Hrvatski narod u BiH treba biti svojevrsni most kojim se ova država, preko Zagreba, veže na Bruxelles i zapadnoeuropsku perspektivu

    0

    Nemiri na prostorima Bosne i Hercegovine, posebno Bosne posljednjih dana, privlače sve veću pozornost. Što se događa na tim prostorima, kakvi su to procesi komentira Vedran Kožul, magistar politologije iz Širokog Brijega.

    [dropcap]U[/dropcap]z redovitu izobrazbu između ostaloga je sudjelovao i u radu znanstvenog skupa »Euroatlantske integracije« u Zagrebu, bio je sudionik konferencije Zaklade Konrada Adenauera »Shaping the future of EU« u Ohridu u Makedoniji kao i »Svjetskog foruma za demokraciju« u Strasbourgu, održanog u organizaciji Vijeća Europe u listopadu 2012. Završio je i političku školu Vijeća Europe.

    Zašto razbijen Gospin kip?

    »Ekonomska i socijalna situacija u Bosni i Hercegovini iznimno je loša«, navodi politolog Kožul. »Nedvojbeno je da su velik broj nezaposlenih i loša gospodarska i socijalna slika BiH-a jedan od temeljnih povoda prosvjeda. Međutim, ono što se događa iza kulisa, uključujući sam odabir trenutka početka prosvjeda, paljenje i rušenje državne i privatne imovine, kao i političke poruke i zahtjevi neformalnih skupina, pokazuju da su uzroci puno dublji.«

    Kožul ističe da je indikativno što su prosvjedi krenuli iz Tuzle, da bi nedugo zatim dobili sve karakteristike revolucije i bili preneseni u Sarajevo, Zenicu, Bihać. Navečer 7. veljače, u trenucima dok su na Širokom Brijegu pokapani posmrtni ostaci dvojice hercegovačkih franjevaca stradalih u komunističkim čistkama 1945, revolucionarni se zanos pokušalo prenijeti i na zapadni dio Mostara. Kao što je poznato, zapaljeno je nekoliko zgrada institucija, a pričinjena je i znatna materijalna šteta. No, do sukoba, koji su kreatori kaosa očito željeli, nasreću nije došlo. Mnogim ljudima koji su na ulice izišli zbog loše socijalne situacije vrlo brzo je postalo jasno da su prosvjedi postali političko oružje kojim se upravlja iz određenih središta moći. »Teško je vjerovati da organizatori nisu imali kvalitetne prosudbe na temelju kojih su mogli donijeti zaključak da transferiranje krize na većinska hrvatska područja u BiH-u neće biti moguće. Ukoliko se stvari tako postave, onda kao cilj takvog kontroliranog kaosa može biti i izazivanje sukoba. Da je to jedan od ciljeva pokazuju i grafiti ‘Rat još nije završen’ koji su odmah nakon toga osvanuli po Mostaru. Prizori razbijenoga Gospina kipa i hrvatskog grba podsjećaju u mnogočemu na neka ne baš lijepa vremena«, navodi Kožul.

    Je su li prosvjedi protiv rezolucije?

    Vrlo oprezno Kožul govori o sličnosti sa scenarijem koji je 1993. doveo do hrvatsko-bošnjačkog sukoba. »Jedan od izravnih povoda za izbijanje bošnjačko-hrvatskog sukoba, kao što se zna, bio je Wance-Owenov plan, odnosno tadašnji prijedlog rješenja međunarodne zajednice za federalno ustrojstvo BiH-a. Slično nešto dogodilo se i sad. Sam početak prosvjeda poklapa se s rezolucijom Europskog parlamenta o BiH u kojoj izrijekom stoji da ‘Bosna i Hercegovina treba biti uređena na federalnim načelima’, što je iznimno težak udarac bošnjačkim unitarističkim snagama koje jedan od svojih interesa vide u nametanju vlastite volje hrvatskom narodu u BiH-u. Dovoljno se prisjeti dvaju izbornih procesa u kojima su bošnjački politički krugovi u Predsjedništvo BiH-a instalirali Željka Komšića, zatim neustavno formiranje aktualne vlasti na federalnoj razini, a činjenica je da su određeni bošnjački politički krugovi svojim strateškim interesom proglasili ometanje hrvatskog naroda u konzumiranju ustavom zajamčenih prava na informiranje na hrvatskom jeziku i još niza sličnih procesa. Sličnih primjera ima puno.

    Političke poruke koje ovih dana slušamo od prosvjednika govore da je jedan od temeljnih ciljeva gašenje županija i unitarizacija Federacije BiH-a po istom onom modelu po kojemu je Slobodan Milošević putem mitinga pokušao dovesti do unitarizacije tadašnje države. Zanimljivo je da nisu prosvjednici tražili ukidanje Republike Srpske, što sasvim očito govori prema kome je ciljano pokrenuta ova faza političkih pritisaka.«

    O samom stanju u BIH-u politolog Kožul kaže: »Prostori Herceg-Bosne iz rata su izišli kao najuređeniji i gospodarski najstabilniji dio BiH-a, s prosječnom plaćom znatno većom od one na prostorima gdje većinski žive druga dva naroda. No, tiha revizija Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma, za posljedicu je imala postupnu centralizaciju Federacije BiH-a i slabljenje uloge županija, što je izravno rezultiralo i centraliziranjem sredstava. Kao izravnu posljedicu tih procesa u posljednjih dvanaest godina plaće u većinskom bošnjačkom djelu, poglavito u Sarajevu, bilježe znatan rast, dok su na većinskom hrvatskom dijelu ostale nepromijenjene ili su neznatno rasle. Izravna posljedica takvog stanja je činjenica da je prosječna plaća u Sarajevu danas znatno veća od one u Mostaru, Livnu, Orašju ili Širokom Brijegu. To potvrđuju podaci Zavoda za statistiku Federacije BiH-a.«

    Veća plaća u Sarajevu nego u zapadnoj Hercegovini

    »Istina, zahvaljujući gospodarskim potencijalima Mostara kao i onim turističkim Međugorja i Neuma, prosječna plaća je nešto veća u Hercegovačko-neretvanskoj županiji nego u četiri druge županije. Sve su to elementi koji pokazuju da je socijalna slika većinskih hrvatskih prostora u BiH-u puno lošija od one sarajevske. No, prosvjeda na tom području nema, niti političkih zahtjeva za ukidanje županija.«

    Na pitanje zašto nema prosvjeda u županijama gdje su ukinuta prava ratnih stradalnika, Kožul odgovara: »Od početka su ciljevi tog procesa bili dvojbeni. No, u trenucima kad je Ustavni sud naložio izvršnoj vlasti da se proces vrati u ustavne i zakonske okvire, a nelegalna federalna vlast to odbila učiniti, bilo je jasno da su iza svega skriveni neki drugi motivi. Analitičari od početka upozoravaju da postoji plan pokušaja izazivanja socijalnog bunta na većinskim hrvatskim prostorima u Posavini i Hercegovini. Najnoviji slijed događaja potvrdio je takve prosudbe. To se može promatrati i u kontekstu centraliziranja sve vlasti i moći u jedno središte i pretvaranja Federacije u bošnjački nacionalni ekskluzivitet. To su temeljni ciljevi tih dirigiranih procesa.

    Realiziranje tog cilja umnogome je otežano ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju, čime je nekoliko stotina tisuća hrvatskih državljana s mjestom boravka u BiH-u postalo najveća oaza građana Europske Unije izvan granica EU-a. Upravo u tome treba tražiti uzroke posljednjih nervoznih poteza koji se pokušavaju prikazati kao socijalni bunt. U Sarajevu se to gleda kao iskorak Hrvata prema Zagrebu i Bruxellesu, što u velikoj mjeri ometa planove centralizacije većeg bosanskohercegovačkog entiteta. Ne treba zaboraviti da EU prema svojim državljanima ima i stanovite obveze, uključujući i korištenje sredstava iz fondova EU-a po nekoliko osnova. U tom kontekstu centralističke snage u Sarajevu posebno strahuju od primjene instituta prekogranične suradnje na koju, temeljem legislative EU-a, imaju pravo čak četiri županije s hrvatskom većinom, a samo jedna (Unsko-sanska) s bošnjačkom većinom, te naravno pogranični prostori Republike Srpske.«

    Hrvatski narod treba biti most prema EU-u

    Politolog Kožul ističe da unatoč činjenici što prostorni planovi nisu u nadležnosti federalnih vlasti nego u isključivoj ovlasti županija, službeno Sarajevo je pokušalo županijama nametnuti jedinstven prostorni plan i potpuno nezakonito preuzeti taj djelokrug, uključujući i pitanje konzultacija sa susjednim županijama u Republici Hrvatskoj. Zahtjevi prosvjednika za ukidanjem županija pokazuju nastavak kontinuiteta jedne takve politike. »Indikativno je da se sve to događa u trenucima dok na dodiru Europe i Azije bjesni oružani sukob u Siriji, a Ukrajinu potresaju unutarnji nemiri. Kao i Sirija, BiH zajedno s Hrvatskom, Crnom Gorom i Albanijom, ima iznimno veliko značenje kad je u pitanju izlazak na sredozemni bazen, što u ovim trenucima znatno pridonosi geopolitičkom i geostrateškom značenju tih država. Kad je sličnost Ukrajine i Bosne i Hercegovine u pitanju, nedvojbeno je da su jedna i druga na dodiru različitih kultura i civilizacija, a velike sile nastoje ostvariti svoj utjecaj.«

    Komentirajući budućnost hrvatskoga naroda u BiH-u, Kožul kaže: »Kao što početkom devedesetih godina prošlog stoljeća hrvatski narod u BiH-u nije želio ostati u ‘krnjoj’ Jugoslaviji bez Slovenije i Hrvatske, tako i sada budućnost vlastitog naroda, ali i cijele Bosne i Hercegovine treba gledati isključivo kroz prizmu pristupa Europskoj Uniji i NATO-savezu. U tim procesima hrvatski narod u BiH-u treba biti svojevrsni most kojim se preko Zagreba veže na Bruxelles i zapadnoeuropsku perspektivu, a nikako žrtva zakulisnih igara koje vode njegovu nestanku ili pozicioniranju u neke druge geopolitičke sfere utjecaja.«

     

    Razgovarao: Vlado Čutura / Glas Koncila

    facebook komentari