Hrvatska danas obilježava 23. obljetnicu međunarodnog priznanja

6

Hrvatska danas obilježava obljetnicu međunarodnog priznanja jer su 15. siječnja prije 23 godine hrvatsku neovisnost zajedno priznale tadašnje članice Europske unije (EU), a Njemačka, koja je uz Svetu Stolicu odigrala ključnu ulogu u tom procesu, istog je dana uspostavila i diplomatske odnose s Hrvatskom.

Toga 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno priznatom državom, Domovinski je rat bio u punom jeku, a gotovo trećina zemlje bila je pod okupacijom JNA i srpskih pobunjenika. Na svoje međunarodno priznate granice Hrvatska je izašla tek po završetku mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja šest godina kasnije.

Te večeri prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman poručio je naciji: “Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu četrnaestostoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana”.

Svojim je suradnicima pak rekao: “Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države”.

Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je uslijedilo nakon njezinog proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Tog istog dana razdruživanje od SFRJ proglasila je i Slovenija, a već idućeg dana novonastale države uzajamno su se priznale.

Paralelno je tekao i proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, u kojemu su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su, iako tada još i same bez međunarodnog priznanja, priznale Hrvatsku tijekom 1991. Prva je to učinila Litva (30. srpnja 1991.), a slijedile su je Ukrajina (11. prosinca), Latvija (14. prosinca) i Estonija (31. prosinca).

Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.), a istoga dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje na snagu stupa 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama EU-a.

Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992., Hrvatsku je priznala Sveta Stolica, no Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. prosinca 1991., posebnim dokumentom kojim se odredio prema hrvatskom i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem.

Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. objavila da radi na hrvatskom međunarodnom priznanju. Dan nakon Svete Stolice, Hrvatsku je priznao San Marino.

Nakon što je Hrvatsku priznala EU, tijekom 15. siječnja 1992. uslijedila su i priznanja Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile i Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj.

Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država – Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija.

Potom su, među ostalima, uslijedila i priznanja Rusije (17. veljače), Japana (17. ožujka), SAD-a (7. travnja), Izraela (16. travnja, iako su diplomatski odnosi uspostavljeni tek pet i pol godina kasnije), te Kine (27. travnja).

Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.).

Hrvatska je 22. svibnja 1992. postala i članicom Ujedinjenih naroda.

Hina

facebook komentari

  • Ljuta Trava

    Sjećam se kao da je jučer bilo , čim je vijest objavljena uslijedila je oluja oduševljenja , slavlje je dugo trajalo , ali uslijedio je i žestoki napad na svim linijama obrane , četnička ,, nenaoružana nejač,, je tukla iz svih oružja a tv Beograd je emitirala specijalke o belosvetskoj uroti Vatikana i Nemačke protiv ,,nenaoružane nejači,,

    • peppermintt

      ma ne bi naša nejač 😛

    • Mrga

      Ja sam se te noći zadnji put napila.
      Danas vidim da smo istinski slavile samo nas dvije cure u našem velikom društvu.
      Ostali su svi otišli krivim putem, jer su im takve bile i pupčane vrpce.
      Samo to onda nisam znala, sve se poklopilo puno kasnije.

  • peppermintt

    .to je moja zemlja tu sagradih dom…

    Živi rasti napreduj moja Hrvatska 🙂

  • Otporaš

    Dragi kolega “Ljuta Trava” ti se sjećaš tog hrvatskog veselja prije 23 godine, a ja se sjećam HRVATSKOG DELIRIJA skoro će tome 74 godine. Hvala ti Bože! kako se je lijepo sijetiti lijepih stvari i još ljepših uspomena.
    Imalo smo mi Hrvati u našoj slavnoj i burnoj prošlosti ljijepih i slatkih uspomena, a bilo je i onih mučnih, gorkih, neslavnih među kojima je janneslavnija ona onih zavaranih i prevarenih Hrvata tuđom ideologijom koji još i dandanas sebe zovu “antifašistima” a sve na uštrb svojeg hrvatskog naroda. Šreća što su i manjini i njihovo je vrijeme prošlo, pa čak ni povijest o njima neće dobro reći i pisati, pa će izgledati kao ona kada se za nekoga kaže: da je toliko ružan da ga ni groblje neće. Eto, tako nekako će povijest, naša hrvatska povijest, reći za te naše prevarene Hrvate. Ali, zato, mi državotvorni Hrvati, moramo ih razumijeti i obje ručke ih prihvatiti da se vrate u krilo i kolijevku HRVATSTVA, a da svoju antifašističku filozofiju i doktrinu ostave Talijanima, njima koji su izmislili i FAŠIZAM I ANTIFAŠIZAM.

  • Lilith

    Sjećam se i toga da smo pucali iz sveg mogućeg arsenala, veliko slavlje je bilo! Sjećam se da je bilo i onih koji su rekli, pa šta vi slavite niste vi priznati (misleći na nas ovdje u BiH), a takvi se i danas čude zašto se veselimo izboru nove Predsjednice koju smo svesrdno podržali!