Hrvatska pamet bavarskog tipa nasuprot kukurikanju i trulom Planu 21

0

Turističkim boomom šezdesetih godina prošlog stoljeća, Jugoslavija je postala omiljena turistička meka ponajprije zemalja istočnog komunističkog bloka, ali Titovu Jugoslaviju rado su posjećivali i turisti iz zapadnih zemalja kojima je, ponajprije Hrvatska, bila netaknuto lijepa i jeftina, piše Tomislav Stipić za HrSvijet.net

235689-priki2Ipak, ulicama turističkih gradića većinom su se mogli čuti nama bliski jezici, poljski, češki i slovački. Uvijek se govorilo, a komunističkim dogmatičarima to je bio glavni pokazatelj demokratičnosti jugoslavenskog totalitarizma, da su zemlje istočnog bloka, ponajprije Mađarska, Poljska i tadašnja Čehoslovačka miljama iza socijalističkog čuda zvanog Jugoslavija. Dok smo mi relativno lijepo živjeli, to se nije moglo reći za Slovake, koji u komunizmu nisu izgubili samo nezavisnost, već i ekonomsku stabilnost i prosperitet.

Slovačka je 2004. spustila poreze na 19 posto. Deset godina kasnije BDP im je rastao 2 posto, on je sada po paritetu kupovne moći samo četvrtinu niži od prosjeka EU, dok je istodobno hrvatski BDP niži čak 40 posto. Nužne strukturne reforme proveo je još 2001. Mikulaš Dzurinda, slovački premijer koji je slovačko gospodarstvo učinio konkuretnim i napravio sve ono što u isto vrijeme nije učinio njegov suvremenik, hrvatski premijer Ivica Račan.

Trebaju li Hrvatskoj strukturne reforme? Sudeći po jednoglasnoj ocjeni na konferenciji – Hrvatska i EU – razvojna politika 2015. – 2020. koju su zajednički organizirali Europska komisija, Zaklada Konrad Adenauer i HDZ-ova Zaklada hrvatskog državnog zavjeta, odgovor je da! Previše smo čekali i sada je zapravo posljednji trenutak da se Hrvatska uredi po modelu jakog tržišnog gospodarstva i postane društvo blagostanja. Predsjednik bavarskog IFO instituta g. Sinn, bivši slovački premijer Dzurinda, prva hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, poslodavci i sindikati, svi na istom mjestu s istim ciljem dokaz su da je HDZ-ov program vrijedan pažnje i predstavlja konačni zaokret u planiranju ekonomskog puta.

Dok je većina pozdravila strukturne reforme i najavu gospodarskog programa HDZ-a, dežurni kritičari iz Partije rigali su vatru i smišljali nove doskočice. Jednu od njih prosuo je i primorsko goranski župan i potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina, državni aparatčik koji nema hrabrosti ni svoga šefa pozvati da odstupi, a nađe za shodno prozivati HDZ za vrijeđanje hrvatske pameti. Zašto se gospodin Komadina nije upitao, po mogućnosti pred javnosti, nije li njegov šef i aktualni hrvatski premijer uvrijedio hrvatsku pamet plaćajući stranog državljanina i PR stručnjaka da mu do izbora popegla brutalno loš imidž? Zašto taj isti premijer, možda na nagovor samog Komadina, nije u pomoć pozvao eminentnu PR stručnjakinju Aleksandru Kolarić pa da novac SDP-a ostane u Hrvatskoj? Ili im je, i jednom i drugom, savjest toliko nečista, pa stranačku disidenticu Kolarić koju su na Predsjedništvu SDP-a (Komadina je glasao protiv) izbacili iz stranke zbog verbalnog delikta?

Dok se premijer i ministri slikavaju po Hrvatskoj otvarajući ceste (koje ionako moraju izgraditi), a inoministrica putuje na račun poreznih obveznika po južnoameričkim turnejama, ne bi li si iskamčila glas južnoameričkih zemalja za glas u izboru za Generalnu tajnicu Ujedinjenih naroda (ne dao nam Bog), HDZ svojim novcem plaća savjete jednog od najizvrsnijih ekonomskih instituta ne bi li popravio lošu gospodarsku sliku Hrvatske. Nije problem u nedostatku hrvatske pameti, već je problem što dubinske promjene hrvatska pamet nije još provela, pa u pomoć treba pozvati one koji su u tome uspjeli. A operativni dio zadatka, provedbu dubinskih reformi provest će upravo hrvatska pamet.

Hrvatska može biti uspješna kao Slovačka. Sličnosti, ponajprije u većini teritorija i stanovništva, postoje. Hrvatska je geostrateški na jako dobrom položaju. Prirodna bogatstva i ljepota zemlje obaraju s nogu. Hrvatske pameti imamo. Pa u čemu je onda problem? Najviše u tome što do sada nije stvoren nacionalni konsenzus o bolnim rješenjima koje bi nas dovele do zemlje blagostanja. Pomanjkanje vjere u Hrvatsku ne čudi u onih koji Hrvatsku ne vole niti je smatraju svojom zemljom. Ali pomanjkanje vjere i nade u onih koji Hrvatsku ljube do bola, najveća su prepreka budućem razvoju i blagostanju. Izbori će navijestiti jesmo li spremni Hrvatsku učiniti zemljom znanja i prosperiteta. Program nam je ponuđen.

[ad id=”40551″] [/ad]

Tomislav Stipić

facebook komentari