Pratite nas

To hrvatski branitelji nisu zaslužili

Objavljeno

na

Predsjednik države, kao Betmen, polaže vijence za poginule i nestale branitelje!

Ovogodišnji blagdan – Dan državnosti Republike Hrvatske, kojeg su “za inat” bivši komunisti, a današnji njihovi predstavnici (SDP), samo i isključivo iz razloga da i taj dan marginaliziraju hrvatsku pobjedu u Domovinskome ratu, odnosno stvaranje hrvatske države, većinom ruku u Hrvatskom saboru “premjestili” da se slavi mjesec dana kasnije. Naime, ovaj se dan do 2001. obilježavao 30. svibnja, u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora koji je održan 1990. No, nekakvi Ivo Škrabalo (HSLS) autor je promjena.

polaganje vijenacaTko zna za kakvu cijenu (nešto je sigurno dobio), kao mali “šišmiš”, u ovom visokom domu predložio je promjene, što je većina bivših komunista tada i prihvatila, pa se tako već  godinama  25. lipnja “slavi” kao Dan hrvatske državnosti, što ne podupire gotovo nitko. Što se dobilo time da više nije 30. svibnja, već 25 lipnja?

Pa, prije svega ovo što nam se događa na taj dan, a to je da iznimno malo hrvatskih građana uopće ne zna o kakvom se blagdanu radi, a drugo da to baš “nitko” ne slavi, a najmanje oni koji bi trebali-hrvatski branitelji. Stoga brojni Hrvati Dan državnosti “slave” na način da “povezuju” dane, pa im sve ispada kao višednevni “vikend”. To i ništa drugo. Oni pak koji su trenutačno na vlasti toga dana polažu vijence i pale svijeće, ne u Vukovaru, Škabrnji, Kninu ili Voćinu, već isključivo u Zagrebu. I to “brzinom munje”.

Kako to oni rade, najbolje se možete uvjeriti, ako otvorite web stranicu Predsjednika Republike Hrvatske, te potražite rubriku “Najave događaja”. A tamo vam je opisan protokol predsjednika Josipovića za srijedu, 25. lipnja. Ostali smo u šoku kad smo vidjeli da između jednog i drugog polaganja vijenca predsjednik ima samo pet (5) minuta! Dovoljno da ga predstavnici medija, zajedno s ostalim hrvatskim dužnosnicima – snime ili fotografiraju.

Ali, za odavanje nekakve još k tome iskrene sućuti za ljude koji su u hrvatskom Domovinskome ratu dali svoje živote – isuviše kratko i nedovoljno. Stoga i vi pročitajte “satnicu” prvog čovjeka države, pa sami zaključite je li je nešto takvoga uopće moguće (a moguće je), ili našeg Predsjednika treba jednostavno prozvati – hrvatski Betmen, prije svega zbog brzine polaganja vijenaca. (Što će nam to?) Dakle, citiramo: predsjednik Josipović u srijedu, 25. lipnja u 8,30 na zagrebačkom Mirogoju polaže vijenac na spomenik Glas hrvatske žrtve – Zid boli. Već u 8,35, dakle pet (5) minuta iza toga polaže vijenac na Grobnicu narodnih heroja, a samo deset minuta kasnije, u 8,45 to će isto učiniti na Središnjem križu u Aleji poginulih hrvatskih branitelja. U devet sati je na grobu dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, a dvadeset minuta kasnije na nešto malo udaljenijem mjestu, također na Mirogoju, kod Krematorija, poklonio se na Zajedničkoj grobnici za neidentificirane žrtve iz Domovinskog rata.

I tamo se, po protokolu, zadržao nekoliko minuta (tek toliko da ga slikaju i da klimne glavom) jer je već u deset sati bio nazočan na Svetoj misi za Domovinu u Crkvi svetog Marka, na Gornjem gradu.

Mediji, a poglavito režimska Hrvatska radio televizija sve je to popratila svojim kamerama i izvjestiteljima, tako kad ste, 25. lipnja, gledali podnevni Dnevnik ove televizije mogli ste od obilježavanja Dana državnosti vidjeti njih i samo njih!

Izjave o ovome danu i žrtvama dali su naravno oni i samo oni, ali od njih nismo čuli da su predstavnici tadašnje Stranke demokratskih promjena, (današnji SDP), kad se tog 25. lipnja 1991. u Hrvatskom saboru glasovalo o potpunom i konačnom odcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije, Račan i kompanija jednostavno  otišli iz Sabora, te da je od njih za hrvatsku državu glasovao samo jedan njihov zastupnik Marko Vlašić Čiče iz Čare na Korčuli.

Hrvatska država nije se dopala ni socijalistu Željku Mažaru (SSH), pa je i on napustio saborske klupe.

No, kako bilo da bilo, Hrvati i Hrvatice, a poglavito hrvatski branitelji i članovi obitelji poginulih i nestalih branitelja – Sretan vam 30. svibnja – Dan hrvatske državnosti!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)/kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

17. listopada 1990. Prva utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 17. listopada 1990. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu povijesnu utakmicu.

Na Maksimiru je gost bila ekipa SAD-a, a Hrvatska je golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića slavila 2:1.

U toj legendarnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, a još su zaigrali i Tonči Gabrić, Gregor Židan te Mladen Mladenović. Izbornik je bio bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, danas nažalost pokojni Dražan Jerković.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika – 17. listopada 1990. u 19 sati.

Ideja provedena u tajnosti

Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.

Tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš i dopredsjednik Rudolf Sabljak zbog političke situacije u tom trenutku proveli su tu ideju u velikoj tajnosti, najviše uz pomoć hrvatskog iseljenika Ivana Opačka i Vinka Hotka, te Jure Klarića, direktora tvrtke Voće koja je platila 90.000$ za troškove dolaska gostujuće reprezentacije.

Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.

Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.

Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.

Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.

Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.

Izbornik Jerković složio je svoj stručni stožer tako da je uključio glavne trenere iz tadašnja četiri hrvatska prvoligaša, to su bili Zdenko Kobeščak iz Dinama, Joško Skoblar iz Hajduka, Vladimir Lukarić iz Rijeke i Ivica Grnja iz Osijeka.

Prije utakmice bogat kulturno-zabavni program

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefilirali su 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.[

Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.

U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.

Ova utakmica ima poseban značaj i po tome što na njoj promoviran dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji će poslije postati i ostati jedan od najvećih hrvatskih brandova uopće. Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Policija privela sedam osoba zbog skrnavljenje spomenika braniteljima u Novom Travniku

Objavljeno

na

Objavio

Policija u Novom Travniku privela je u utorak sedam osoba koje su tijekom vikenda sudjelovale u skrnavljenju spomen obilježja braniteljima Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane (HVO), a mediji navode da su vandali bošnjački mladići.

Kako se navodi u priopćenju MUP-a Srednjobosanske županije, novotravnički policajci završili su kriminalističko istraživanje nad sedam osoba u dobi od 19 do 23 godine, koji se terete da su uništili križ sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku.

Mladići su priznali da su u noći s petka na subotu srušili spomen križ težak 70 kilograma te su ga odnijeli sa sobom.

Policija je navela inicijale vandala koji su počinili ovaj prekršaj, M.B. rođen 1997., S.L. rođen 1998., H.G. rođen 1998., S.A. rođen 1999., B.R. rođen 1997., M.P. rođen 1994. i M.S. rođen 2000. svi iz Novog Travnika.

Policija će protiv njih Županijskom državnom odvjetništvu u Travniku dostaviti izvještaj o počinjenom kaznenom djelu.

Mediji navode kako su počinitelji bošnjački mladići, te da se radi o kaznenome djelu počinjenom iz mržnje.

Unatoč odlukama, Federacija BiH ne želi vratiti imovinu Katoličkoj crkvi u Travniku

facebook komentari

Nastavi čitati