Hrvatska nevjesta

1

Hrvatska nevjesta

hrvatska nevjesta

Pusti, da tvoje oplačem tuge,

uzništva mračnog dane bez broja,

prohujalu mladost, godine samotne duge,

Julienne Eden Bušić, lijepa nevisto moja…

 

Suze suspregni, pogleda svela,

kad svoga dragog ugledaš mrtva;

ta, ti si znala, da, on je žrtva,

kad si ga davno, prvi put srela…

 

Srce priguši, da kuca tiše,

neka mu duša iznađe spokoj;

za njeg si bila, od žene više,

sestra i majka, supatnik… Heroj!

 

Sa nijemim krikom, kad padneš nice,

samo ga zagrli, dragano nježna…

U krilu tvome, nek smiraj nađe,

umorna srca, ta ptica snježna.

 

 

Stihovi: Zdenka Bilobrk

facebook komentari

  • Zdenka

    Pokojni Bruno ju je zvao “Nevista”…Odrobijala je 17 godina. Ima u ‘Ljubavnicima i luđacima’ jedna zgoda u kojoj ona pripovjeda o ‘snježnoj ptici’. Priču o ptici joj je Zvonko ispričao kad mu je bila u posjeti, u zatvor.