Pratite nas

Hrvatska – feudalno uređeno društvo!?

Objavljeno

na

Tumači se i piše da je današnje društveno uređenje u Hrvatskoj feudalno društveno uređenje, a da su demokratski izabrani pojedinci, demokratski izabrani feudalci.

U takvom uređenju naša zemlja funkcionira na principu podijeljenih lovišta. Konstatira se da svaka hrvatska regija ima svog šerifa i gubernatora ili nekoliko njih, koji kontroliraju ukupni život na tom području.  Napominje se kako se njihova moć temelji na kapitalu, bez obzira na koji način je stečen.

Ti moćnici miješaju se u rad sudova, raspolažu i određuju lokalne proračune, određuju kapitalne i infrastrukturne projekte, umrežuju u strukturu lokalne poduzetnike, zapošljavaju prijatelje i one koji su ih zadužili te zagorčavaju živote svojim protivnicima. Doći u sukob s njima znači ugroziti svoju egzistenciju.

Nijedna vlast taj princip nije ni pokušala promijeniti, a on funkcionira i utemeljen je u našoj zemlji još za vrijeme rata. Jedino ako to zahtijevaju osobni interesi političkog vrha “Središnja vlast“ umiješat će se u poslove lokalnih moćnika, čija je moć teritorijalno ograničena i u okrugu drugih hrvatskih šerifa.

Pripadaju strukturama zla i projektu zla. Puna ih je Hrvatska, a danas će ovdje biti govora o onima koji drmaju Zagrebom i koji predstavljaju savršenu formu organiziranog kriminala u Zagrebu.

Tko su strukture zla u Zagrebu

U Zagrebu protuzakonito i nepotistički djeluje Milan Bandić. Tvrdi se kako je on primjer kako je visoki kriminal nedostižan cilj za Državno odvjetništvo i primjer ismijavanja i ruganja pravnoj državi.

Navodi se kako je Bandićevo upravljanje Zagrebom u znaku političke korupcije, zlouporabe gradskog novca, izigravanja pravosudnih institucija i zakonskih procedura, netransparentnih građevinskih radova i pogodbi, pokretanju suludih gradskih projekata….

Za takvo upravljanje koristi i Zagrebački holding preko kojeg neutralizira svoje političke protivnike i od njih stvara suradnike. Posao u Holdingu –mjesto pomoćnika predsjednika Uprave, tako je dobio poznati Bandićev kritizer Pero Kovačević (HSP), zatim Joško Morić (DC), Stipe Tojčić (HNS), Mirko Ljubičić, Mislav Žagar (HNS)..

Ostale političke protivnike iz svih opcija rješava na način da im za svoj nesmetan rad daje poslove u gradskim tvrtkama ili ih aktivira u tijelima koja se financiraju iz gradskog proračuna ili su koriste u gradskim stanovima ili poslovnim prostorima.

Navodi se kako su mu desne ruke Tatjana Holjevac  i Slobodan Ljubičić- kupac milijunski vrijednih nekretnina bez kredita.

Moć ostvaruje i pogodovanjem bogatim poduzetnicima. Tako je na primjer pogodovao Tomislavu Horvatinčiću (Cvjetni trg), pa tvrtki Tigra u vlasništvu Damira i Milana Penave, kao i u zamjeni zemljišta ( gradsko zemljište za jeftino) gdje je osobito profitirao predsjednik uprave Erste Banke Petar Radaković, ali i HAA banka.

Posebno se ističe pogodovanje velikom plemiću Ivici Todoriću oko stambenog zbrinjavanja. Naime, tog dokazanog kriminalca s obitelji je preselio u nacionalizirani i nikada denacionaliziran dvorac Kulmer. S njime sklapa i posao o prodaji tvrtke Zagrebplakat za oglašivanje s kojim Todorić kasnije ucjenjuje svoje dobavljače da ukoliko hoće poslovati s njim i prodavati robu preko Konzuma moraju se i oglašavati na jambo panoima ili preko njegove marketinške agencije Unex.

Na kraju te priče Bandić je iz sjedišta Agrokora započeo i svoju propalu predsjedničku kampanju, a da bi dobio poseban status u praćenju kampanje poklanja zemljište HRT-u.

Tajna uspjeha

Tumači se kako se tajna uspjeha i nedodirljivosti Milana Bandića krije u sprezi s “dečkima s Knežije“, odnosno s podzemljem i kriminalnom scenom gdje se spominju Milan Carić i Zoran Pripuz kojima pomaže u preuzimanju Zagrebačkog ugostiteljskog slastičarskog poduzeća. On tom istom podzemlju pogoduje i kad prostor oko zagrebačke Arene proglašava građevinskom zonom čime tom mafijaškom klanu ( Jelavić i braća Pripuz) omogućuje gradnju stanova i drugih nekretnina, odnosno omogućuje njihov prestanak djelovanja u ilegali i početak “legalnih“ poslova u sferi  nekretnina i stanogradnje. To se odnosi i na preseljenje tvrtke za reciklažu otpada-CIOS iz Podsuseda u Jankomir.

Bandit(i) i Crkva

Milan Bandić u prošlom sustavu pripadao je strukturama zla, koje u Hrvatskoj nikada nisu doživjele stvarni poraz, a koje danas razjedinjuje pohlepa i borba za prevlast u bogatstvu i u moći, a ujedinjuje strah od promjena, time i stečenog bogatstva i moći.

On i danas pripada strukturama zla, jer da se “obratio“ on bi i živio kao obraćenik, a to ne čini. Ne čini, jer mu to neda zlo koje se nastanilo u njemu.

On svoju zlu moć ostvaruje i donacijama.

Među najveće primatelje ubrajaju se Crkve-na svim lokacijama, sportska društva i sportski projekti, slobodni umjetnici, filmski djelatnici, sudovi, državne i paradržavne institucije.

Navodi se kako se Crkva u Bandićevim prioritetima za donacije nalazi na najvišem mjestu. Iz gradskog proračuna Crkva koristi 50 posto Bandićevih donacija. Ta srednjovjekovna posla rezultirala su da je npr.  samo 2007 i 2008 godine Crkva od Bandića dobila oko 8 milijuna kuna.

Ima tumačenja kako i druge strukture zla, osobito HDZ, enormnim sredstvima i beneficijama privlače Crkvu u svoje redove, te na taj način osiguravaju potporu najviših slojeva.

Smjernice

Jeli u tome smisao i poslanje vjersko-moralnih čimbenika hrvatskog društva?

Svakako ne, jer Crkva se ne izgrađuje fetišom, osobito ne nepravedno stečenim fetišom, čemu upravo svjedoči slika urušene Crkve u Hrvata, ali i u svijetu.

Tu je Spasitelj bio jasan (Luka 16,13).  Pravo je bogatstvo imati Boga. To su temelji koje je Isus udario, na tim temeljima trebaju graditi i učenici.

Crkva se izgrađuje i borbom. Beskompromisnom i odlučnom borbom.

Za što se to Crkva ( i ne samo Crkva nego svi mi zajedno) danas, između ostalog, ima i treba boriti?

Svakako za ono što ima Evanđeoska obilježja. Za ono čemu je unutarnja snaga ljubav i čije temelje je postavilo kršćanstvo, jer sloboda i jednakost ljudske prirode kršćanske su istine, a njih promiče demokracija.

Za kakvu demokraciju se treba zalagati i boriti?

Svakako ne za feudalnu demokraciju koju imamo, već  za onakvu kakvu je zagovarao i provodio Stjepan Radić, a to je direktna politička demokracija. To jest, da čitav narod plebiscitom, pučkom inicijativom i pučkim referendumom neposredno stvara one zakone, koji su od naročitog značenja za narodni život.

Ali i za državu potpune ekonomske demokracije, u duhu staroga običajnoga prava, a u skladu s današnjim mišljenjem i potrebama hrvatskog naroda.

Za državu u kojoj ne smije biti iskorištavanja ekonomski slabijih od ekonomski jačih, jer “najočitiji je zahtjev pravičnosti, da svakom pripadaju plodovi  njegova rada.

Ali i za državu socijalne pravice, jer politička sloboda bez socijalne pravice ne znači za narod ništa, čemu smo i bili svjedoci dok smo kratko vrijeme imali nezavisnost i suverenost.

Jedino se tako može živjeti i napredovati. Drugo je uglavnom tlaka, kmetstvo, ropstvo.

Borba za te vrijednosti je i obveza Katoličke Crkve

Jer, iz dokumenta Drugog vatikanskog koncila sasvim jasno proizlazi da je Crkva dužna narod odgajati za demokraciju. Velika konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu-GAUDIUM ET SPES o tome govori jasno i uzastopno. Napominje se kako vjernici, kao članovi državne zajednice, moraju, baš po savjesti moraju, kritički rasuđivati o političkim zbivanjima i odgovorno tražiti bolja rješenja. Osobito u predizborno doba Crkva mora upozoravati vjernike da će pred Bogom odgovarati kako se posluže svojim pravom glasa (GS 75). I moraju paziti da ih demagozi ( vidi o tome tekst: „Šampion demagogije“) ne zavedu, da se narodom ne posluže za ograničavanje ili dokidanje demokracije.

Koncil izričito uči: “Građani, pak, pojedinačno ili udruženi, neka se čuvaju da ne daju preveliku moć javnoj vlasti“ (GS 75)

Međutim naša stvarnost pokazuje da je Crkva ( nikako ne u cijelosti ) samo deklarativno za demokraciju i da je previše ne brine to što se vlast koncentrira u rukama jednog čovjeka ili jedne ili više skupina.

Prije tri desetljeća u Vatikanu je pisano i potpisano od svih biskupa s papom na čelu, uz zajamčenu asistenciju Duha Svetoga nešto što se u potpunosti razlikuje od naše stvarnosti.

Boji li se Crkva u takvim svojim suprotnostima opozicije i demokracije. Boji li se koncilskog učenja, suvremenog shvaćanja i življenja Evanđelja. Ako je tome tako, onda se svi imamo pravo duboko zabrinuti.

Crkva živi u prošlosti

U toj prošlosti uslijed nasilja domaćeg feudalnog pritiska kmetovi su dočekivali tursku vojsku kao neko olakšanje, a mnogi su i bježali u “Turke“ pred nepodnosivim nasiljem. Kakav je to bio užas svjedoče povijesna svjedočanstva koja govore kako se tadašnji knezovi Zrinski i Erdedi, kapitul zagrebački, biskupi i drugi međusobice okrivljuju da kmete bezdušno taru, da će pobjeći svi seljaci i tako opustiti Hrvatska.

Danas je stanje još i gore, samo sa razlikom da nitko nikoga ne optužuje.

U prošlosti je feudalni stalež sa svećenstvom surađivao kako bi očuvali one interese koji su im bili zajednički, da bi očuvali svoje političko i kulturno vodstvo u Hrvatskoj.

Danas je ta moć potpuno u rukama struktura zla i interes Crkve je u tom slučaju danas je borba.

Stoga poruka na kraju svima je borba. Osobito se to odnosi na Katoličku Crkvu u Hrvata : Gospodo osvijestite se pokrenite učmale udove, učmale od lijenosti, nerada i neudobnosti.

Mirko Omrčen/glasbrotnja.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Zbornik “Hrvatska izvan Domovine”: Hrvatsko iseljeništvo je najneistraženiji dio suvremene hrvatske povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Drugi svezak zbornika “Hrvatska izvan Domovine”, u kojem su objavljeni radovi s 2. Hrvatskoga iseljeničkog kongresa, održana lani u Šibeniku, predstavljen je u srijedu u Hrvatskoj matici iseljenika, a na predstavljanju je istaknuto kako je hrvatsko iseljeništvo najneistraženiji dio suvremene hrvatske povijesti.

Drugi Hrvatski iseljenički kongres održan je u Šibeniku od 1. do 3. srpnja 2016., a drugi svezak zbornik radova predstavili su danas državni tajnik državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, urednik zbornika Marin Sopta, sociolog Ivan Rogić i autor naslovnice zbornika Josip Boteri Dini.

Milas je izrazio uvjerenost kako je zaživjelo globalno partnerstvo između iseljene i domovinske Hrvatske.

Urednik Sopta ocijenio je da je hrvatsko iseljeništvo ‘najneistraženiji dio suvremene hrvatske povijesti’.

Hrvatskim iseljenicima treba vratiti povjerenje u državne strukture Republike Hrvatske, uvesti elektronsko glasovanje i ubrzati proces dobivanja hrvatskoga državljanstva, naglasio je.

Zatvorenosti hrvatskoga društva prema iseljenim Hrvatima

Ocijenio je kako zbog zatvorenosti hrvatskoga društva prema iseljeništvu, vlada nepovjerenje hrvatskog iseljeništva prema hrvatskoj politici.

Potrebno je iseljeništvo uključiti u izgradnju hrvatske države, istaknuo je urednik Sopta. Smatra kako bi se u razdoblju 10 do 20 godina takvom politikom moglo u Hrvatsku vratiti 50 do 200 tisuća iseljenih Hrvata.

Sociolog Rogić smatra da su radovi u zborniku dio šire cjeline koja obuhvaća problematiku hrvatskoga iseljeništva.

Riječ je o iznimno vrijednim analitičkim tekstovima i pravim malim studijama, ocijenio je, dodavši da je u zborniku objavljeno mnogo prigodnih osvrta.

Osim “tvrdih” tema u zborniku “Hrvatska izvan Domovine” je i cijeli niz tekstova koji se bave većom ulogom žena u hrvatskoj dijaspori, temama vezanim uz probleme druge i treće generacije hrvatskih iseljenika te pitanjima identiteta, naglasio je Rogić.

Ocijenio je kako radovi pomažu da se dva hrvatska dijela, domovinska i iseljena Hrvatska, cjelovitije integriraju jer, smatra Rogić, nema modernizacije Republike Hrvatske bez integracije iseljeništva u njezin razvoj.

Drugi svezak zbornika radova s Hrvatskog iseljeničkog kongresa (HIK) opseže 830 stanica, a donosi pregled recentnih znanstvenih i stručnih studija s aktualnom hrvatskom migrantskom tematikom iz raznih grana ljudske djelatnosti – od gospodarstva do kulture.

Tekstovi su raspoređeni u 11 tematskih cjelina s više od 160 zasebnih autorskih priloga i to slijedom izlaganja na panel-diskusijama koje su bile naslovljene: Poduzetništvo i ulaganje u hrvatsko gospodarstvo, Hrvatska iseljenička politika, Portreti, Migracije žena i identiteti iseljeničkih zajednica, Društvene mreže, Hrvatsko iseljeništvo i javnost, Pastoralna skrb u hrvatskom iseljeništvu, Iseljavanje i povratak: teškoće i perspektive, Hrvati kao nacionalne manjine; Jezik, kultura, književnost te jedanaesti panel i ujedno 11 tematska cjelina Uloga institucija u hrvatskom iseljeništvu.

Zbornik su objavili Centar za istraživanje hrvatskoga iseljeništva i Centar za kulturu i informiranje Maksimir.

HRVATSKA IZVAN DOMOVINE

facebook komentari

Nastavi čitati