Pratite nas

Hrvatska intelektualna šutnja

Objavljeno

na

Za vrijeme komunističko jugoslavenske diktature i okupacije je u Hrvatskoj bio ustaljen pojam takozvane hrvatske šutnje. Nikada mi nije bilo posve jasno na što se misli jer su mnogi Hrvati završavali u zatvoru zbog političkog opredjeljenja, ali se u narodu ustalio stav da Hrvati intelektualci na političke nevolje šute i trpe ostavljajući narod na vjetrometini.

Ta “hrvatska šutnja” se posebno odnosila i odnosi na ulogu intelektualaca u javnom životu. Takozvani hrvatski intelektualci navodno šute, uvlače se u guzicu političkim moćnicima ili su spremni svoje stavove staviti na panj da bi dobili kakvu subvenciju ili državnu plaću.

Je li to tako? Šuti li hrvatska inteligencija?

a-b-sutnja1Prvo i osnovno pitanje je tko su hrvatski intelektualci? Oni koji su završili neki fakultet? Članovi neuglednih udruga koji se bore za sitne mrvice s političkog stola ili su to oni vrli akademici koji i dan danas svoj smisao vide u održavanju elitizma kojega nema? Jesu li to pisci koji su objavili neku knjigu koja se ne prodaje jer Hrvati tradicionalno sve znaju pa im knjige ne trebaju?

Jesu li to naši profesori genetike, biologije ili fizike koji podučavaju strance u najsofisticiranijim projektima? Jesu li to oni ljudi koji za gostioničarskim stolovima rečenice počinju sa: “Glavni problem je….”? Jesu li to oni ljudi koji u svojim nerazumnim analizama osjećaju da su otkrili ključ svih mogućih zavjera i uporno čekaju na smak svijeta da bi konačno dobili pečat da su oni bili u pravu?

Tko su hrvatski intelektualci?

Drugo pitanje je što bi ti intelektualci, ako ih uočimo, trebali raditi da bi pokazali da ne šute? Kako bi oni mogli doprinijeti poboljšanju stanja naroda?

Osnovna zadaća i alat intelektualaca je da koriste razmišljanje, pisanje i znanost da bi doprinijeli dobrobiti nacije i pojedinaca. U tome smislu je svaki čovjek koji koristi intelekt, piše i istražuje intelektualac. Što bi dakle ti “profesori, pisci, filozofi, sociolozi, biolozi, genetičari itd” trebali raditi da bi narod uvidio da oni ne šute?

Pisati, objavljivati stručne radove?

To bi bilo normalno rješenje jer pisanje je intelektualno zasukivanje rukava, krvavi rad intelektualca. On se definira upravo preko pisanja i javnog govora, preko sustavnog pristupa problemima uzdižući se iznad svakodnevne retorike o kantama za smeće. Zadatak intelektualca je da naciji ukazuje ne neke dublje poveznice između povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Njegova rješenja su ponekada kompleksnija jer on uviđa da je društvo kompleksnije od populističkog mantranja polupismenih političara. Intelektualni rad je ukazivanje na one kapilarne žile nenarodne vlasti i strukturalne probleme koji dovode do gubitka identiteta, a onda do materijalnog i duhovnog siromaštva. Intelektualni pristup problemima je nešto dublji od obične konstatacije da ljudi trebaju kruha, a ujedno je to pristup koji ne negira potrebu za kruhom.

No može li hrvatska inteligencija uopće govoriti hrvatskom narodu? Ne zbog novinara i medija koji navodno blokiraju nacionalno osviještene da se obrate narodu nego zbog naroda samoga. Je li hrvatski čovjek, radnik, seljak, poslodavac, uopće spreman i treba li njemu ikakav intelektualni pristup njegovom socijalnom i ekonomskom pitanju? Želi li hrvatski narod uopće čuti da je ipak važno zadržati svoj jezik, svoj identitet i svoj ekskluzivitet kao narod?

Intelektualac zna da je čovjek nešto više od pukog žderanja i drugih osnovnih potreba, on zna da čovjeku treba i sve ovo nabrojano. Upravo njegov zadatak je ukazivanje da nema ni kruha bez duha, da narod nestaje ako izgubi svoj identitet i da društvo koje gura pod tepih svoju povijest ne može ići naprijed. No to ukazivanje je nepopularno, ono nije poželjno jer narod je iz probisvjetske ideološke kuhinje sedamdeset godina slušao da je intelektualac u najmanju ruku suspektna osoba, osoba koja ništa ne radi nego samo priča i “filozofira”. Kod starih Grka je filozof bio ugledna osoba, a kod nas je to skoro pa najgora moguća karakteristika za nekoga koga želite omalovažiti.

Intelektualac, filozof je tako reći parazit i niškorist jer ne proizvodi šarafe. A i mala djeca u Hrvatskoj znaju da nama treba “proizvodnja”. U državi u kojoj 60% onih koji dobivaju neku plaću tu istu dobivaju iz zajedničkog lonca zvanog budžet se stalno ponavlja mantra o “proizvodnji”.

U takvom mentalnom sklopu nacije je za intelektualce nepotrebno zašiljiti olovku jer je primarno poimanje narodne budućnosti i sreće satkano u antiintelektualnoj rečenici: “Treba raditi, a ne pisati”.

Pisanje je za većinu Hrvata i Hrvatica isprazno i dokono trošenje vremena. U takvom okruženju nikakva inteligencija ne bi mogla biti toliko glasna da ju narod čuje i da od njezinog promišljanja ima koristi. Iz države u kojoj postoji tolika odbojnost prema intelektualnome se naravno sele oni koji umjesto samo ruku koriste i mozak i ruke. Oni odlaze onamo gdje je društvo odavno shvatilo da ne postoji niti jedan jedini stroj koji netko prije nije zamislio nego li ga je netko sašarafio.

U Hrvatskoj ne šuti inteligencija nego su polupismeni nasilinici i manipulatori previše bučni, a narod je očito tako odgojen da u sebi nosi opasnu dozu prijezira prema intelektualnom poimanju stvarnosti.

VinkoVukadin/kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Zahvala zračnim i kopnenim snagama u ime cijele Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Zahvala zračnim i kopnenim snagama u ime cijele Hrvatske

Obraćajući se pripadnicima OSRH koji su sudjelovali u NOS-evima, ministar Krstičević je iskazao neizmjernu zahvalnost zbog svega što su učinili.

Izaslanstvo Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske koje su predvodili potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević te načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov danas je, u utorak, 19. rujna 2017. uz predstavnike DUSZ-a, vatrogastva i lokalne uprave i samouprave boravilo u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku.

Osnovni cilj bio je dublji uvid u situaciju na terenu, kao i sve nedavne aktivnosti protupožarnih i protupoplavnih namjenski organiziranih snaga (NOS) OSRH koje su zajedno s drugim državnim institucijama i hrvatskim građanima radile na sprječavanju i sanaciji posljedica požara, poplava i suša koje su u zadnjih nekoliko mjeseci zadesile više područja Republike Hrvatske.

Tijekom posjeta vojarni, izaslanstvu su održane prezentacije o protupožarnoj i protupoplavnoj sezoni 2017., kao i o opskrbi pitkom vodom naselja koja su bila pogođena tim nepogodama i sušom.

Daljnje informacije predočene su tijekom pregleda postroja Protupožarne eskadrile 93. zrakoplovne baze i drugih pripadnika OSRH koji su bili angažirani u poplavljenim te sušnim područjima.

Obraćajući se pripadnicima OSRH koji su sudjelovali u NOS-evima, ministar Krstičević je iskazao neizmjernu zahvalnost zbog svega što su učinili.

“Svojim nesebičnim zalaganjem i angažmanom, koji je ponekad bio iznad uobičajenih ljudskih mogućnosti, vi piloti i tehničari, pripadnici pobjedničke Hrvatske vojske, stavili ste se na raspolaganje našoj Domovini.

Kao što je hrvatski vojnik bio uz svoj narod ’91. godine, tako ste i vi danas – kroz zadaće pomoći civilnim institucijama i stanovništvu, od gašenja požara pa do sanacije poplavljenih područja”, poručio je ministar.

Načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov istaknuo je dobru suradnju i koordinaciju s DUZS-om, naročito vatrogastvom. “Prikupili smo naučene lekcije, preostaje nam da ih dobro izanaliziramo i implementiramo u svim područjima, od opreme do organizacije, sve s ciljem da budemo još učinkovitiji”, rekao je general.

Župan Zadarske županije Božidar Longin zahvalio je pripadnicima OSRH na svemu što su učinili za građane. “Bilo je to ljeto s mnogo nepogoda, suša, požara i poplava. Štete su velike, no najvažnije je da nije bilo ljudskih žrtava. Štete bi bile puno veće, da nije bilo vas, ne znam kako bi sve skupa završilo”, poručio je Longin vojnicima.

U sklopu programa posjeta, izaslanstvo je obišlo i novouređeni prostor za zrakoplovne tehničare koji rade na PP avionima Airtractor AT-802 A, kao i postroj akro grupe HRZ i PZO-a “Krila Oluje”. Ministar Krstičević tom je prilikom čestitao pilotima na osvojenoj nagradi za najprecizniji nastup na aeromitingu u Slovačkoj Republici.

Foto: MORH/ T. Brandt

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Zatvarali bi one koji su 1991. ratovali – Za dom spremni!

Objavljeno

na

Oporbeni IDS, javljaju mediji, izradio je prijedlog Izmjena i dopuna Kaznenog zakona u sklopu kojeg predlažu zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, što, kako naglašavaju, podrazumijeva i isticanje  simbola i pozdrava „za dom spremni“, koji se vežu za ustaški režim.

Kao prvo, za nešto takvog zatvorske kazne, pa i zabrane, nikada nisu donijele ništa dobrog, uvijek su manje-više bile – kontraproduktivne.

Ovog puta će to biti još i više, jer glavni razlog predlaganja drastičnih mjera je usklik – „Za dom spremni!“ Naime, kad bi se taj „ludi“ zakon pretvorio u djelo, onda bi se moglo dogoditi da i onaj tko je ratovao, bio ranjen ili ginuo uz taj pozdrav u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu također bi mogao završiti onkraj brave, ili bi jednostavno svi koji su 1991. nosili te oznake postali građani „drugog reda“! Drugo, ako se već razmišlja o nečem takvom, to bi trebalo provesti u „paketu“ tj. da se zabrane fašistički, nacistički i komunistički simboli, ali i četnički koji su vezani uz Domovinski rat. Onda nikakvi ratni zločinci poput Vukašina Šoškočanina ne bi mogli imati „privatne“ spomenike, kao što ih imaju danas, a na kojima piše (na ćirilici) da „ovdje počiva komandant  odbrane Borova Sela, narodni junak, proglašen na velikoj narodnoj srpskoj  skupštini u Belom Manastiru 25. septembra 1991. godine.“.Osim toga, trebalo bi sankcionirati i sve one koji poput nekih članova IDS-a na ovaj ili onaj način sustavno „guraju“ projekt odcjepljenja Istre od Hrvatske, odnosno koji žele Istru proglasiti – Republikom! To je mnogo opasnije teza od usklika „Za dom spremni“, jer bi nakon njih to mogli (kad bi poludjeli!) zatražiti Dubrovčani i drugi. I ode Hrvatska, bez četnika, u tri PM!

Sad se postavlja pitanje: što su ti koji su bili i koji jesu na vlasti učinili da primjerice djeca u školi znaju što je to antifašizam, komunizam, nacizam i fašizam, te  što je to Domovinski rat, i protiv koga smo se mi borili? Sankcije bi trebalo uvesti i za ratne profitere, dezertere i izdajice. Trebalo bi još jednom „pročešljati“ popise amnestiranih srpskih i inih četnika, od kojih se dobar dio ponaša kao da su pobijedili u Domovinskome ratu, a ne kao da su (pomilovani) zločinci.

Dakle, idemo po redu. Prvo ćemo ustvrditi tko su bili oni koji su nakon završetka II. svjetskog rata počinili u ime Tita i partije strašne i neviđene zločine nad nevinim Hrvatima te zabraniti sve simbole pod kojima su to činili. Zatim, ćemo doći do Domovinskog rata te sankcionirati isticanje svih četničkih simbola, poglavito onih koji se vežu uz rehabilitiranog (!) četničkog zlotvora Dragoljuba Dražu Mihailovića, koji je Srbima i danas „svjetla točka“. Onda idemo kazniti one koji svake godine u Kumrovcu, ali i na drugim partizansko-komunističkim skupovima, ističu i nose simbole propale Jugoslavije, zločinačke JNA, ali i Tita.

Trebalo bi kazniti i spodobe  koji viču: Smrt fašizmu-sloboda narodu, jer se  taj uzvik nalazi  i na svim, ali baš na svim, važnijim dokumentima SK, KOS-a, Udbe i drugih organa i bio je sastavni dio  popisa za „odstrel“ nevinih Hrvata! (Uče li i o tome djeca u školi?)

Vjerujemo da ćemo čitav prijedlog ovog (suludog) Kaznenog zakona pročitati i u četničkim „Novostima“, koje iz tjedan u tjedan provode četničku politiku, pa će nam i u svezi toga mnoge stvari biti jasnije! (Zar ne Pupovac?).

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati