Hrvatska i danas nosi svoj križ

    8

    Ponedjeljak 13. siječnja
    Za mnoge je početak radnog tjedna, a nakon vikenda meni je zbrajanje informacija s terena. U Tribunju sam imao posjet dvanaesteročlanoj obitelji Alberta Popova koja živi od ribarstva. Bez dugova su, bez kredita, rade svoj novi brod koji će preuzeti najstariji sin Jure (rođen 1991.) i nastaviti očevim stopama. Ribariti! Odzvanjaju mi Albertove riječi: »Ne smijemo govoriti da ne možemo živjeti jer s time bismo vrijeđali Gospodina. Troje djece je završilo školu, a četiri sina idu sa mnom na more u ribolov. Najvažnija nam je stvar da imamo kršćanske vrjednote, a one se njeguju od molitve pa nadalje do živoga svjedočenja u obitelji i na svakom mjestu. Djeca odrastaju pridržavajući se kršćanskih pravila po kojima smo ih odgajali, jedan pomaže drugomu, solidarni su, međusobno se poštuju, šire zajedništvo.«
    Pregledavanjem medija u ranim jutarnjim satima, logično se pitanje nameće – ima li zajedništva i solidarnosti među hrvatskim narodom? Zabrinjavajuće je stanje u hrvatskom društvu, pravna država pa i ne postoji, sve se radi selektivno bez ujednačenih kriterija. „Stečaj Imunološkog zavoda“, „Otkaz Nadi Prkačin novinarki HRT-a koja je snimila dva filma o generalu Anti Gotovini“, „Zakon o strateškim ulaganjima“, „Master plan i spajanje hrvatskih bolnica“… To su teme dana u koje je trebalo zaroniti, tražiti pozadinu – zašto se to događa? Već po ustaljenoj praksi, spoja građevinskog, farmaceutskog i političkog lobija Imunološki zavod je trebalo poslati u stečaj i prodati ga nekom privatniku. Atraktivna lokacija na kojoj se nalazi Imunološki zavod je primamljiva, te nakon pokušaja dislokacije RIZ-a iz Maksimira, na red je došla i Šalata. Sve indicije upućivale su da je HNS-ov vrh stajao iza pokušaja uništenja RIZ-a, a isto tako ne može ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak prati ruke i reći kako nije znao za stečaj Imunološkog zavoda. Dolazim do informacija da ministar zdravlja Rajko Ostojić ne dopušta u bivšem Audiološkom zavodu na Šalati otvoriti hospicij. Prostor zarasta u korov. Novo pitanje – kome je namijenjen taj prostor?

    Utorak 14.siječnja
    Priređujem prilog o zdravstvu, o master planu ili spajanju bolnica koje provodi Ministarstvo zdravlja nezapaženo prolazi kroz medije.Niz je u njemu nelogičnosti, jer ne uzimaju se parametri činjeničnog stanja na terenu, pobolijevanje stanovništva, posljedice rata pa sve do tradicije. Francuska agencija koja provodi master plan ne može se naći preko web stranica na toj adresi što potiče sumnju je li to neka fiktivna agencija ili stvarna. Istodobno, imena koja se nalaze u toj agenciji za provođenje reforme i reorganizacije bolnica u Hrvatskoj nemaju nikakvih rezultata iza sebe. Dvoje Slovenaca, jedan s područja BiH koji se vodi s različitim imenima između Borisa i Boriše. Od hrvatskoga zdravstvo je lošije organizirano ono u Sloveniji, Srbiji i BiH, pa se nameće pitanje, koji to stručnjaci rade? Najviše pozornosti među njima na web stranici:www.tabloid.com/casopis privlači ime Ivana Jekića iz Beograda za kojeg stoji da je uspio s mjesta glavnog menadžera kliničkog centra u Beogradu opljačkati cijelu japansku donaciju po naredbi Predraga Peška, koji ga je za nagradu smjestio u odaje Europske komisije, i to za predsjednika komisije za rekonstrukciju bolnica u Srbiji!
    Daljom analizom socijalne dimenzije države, koje u biti i nema, pa tako i u zdravstvu koje se sve više amerikanizira i gubi temelje solidarnosti. Sustav drže entuzijasti, liječnici i medicinske sestre koje vole svoj poziv, jer su ga izabrale iz ljubavi prema čovjeku u potrebi. Na tragu solidarnosti Hrvatski Caritas priprema svake treće korizmene nedjelje Tjedan solidarnosti s Hrvatima u BiH. Analizirajući popis Hrvata u BiH i njihov položaj u nedefiniranoj državi gdje je Republika Srpska  praktički  pravno ozakonjena, a u Federaciji BiH Hrvati su etnička skupina, pomoć im je prijeko potrebna. Brojni su projekti proteklih godina pokrenuti, a najorganiziraniji biskupijski Caritas je Mostarsko-duvanjske biskupije koju vodi dr. Ante Komadina. Čini sve za pomoć potrebnima i za opstanak katolika na tim područjima.
    Izložba s temom „Anđeli“ udruge Trlica u knjižnici Narodnog sveučilišta Dubrava u zagrebu produžena je još jedan tjedan. Više od četrdesetak anđela u rukotvorini veza, šlinganja i drugih oblika promicanja hrvatske autohtone kulturne baštine navodi na promišljanje pojma-anđeo. Odabranog anđela koji je radila supruga Slavica nosio sam uokviriti a bit će darovan Narodnom sveučilištu. Na modroj podlozi lika bijelog anđela s trubom prepoznaje se lik naših anđela čuvara. Anđeli su uz nas samo ih treba prepoznati. Često ih i ne vidimo i tražimo ih u nestvarnim likovima. Novinari su modri od udaraca, putovanja i istraživanja i bijeli anđeo za njih moli, korigira ih, prati ih na njihovim padovima i usponima. To osjećam više od četvrt stoljeća.

    Srijeda, 15. Siječnja
    22.godišnjica međunarodnog priznanja samostalnosti RHrvatske „stidljiva „ je vijest u medijima, posebno u državnim iz koje nije vidljivo tko je pravi agresor. Manje-više sve se svodi na Jugoslaviju i tadašnju JNA, a onda se nameće logično pitanje-pod kojim su znakovljem napadali Hrvatsku? Što je s petokrakom koja je bila i ostala simbol agresije na hrvatski narod, a mnogi je još i danas veličaju?Ohrabrujuće je ono što je ostalo izvan šireg medijskog prostora poput Svečane akademije u organizaciji Koordinacije braniteljskih udruga Karlovačke županije i uz pokroviteljstvo grada Karlovca i  Karlovačke županije, u Domu Oružanih snaga „Zrinski“. Okupljene je pozdravio i mons.dr.Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački koji je između ostalog kazao:“Rat protiv Hrvatske, nakon sloma komunističkoga sustava u Europi, bio je toliko snažan da smo u svojim vapajima često bili u kušnji pomisliti da ono što je izgledalo tako blizu postaje predalekim, pa čak i da je sama održivost na životu gotovo nemoguća. Bili smo svjesni da svijet  može zaustaviti krvoproliće i čudili se zašto se to ne događa.“
    Priređujući knjižicu „kroz Tvoj dodir „-križni put za bolesnike koja bi trebala ugledati svjetlo dana prije blagdana Gospe Lurdske, neizostavno je spomenuti riječi pape Franje u poruci za Svjetski dan bolesnika“ Križ je sigurnost vjerne Božje ljubavi prema nama. Ta je ljubav tako silna da ulazi u naš grijeh i oprašta ga, ulazi u naše trpljenje i daje nam snagu da ga podnosimo. Ta ljubav ulazi u samu smrt da je pobijedi i da nas spasi…Kristov križ poziva nas također da dopustimo da nas ta ljubav obuzme, uči nas uvijek promatrati drugoga s milosrđem i ljubavlju, napose one koji pate, koji trebaju pomoć „

    Četvrtak,16.studenoga
    „Istrpljena vremena „ knjiga je fra Josipa Zvonimira Bošnjakovića, člana provincije Bosne Srebrne. Već je u tisku a pišući joj pogovor naveo sam:“Život piše povijest, oblikuje stvarnost ljudskim umom i djelom u vremenu i prostoru cjelokupnog Božjeg nauma. Istodobno, Bog ostavlja na drugoj strani čovjeku slobodu ali kao ograničenom biću koje je vremenski i prostorno uvjetovano. Povijest su tkali znani i neznani, veliki i mali, bogati i siromašni, ljudi različitih svjetonazora, rasa, spolova. Ljudi odlaze, generacije se smjenjuju, a vječnost kao istina ostaje „ Poput putujućeg evanđelja , o.Bošnjaković dotiče sve životne segmente, smješta radnju u vrijeme i prostor u kojem je djelovao i u kojem provodi svoj život. Opisuje svaki detalj iz kuta bosanskog franjevca koji živi, doživljava i promatra svijet u konkretnom katoličkom i većinskom hrvatskom puku.
    Razgovor s psihijatricom dr. Marijanom Braš koja posebno vodi brigu o braniteljima oboljelim od PTSP-a otkriva nove detalje te alarmira društvo na uzbunu u zaštiti braniteljske populacije i njihovih obitelji. Iz ministarstva branitelja stiže odgovor kako je od 1998. Do 2010. Umrlo 24.249 hrvatskih branitelja. Od toga ih je 33,37 posto umrlo od tumora, dok je od bolesti krvožilnog cirkulacijskog sustava (moždanog udara, infarkta i sl ) umrlo 28,55 posto, te od posljedica ozljeda, trovanja i slično umrlo ih je 12,37 posto. Mediji navode da je čak sedam brigada (oko 28.000 ) branitelja umrlo do danas. Dr. Braš navodi niz čimbenika koji su to uzrokovali, ponajprije nametnuti srpski agresorski rat pa sve do omalovažavanja, progona i ne brige o braniteljima od hrvatskih vlasti.

    Petak, 17.siječnja
    Sveti Antun opat. Čestitke rođendana i imendana. Pa zar je već prošlo 24 godine otkako je naš Emanuel rođen ? U Dominikanskom samostanu o.Ante Gavrić provincijal slavi imendan. Neizbježne društveno političke teme slažu se u mozaik današnjice. Raspravljaju novinari svećenici, književnici, odgojitelji i profesori, poduzetnici. Intelektualna elita, ali nekako se kroz sve provlači kritički pesimizam. Župnik iz Nove Gradiške Perica Matanović primjerom je životnog rada i djelovanja u tišini, samozatajno pomaže kroz svoj pastoral iscrpljenom dijelu Slavonije. Pun optimizma govori o mladima u svojoj župi, o njihovoj duhovnoj snazi, karitativnom djelovanju, pjesmi. Duhovna snaga sve pokreće, ona je motor ljudskog djelovanja.
    Subota,18.siječnja
    Radijska emisija „Hrvatska zbilja“ na Radio mariji posvećena je tematski braniteljima i starijoj hrvatskoj populaciji. Zabrinjavajuće je da Ministarstvo zdravlja premalo vodi brigu o palijativnoj skrbi, unatoč sve starijoj populaciji u Hrvatskoj, posebice o onim koji su u posljednjoj fazi ovozemaljskog života, a teško su oboljeli. Štoviše u zagrebačkim bolnicama nema ni jedne postelje za palijativnu skrb. Na drugoj strani krštenje u Čučerju kod obitelji Ivice Miličevića podsjeća na domoljubnu budnicu koju je napisao Lj. Gaj „Još Hrvatska ni propala „

    Nedjelja, 19.siječnja
    Nedjelja bez terena. Opušteno pregledavanje medija, razgovor uz kavu o kaotičnom stanju u hrvatskom društvu i vođenju države koja je poput broda bez kormilara, bez vizije i bez ikakve strategije. Posebno je teško mladima, jer je velika nezaposlenost pa mnogi bježe iz Hrvatske. Na drugoj strani cjelokupna državna politika svodi se na zaštitu bivših Udbaša, na ministre i doministre koji su u sukobu interesa. Novinarska etika i moral dodirnuli su dno dan. U sve su uvučeni dobro kontrolirani mediji, od HRT-a do privatnih pisanih medija. Izmišljaju nove afere kako bi kompromitirali hrvatske branitelje, prekrili istinu, a udbašima traže najmanju svijetlu točku kako bi od njih načinili pozitivce, zamalo pa spasitelje hrvatskog naroda.
    I jedan vijest na korist hrvatskoga naroda i građana Hrvatske. Podignuta je optužnica pred međunarodnim sudom za raskidanje ugovora između INA-e i MOL-a. Ponovnim pozornijim čitanjem knjige Ankice Tuđman „Moj život s Francekom „ otkrivaju se karakteri pojedinih osoba koji su vodili Vladu, državu i doveli je u beznađe.
    Za kraj, ulazim u crkvu ovaj put ne kao novinar nego kao vjernik. U tišini predajem Bogu sebe i svoju Hrvatsku s molitvom da olakša nositi križ hrvatskomu narodu na ovom trnovitom putu. Jer samo nas Bog može izvući iz ovoga zla koje nas je snašlo.

    facebook komentari

    • Ne razumijem šta je to “sukog interesa”. Jeli to po onoj: kada je sve moje a ništa tvoje…Pa ako je tako, nitko se ne treba ljutiti na postojeće stanje.

    • Ne razumijem šta je to “sukog interesa”. Jeli to po onoj: kada je sve moje a ništa tvoje…Pa ako je tako, nitko se ne treba ljutiti na postojeće stanje.

    • peppermintt

      Odličan tekst, izdvajam:
      “Sve indicije upućivale su da je HNS-ov vrh stajao iza pokušaja
      uništenja RIZ-a, a isto tako ne može ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak
      prati ruke i reći kako nije znao za stečaj Imunološkog zavoda. Dolazim
      do informacija da ministar zdravlja Rajko Ostojić ne dopušta u bivšem
      Audiološkom zavodu na Šalati otvoriti hospicij. Prostor zarasta u korov.
      Novo pitanje – kome je namijenjen taj prostor?”

      “Najviše pozornosti među njima na web stranici:www.tabloid.com/casopis
      privlači ime Ivana Jekića iz Beograda za kojeg stoji da je uspio s
      mjesta glavnog menadžera kliničkog centra u Beogradu opljačkati cijelu
      japansku donaciju po naredbi Predraga Peška, koji ga je za nagradu
      smjestio u odaje Europske komisije, i to za predsjednika komisije za
      rekonstrukciju bolnica u Srbiji!”

    • peppermintt

      Odličan tekst, izdvajam:
      “Sve indicije upućivale su da je HNS-ov vrh stajao iza pokušaja
      uništenja RIZ-a, a isto tako ne može ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak
      prati ruke i reći kako nije znao za stečaj Imunološkog zavoda. Dolazim
      do informacija da ministar zdravlja Rajko Ostojić ne dopušta u bivšem
      Audiološkom zavodu na Šalati otvoriti hospicij. Prostor zarasta u korov.
      Novo pitanje – kome je namijenjen taj prostor?”

      “Najviše pozornosti među njima na web stranici:www.tabloid.com/casopis
      privlači ime Ivana Jekića iz Beograda za kojeg stoji da je uspio s
      mjesta glavnog menadžera kliničkog centra u Beogradu opljačkati cijelu
      japansku donaciju po naredbi Predraga Peška, koji ga je za nagradu
      smjestio u odaje Europske komisije, i to za predsjednika komisije za
      rekonstrukciju bolnica u Srbiji!”

    • peppermintt

      “Razgovor s psihijatricom dr. Marijanom Braš koja posebno vodi brigu o
      braniteljima oboljelim od PTSP-a otkriva nove detalje te alarmira
      društvo na uzbunu u zaštiti braniteljske populacije i njihovih obitelji.
      Iz ministarstva branitelja stiže odgovor kako je od 1998. Do 2010.
      Umrlo 24.249 hrvatskih branitelja. Od toga ih je 33,37 posto umrlo od
      tumora, dok je od bolesti krvožilnog cirkulacijskog sustava (moždanog
      udara, infarkta i sl ) umrlo 28,55 posto, te od posljedica ozljeda,
      trovanja i slično umrlo ih je 12,37 posto. Mediji navode da je čak sedam
      brigada (oko 28.000 ) branitelja umrlo do danas. Dr. Braš navodi niz
      čimbenika koji su to uzrokovali, ponajprije nametnuti srpski agresorski
      rat pa sve do omalovažavanja, progona i ne brige o braniteljima od
      hrvatskih vlasti.”

      strašne brojke, ali NIKOGA od vladajućih nije briga !!!!!!

    • peppermintt

      “Razgovor s psihijatricom dr. Marijanom Braš koja posebno vodi brigu o
      braniteljima oboljelim od PTSP-a otkriva nove detalje te alarmira
      društvo na uzbunu u zaštiti braniteljske populacije i njihovih obitelji.
      Iz ministarstva branitelja stiže odgovor kako je od 1998. Do 2010.
      Umrlo 24.249 hrvatskih branitelja. Od toga ih je 33,37 posto umrlo od
      tumora, dok je od bolesti krvožilnog cirkulacijskog sustava (moždanog
      udara, infarkta i sl ) umrlo 28,55 posto, te od posljedica ozljeda,
      trovanja i slično umrlo ih je 12,37 posto. Mediji navode da je čak sedam
      brigada (oko 28.000 ) branitelja umrlo do danas. Dr. Braš navodi niz
      čimbenika koji su to uzrokovali, ponajprije nametnuti srpski agresorski
      rat pa sve do omalovažavanja, progona i ne brige o braniteljima od
      hrvatskih vlasti.”

      strašne brojke, ali NIKOGA od vladajućih nije briga !!!!!!

    • peppermintt

      “Za mnoge je početak radnog tjedna, a nakon vikenda meni je zbrajanje
      informacija s terena. U Tribunju sam imao posjet dvanaesteročlanoj
      obitelji Alberta Popova koja živi od ribarstva. Bez dugova su, bez
      kredita, rade svoj novi brod koji će preuzeti najstariji sin Jure (rođen
      1991.) i nastaviti očevim stopama. Ribariti! Odzvanjaju mi Albertove
      riječi: »Ne smijemo govoriti da ne možemo živjeti jer s time bismo
      vrijeđali Gospodina. Troje djece je završilo školu, a četiri sina idu sa
      mnom na more u ribolov. Najvažnija nam je stvar da imamo kršćanske
      vrjednote, a one se njeguju od molitve pa nadalje do živoga svjedočenja u
      obitelji i na svakom mjestu. Djeca odrastaju pridržavajući se
      kršćanskih pravila po kojima smo ih odgajali, jedan pomaže drugomu,
      solidarni su, međusobno se poštuju, šire zajedništvo.«

      ova obitelj ima obilje Božjeg blagoslova 🙂

    • peppermintt

      “Za mnoge je početak radnog tjedna, a nakon vikenda meni je zbrajanje
      informacija s terena. U Tribunju sam imao posjet dvanaesteročlanoj
      obitelji Alberta Popova koja živi od ribarstva. Bez dugova su, bez
      kredita, rade svoj novi brod koji će preuzeti najstariji sin Jure (rođen
      1991.) i nastaviti očevim stopama. Ribariti! Odzvanjaju mi Albertove
      riječi: »Ne smijemo govoriti da ne možemo živjeti jer s time bismo
      vrijeđali Gospodina. Troje djece je završilo školu, a četiri sina idu sa
      mnom na more u ribolov. Najvažnija nam je stvar da imamo kršćanske
      vrjednote, a one se njeguju od molitve pa nadalje do živoga svjedočenja u
      obitelji i na svakom mjestu. Djeca odrastaju pridržavajući se
      kršćanskih pravila po kojima smo ih odgajali, jedan pomaže drugomu,
      solidarni su, međusobno se poštuju, šire zajedništvo.«

      ova obitelj ima obilje Božjeg blagoslova 🙂