Pratite nas

Istaknuto

Hrvatska predsjednica privela Trumpa i posramila domaću medijsku javnost

Objavljeno

na

Za razliku od njena dva prethodnika Mesića i Josipovića, koji su imali mizerne vanjskopolitičke uspjehe, Grabar-Kitarović, dio medija sustavno napada. Možda je razlog takvom ponašanju i taj što njen projekt Inicijativa tri mora Hrvatsku stavlja tamo gdje joj je političko i civilizacijsko mjesto – u Europu. Daleko od zapadnog Balkana u koji nas je Mesić neprirodno uvukao, a Josipović napravio sve da nas tamo zakopa.

 

Hrvatska predsjednica ima razloga za zadovoljstvo svojom diplomatskom i vanjskopolitičkom aktivnošću. Naime, ona će biti jedna od rijetkih svjetskih državnica koja će se u jednoj godini, odnosno u polovini jedne godine, sastati i s američkim i s ruskim predsjednikom. S Donaldom Trumpom već se u svibnju susrela u Bruxellesu, a ponovno će se u srpnju s njime susresti u Varšavi, dok će susret s Vladimirom Putinom imati krajem godine. Naime, poziv za posjet Moskvi već ima i samo čeka da se odredi datum susreta.

No još je jedan veliki razlog za zadovoljstvo. Veliko je priznanje, a vjerojatno i satisfakciju, doživjela kada je poljski predsjednik Andrzej Duda, na početku dvodnevnog službenog posjeta Hrvatskoj, čestitao Kolindi Grabar-Kitarović na zaslugama zbog činjenice da će američki predsjednik Donald Trump u vrlo kratkom roku drugi put posjetiti Europu.

Bijela kuća nedugo prije toga služeno obznanila da američki predsjednik 6. srpnja dolazi na summit Inicijative tri mora, a čiji su pokretači i organizatori hrvatska predsjednica Grabar-Kitarović i poljski predsjednik Duda. Taj potez State Departmenta veoma je značajan jer potvrđuje da SAD i te kako shvaćaju značaj spomenute Inicijative, odnosno da u njoj vide budućnost. Ali, još značajnije je to da SAD i te kako zanima Europa.

U Hrvatskoj se vrlo malo o Inicijativi pisalo, no o kakvoj je inicijativi riječ najbolje ilustrira činjenica da je osim SAD-a podupire i Kina koja preko nje ima otvoren put za suradnju s Europom i Europskom unijom. Istodobno, Inicijativu tri mora podupire i trinaest europskih država koji je smatraju ključnom u trenutku kada Europska unija gubi ulogu koju je ranije imala, posebice nakon Brexita. Zapravo, Inicijativa tri mora je trenutačno vodeća inicijativa oko koje se može okupiti članstvo EU.

Da podsjetimo, riječ je o inicijativi koju je pokrenula hrvatska predsjednica Grabar-Kitarović koja se u početku nazivala Jadran-Baltik. Nakon što su Rumunjska i Bugarska tražile da se proširi na njih, nazvana je Inicijativom tri mora. Cilj Inicijative je jače gospodarsko povezivanje država srednje i istočne Europe.

Hrvatska predsjednica više je puta kazala da se Inicijativom žele pokazati čvrste veze sa srednjom Europom te da je riječ o strateškom repozicioniranju Hrvatske i Hrvatske kao države koja mora voditi aktivnu vanjsku politiku. Ono što je ključno jest to da je o Inicijativi Grabar-Kitarović još početkom godine, za vrijeme boravka u SAD-u, o njoj informirala Trumpove suradnike.

Prije koji mjesec hrvatska predsjednica i poljski predsjednik i službeno su Trumpu uputili poziv da dođe na sastanak inicijative ne vjerujući da će do toga doći. Potvrđuje to i promjena mjesta sastanka. Naime, prethodno planiran Wroclav, zbog Trumpova dolaska i većih sigurnosnih zahtjeva, otpao je i summit će se održati u Varšavi.

Ono što je ključno da je do preokreta, odnosno do Trumpove odluke da dođe i dade dodanu vrijednost toj Inicijativi, došlo jest lobiranje hrvatske predsjednice u Bruxellesu za vrijeme sastanka vođa država članica NATO saveza.

Dok se većina mainstream medija doslovno izrugivala s hrvatskom predsjednicom, omalovažavajući njena nastojanja da dođe u izravni kontakt s američkim predsjednikom, montirajući svakojake fotografije koje su za cilj imale stvoriti dojam o nekakvoj opčinjenosti Grabar-Kitarović Donaldom Trumpom, ona je zapravo napravila maestralan posao za Hrvatsku. Jer, za vrijeme tog razgovora koji je trajao deset minuta, a ne samo jednu kako se grubo podmetalo po domaćim medijima, hrvatska mu je predsjednica ponovila svoja stajališta o Inicijativi o kojoj je Trump već podosta znao. I tu se dogodio preokret i veliki uspjeh Grabar-Kitarović.

U tih deset minuta hrvatska je predsjednica govorila i o drugoj temi, strateški važnoj za Hrvatsku i Hrvate, a riječ je o situaciji u BiH. Kazala je Trumpu da stabilnosti u BiH ne će biti ako se SAD aktivno ne uključi u diplomatske procese.

Žalosno je, međutim, da su ti vrlo ozbiljni napori hrvatske predsjednice više prepoznati vani nego u Hrvatskoj. Sad se vidi koliko su zlonamjerni bili medijski natpisi, pa iz pera autora za koje bi se očekivalo da su ozbiljni, o tome kako je Grabar-Kitarović trčala i trčkarala za Trumpom. Ili tvrdnje da se predsjednica sama smjestila u drugi red, odmah iza Trumpa. Kao da je to tko će gdje sjediti na takvim događanjima slučajan izbor, a ne nešto unaprijed određeno.

Osim toga taj susret je bio u središtu NATO-a, gdje je Grabar-Kitarović bila pomoćnica glavnog tajnika, što je iznimno značajna funkcija, pa je logično da je imala drukčiji red prvenstva nego ostali dužnosnici, pa i oni koji dolaze i iz utjecajnih država nego što je Hrvatska. I umjesto da se ponosimo hrvatskom predsjednicom, domaća se javnost bavila trivijalnostima poput boje njene haljine i izrugivanjem time što je razgovarala s Trumpom.

Njena dva prethodnika Mesić i Josipović, unatoč mizernim vanjskopolitičkim rezultatima, nisu imali tih problema. A možda je razlog takvom ponašanju i taj što Inicijativa tri mora Hrvatsku stavlja tamo gdje joj je političko i civilizacijsko mjesto – u Europu. Daleko od zapadnog Balkana u koji nas je Mesić neprirodno uvukao, a Josipović napravio sve da nas tamo zakopa.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati