Hrvatska u prorusko-osmanskom okruženju

0
AP

Dvije velikodržavne strategije – velikosrpska i ona velikobošnjačka, koju karakterizira snažan islamistički pokret po uzoru na iračko-sirijski ISIL prijete sigurnosti Republike Hrvatske. Dok u pozadini velikosrpske politike stoji Putinova ruska sredozemna strategija, iza bošnjačkoga islamističkog nastupanja nije teško pronaći neoosmansku politiku Erdoganove Turske

Hrvatska je u kontinuitetu izložena s manje ili više intenziteta neprijateljskom djelovanju susjednih država, koje zbog nerealiziranih velikodržavnih strategija gotovo prirodno teže za otkidanjem hrvatskoga državnog teritorija.

U ovom trenutku aktivne su dvije su velikodržavne strategije – velikosrpska i ona velikobošnjačka, koju karakterizira snažan islamistički pokret po uzoru na iračko-sirijski ISIL. Dok u pozadini velikosrpske politike stoji Putinova ruska sredozemna strategija, iza bošnjačkoga islamističkog nastupanja nije teško pronaći neoosmansku politiku Erdoganove Turske.
Nasuprot velikobošnjačkim tenzijama, koje ipak u Hrvatskoj imaju znatno manje svojih pristaša, velikosrpska strategija, čak i u političkoj realizaciji svojih ciljeva, ima znatnu potporu orjunaške politike u Hrvatskoj, čiji su pripadnici raspoređeni po svim državnim ustanovama pa i u parlamentarnim političkim strankama.

Ta manifestacija orjunaške politike najbolje se mogla vidjeti u slučaju jednoga od pročetničkih vojvoda iz srbijanske vlade, Aleksandra Vulina, inače u Vučićevoj vladi zadužena za operativno proširenje srbijanskoga teritorija na zapad.

Kad je nedavno taj Vulin pozvao u pomoć cijeli svijet da pomogne Srbiji u novom osvajanju Hrvatske, optuživši pritom hrvatski narod za navodnu fašizaciju društva, potporu su Vulinu istodobno pružili glavni javni mediji u Hrvatskoj, a nakon slične reakcije ruskih medijskih servisa, kao što su “Russia to day” i “Sputnik”, Vučićeva vojvodu zadužena za osvajanje Hrvatske poduprli su odmah istaknuti članovi neokomunističke partije Arsenija Bauk i Zlatko Komadina te politički sljedbenici ubojice hrvatskih vojnika na Jelačićevu trgu 1918., a koji se skrivaju unutar političke stranke HNS-a.

Koliko je riječ o usklađenom političkom djelovanju Moskve, Beograda i orjunaša iz Hrvatske, najbolje svjedoči primjena političkoga modele putinovske strategije iz Ukrajine, koji je Beogradu poslužio za novo velikosrpsko nastupanje u Hrvatskoj, kao i Putinu u Ukrajini, kad je optužbama ukrajninske demokratske vlasti za fašizaciju društva potaknuo pobunu ruske manjine za izdvajanje ispod ukrajinske suverenosti što je rezultirao i ruskom okupacijom Krima.

Hrvatski političari kao da su bolje upućeni u europske od hrvatskih interesa pa ih čak i na domaćoj političkoj razin od velikoruskoga djelovanja i njegovih pristaša mora braniti zamjenik pomoćnika američkog državnog tajnika za Europu i Euroaziju Hoyt Brian Yee, poručivši kako nasuprot velikosrbima, orjunašima i rusofilima, on u Hrvatskoj ne vidi bujanje fašizma.

Zajedno, kako to čine i u naftnom biznisu, proruska se strategija naslanja na potporu erdoganovske probošnjačke politike u BiH, što se ovih dana posebno očitovalo u porukama dvojice islamskih fundamentalista – Muhameda Filipovića i Mustafe Cerića.
Filipović na stranicama ruskoga Sputnika opetuje moskovske modele o hrvatskom “prebrojavanju krvnih zrnaca” bosanskim muslimanima (?), zbog izjave hrvatske predsjednice o izmjeni karaktera bosanskohercegovačkoga islama, a prema Republici Hrvatskoj, optužbom za navodnu agresiju na BiH, otvara prostor stvarnoj islamističkoj agresiji na hrvatski narod u Herceg Bosni i odatle stvaranje preduvjeta za velikobošnjački izlazak na Jadran, što nabolje pokazuje bošnjačko onemogućavanje demokratskih izbora u hrvatskom gradiću Stocu na jugu Hercegovine.

Dok Filipović ima samo hvalospjeve za prorusku politiku Republike Srpske na čelu s Miloradom Dodikom, Mustafa Cerić, kao izraziti fundamentalist, američku pak politiku dovodi u istu razinu s proruskom putinovskom, kojom je posebno u Republici Srpskoj zadovoljan Muhamed Filipović.
Na izgrede velikobošnjačkih islamističkih politika morao je također reagirati američki dužnosnik Hoyt Brian Yee, poručivši kako Zagreb i Washington dijele isti interes u BiH, kao i to da je u BiH potrebno promijeniti izborni sustav, kako Hrvatima njihove predstavnike, kao što je to bio slučaj dosad, ne birali razni Cerići i “Filipovići”.

Yee je upozorio i kako ekstremizam iz BiH izravno utječe na Hrvatsku, zbog 1000 kilometara duge granice koju dijele te dvije države te dodao kako je Hrvatska zbog svoga zemljopisnog položaja prva na islamističkom udaru, što su uostalom, kao glasnogovornici neosmanske politike Hrvatima i poručili Filipović i Cerić.
Hrvatska svoj odgovor na sve prijetnje iz bliskoga okruženja treba pronalaziti ponajprije u jačanju vlastite obrane i nacionalne sigurnosti. Upraqvo onako kako je to nedavno istaknula predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović u interviewu Defense Newsu. Zbog neprestane prijetnje koja se stalno mijenja u našem području najavila je ubrzanu obnovu hrvatskoga borbenog zrakoplovstva, a prijetnje od velikosrpskih i islamističkih sponzora rješavat će se uz pomoć saveznika iz EU, odnosno Bruxellesa te zajedno sa SAD-om kao najmoćnijim partnerom na čelu NATO saveza.

Kako je Bruxelles, zbog sve veće migrantske krize, brexita i sad već akutnoga problema Italije gotovo paraliziran i zaokupljen borbom za vlastitu ostavštinu, Hrvatka se može onda usredotočiti, kao i u Domovinskom ratu, samo na pomoć svojih američkih saveznika.
Jačanju tog savezništva, ali i učvršćenju vlastitoga geostrateškog položaja, učinit će najviše izgradnjom LNG terminala, čime bi bila znatno smanjena ovisnost srednjoeuropskih država o isporuci ruskih energenata, što bi samoj Hrvatskoj priskrbilo jednu od ključnih geostrateških uloga.

Dobronamjernim pak promatračima valja se nadati kako će predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović zajedno s čelnicima hrvatske diplomacije najprije ukloniti iz sustava hrvatskih međunarodnih odnošaja političke orjunaše, prepoznati važnost izgradnje LNG terminala, čiju su izgradnju dosad blokirale upravo snage orjune, kako bi omogućile snaženje ruskoga utjecaja u srednjoj Europi te u skladu s interesima svojih saveznika realizirati i vlastite nacionalne probitke.

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari