Hrvatski iseljenički kongres između nedvojbenog uspjeha i propuštenih prilika

    0

    Hrvatski iseljenički kongres između nedvojbenog uspjeha i propuštenih prilika

    Nakon gotovo dvogodišnjih priprema, u Zagrebu je od 23. do 26. lipnja 2014. godine održan Hrvatski iseljenički kongres. O uspješnosti i rezultatima Kongresa postoje različita mišljenja. Bit će to tema o kojoj će se u Hrvatskoj i hrvatskim iseljeničkim krugovima diljem svijeta intenzivno raspravljati sve do sličnog budućeg velikog okupljanja predstavnika hrvatskog iseljeništva u Zagrebu, ili nekom drugom hrvatskom gradu.

    Moja osobna razmišljanja o Hrvatskom iseljeničkom kongresu mogu biti, i jesu, subjektivna, jer sam njegove rezultate doživio i ocijenio kao osoba koja je jedno duže vrijeme bila aktivan član Programskog tj. Organizacijskog odbora Kongresa. S druge pak strane, nakon određenih nesporazuma, Kongres sam na kraju promatrao isključivo kao sudionik, a ne član organizcijskog tima. To mi sada omogućava prilično otvoren pristup u mojim razmišljanjima i ocjenama uspješnostiHrvatski iseljenički kongres tog važnog susreta hrvatskih iseljenika iz cijelog svijeta.

    Možda je na početku potrebno pojasniti kako Hrvatski iseljenički kongres nije nekakva domovinska ili izvandomovinska udruga ili organizacija koja se bavi iseljeništvom. Još manje je, barem što se mene tiče, namjera Hrvatskog iseljeničkog kongresa išla u smjeru da konkurira drugim hrvatskim dijasporskim organizacijama, a posebno ne Hrvatskom svjetskom kongresu, koji ima svoj poseban djelokrug rada i aktivnosti. Hrvatski iseljenički kongres je organiziralo nekoliko pojedinaca u Hrvatskoj, mahom intelektualaca koji se bave istraživanjem svih sastavnica hrvatskog isljeništva. No, treba reći kako je jednu od vodećih uloga u organizaciji tog skupa imao i Ured Hrvatske biskupske konferencije za hrvatsku inozemnu pastvu, pod vodstvom fra Josipa Bebića.

    Organizatori zaslužuju pohvalu

    Pođimo od činjenice da je organizacija Hrvatskog iseljeničkog kongresa bila potpuno nekonvencionalna, te da se Kongres održavao u vrlo teškim i depresivnim političkim i gospodarskim trenutcima u Hrvatskoj. U svim zemljama svijeta koje imaju veliku dijasporu, ovakova velika okupljanja njihovih iseljenika redovno organiziraju i financiraju državne institucije. Nažalost, to nije bio slučaj s Hrvatskim iseljeničkim kongresom. Samo te činjenice daju mi slobodu reći kako se uistinu radilo o povijesnom i uspješnom događaju, kakav do sada nije zabilježen u samostalnoj hrvatskoj državi. Stoga na samom početku, unatoč, ovim ili onim propustima tj. mogućim drugačijim organizacijskim i sadržajnim pristupima u organizaciji Hrvatskog iseljeničkog kongresa, organizatori tog skupa, bez obzira na njihove stvarne motive, zaslužuju svaku pohvalu za ogroman individualni i skupni trud koji je u zadnje dvije godine uložen u vrlo zahtjevne pripreme za održavanje tako zahtjevnog skupa.

    U dogledno vrijeme namjeravam napisati vrlo detaljnu i stručnu analizu pozitivnih rezultata i propuštenih prilika koji su izravno ili neizravno vezani za nedavno održan Hrvatski iseljenički kongres u Zagrebu. Zbog ograničenosti prostora, u ovom članku za Hrvatski vjesnik želim se kratko osvrnuti samo na one najvažnije tj. najpozitivnije segmente tog skupa.

    Hrvatski iseljenički kongres u Zagrebu okupio je preko 150 najuglednijih predstavnika hrvatske dijaspore, prve, druge i treće generacije, iz cijeloga svijeta – od Australije do Argentine. Usprkos početnim osobnim dilemama, u glavnom gradu Hrvatske našli su na jednom mjestu u svijetu poznati akademici, znanstvenici, sveučilišni profesori, hrvatski dušobrižnici poduzetnici, financijski stručnjaci novinari, političari, pisci, sportaši i predstavnici hrvatskih etničkih zajednica iz svih zemalja u svijetu u kojima živi veći broj Hrvata. Na Kongresu je sudjelovalo i preko sto domovinskih intelektualaca raznih profesija i s najprestižnijih sveučilišta i instituta do poznatih katoličkih javnih djelatnika, pa se može slobodno reći kako je to bio posebno uspješan i sretan spoj domovinskih i izvandomovinskih intelektualaca koji osjećaju potrebu za boljim međusobnim upoznavanjemn i ujedinjavanjem znanja i snaga u izgradnji bolje Hrvatske.

    Kongres je u kontinuirano pozitivnom ozračju trajao četiri dana. Služeno otvorenje i protokolarni dio Kongresa održani su u ponedjeljak 23. lipnja u povijesnoj Starogradskoj vijećnici, na Gornjem gradu, u blizini Banskih dvora i Crkve sv. Marka tj. Sabora Republike Hrvatske. Na službenom otvorenju nazočne sudionike pozdravili su uzoriti kardinal Josip Bozanić, predsjednik Sabora RH Josip Leko, mons. Edward Robinson Wijeinghe, ravnatelj Ureda pri Vijeću za pastoral selilaca iZagreb izbjeglica pri Svetoj Stolici, predsjednik Organizacijskog odbora Kongresa dr. Marin Sopta i nekoliko veleposlanika iz zemalja u kojima živi veći broj Hrvata, uključujući i australska veleposlanica u Zagrebu Susan Cox.

    U nastavku radnog dijela Kongresa, u Starogradskoj vijećnici, Nadbiskupskom pastoralnom institutu, Društvu hrvatskih književnika i Hrvatskoj matici iseljenika, održano je više od stotinjak izlaganja u kojima su obrađene sve glavne teme iz područja koja se bave hrvatskim iseljeništvom u zadnjih nekoliko stoljeća i povratkom Hrvata iz svijeta u Domovinu od uspostave samostalne hrvatske države 1991. godine.

    Sva izlaganja bila su vrlo stručna, poučna i temeljito pripremljena i bit će od velike koristi za hrvatsku državnu administraciju i buduće znanstvene istraživače fenomena iseljavanja Hrvata, života i samoorganiziranja hrvatskih zajednica diljem svijeta, te u zadnjih dvadeset godina brojnih pokušaja, nažalost, za sada, ne previše uspješnih, da se proces iseljevanja Hrvata zamijeni procesom povratka u Hrvatsku prve generacije hrvatskih isljenika i useljavanjem u Hrvatsku hrvatskih potomaka rođenih diljem svijeta. Svi to radovi trebali bi u dogledno vrijeme biti objavljeni u jednoj knjizi – Zborniku.

    Osobno pozivam sva hrvatska društva i sve Hrvate u svijetu, koji tu mogu, da financijski pomognu u izdavanju tih posebno važnih tekstova, koji će mnogim čitateljima omogućiti daleko bolje razumijevanje velikog problema iseljavanja koji muči hrvatski narod već nekoliko stoljeća.

    Nakon svakog izlaganja vođene su vrlo sadržanje i korisne rasprave, koje su ponekad bile važnije i od samih predavanja. Nazočne sudionike u tim raspravama najviše su zanimali odgovori i mišljenja kako i na koji način domovinska i izvandomovinska Hrvatska mogu najbolje i najbrže uklonuti brojne administrativne i birokratske Josip Bozanićprepreke koje u zadnjih dvadeset godina sustavno priječe i zaustavljaju daleko veću interakciju i suradnju između Hrvatske i njezinog iseljeništva, a posebno povratak mladih, stručnih i obrazovanih Hrvata iz svijeta koji bi mogli pomoći da se Hrvatska puno brže izvuče iz sadašnje teške gospodarske i društvene krize.

    Duh novog hrvatskog zajedništva

    Organiziranje Hrvatskog iseljeničkog kongresa otkrilo je kako je u vrlo kratkom vremenu moguće ostvariti novo ozračje hrvatskog zajedništva, kao u Hrvatskoj tako i u dijaspori. Većina sudionika Kongresa vidjeli su se prvi puta u životu, ali duboki kulturološki i nacionalni korijeni, a posebno gotovo identična životna iskustva Hrvatica i Hrvata koji su rođeni u raznim zemljama svijeta, vrlo brzo su rastopile sve sumnje i strahove kako će jedni prema drugima reagirati. Već nakon prvog dana Kongresa stvorena su poznastva koja su izazivala duboki osjećaj zadovoljstva i pripadnosti.

    Osim izuzetno uspješnih predavanja, u programu Kongresa vrlo važnu ulogu stvaranju zajedništva imali su svete mise, zajednička okupljanja, prijemi i zabavni i kulturni programi koji su se održavali tijekom večernjih sati.

    Na Dan državnosti 25. lipnja u drevnoj Crkvi sv. Marka održana je misa za Domovinu, koju je, uz nazočnost sudionika Hrvatskog iseljeničkog kongresa i državnog vrha, predvodio kardinal Josip Bozanić. U njegovoj propovijedi kardinal Bozanić posebno je pozdravio sudionike Kongresa i pozvao na novo hrvatsko zajedništvo. Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić priredio je nekoliko posebno uspješnih prijema za sve sudionike Kongresa. Prvi čovjek Zagreba pokazao se posebno gostoljubiv.

    Potrebna je nova strategija

    Drugi dan Kongresa započeo je na temu «Hrvatska inozemna pastva u hrvatskoj dijaspori». Među brojnim govornicima bio je i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, koji je istaknuo kako je potrebna nova strategija za odnose s iseljeništvom za izgradnju uspješne budućnosti. Dekan katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. Tonči Matulić rekao je da je KBF neraskidivim vezama povezan s iseljeništvom, budući da su dušobrižnici koji su iz Hrvatske odlazili u hrvatske katoličke misije diljem svijeta obrazovane upravo na tom fakultetu.

    Jedna je Hrvatska i ne vraćamo se u Australiju

    U Gradskom kazalištu «Komedija», održan je poseban koncert za sudionike Hrvatskog iseljeničkog kongresa. Koncert je nazvan «Jedna je Hrvatska», a nastupili poznati hrvatski glumci, pjevači, glazbenici i orkestri. Već dugo godina u Zagrebu nije održan tako duboiko emotivan domoljubni koncert koji nas je vratio u vrijeme najvećeg domoljubnog ushićenja početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Uz ostale, na koncertu su nastupili Oliver Dragojević, Anja Šovagović, Joško Ševo, Tomislav Martić, Valentina Fijačko, Nikolina Pinko, Renata Sabljak, Stjepan Franetović, Klapa Janjevo itd. Nezaboravan koncert, koji je ushitio sve sudionike Kongresa, izvanredno je vodila Tanja Popec, koja je inače urednica Hrvatskog katoličkog radia u Zagrebu. Redatelj koncerta je bio Krešo Dolenčič. Među uzvanicima na koncertu je bio i gospičko-senjski biskup Mile Bogović. Koncert je završen hrvatske himnom. Vidno ushićen nakon koncerta jedan od mladi bračni par iz Australije mi je rekao slijedeće: «Ako budemo na još jednom ovakvom koncertu, mi se ne vraćamo u Australiju».

    Veliki doprinos sudionika Kongresa iz Australije

    Mi koji smo na bilo koji način vezani za hrvatsku isljenički zajednicu u Australiji, imamo puno razloga za zadovoljstvo na koji način su se sudionici Hrvatskog iseljeničkog kongresa izVesna Drapač Australiji iskazali i u kojoj su mjeri doprinijeli uspjehu tog značajnog svjetskog okupljanja istaknutih predstavnika hrvatske dijaspore. Zapravo, sudionici iz Australije bili su ne samo najbrojniji nego i među najaktivnijima. Iako ovdje ne možemo navesti sva imena, važno je istaknuti kako su na Kongres u Zagreb došli akademik Ivan Marušić, akademkinja Frances Šeparović, dr. Ilija Šutalo, dr. Jim Hlavač, odvjetnik Don Markušić, Anthony Gović, Tony Jurić, Paul Šarić, Zdenka i Davor Karakaš, svi iz Melbournea.

    Veliki uspjeh predstavljanja knjige profesorice Vesne Drapač

    Posebno važan nastup na Kongresu imala je profesorica Vesna Drapač iz Adelaidea, koja je u Zagrebu predstavila knjigu na engleskom jeziku – «Constructing Yugoslavia» U toj knjizi profesorica Drapač je otkrila kako su u Engleskoj pripremani planovi o stvaranju Jugoslavije još sredinom 19-tog stoljeća tj. 1850. godine, dakle 70 godina prije nego što je nakon Prvog svjetskog rata Hrvatska 1918. godine bila ugurana u prvu Jugoslaviju – Kraljevinu, Srba, Hrvata i Slovenaca. Autorica je također iznijela podatke kako su od samog početka Srbi bili preodređeni od strane međunarodnih stvaratelja Jugoslavije za ulogu žandara u toj umjetnoj državi. Hrvatski povijesničari i predstavljači knjige obasipali su autoricu velikim komplimentima. Iako je Republika Hrvatska formalno demokratska država, oni su u svojim izlaganjima jasno rekli kako je, zbog straha, u Hrvatskoj i danas gotovo nemoguće napisati takvu knjigu.

    I hrvatska je zajednica iz Sydneya također bila dostojno zastupljena na Kongresu. Voditelj centra hrvatskih studija na Macquarie sveučilištu mr.sc. Luka Budak bio je jedan od uvodnih izlagača, a zapaženo izlaganje imao je i dr. Vori Walter Lalić. Iz Sydneya na Kongresu je bio nazočan i u Hrvatskoj poznati društveni aktivist dr. Vice Batarelo, koji se doselio u Hrvatsku prije dvadeset godina.

    Posebno velike simpatije svih nazočnih sudionika Hrvatskog isljeničkog kongresa zadobio je zastupnik u parlamentu Zapadne Australije Tony Krstičević. Moje predavanje «o institucionalnom odnosu Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu» održano je na plenumu Kongresa odmah nakon službenog otvorenja skupa. To su predavanje prenijeli brojni internetski portali u Hrvatskoj i europskim zemljama (www.hkv.hr).

    Izostao izravan radni sastanak dijalog najviših hrvatskih državnih dužnosnika i predstavnika hrvatskog iseljeništva

    U brojnim predavanjima tijekom Kongresa provlačilo se neizbježno pitanje zašto, za razliku od prakse i pravila u drugim zemalja u svijetu koje imaju veliku dijasporu, tijekom Kongresa nije organiziran radni sastanak i dijalog između najviših državnih dužnosnika – predsjednika države, predsjednika Vlade RH, relevantnih ministara, kao što su ministar vanjskih poslova, ministar gospodarstva, ministar unutarnjih poslova, ministar obrazovanja, te drugih državnih dužnosnika čije institucije pokrivaju pitanja koje se odnose na hrvatsko iseljeništvo i na Kongresu nazočnih predstavnika hrvatske dijaspore? Zašto se, na primjer, nije ostvario dijalog o tome zašto toliko mali broj hrvatskih iseljenika diljem svijeta ima hrvatsko državljanstvo? Zašto se uvode financijski besmisleni porezi na mirovine hrvatskihHrvatska iseljenika koji su se vratili u Hrvatsku? Pitanja je bezbroj, a pravih i razumnih odgovora malo. Zar je onda čudno što Hrvati izvan Hrvatske pokazuju sve veće razočaranje prema svemu što se u Hrvatskoj događa?

    Sve dok se ne ostvari taj izravan dijalog i kontinuirana razmjena mišljenja između političara u Hrvatskoj, koji imaju vlast i mogućnost mijenjati ne samo zakone, nego i ponašanje državnih službenika, i relevantnih hrvatskih izvandomovinskih organizacija i istaknutih pojedinaca, neće se promijeniti sadašnji u većini još uvijek negativan odnose domovinske Hrvatske prema izvandomovinskoj Hrvatskoj.

    Organizatori Hrvatskog iseljeničkog kongresa pokazali su da je moguće organizirati tako važan skup i privući najuglednije predstavnike hrvatskih iseljenika druge i treće generacije diljem svijeta koji imaju veliki ugled u zemljama u kojima žive i rade. Sada su na redu najodgovornije hrvatske državne institucije i hrvatski državni vrh da učine svoje i da se konačno počme ostvarivati pravi partnerski odnos između domovinske i izvandomovinske Hrvatske. Dakle, slijedeći, možda i najvažniji, korak koji mora biti učinjen u najkraćem mogućem vremenu je stvoriti konsenzus u Hrvatskoj o golemoj važnosti i potencijalu koji Hrvati u iseljeništvu imaju za spašavanje Hrvatske iz sadašnje katastrofalne političke i gospodarske situacije.

    Sramotno ponašanje većine medija u Hrvatskoj

    Iako su utjecajni mediji u Hrvatskoj posvetili dosta veliku pozornost najavama, kroz brojne intervjue s članovima Organizacijskog odbora o pripremama za održavanje Hrvatskog iseljeničkog kongresa, sam Kongres bio je jako slabo popraćen u glavnim mjedijima u Hrvatskoj, osim u Glasu Koncila, koji je posvetio veliku pozornost tom događaju. Vidjevši da se radi o sabotaži medija, urednik Glasa Koncilamediji Ivan Miklenić zaključio u svojem komentaru kako većina medija u Hrvatskoj nije ni pokušala prenijeti realne zahtjeve Hrvatskog iseljeničkog kongresa, koje su precizno navedene u Rezoluciji Kongresa. Jedan od najvažnih zaključaka u toj rezoluciji je da se ponovno osnuje Ministarstvo povratka i usljeništva. Blokada Kongresa u medijima bila je još jedan pokazatelj kako Hrvatskom i dalje upravlja nevidljiva interesna skupina, koja ima negativan, a počesto i neprijateljski odnos prema drugoj polovici hrvatskog naroda koja živi izvan granica Republike Hrvatske.

    U zaključku treba jasno reći kako su organizatori Hrvatskog iseljeničkog kongresa pokazali kako je i s jako malo sredstava moguće organizirati vrlo uspješan susret najistaknutijih današnjih predstavnika izvandomovinstva, koji su sami plaćali sve svoije troškove boravka u Hrvatskoj i koji su pokazali da njihovu ljubav prema Hrvatskoj i njihovu želju da pomognu domovini njihovih roditelja, djedova i pradjedova, ne mogu umanjiti ni najnegostoljubiviji postupci hrvatskih političkih elita.

    I onda kad pojedini u Hrvatskoj i dalje govore Hrvatima koji su se vratili iz iseljeništva u Hrvatsku – «ako niste zadovoljni s onim što se u Hrvatskoj događa, vratite se u zemlju iz koje ste došli», Hrvati izvan Domovine neće odustati od Hrvatske. Oni pojedinci ili interesne skupine u strukturama vlasti u Republici Hrvatskoj koje još uvijek pokušavaju zaustaviti korištenje velikog potencijala hrvatskog isljeništva u reformi hrvatskog društva i u gospodarskom ozdravljenju Hrvatske, morat će prije ili kasnije odustati od njihovih neprijateljskih politika prema hrvatskom iseljeništvu, a to znači i prema samoj Republici Hrvatskoj. Na kraju mora pobijediti ljubav prema hrvatskoj i novo hrvatsko zajedništvo mladih Hrvata u domovini i izvan domovine koji nisu opterećeni nikakvim povijesnim i političkim podijelama hrvatskog naroda. Zahvaljujući organizaciji i održavanju Hrvatskog iseljeničkog kongresa, pitanje institucionalnih odnosa između Republike Hrvatske i hrvatskog iseljeništva ponovno je isplivalo na površinu kao ključna tema u političkom i gospodarskom životu Republike Hrvatske.

    Antun Babić
    Hrvatski vjesnik

    facebook komentari