Hrvatska planira prijelaz s ruskih transportnih na američke helikoptere Black Hawk

1
FOTO: airliners.net

U posljednjih 16 godina Oružane snage RH znatno su brojčano smanjene, više nego prepolovljene, no u nekim segmentima taj je brojčani pad bio manje izražen.

U tim su neperspektivnim godinama, unatoč ponekad krivim procjenama, uspjeli opstati Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i Protuzračna obrana (HRZ i PZO), koji se, u proteklih nekoliko godina i tehnološki obnavljaju, piše Večernji list

Krajem 2016. HRZ tako raspolaže s gotovo stotinu raznih letjelica, od toga 49 zrakoplova i 48 helikoptera.

Više se pažnje u posljednjih 15-ak godina posvećivalo helikopterskom segmentu, dok je zrakoplovni razvijan sporije, a najelitniji dio HRZ-a, borbena avijacija, bio je potpuno zanemaren i sve donedavno prijetila je opasnost da taj dio ratnog zrakoplovstva bude i ugašen.

Prevlast brige o helikopterskom segmentu svakako je dijelom uzrokovana time što, uz iznimku od dvije godine (2001.-2002.) kada je zapovjednik HRZ-a bio pilot borbenog lovca general Josip Štimac, HRZ-om uvijek zapovijedaju časnici koji su bili piloti helikoptera.

HRZ posjeduje 14 transportnih helikoptera ruske proizvodnje (Mi-8, Mi-17) koji se pretežito nalaze u bazi na Divuljama, gdje često služe i u civilne svrhe, obavljaju brojne medicinske letove, sudjeluju u akcijama spašavanja prevozeći Gorsku službu spašavanja, kao i vatrogasce, a na raspolaganju su i u slučaju potrebe gašenja šumskih požara.

Na helidromu u Lučkom pokraj Zagreba smještena je eskadrila od 10 modernijih Mi-171 SH helikoptera koje je RH nabavila prije desetak godina na ime ruskog duga od 65 milijuna američkih dolara. Dva takva helikoptera stalno se nalaze na Kosovu u sklopu mirovne misije KFOR-a.

U 2017. istječu im resursi i tu će godinu provesti na remontu. I ovi helikopteri i oni stariji Mi-8 mogu biti naoružani kontejnerima s nevođenim raketama za gađanje ciljeva na zemlji.

U zadarskom Zemuniku smješteno je 8 Bell 206 b-3 Jet Rangera američke proizvodnje, koji služe za školovanje pilota helikoptera, ali i u izvidničke i nadzorne svrhe. Nabavom iz SAD-a 16 izvidničko-borbenih helikoptera OH-58D Kiowa Warriorsa znatno je ojačana helikopterska komponenta HRZ-a.

Premda ovaj helikopter jest naoružan strojnicama, vođenim i nevođenim raketama, nije usporediv s “letećim tvrđavama i ubojicama tenkova” jer nema oklopnu zaštitu za posadu i motor pa je ranjiv, a na njima će naši piloti naučiti koristiti najmoderniju zapadnu tehnologiju za elektronički nadzor, izviđanje i borbu.

Nakon toga planiran je prijelaz s ruskih transportnih na američke helikoptere Black Hawk. Zemunik je školsko središte HRZ-a jer ovdje se školuju i piloti zrakoplova. Letjeti počinju na 5 lakih Zlinova češke proizvodnje, gdje 50-ak sati lete u sklopu početne obuke.

Potom prelaze na puno moćnije Pilatuse PC-9 švicarske proizvodnje, gdje ostvaruju 200 sati naleta. Pilatusa je 20, a na njima se školuje već i treća generacija pilota iz Omana pa HRZ i zaradi. Na tim avionima nastupa i akrogrupa “Krila Oluje”.

Zadarski aerodrom dom je i protupožarne eskadrile HRZ-a, koja broji 6 kanadera CL-415 i 6 zračnih traktora AT-802 pa Hrvatska, s eskadrilom od 12 protupožarnih zrakoplova, poslije Grčke ima najmoćniju protupožarnu eskadrilu na jugoistoku Europe.

Naši protupožarni kanaderi proteklih godina požare su gasili i u BiH, Crnoj Gori, Sloveniji, Portugalu, Grčkoj i Izraelu. Eskadrila borbenih lovaca MiG-21 nalazi se na zagrebačkom Plesu.

Kad se gradila nova zgrada terminala, sagrađen je i suvremeni hangar za dežurni borbeni dvojac. S ovog aerodroma RH nadzire nebo nad zemljom i obavlja “airpolicing” u okviru NATO-a. Hrvatska bi zbog svoje, za nadzor vrlo nezgodne konfiguracije, trebala na jugu imati baziran i drugi dvojac lovaca presretača kada se pojave ugroze s juga.

Na splitskom aerodromu postoji za to potrebna infrastruktura, gdje je još JNA sagradila sigurnosne potkope (lokacija Pantana), gdje stane i cijela eskadrila, a ne samo dva do tri zrakoplova.

RH se nalazi pred odlukom o nabavi nove eskadrile lovaca, dakle HRZ će zadržati taj najelitniji segment.

Problem je što je aktivno samo 12-ak pilota supersonika i u prosjeku imaju 40 godina, dakle na tim novim avionima morat će letjeti nove generacije pilota. HRZ mora pojačati školovanje i obuku novih generacija pilota.

Neće to biti lako jer je preduvjet izabrati sposobne mlade ljude – od 100 (uglavnom) mladića samo dvojica mogu zadovoljiti rigorozne zdravstvene testove za pilota nadzvučnih aviona.

Davor Ivanković / Večernji list

facebook komentari

  • Roman Stefic

    konacno prestajemo biti transportno poduzece ..