Hrvatska u političkoj i gospodarskoj komi

0

Kakvu su nam samo sjajnu budućnost, ulaskom u EU, obećavali hrvatski europolitičari, ali od njihovog obećanja ni traga svijetle zore na hrvatskom  nebu. U zlatnu  zoru  koja Hrvatskoj predstoji ulaskom u EU su vjerovale ne  samo smušene hrvatske političke elite, već i dio zavedenog naroda, ali misleći pojedinci, koji nisu mogli  ni smjeli doći do izražaja, tražili su procjene, argumente, analize, sučeljavanja, ispitivanje komparativnih prednosti, tražili su opću javnu raspravu o toj sudbonosnoj odluci i sl.  dobro znajući da u politici, a poglavito onoj međunarodnoj svaka pravda, svaka istina, svaki moral, svaka vjera, svako poštenje se stavlja pod noge – političkog interesa moćnika.

I ova vladajaća garnitura pred parlamentarne izbore, jednako tako  nam je obećavala i govorila o nastupajućem tsunamiju investicija u hrvatskom gospodarstvu, ukoliko im birači povjere vlast. Ali nema ni najmanjeg traga ni od jedne jedine investicije, a kamo li njihovog tsunamija ni nakon više od dvije i pol godine obnašanja vlasti. Obećanje ludom radovanje, kako glasi često spominjana narodna izreka. Samo, gotovo milijardu eura godišnje članarine za članstvo Hrvatske EU, a da druge gubitke ne spominjemo, postaje teški mlinski kamen Hrvatskoj oko vrata. (To je iznos od kojeg bi se svake godine moglo izgraditi najmanje četiri Pelješka mosta).

Nema ni najmanjeg traga ni od jedne jedine investicije, a kamo li njihovog tsunamija ni nakon više od dvije i pol godine obnašanja vlasti. Obećanje ludom radovanje!

A vjera, da će jedan naš euro uplaćen za članarinu donijeti nam barem još dva ili tri europska eura, pokazalo se kao suluda tlapnja. Stvarnost je pokazala da je vrlo teško, gotovo nemoguće izvući milijune ili milijarde eura iz EU fondova, a k tome još treba dodati i činjenicu da Hrvatska za to još nije bila ni spremna, a da ne govorimo i o generiranoj krizi u samoj EU koja je zahvatila više njenih članica.  Hrvatska je postala kronični gospodarski i politički bolesnik, pala je u komu, postala je teret i Europskoj Uniji, ali još više i sebi samoj. Nesposobna politika, politika koja ne predviđa, već samo trče za stihijskim događajima je glavni i jedini krivac komatoznog stanja naše zemlje.

K tome su politici važnije relikvije bivšeg propalog bezbožnog sustava s kojim je naprosto opsjednuta, nego povlačenje zdravih političkih i gospodarskih poteza koji bi pokrenuli umrtvljeno gospodarsko stanje s mrtve točke i mladim naraštajima otvorila perspektivu življenja u Hrvatskoj. Umjesto pozitivnih trendova, umjesto sveopće radosti naroda zbog prosperiteta, privreda je pala među nekoliko najneuspjelijih gospodarstava u svijetu. Kao gljivice što se javljaju na tijelu mrtvaca, na Hrvatskoj niču negativnosti poput gljiva poslije kiše.

euuMasovno je napuštaju njeni liječnici, medicinske sestre, brojni drugi stručnjaci. Propadaju mljekri, propada poljoprivreda, domaći proizvodi su izgurani s domaćeg tržišta, gdje su zavladali veliki trgovački lanci koji forsiraju uvoznu robu i zastupaju interese stranih proizvođača, a naši domaći proizvodi teško osvajaju veliko petstomilijunsko tržište koje nam je  predstavljeno kao Eldordo, koje će pružiti svima velike mogućnosti. Uništeno je nacionalno bankarstvo i strane banke nemilosrdno  pljačkaju građane kamatama koje su daleko najvisočije u EU.

Rasprodale su se u bescijenje najkvalitetnije tvrtke, zapuštena je željeznička infrastruktura, potkopano je zdravstvo, bezbroj malih tvrtki je blokirano, stečajne uprave rijetko kada uspijevaju spasiti neku tvrtku, broj nezaposlenih se bliži katastrofalnoj cifri od 400.000, i dalo bi se još dugo nabrajati tog negativnog što je to političko, ideološki strano i kriminalno komunističko nasljeđe učinilo našoj Hrvatskoj. Korupcija je zavladala na svakom koraku, predmet pljačke je uglavnom država i njeni fondovi od onog lokalnog, preko županijskog pa sve do izravne krađe iz Državnog proračuna. Svi programi su zaustavljni ili ako još nisu brzo ih čeka ta sudbina. Nove programe nije moguće progurati kroz bezbrojna sitna birokratska vrata i još više kroz činovnički mentalitet gotovo svih dosadašnjih vladajućih garnitura.  

Povijest je pokazala da su neke zemlje postale iseljeničke samo zbog loše uprave, zbog lošeg gospodarstva. Te loše uprave su ili kolonijalne koje su uvijek i beziznimno imale za cilj samo izvući i eksploatirati rudna i sva druga bogatsva u korist vladajuće zemlje

Vlast se odrekla nacionalnih i strateških interesa na svakom planu. Zapostavila je vandomovinske Hrvate, a posebno i one u BiH, okrenula leđa snažnoj hrvatskoj dijaspori, prezire i zatomljuje junačku hrvatsku povijest, branitelje Domovinskog rata kriminalizira na svakom koraku, sve se čini samo da se ugasi ili barem umrtvi nacionalna svijest koja još živi tek u dijelovima šutećeg naroda. Od postojeće vlasti u Hrvatskoj gora je još samo oporba, koja umjesto da bere poene na savakodnevnim pa i strateškim greškama vladajućih, u njenim redovima vlada silentium, ona samo spava snom pravednika…, kao da se sve to događa negdje u Tunguziji, a ne u našoj i njihovoj Lijepoj našoj koja je krenula putem općeg – SUNOVRATA!!

Mladi ljudi, najdragocijeniji nacionalni podmladak, kao  visokoobrazovani više i ne razmišljaju o ostanku u Hrvatskoj, sve kreće prema dalekim prekooceanskim zemljama u nepreglednim valovima iseljenja koja su postala hrvatska sudbina već gotovo dva stoljeća. Ovaj put ne odlazi radnička klasa na tzv “privremeni rad” već odlaze visokobrazovani mladi siromasi trbuhom za kruhom, jer život je samo jedan, i bolje ga je proživjeti u kakvom takvom blagostanju makar i u dalekim prekooceanskim zemljama nego ovdje u gladi i neimaštini, već se slobodno može reći i u političkom teroru.

Povijest je pokazala da su neke zemlje postale iseljeničke samo zbog loše uprave, zbog lošeg gospodarstva. Te loše uprave su ili kolonijalne koje su uvijek i beziznimno imale za cilj samo izvući i eksploatirati rudna i sva druga bogatsva u korist vladajuće zemlje.

Drugi razlog pretvaranja u iseljeničku zemlju je slaba ili nikakava uprava koja nije zainteresirana za prosperitet vlastite zemlje već samo za osobne ambicije i osobno bogaćenje kakav je slučaj u Hrvatskoj.  Hrvatskom vlada opasno komunističko nasljeđe koje nikada od svoje pojave na političkom obzorju početkom dvadesetog stoljeća nije željelo niti voljelo hrvatsku državu ni njen prosperitet. Ono, jednako vlada bez obzira koja je stranka na vlasti, jer su sve veće stranke premrežene takvim karakterom nedomoljubnih ljudi, koji su se organizirali na osnovi projugoslavenske i posebno komunističke ideologije ili počesto kao mafijaške strukture.

Pod njihovom vlašću trpi cijeli  narod, i sve više postaje očito da provode političke ciljeve nekih europskih neokolonijalnih država, a dobrano su se upregnuli i u provođenje velikosrpskog tzv. Memoranduma 2. koji vrijedi za mirnodopsko razdoblje i mirnodopsko razaranje Hrvatske iznutra. (Jedna od stavki u tom memorandumu je i prisilno uvođenje i ćirilice u službenu upotrebu, kao opće podloge za daljnja osvajanja ili podrivanja). Jedan od najvećih osumnjičenika za gospodarski kriminal, bivši predsjednik HGK, izlazeći iz pritvora, nije pokazao nikakvu poniznost, već se ponašao slavodobitno, ponosno, kao da je pokupio sve zlatne medalje na Olimpijskim igrama, ili da je veliki vojni pobjednik, ponašao se kao narodni heroj, preponosan na ono što je učinio…, koje li sramote od pravosuđa.  Pravosuđe je tromo, neefikasno i kao da te visoke političke kriminalne ribe gladi po glavi, indirektno im se prešutno ispričavajući, za kazneni progon.

Ti crimosi su glavne medijske zvijezde, javno se prati svaka njihova izgovorena riječ, njima se otvara prostor u medijima, dok pozitivci, bilo da su vrhunski umjetnici ili znanstvenici i sl. za njih nema niti milimetra prostora u medijima. Po principu sve što je pozitivno nije vijest, a sve što je negativno dobiva udarne termine u elektronskim medijima i naslovne stranice tiskovina. Ovakvim ljudima i ovakvim političkim kadrovima Hrvatska će dugo ostati u tami, sve dotle dok potpuno ne onemoća i više ne bude sposobna za bilo kakav oporavak. Te strukture bi se trebale momentalno povući, i svoje povlačenje ne shvatiti kao osobni poraz, jer bolje je na stotine osobnih poraza nego samo jedan poraz naroda.

Ako su ljudi, ako u sebi imaju iti malo pameti, srca i ljudskosti trebali bi se časno povući i vlast prepustiti ekipama najvećih stručnjaka iz domovine i dijaspore koji jedini mogu izvući našu domovinu iz gospodarske, političke,  demografske i svake druge katastrofe koja je na pomolu..

Mile Prpa/hrsvijet

kamenjar.com

facebook komentari