” ispraznio proračun Hrvatske vojske.

Iz ocjene dvojice predtavnika kako bilateralni odnosi Srbije i Hrvatske predstavljaju “kralježnicu regije”, što po njihovu mišljenju presudno utječu na sigurnosno stanje u okruženju, nije teško odčitati kako se osim na vanjskopolitičkom sad realizira i novo jugoslavensko zajedništvo na vojnom području. Slično je stanje i na području odgoja, naobrazbe i znanosti koje vodi još jedan zastupnik Josipovićeve balkanske politike – ministar Željko Jovanović. Osim opravdanih prigovora za pokušaj stigmatizacije djece hrvatskih branitelja, ministar je predvodnik u povezivanju srpsko-hrvatskim obrazovnih, znanstvenih i športskih ustanova. Naime, mediji su ovih dana sramežljivo objavili kako Jovanović, dok progoni hrvatski šport, istodobno uživa u svom projektu u Rijeci na prvoj utakmici 3. kola Regionalne sveučilišne košarkaške lige između Sveučilišta u Rijeci i Sveučilišta u Beogradu.

Na sličan način još jedan Josipovićev ministar u Milanovićevoj vladi – Fred Matić, svodeći ratnu srpsku taktiku silovanja žena samo na socijalnu komponentu njihova stradanja, koju će riješiti ovaj poduzetni ministar tek nakon što im za naneseno zlo isplati novac iz proračuna relativizira ulogu srpske ratne taktike u etničkom čišćenju Hrvatske i srpskom genocidu nad hrvatskim narodom. Dok predsjednik države kao vrhovni vojni zapovjednik očito odobrava i potiče upitne sigurnosne poteze sadašnje vlade, na gospodarskom planu svu odgovornost svaljuje isključivo na predsjednika Vlade Zorana Milanovića.

Premijer je doduše najodgovornija osoba za gospodarski razvoj ili propast, no nije samo i iskljuučivo odgovornos na njem, nego na svima koji su odobravali masovno “farbanje” Hrvatske u crvenu boju. Zato se danas od srama svi moramo crvenjeti, a ponaviše zagovornici nove pravednosti, koja bi u slučaju nastvaka sadašnje politike s Pnatovčaka crvenu boju partije mogla pretvoriti u boju krvi nakon novih srpskih posezanja i hrvatskih pokušaja da se iščupaju iz pandža velikosrpske politike u koju nas na štetu naših interesa guraju silnice s britanskoga otočja.
Oni koji odobravaju sadašnju politiku crvene Hrvatske bit će najodgovorniji i za njezinu katastrofu.

Mate Kovačević/ hrsvijet

facebook komentari