Pratite nas

Razgovor

Hrvatska se politika previše bavila sama sobom!

Objavljeno

na

Razgovor Mladena Pavkovića s Vesnom Škare – Ožbolt, bivšom ministricom pravosuđa i savjetnicom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana:

Hrvatska se politika previše bavila sama sobom!

 

Gospođo Škare – Ožbolt, što se to događa s hrvatskom politikom? Dugo ste u tim vodama, pa nam sigurno možete reći, barem što se toga tiče, jer Hrvatska ide dobrim putem?

  • Hrvatska ide dobrim putem iako mi se čini da se u odnosu na druge zemlje već dugi niz godina krećemo presporo. Posebno tu mislim na gospodarski razvoj, rast zaposlenosti, povećanje plaća, mirovina, izvoza, investicija i smanjenje dugova. Osim sporosti ima tu još dosta apsurda zbog kojih se ne osjećamo sretnim. Hrvatska hoda dobrim smjerom, ali sve više mladih odlazi iz zemlje. Hrvatsko gospodarstvo se diže, ali ljudi su i dalje u ekonomskom grču. Hrvatski turizam cvjeta, ali to nije rezultat naših napora. Mi godinama ne uspijevamo naći rješenja za lošu demografsku sliku Hrvatske, a o toj temi govorimo od završetka rata. Kako je moguće da u 20 godina nismo uspjeli naći model kojim bi popravili demografsku sliku države. To je jednostavno neobjašnjivo. I zato kad me pitate što se to događa s hrvatskom politikom mislim da se hrvatska politika proteklih godina previše bavila sama sobom i zbog toga nije bila dovoljno produktivna i razvojna. Umjesto da je okrenuta svojim građanima, da pokazuje odlučnost i brigu za svakog čovjeka u ovoj zemlji, da jasno definira svoje strateške interese, politika pleše na rubu nestabilnosti vladajućih koalicija. Osobno bih voljela da ova vlada odradi svoj puni mandat.

Što je dobro, a što nedostaje ljudima poput predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića?

– Plenkovićeva vlada naglašeno se okrenula gospodarskom oporavku, investiranju u Slavoniju koja je do sada bila prilično zanemarivana. U odnosu na vladu Orešković-Karamarko predstavlja svjež planinski zrak. No puno je strukturnih problema koje treba riješiti u zemlji i zato njegov mandat mora obilježiti velika odlučnost, brzina, ali čvrsto držanje uzda u rukama. Dolazi druga godina mandata i brojni izazovi ove jeseni.     

Smatrate li da Hrvatska dugo neće imati političara poput dr. Franje Tuđmana?

  • Franju Tuđmana će povijest pamtiti da je pod njegovim vodstvom nakon devet stoljeća, uspostavljena samostalna i suverena hrvatska država. Njegov program pomirbe danas smatraju kontroverznim i žalosno je što su se neki njegovi nasljednici odrekli te bitne odrednice njegovog programa. Zaboravlja se da su se na programu pomirbe zaustavila međusobna razračunavanja između domobrana i partizana, ustaša i komunista. Sjećam se da je Predsjednik često isticao da je Domovinski rat bio prvi rat u kome Hrvati nisu bili jedni protiv drugih i na suprotnim stranama. Zbog toga smo uspjeli! Ova politička prepucavanja iz doba II svjetskog rata su pokazatelj slabosti, a ne snage. On naravno nije bio bez mana, imao je svojih grešaka, primjerice nije se uopće razumio u gospodarstvo, privatizaciju, to je prepustio drugima. No niti jednu stratešku grešku u borbi za samostalnost nije napravio.

 

Koliko je Tuđman „kriv“ što se sudilo hrvatskim generalima u Haagu, odnosno je li bi i on bio na njihovoj optuženičkoj klupi da je ostao živ?

  • Tuđman je podržao osnivanje Haškog suda kao institucije koja je trebala suditi ratnim zločinima. Međutim, pred Haškim sudom bili su procesuirani i agresor i žrtva. Upravo onako kako je međunarodna zajednica zauzimala stav što se događalo na prostoru bivše Jugoslavije tako se ponašalo i tužiteljstvo. Teza svi su krivi odražavala se u optužnicama. Mislim da se Tuđman ipak ne bi našao na optuženičkoj klupi. Optužnica protiv Tuđmana je bila floskula Carle del Ponte koja je puštala u medije informaciju da ima pripremljenu optužnicu protiv Franje Tuđmana međutim nikada sadržaj tako nečega nije izašao u javnost. Ja sam kao ministrica pravosuđa puno puta razgovarala s njom i baš nikada mi nije spomenula optužnicu protiv predsjednika Tuđmana. Podsjećam da su Gotovina, Markač i Čermak oslobođeni odlukom Haškog suda. Proces protiv njih bio je pokušaj da se obrambeni rat Hrvatske zaprlja, no u tome se nije uspjelo. Odluku Haškog suda. moraju poštivati svi pa i oni u Beogradu koji i danas daju drugačije kvalifikacije Oluje.

 

 Tko su oni koji još uvijek „pljuju i bljuju“ po prvom hrvatskom predsjedniku? Da, i dokle će to trajati?

  • Po Franji Tuđmanu pljuju oni koji nikada nisu prihvatili stvaranje države, koji se protive njegovim programskim postulatima na kojima je zasnovana moderna hrvatska država. Meni se ipak čini da što vrijeme više prolazi sve su tiši kritičari Franje Tuđmana. Više me čudi što neki ljudi koji su se zaklinjali u njega odustaju od njegovog temeljnog programa i skreću u vode radikalizma što on nikada nije dopuštao. Politički radikalna Hrvatska je slaba Hrvatska.

 

Čini se da su mnogi već „zaboravili“ slučaj generala Ante Gotovine. Vi ste tada bili, ako se ne varamo, ministrica pravosuđa, susretali se s Haaškom tužiteljicom, pa tko je kriv što je taj čovjek najprije osuđen? Kakva je bila vaša uloga u svemu tome?

 

  • U vrijeme kada je bila potvrđena optužnica protiv generala Gotovine bila sam oporbena saborska zastupnica. Gledajte, zašto je podignuta optužnica, upravo iz razloga o kojem sam vam govorila, stav tužiteljstva je bio svi su na prostorima bivše Jugoslavije krivi, neki više, neki manje. Iz tih razloga je ispravnost Domovinskog obrambenog rata trebalo dokazati pa i pred međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

 Kad sam postala ministrica pravosuđa bila sam potpuno svjesna činjenice da ćemo istinu morati dokazivati na međunarodnom sudu. Ozbiljan problem bio je što je Carla del Ponte tražila da se Gotovina pojavi pred sudom. Kako do toga nije došlo ona je bila sve agresivnija i uvjerenija u svoje teze. Meni je znala puno puta reći ako je vaš general nevin kao što tvrdite zašto ne dođe pred sud i suoči s mojim argumentima.

Osobno sam nekoliko puta s njom razgovarala u četiri oka. Shvatila sam da je njeno inzistiranje na Anti Gotovini više zbog toga što se on nije pojavio na sudu nego što ima neke konkretne dokaze protiv njega što se na kraju i pokazalo točno.

Ja sam kao ministrica koja je devedesetih radila s Predsjednikom Tuđmanom  bila jako svjesna da ćemo morati sve dokazivati i zato sam inicirala osnivanje Savjeta za suradnju sa sudom, okupila najviše pravne autoritete prof dr Mirjana Damašku, prof dr Željka Horvatića, prof dr Davora Krapca i druge stručnjake kako bi se pomoglo u pripremi obrane i argumentirano oborile teze tužiteljstva. Sjećam se napora koliko smo ulagali u to i zahvaljujući Anti Belji i Hrvatskom informativnom centru (HIC-u)  došli smo do svih zapisnika takozvane Vlade SAO Krajine i njenih evakuacijskih planova u slučaju povratka Hrvatske na taj teritorij. Iz tih odluka i planova bilo je više  nego jasno da teza o protjerivanju i etničkom čišćenju Srba u Oluji nije točna već da su u slučaju gubitka rata imali plan organizirano napustiti Hrvatsku.

Kasnije sam o tome svemu kazivala pred Haškim sudom kao prvi svjedok obrane generala Gotovine.

U moje vrijeme u ministarstvu pravosuđa smo pratili sva suđenja koja su se odvijala na Haškom sudu. Na žalost, kada sam otišla s tog mjesta Savjet za suradnju s Haškim sudom se ugasio, praćenje rada Haškog suda se ukinulo zbog troškova. Zbog toga što Hrvatska nije pažljivo pratila suđenje Vukovarskoj trojci u presudu je ušla teza da se u Hrvatskoj dogodio unutarnji sukob -građanski rat. Da smo pratili suđenje  to se ne bi dogodilo jer bi iskoristili neki procesni mehanizam za ulazak u postupak. Ja sam tada bila u Saboru i oštro sam reagirala prema Sanaderu. Tada mi je on odgovorio kako će Hrvatska reagirati na presudu Vukovarskoj trojci u Vijeću sigurnosti. Samo sam se gorko mogla nasmijati na takvu budalaštinu jer ni Vijeće sigurnosti ne može promijeniti presudu Haškog suda kada je ona jednom donesena. Eto to su budalaštine naše politike, nebriga i nemar koju ja nisam i ne mogu nikako prihvatiti.  

      A kako ste onda, a kako danas gledate na dr. Ivu Sanadera?

  • Ja Sanadera poznajem puno duže od naše suradnje u Vladi. Dobro znam koje su mu prednosti a koje mane. Da se nije toliko „pokondirio“ i preuzeo nekakav stil vladanja talijanskih Bordžija mogao je i dan danas biti premijer. Bila sam ministar u Vladi u kojoj je on bio Premijer. Bila sam ministar koja je imala snage donositi odluke, gurati reforme. On me je podržavao u početku. Kada je postalo opasno nije imao snage ostati uz mene. Podlegao je interesima koji su se protivili reformi pravosuđa i razvoju Hrvatske. Znate da kad uvodite reda i radite reformu da mnogima stanete na žulj. Najbolje se to vidjelo kad sam radila reformu zemljišnih knjiga i kad smo napravili sustav transparentnosti da ste svoje vlasništvo mogli pogledati preko interneta bez da idete u gruntovnicu i čekate red. Tad sam doživjela najveće udare u svojoj karijeri. Dirnula sam u interese kojih ni sama nisam bila svjesna. Transparentnost i vidljivost podataka zaustavilo je mešetarenja sa zemljištima. Do tada ste za par stotina eura mogli promijeniti stanje u zemljišnim knjigama, a da vlasnik to ne zna. To sada više nije moguće. Sve je vidljivo i dostupno građanima. Da me Sanader tada podržao vjerojatno bi reforma pravosuđa bila gotova.

 

Nego, gdje je danas hrvatsko pravosuđe? Ljudi kao da sve manje vjeruju u pravdu i pravicu…

  • Da, iako pomaci postoje oni se odvijaju jako sporo. Opća percepcija pravosuđa je i dalje loša. Odluke se donose vrlo sporo. Pravosuđe i dalje grca u problemima i žrtva je loših rješenja koje nudi politika. Kome je bilo potrebno da predmeti po žalbi na rješavanje u drugom stupnju putuju iz Čakovca u Dubrovnik, iz Zadra u Osijek ili Vukovar i sl. To su loši potezi koji nepotrebno odugovlače postupak, troše novce poreznih obveznika, a rezultat nije ništa bolji. U Zagrebu ljudi opet nepotrebno dugo čekaju na upis svoga vlasništva. Sad to vidim iz prakse.

 

 Zbog čega ste „pobjegli“ iz politike u odvjetništvo?

  • Moj problem je da sam za politiku previše operativna, volim rezultat i često idem ispred svog vremena, a takvi se ljudi danas u politici osjećaju sputano. Hrvatska politika za moj ukus se previše birokratizirala i sterilizirala u smislu da često puta nema hrvatski identitet. Zato sam procijenila da se treba maknuti na neko vrijeme. Nisam otišla zauvijek iz politike, ali nisam ni prigrabila privilegije uzevši visoku saborsku mirovinu, ne, otišla sam na tržište i danas živim od svog rada. Nije isključeno da se vratim.

 

Među ostalim, branite i generala Ljubu Ćesića Rojsa. Kako to da je osuđen na zatvorsku kaznu?

  • Ljubo Ćesić Rojs ima pravomoćnu presudu kojom je proglašen krivim. Ja u taj postupak do sada nisam bila uključena, već sam se uključila naknadno kada smo podnijeli zahtjev za obnovom postupka iznoseći nove činjenice i dokaze koji nisu bili dostavljeni tijekom postupka. Ako je itko dao cijelog sebe za obranu zemlje, pokazao nevjerojatnu srčanost za pomoć ljudima, onda je to bio Ljubo Ćesić Rojs. Osobno vjerujem da će se stvari kod njega promijeniti.

 

Ne čini li vam se da Državno odvjetništvo „drma“ sudovima, da je manje-više uvijek tako kako oni zamisle?

  • Ne, meni se ne čini tako. DORH samo radi svoj posao. Tužiteljstvo je samo jedna strana u postupku. Odluke suda su često puta drugačije od traženja tužiteljstva.

 

Što mislite, kako će završiti slučaj Agrokor, odnosno Ivica Todorić?

  • Teško mi je to predvidjeti. Jedno je sigurno, Agrokor onakav kakav je bio više neće postojati. Hrvatska je do sada imala loše iskustvo sa sanacijom banaka, građani su banke sanirali, a onda su one otišle u ruke stranaca. Nadam se da se to neće dogoditi s Agrokorom. Agrokor je daleko kompleksnija situacija od bilo koje sanirane banke i njegovo restrukturiranje će zasigurno uključivati i prodaju tvrtki i pripajanja i spajanja tvrtki, restrukturiranja poslovanja.

Država se  uključila u slučaj Agrokor vrlo snažno vodeći se interesima ukupnog gospodarstva. Ovdje svaki od uključenih strana ima neki svoj interes i gleda da što manje izgubi. Tu prvenstveno mislim na banke i faktoring kuće, velike i male dobavljače. O sudbini vlasnika neću jer je to domena koju treba procijeniti pravosuđe.. Cijeli koncern i dio većih i srednjih dobavljača Agrokora je pred poslovnim restrukturiranjem. U svakom zlu ima i dobroga jer će to poslovno restrukturiranje  donijeti zdraviju gospodarsku strukturu. No, koja je cijena toga svega teško je još sada predvidjeti. U svakom slučaju jesen će donijeti jasniju sliku.

A kako gledate na sve brojnija suđenja hrvatskim braniteljima, dok s druge pak strane relativno je malo onih srbijanskih i inih zločinaca kojima se sudi, osobito onima koji su činili zla po Vukovaru, Škabrnji…Ako im se i sudi, sudi im se u odsutnosti, što je – „ništa“!

  • Suđenje u odsutnosti nije više dopušteno, a slažem se s Vama kako je potrebno procesuirati sve one koji su činili zločine i razdvojiti postupanje od onih koji su samo sudjelovali u oružanoj pobuni. Moje mišljenje je da dok god obitelji žrtava velikosrpske agresije ne budu osjećali na sebi ogrtač pravde neće biti mira. To se vidi iz problematike nestalih koje Hrvatska još uvijek traži, to se vidi iz primjera silovanih žena u ratu, to se vidi iz izjava ljudi koji su prošli logore. DORH mora aktivnije istraživati i procesuirati predmete iz Domovinskog rata.

 

Nekada ste imali  problema i sa srbijanskim zločincem tzv. kapetanom Draganom. Pratite li njegov proces, kako će završiti?

– Pratim onoliko koliko mi dopušta vrijeme i koliko mediji prikažu. Ja sam kao ministrica pravosuđa napravila sve što je trebalo.

Nekada ste i vi imali ambiciju da budete „prva dama Hrvatske“…

– Da bilo je to zanimljivo iskustvo.  Za predsjedničku kampanju treba prije svega  puno novaca. Ja to nisam imala. Tada se već kroz medije, ankete i druga sugestivna sredstva ukazivalo tko treba biti izabran za predsjednika. Kad sam to vidjela odustala sam i kampanja više nije imala smisla, bilo mi je glupo da dalje trošim novce i zato sam sve novce koje sam skupila podijelila ljudima po županijama i to onima kojima je bilo potrebno. Tako sam mladom bračnom paru platila skupe lijekove za liječenje, djeci bez roditelja školarinu i sl. I bila sam zbog toga zadovoljna jer je to na kraju imalo smisla i ispalo dobro.

Što je gore u hrvatskoj politici, političari ili politika?

  • Mislim da je politika zrcalna slika političara, ali i političke osviještenosti birača. Političari su u Hrvatskoj postali profesionalna kasta, profesija u kojoj si od mladosti pa do groba. Politika čak i na niskim razinama u našoj zemlji donosi materijalne privilegije, izvor prihoda i prednost pri zapošljavanju I zato je politika zanimljiva mnogima.

Za građane bi bilo bolje da se u politiku uključuju ljudi kojima je bavljenje politikom privremeni posao iz profesionalne karijere, a ne karijera po sebi. Kad bi vam rekla da politika ne smije biti nečasno zanimanje onda to zvuči kao jeftina demagogija ili loš vic. Mislim da bi politika postala u pravom  smislu res publicae, prostor u koji bi javne  dokazano stručne osobe sukladno svom svjetonazoru ulazili, a potom iz nje izlazili i vraćali se u svoju profesiju. Na taj način, zadržali bi poveznicu s profesijom, ne bi izgubili realnost života i funkcioniranja društva, a u politiku bi unijeli svježinu.

Eto,  tako ja mislim.

Razgovarao: Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ivo Lučić: Očito postoje skupine unutar bošnjačke politike koje su instrumentizirale obavještajnu službu

Objavljeno

na

Objavio

“Nacional” nudi zaključak kako se OSA zlorabi za afirmiranje političkih interesa Bakira Izetbegovića

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić potvrdio je kako policijske i obavještajne agencije u njegovoj zemlji poduzimaju mjere čiji je cilj zaštiti i njezine gospodarske interese, odbacivši nagađanja kako se pritom radi bilo što protuzakonito.

Komentirajući pred novinarima u Sarajevu navode tjednika “Nacional” o navodnom prisluškivanju hrvatskih političara i gospodarstvenika, koje provodi Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (OSA), Mektić je kazao kako je sve što se radi, radi zakonito. Sve je urađeno sasvim legalno, legitimno, i ništa u tome nema novo.

To radi svaka država, ne samo u Europi, i u svijetu, i to rade sigurnosne institucije Bosne i Hercegovine, to radi i obavještajna agencija Bosne i Hercegovine. Ali, sve te interese BiH, koje i nastojimo zaštititi od nelojalnih i rekao bih i profiterskih udara, dužni smo štititi u skladu s Ustavom i zakonima BiH, kazao je Mektić.

Nacional” je u svom ovotjednom izdanju objavio kako je temeljem uvida u više tajnih izvještaja OSA-e došao do dokaza kako ta služba vodi specijalni rat protiv Hrvatske, hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i vanjske politike hrvatske vlade, ali i hrvatskog naroda u BiH.

“Nacional” nudi zaključak kako se OSA zlorabi za afirmiranje političkih interesa Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, da to čini špijunirajući hrvatske tvrtke i telefonske razgovore određenih ljudi iz poslovnog svijeta te kako se bavi zbivanjima u gospodarstvu u Hrvatskoj, posebice onima koja mogu utjecati na BiH.

U HRT-ovoj emisiji “Tema dana” o tome su govorili povjesničar Ivo Lučić i urednik Nacionala Berislav Jelinić.

 

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Razgovor s prof.dr.sc. Zvonimirom Šeparovićem: Postali smo zemlja poslušnih o kojoj odlučuju drugi

Objavljeno

na

Razgovor Mladena Pavkovića s prof.dr.sc. Zvonimirom Šeparovićem

Gospodine Šeparović, je li to ta Hrvatska za koju ste se borili od 1990. godine?

Htjeli smo slobodnu, nezavisnu, demokratsku međunarodno priznatu Hrvatsku.

To smo uglavnom postigli, ali, umjesto dobro uređene države imamo zemlju bespravlja, prožetu i gotovo uništenu korupcijom, teritorij, ovaj ostatak ostataka, sada nam nagrizaju susjedi, umjesto napretka i blagostanja imamo beznađe, mladi ne vide perspektive i odlaze, a vlast, vođenje države, ispod je svakoga kriterija stručnosti i uspješnosti.

Država je izgubila ugled. Od pobjedničke postali smo zemlja poslušnih o kojoj u važnim poslovima odlučuju drugi.

U početku ste bili tik do prvog hrvatskog predsjednika dr Franje Tuđmana, a nakon toga ste se razišli. Zašto i zbog čega?

Zbog zlobnih ljudi koji su bili zavidni na mojim uspjesima u vođenju vanjske politike i bili su nestrpljivi da zauzmu moje mjesto. U proljeće 1992. u jednom istraživanju Instututa društvenih znanosti o popularnosti političara uoči izbora za Predsjednika Republike, bio sam na vrhu liste na kojoj je dr Franjo Tuđman zauzeo tek četvrto mjesto. Njegovi su savjetnici  sigurno upozorili predsjednika na to. Mate Granić je objavio u lokalnom tjedniku intervju  kod Butkovića pod naslovom: Kako sam smijenio Šeparovića. Bilo je to u veljači 1992. u jeku moje najjače aktivnosti za ulazak i prijam u Ujedinjene nacije, što nam je i uspjelo 22. svibnja 1992.. Tada je Šarinić  postavio pitanje Predsjedniku, tko će sjediti u klupama Opće skupštine na dan primanja  Predsjednik je odgovorio: Ministar. Ja se sa Predsjednikom  nisam  potpuno razišao. U posljednjoj godini njegova života, kad mu je zaprijetila optužnica u Haagu, pozvao me je u Vladu, sada kao ministra pravosuđa. Na žalost, on je u prosincu umro a mi smo svi izgubili izbore 3. siječnja 1993.

Je li dr. Franjo Tuđman najveći Hrvat među Hrvatima?

Bio je jedan od najvećih. Veliki su bili kraljevi i knezovi, Tomislav i Zvonimir, velik je bio Otac Domovine Ante Starčević, velik je bio i dr. Franjo Tuđman. S nama je stvorio modernu Hrvatsku državu. On je nedvojbeno velika povijesna ličnost u Hrvata. Jedan od najvećih.

Kako ste nekada, a kako danas gledate na hrvatsku vanjsku politiku? Tko je kriv što se za Hrvatsku, iskreno, relativno malo zna u svijetu?

Nekada je vanjska politika, kao stožerna državna disciplina, bila pobjednička, uspješna, djelotvorna. Na početku hrvatske državnosti, u vrijeme prvih kraljeva i knezova, kada nas je papa priznao, i onda kada smo proglašeni predziđem kršćanstva, i vanjska politika Dubrovačke republike, koja je održala svoju samostojnost ne samo  debelim ziduinama Minčete, već i spretnošću vješte diplomacije između Osmanlija i Mletaka – uspješno i mudro tako da su među prvima priznali nezavisnost SAD-a. Pobjednička je bila i onda kada nas je priznala Europa 15. siječnja 1992. I cijeli svijet 22. svibnja 1992. godine, a nisu nas htjele pravoslavne zemlje, ni nesvrstani, ni Engleska i Francuska,  ni Slovenija, jer je Rupel obilazio svijet tražeći da priznaju njih a ne i Hrvatsku jer nismo mi blizanci, i da Hrvatska nema kontrolu teritorija. Nitko osim Svete Stolice i Njemačke nas nije htio, pa smo ipak uspjeli. Jer se nisam držao ofucanog  „načela“ da je politika umijeće mogućeg, već sam išao uvijek na više od mogućeg, na cilj usmjerenu politku koja se pokazuje kao najuspješnija.

Danas hrvatske vanjske politike nema. U Parizu Goldstein meditira pod likom zlikovca Tita, Paro bježi iz Washingtona i ne dočekuje Predsjednicu Republike, premijer se stalno  bavi s Ukrajinom, čak u neku misiju šalje i Ožboldticu u Kijev, a lijepo sam ga javno upozorio da je u igri, na drugoj strani, velika Rusija. Merkelica favorizira četnika Vučića, naš prirodni saveznik Orban igra sa Slovenijom protiv Hrvatske, u Zagrebu je prošli nuncije redovito pio kavu s Vesnom Pusić, donedavna američka veleposlanica šalje srpski promiđbeni materijal o vjerskim slobodama, kojih da nema u Hrvatskoj i tako bismo mogli nizati slučajeve promašaja hrvatske diplomacije, koja šuti ili igra na pogrešnu kartu.

Stječe se dojam da se neprestano borite za boljitak Hrvatske, ali da Vam je ta borba dosad donijela samo nevolje. Ili se to nama samo tako čini?

Nisam imao nikakvih posebnih nevolja, izvan onoga što je uobičajeno. Moja sveučilišna karijera profesora ostala je mojom najvažnijom preokupacijom. Kao profesor emeritus i danas se susrećem sa studentima. Moj angažman u svjetskom i nacionalnom žrtvoslovnom pokretu donio mi je brojne susrete i imao sam osjećaj da sam dobro izabrao tu svoju zauzetost – baviti se žrtvama. Ako ste mislili na politiku.  Imao sam i pravih uspjeha, priznanja, imao sam zadovoljstvo sudjelovati u važnim svjetskim događajima. Sreo sam dosta istaknutih ljudi. Susret sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom Drugim obogatio je moj duhovni život. Sreo sam mnoge šefove država, kraljeva, sve je to donijelo i izvjestan osjećaj da mi život nije prošao uzalud. I da je to bilo dobro i korisno za boljitak hrvatskoga naroda.  To su bile moje kapi u Cesarićevoj viziji slapa.

Bili ste jednom i kandidat za  Predsjednika Republike. Što Vam je donijelo to iskustvo?

U politici je teško predviđati. Shvatio sam da bez medija i bez velikih novčanih sredstava ne možete lako uspjeti u javnom nadmetanju za tako visoku funkciju. Nismo prošli ni Budiša  ni ja, prošao je Stipe Mesić i to dva puta za redom! To je apsurd politike.

Jeste li zadovoljni s dosadašnjim radom hrvatske Predsjednice?

Učinila je mnogo dobroga. Pokazala se kompetentnom i u mnogim stvarima uspješnom. Njena auroatlantska usmjerenost sa težištem na SAD-u, ali i uz razgovor sa Rusijom, je zdravija politika od ovoga što čini naš premijer Plenković. Poslije Mesića i Josipovića ona je osvježenje i povratak hrvatskim vrijednostima i hrvatskim interesima. Njezin otklon prema zastrašujućem konceptu „zapadnog Balkana“ i naklonost svojevrsnom savezu država triju europskih mora od Baltika do Jadrana, svakako je zanimljiva i vrijedna truda. Treba je podržati za još jedan mandat.

Što Hrvatska može, a nije učinila po pitanju ratne štete, tragajem za nestalima i slično sa Srbijom, koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku?

Kao ministar pravosuđa podnio sam tužbu protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) pred međunarodnim sudom prvde. Sud nije prihvatio da su Srbi počinili genocid, ali je našao elemente genocida.Tobože nije bilo dovoljno mrtvih (!) da bi to bio zločin genocida. Hrvatska ne čini dovoljno da se osudi agresor. I država i pojedinci mogli bi tražiti isplatu ratne štete. Za to postoje i pravni i moralni temelji i zakoni.

Bili smo u ratu, pobijedili smo, ali nemamo službeno Junaka Domovinskog rata. Kako to?

Vi ste u tome učinili najviše. Odali ste priznanja i napisali monografije o generalu Anti Gotovini, generalu Markaču i još nekim. Vi ste prije svih drugih prepoznali junaštvo i patnju Majke Kate Šoljić, koja je izgubila četiri sina i zeta u Domovinskom ratu i četiri brata u komunističkom međuratnom teroru. Mi smo je u hrvatskom žrtvoslovnom društvu imenovali počasnom predsjednicom. Majka Kata je naša junakinja.

Međutim, morali ste osnovati i „sudište“ za navodne hrvatske izdajice. Nakon što ste ih osudili, što se dogodilo? Te osude malo tko je htio objaviti …

Hrvatska je danas u najdubljoj krizi. U toj situaciji skupina domoljubnih intelektualaca i građana odlučila je upozoriti javnost na krajnju opasnost u kojoj se nalazi narod i zemlja Hrvatska.  U tu svrhu prije dvije godine utemeljili smo Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES). Okupili smo više od 50 osoba. U Predsjedništvu su: dr. Nikola Debelić, akademik Josip Pečarić, prof. Josip Jurčević, prof. Zdravko Tomac,  književnici  Nevenka Nekić i  Đuro Vidmarović, Ante Beljo,odvjetnici Zvonimir Hodak i Željko Olujić, s nama su bili od početka sada pokojni Slobodan Novak i prof. Branimir  Lučić.  Naši su članovi i pripadnici Srba u Hrvatskoj: Nenad Vlahović, predsjednik Srpske pravedne stranke u Hrvatskoj  i Predrag Peđa Mišić, vukovarski branitelj, sada časnik Hrvatske vojske.  Etički smo osudili za veleizdaju naconalnih interesa Stipu Mesića, Ivu Josipovića, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca, Zorana Milanovića, Budimira Lončara, Vesnu Teršelič, Carla Bildta i, kao kruna svega, J.B. Tita, jednog od deset najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća. Tražili smo i skidanje njegova i drugih imena sa naših trgova, ulica i obala i donošenje zakona o zabrani isticanja znakovlja totalitarizma, pa i komunizma i donošenje zakona o lustraciji.Sa „Krugom za Trg“, u Zagrebu uspjeli skinuti omrznuto ime. Dirigirani mediji su nas ignorirali, ali hrvatski mediji i braniteljske udruge i brojni građani su nas podržali. U KD Vatroslav Lisinski na našem velikom skupu bila je ispunjena dvorana do posljednjeg mjesta, mnogi nisu mogli ući u dvoranu.

Mislite li i Vi da Hrvatskom još uvijek vladaju bivši Udbaši?

Udba je svuda! Perković i Mustać bili su na vrhu i u našoj novoj obnovljenoj državi. Imaju moć i veliki utjecaj na vlast. Postoje liste suradnika UDB-e u kojima ima velikih iznenađenja.

A kako prepoznati te ljude koji su poput kameleona?

Kad Vam se približe izgovorite njihovo kodno ime, ako vam je poznato. Šalim se. Spomnuo sam već da postoje liste i koga zanima može se upoznati s njima. Listama.

Surađivali ste s mnogim hrvatskim političarima i politikantima. U koje ste se najviše razočarali?

Reći ću Vam samo jedno ime. Mate Granić. Eno ga i sada na Pantovčaku.

Jeste li Vi možebitno griješili u svojim nekim političkim odlukama?

Nema nepogrešivih. Ni ja nisam izuzetak. Kad već pitate, evo mog odgovora. Nisam smio pristati na odlazak s mjesta ministra vanjskih poslova na mjesto veleposlanika u UN u New York.

Kako bi Vi danas riješili pozdrav Za  dom spremni, odnosno crvenu komunističku petokraku?

Ostavio bih ih na miru. Ne bih pretjerivao kao Mađari koji ukidaju limenku piva Heineken radi crvene zvijezde. Niti bih slijedio Talijane koji brane isticanje samo fašitičkih znakova. Pa oni i danas imaju ‘snopove’ – fašističko znakovlje, na Olimpijskom stadionu u Rimu. Sa znakom za Dom spremni ginuli su naši  mladići na svim bojišnicama Hrvatske. Zakonom iz vremena Račana je došla zaštita. Pozdrav je legitiman. A što se Heinekenove zvijezde tiče za mene je Žuja zakon.

Zbog čega se u nas malo ili gotovo ništa ne govori o komunističkim žrtvama, ili bolje rečeno zbog čega nikad nitko nije bio osuđen zbog komunističkih zločina?

Hrvatsko žrtvoslovno društvo nije se nikada umorilo isticati, otkrivati žrtve komunizma. U tijeku Domovinskog rata imali smo tribine Svjedočanstva rata u kojima se svjedočilo o žrtvama i zločinima. Od 1998. održavamo svake tri godine Hrvatske žrtvoslovne kongrese, objavili smo posije svakog kongresa zbornike radova u kojima su opisani i žrtve i zločini. Na više od 6.000 stranica. Objavili smo brojne monografije u našoj bilioteci Documenta Croatica. Istraživali su i mnogi drugi. Istraživački korpus prof. Josipa Jurčevića prebogat je  dokazima o prikrivenim grobištima i strašnim zločinima. Bleiburg, Križni putovi, Kočevski Rog, Huda Jama, Macelj  da spomenemo samo neke kapitalne zločine komunizma. Vi ste osobno i Vaša udruga ukazali na mnoge zločine i njihove žrtve.

Žalosna je istina da za komunističke zločine nitko nije odgovarao. Većina zločinaca se                   već nalazi u paklu, ali  nema osude komunističkih zločina, to zaustavljaju ove antife krijući se iza antifašizma.

Smije li se po Vam dirati u Kumrovec, koji je sav u duhu Tita, partije i komunizma, odnosno propale Jugoslavije?

Kumrovec je pitomo zagorsko selo, koje su pretvorili, a neki ga održavaju i danas u mitsko mjesto. Na povjesničarima je da rasvijetle da li je ta osoba Josip Broz uopće tamo rođena i kako to da bravar lako svira Šopena, da ne govori hrvatskim jezikom. Kumrovec ne treba srušiti, zgrade koje se tamo nalaze može se iskoristiti za humane svrhe, recimo za dom za nezbrinutu djecu, djecu s teškoćama i slično.

Jeste li i Vi možda bili tuženi, odnosno osuđeni zbog nekih svojih političkih stavova ili djelovanja?

Nisam bio suđen ni tužen, ali sam krajem osamdesetih dobio pojačano praćenje. U pripremi Petog svjetskog viktimološkog kongresa 1985., u Zagrebu su mi došla dvojica „sa Zrinjevca“ s upozorenjem da  će pratiti rad kongresa i da ne smije biti nikakve Amnesty international, niti javnih demonstracija za puštanje političkih zatvorenika. Odgovorio sam da će predstavnici Amnesty International  biti nazočni na kongresu, a, pošto smo znanstveni skup, nećemo izlaziti na ulicu.

Ali eto, u ovoj našoj državi, prije dvije godine pozvan sam na ‘obavijesni razgovor’ u policijsku postaju Trešnjevka na prijavu Vesne Teršelič, da se  osudom HNES-a osjeća ugroženom. Dakle u naše vrijeme, od naše policije.

Kako vidite Hrvatsku u narednih 50 godina?

Nezahvalno je i teško predviđati na dulji rok. Želim i nadam se da će Hrvatska postati zemlja blagostanja, slobode i stalnog napretka. Ali, sada imamo programirani kaos, demografsku katastrofu, brutalnu korupciju,  neprimjerenu vlast, ugrozu našeg državnog teritorija i druge nevolje. Iz svega toga treba izaći čitav i živ. Dat će Bog i biti će dobro i bolje. Osim toga, dio smo svijeta u kojem dominira nasilje i stalna borba za vlast. Svijet srlja u katastrofu, spominje se i Treći svjetski rat. Rat prijeti čovječanstvu, a ne tek samo pojedinim narodima. Neki govore o posljednjim danima, zato je nezahvalno predviđati budućnost. Ona je sve samo ne idilična. A Hrvatska je na vrlo istaknutom geostrateškom položaju.

Želite li još nešto reći, dodati?

„Jedino Rusi i Hrvati od svih slavenskih naroda imaju neprekidan kontinuitet državotvornosti od ranog srednjeg vijeka  do 20. stoljeća“ tvrdi vodeći ruski slavist dr. sc. Denis Jevgenevič Alimov, koji je doktorirao na temi „Hrvatsko društvo u epohi pokrštavanja (VII –IX. stoljeća)“. Kad to kaže takav stručnjak koji je i sam pripadnik velikog Ruskog naroda, onda to ima posebnu vrijednost za nas. Produžimo i produbimo državotvornost hrvatskoga naroda na ovom svetom prostoru naše Hrvatske.

Razgovarao: Mladen Pavković/Kamenjar.com

 

facebook komentari

Nastavi čitati