Hrvatska treba povećavati proizvodnju, a ne smanjivati potrošnju!

2

Ljubo_JurcicHrvatska treba povećavati proizvodnju, a ne smanjivati potrošnju. Veća potrošnja je i znak većeg standarda vlastitih građana. Glavni cilj ekonomske politike je povećanje standarda vlastitih građana kroz podizanje nacionalnog dohotka, što se ostvaruje povećanjem domaće proizvodnje i zaposlenosti.

Povećanje proizvodnje ne ide bez povećanja potrošnje, a povećanje potrošnje ne ide bez povećanja dohotka. Danas nema dileme: je li prije bilo povećanje proizvodnje i dohotka pa onda povećanje potrošnje, ili obrnuto –  je li povećana potrošnja povukla proizvodnju i zaposlenost?

Povijest je pokazala ovo drugo: povećanje potrošnje je povuklo proizvodnju i potaknulo industrijsku revoluciju, a nakon toga su dohodak zarađen u proizvodnji i kreditiranje dodatno povukli proizvodnju.

Hrvatska nema preveliku potrošnju, niti je ikad previše trošila – a politika smanjenja potrošnje je opasna politika za Hrvatsku. Hrvatska ima premalu proizvodnju, i to proizvodnju daleko ispod svojih mogućnosti. Hrvatska je po potrošnji na samom dnu Europe i to je dodatni razlog zašto se ne smije ići s mjerama koje dodatno smanjuju tu potrošnju.

Prema kupovnoj moći, hrvatski dohodak po stanovniku (15,700 eura) je samo ispred rumunjskog (12,800 eura) i bugarskog (12,00 eura), ali je iza grčkog (19,200), portugalskog (19,400), slovačkog (19,400), slovenskog (21,400) ili španjolskog (24,400).

 Kako su procjene da će ove godine Bugarska ostvariti gospodarski rast veći od 1% , a Rumunjska veći od 2%, a da će hrvatsko gospodarstvo nastaviti padati, znači da Hrvatska klizi prema dnu Europe, dok ove dvije zemlje koje su zasada iza nas, su na uzlaznoj putanji i idu prema većem životnom standardu. Uzrok takve hrvatske situacije nisu neke prirodne katastrofe niti vanjski utjecaji od kojih se Hrvatska nije mogla zaštititi, već pogrešna ekonomska politika.

Poruka da Hrvatska previše troši pa se nalazi u krizi, možda dolazi iz prividne sličnosti s „pregrijanim gospodarstvima“  kod kojih se krize  očitovale kroz veću stopu inflacije. To su situacije u kojoj su skoro svi gospodarski kapaciteti uposleni uz nisku stopa nezaposlenosti.

 Politika u želji da poveća nacionalni dohodak a bez  tehnološkog napretka, „olabavi“ malo fiskalnu i monetarnu politiku i poveća potražnju (novčanu masu), što uz nemogućnost povećanje proizvodnje (jer gospodarstvo već radi punim kapacitetima) ne dovodi do realnog rasta nego do većih cijena, odnosno inflacije.

 U toj i sličnim situacijama, potrebna je politika „hlađenja“ gospodarstva što se radi smanjenjem potrošnje (restriktivnom fiskalnom, monetarnom i dohodovnom politikom). U Hrvatskoj je potpuno obrnuta situacija. Hrvatsko gospodarstvo nije „pregrijano“ nego „pothlađeno“. Njemu treba obrnuta ekonomska politika, ne za „pregrijano“ nego za „pothlađeno“ gospodarstvo.

 Pretjerano usredotočivanje na proračunski deficit odvuklo je pozornost od osnovnog posla Vlade, a to je povećanje proizvodnje i zaposlenosti. Nije samo problem prekomjerno isticanje proračunskog deficita nego je još veći problem nedostatak razvojne politike.

 Na razvojnu politiku, politiku dizanja proizvodnje i stvaranje radnih mjesta i smanjenje nezaposlenosti, vlade razvijenih zemalja i zemalja koje se razvijaju troše preko 80% i energije i vremena. U Hrvatskoj niti jedan posto. I to je temeljni hrvatski problem: nepostojanje sustavne razvojne politike, a ne prevelik deficit ili prevelika potrošnja. Deficit i javna potrošnja, odnosno javni dug su posljedica, a ne uzrok.

 Zaustavljanje krize i gospodarski rast mogu se jedino ostvariti sustavnom ekonomskom politikom kojom se povećava nacionalni dohodak, a time i proračunski prihodi uz iste ili manje porezne stope. To je jedini način na koji se može dugoročno stabilizirati hrvatsko gospodarstvo i hrvatski deficiti.

 Mjere koje sada hrvatska vlada koristi, možda i s dobrom namjerom, spadaju u administrativne, a ne u ekonomsko političke mjere, i rijetko dovode do željenog cilja. Ako bi se u jednom trenutku i ostvario taj cilj (deficit manji od 3% BDP), on bi vrlo kratko bio održiv, a to bi bilo na račun povećanja siromaštva hrvatskih ljudi, s još slabijim mogućnostima za gospodarski oporavak.

 Razvojna politika  spada u najsloženije ekonomske politike, a njena složenost se još povećava ako se mora raditi u uvjetima krize, tako da pojedinačne mjere, bez sustavnog pristupa rezultiraju još lošijim rezultatom.

 Katastrofa hrvatske ekonomske politike još je jasnija ako se znaju hrvatski proizvodni potencijali kojima se može postići dvostruko veća i proizvodnja i potrošnja. Jedino što nedostaje je sustavna ekonomska politika i gospodarski sustav koji je prilagođen održivom iskorištavanju tih proizvodnih potencijala. 

politikaplus.com / kamenjar.com

facebook komentari

  • peppermintt

    “Iako nije član Socijaldemokrata Hrvatske
    (SDP), blisko je surađivao s njima kao nestranački ekonomski stručnjak.
    Kao vođa SDP-ovog Savjeta za gospodarstvo i razvoj, Jurčić je
    formulirao SDP-ovu ekonomsku strategiju koja SDP planira provesti ako
    stranka osvoji sljedeće parlamentarne izbore. Bio je SDP-ov je kandidat
    za premijera do 30. studenog 2007.,
    kad ga je nakon razgovora zamijenio Zoran Milanović, te je sad kandidat
    za potpredsjednika vlade. U lipnju 2009. glavni odbor SDP-a odabrao je
    Ljubu Jurčića i Ivu Josipovića kao kandidate za stranačke izbore za
    predsjednika Republike Hrvatske.”

    pametnom dosta

  • peppermintt

    “Iako nije član Socijaldemokrata Hrvatske
    (SDP), blisko je surađivao s njima kao nestranački ekonomski stručnjak.
    Kao vođa SDP-ovog Savjeta za gospodarstvo i razvoj, Jurčić je
    formulirao SDP-ovu ekonomsku strategiju koja SDP planira provesti ako
    stranka osvoji sljedeće parlamentarne izbore. Bio je SDP-ov je kandidat
    za premijera do 30. studenog 2007.,
    kad ga je nakon razgovora zamijenio Zoran Milanović, te je sad kandidat
    za potpredsjednika vlade. U lipnju 2009. glavni odbor SDP-a odabrao je
    Ljubu Jurčića i Ivu Josipovića kao kandidate za stranačke izbore za
    predsjednika Republike Hrvatske.”

    pametnom dosta