Pratite nas

Istaknuto

HRVATSKA NA POVIJESNOM RASKRIŽJU

Objavljeno

na

Vidno dirnuta Kolinda Grabar-Kitarović prisegnula je 15.veljače 2015. godine sa suzom u očima, a nakon prisege održala je državnički govor u kojem je istaknula kako se prisegom obvezala služiti svim Hrvaticama, Hrvatima i svim hrvatskim državljanima.

[ad id=”93788″]

Veličanstvena domoljubna atmosfera, sva sila emocija razlila se cijelom Hrvatskom, razlila se srcima onih domoljuba koji su duboko osjetili značaj ove pobjede, pobjede Davida protiv Golijata u jednoj perfidnoj i prljavoj kampanji. Pobjeda u okolnostima potpune medijske prevlasti koju je uživao poraženi Josipovića, u okolnostima dubinskog obavještajnog rata protiv Predsjednice, ta povijesna pobjeda dobila je slavodobitno novu dimenziju bez obzira na  tijesan rezultat kojim je izborena. I jedan glas više bio bi dovoljan za trijumf demokršćanske Hrvatske. U tu pobjedu ugrađen je trud HDZ-a, Domoljubne koalicije, ugrađen je svaki dragocjeni glas, svaki dragocjeni komentar, članak ili kolumna, ugrađen je trud svih onih koji su tražili promjenu na Pantovčaku.

Gotovo identičan put, u nepravednoj borbi protiv istog neprijatelja prošla je Domoljubna koalicija kucajući na vrata Banskih dvora. Gotovo identična, mala, relativna pobjeda, u istom nepravednom omjeru snaga dovela je do ove definicije današnje Vlade koja proicira opravdano nezadovoljstvo, sporost, neizvjesnost i strah od povratka, naoko poraženih snaga, koje nisu ni približno poražene.

Odustanak Tomislava Karamarka od mjesta predsjednika Hrvatske vlade, pod pritiscima i ucjenama Mosta, mnogi osvješteni domoljubi proglasili su velikom pobjedom u porazu. Taj veliki potez Karamarka ocijenjen je bezbrojnim pozitivnim komentarima kojima sam se i sam bezrezervno priklonio. Ocjena da bi izlazak na nove izbore u tom trenutku donio mogući poraz Domoljubne koalicije i ponovni povratak mentalnokomunističke, odnarođene vlasti u Banske dvore državnička je i strateška odluka koja se sve više pokazuje jedinom mogućom i ispravnom.

Puževim korakom konstituiran je Hrvatski državni sabor s perfektnim nastupnim govorom predsjednika, akademika Reinera. Još sporije konstituirana je Vlada u ovom šarolikom sastavu koji ne daje objektivan razlog za optimizam. „Ali ipak se kreće“.

Omiljeni hrvatski ministar Hasanbegović dao je ton ovoj Vladi i nadu svakom domoljubu kako će njegov izbor i u ovim nemogućim političkim uvjetima donijeti radikalne i željene promjene koje prvenstveno idu prema demokratizaciji medija i simboličnoj lustraciji mentalnokomunističkih kadrova, lustraciji onih koji su za svog mandata zaveli medijski teror, neviđen od vremena zločinačke Titove Jugoslavije.

Vrlo brzo došli smo do ove jasenovačke ekstaze komunističkog ludila koja u punom svjetlu govori o razlozima i karakteru onih koji bi se željeli ponovo vratiti u Banske dvore. Razlog je kristalno jasan i razvidan.

Ne lustraciji, ne osudi Titovog totalitarnog zločinačkog režima, ne istini!

Lustracija DA ili NE? Moj stav je poznat! DA, odmah i HITNO! Moj stav nažalost nije skladu s trenutnim političkim omjerom u Vladi i parlamentu. Jednostavno, 59 ruku Domoljubne koalicije nije dostatno takav važan zakon izglasati u Hrvatskom državnom saboru. Sve druge ruke, uključujući i večinu Mostovih protiv su lustracije, protiv su zakonske osude Titovog zločinačkog komunističkog režima. Tomislav Karamarko, u sred ovog jasenovačkog ludila jedini je dao pravu državničku izjavu, jedini je javno po ne znam koji put izrazio stav kako je osuda komunističkog režima jedina prava strategija koja vodi urušavanja svih neprijatelja Hrvatske i njihovog političkog temelja.

„Pusićka ni ne želi podršku ove „ustaške hrvatske Vlade“. Da je željela službeno bi to i zatražila!? Pusićka je pobijesnila zbog akcije gospodina Pere Čorića iz HSP-AS-a, zbog akcije prikupljanja podpisa protiv njene kandidature. Svakako je zanimljiva izjava g.Pere Čorića koji kaže kako ne postoji ni jedan zastupnik Domoljubne koalicije koji podržava osuđenu veleizdajnicu.

Predsjednica K.G.Kitarović jasno se distancirala od V.Pusić i njene kandidature još u rujnu prošle godine, a isto su učinili Karamarko i M.Kovač. Dakle, politički stavovi su poznati i o lustraciji i o Vesni Pusić, poznati su i stavovi o osudi komunizma! To su strateški stavovi koji se na žalost u ovoj konstalaciji snaga ne mogu učinkovito provesti. Neprijatelji, lijevi i ultradesni su prejaki, imaju još uvijek previše medijskog streljiva, a njima pomažu i oni ultradesničari koje su odbacili i Tuđman i Karamarko.

Nevladine udruge, HNES, SZOV, KRIŽNI PUT, HŽD, BLEIBURŠKI VOD, BRANITELJSKE UDRUGE moraju skupiti glave, okupiti se u jednu svenacionalnu snagu i zakon o lustraciji iznjedriti na općem, narodnom, obvezujućem referendumu. To je strategija na kojoj počiva budućnost Hrvatske koja se nalazi na povijesnom raskrižju. Ukoliko kmeri uspiju spasiti svoju „zločinačku i pljačkašku budućnost“ Hrvatske ne će biti!

Poseban apel, i mnoštvo pisama treba slati Timu Oreškoviću kako bi konačno shvatio svoje političke zablude, kako bi shvatio svoje izdajničko podupiranje Vesne Pusić.

Hrvatski narod, na dočeku sv.Leopolda znakovito je rekao da mu materijalne stvari i probitci nisu najvažnija preokupacija. Hrvatskom narodu prvo treba vratiti duh, nacinalni ponos, pobijediti depresiju,vratiti  vjeru, optimizam, a onda će stvari same po sebi, Božjom voljom krenuti u pravom smjeru.

[ad id=”68099″]

Čekaju nas teška iskušenja, možebitno preslagivanje unutar vladajuće koalicije, čekaju nas možebitna nepopularna rješenja. Moramo se maknuti od svakodnevnog političkog prepucavanja, međusobnih svađa, sukoba, jer uslijed toga postajemo slijepi od emocija i ne vidimo cjelovitu sliku, cjelovitu slobodnu Domovinu, ne vidimo domoljubnu strategiju. Strategija se krije u mogućem jedinstvu demokršćanskog korpusa hrvatskog naroda, u onom jedinstvu koje svim silama razbijaju lijevi neprijatelji i njihovi ultradesni pomagači koji liječe svoje frustracije usljed političkih i životnih poraza.

Tu strategiju, uz pomoć poštenog hrvatskog naroda može i mora provesti jedino Domoljubna koalicija, jer jednostavno Hrvati drugu političku opciju nemaju! Svako drugo rješenje bit će povratak pod komunističku čizmu.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati