HRVATSKI NARODNI ODPOR ILI HRVATSKI NARODNI OTPOR

3

(Ovo je originalno ime kada se je na Ivan planini, bolje rečeno Ivan Sedlu, u listopadu 1944. godine osnovao HRVATSKI NARODNI ODPOR kao zalaznica HOS. Na čelo HNO hrvatska državna vlada je (po)stavila generala HOS Vjekoslava Maksa Luburića.

Godine 1951. u suglasnosti hrvatske državne vlade i Poglavnika dra. Ante Pavelića general Maks Luburić reorganizira i pokreće HNO i mjesečnik “DRINA”, koja je u to vrijeme bila više kao vijestnik između razbacanih hrvatskih boraca u emigraciji. U tim “DRINAMA” Maks Luburić uzima ime “general DRINJANIN”, piše mnoga pisma, izvještaje, okružnice, članke što sve potpisuje pod imenom “general Drinjanin”. Mnoge uspomene i ratne dogodovštine su u tim “DRINAMA” opisane i tako sačuvane za hrvatsku povijest.

Kada je došlo do razlaza između Poglavnika i generala Drinjanina 1956. godine, dolazi i do obustave svih aktivnosti HNO kao i izlaženje časopisa “DRINA”. Tko bi iz bliza čitao u tim “DRINAMA” Maksa Luburića pisanja, očito bi mogao shvatiti po pisanju i izražaju da je Maks ostao onaj isti Maks iz Janka Puste i rata NDH.

Poslije Poglavnikove smrti 29 prosinca 1959. godine u Madridu, Maks Luburić se iz zimskog sna od skoro četiri godine pokreće. Odmah u početku 1960 g. pokreće organizaciju HNO, izdaje letak PRVI KORAK i TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI. U ožujku iste godine daje intervju novini NOVA HRVATSKA koju u Londonu izdaje Jakša Kušan, gdje otvoreno govori da su grijesi “ustaške revolucije” na njemu i da nikada viže neće biti Poglavnika , dvije vojske i Crne Legije u borbi za hrvatsku državu. U tom intervju je najznačajnije kada je rekao: “…da su neke ustaške glave počele misliti svojom glavom…”

Od tada je počeo novi horizont HNO u službi Domovine Hrvatske. Pratiti pisanje Maksa Luburića prije smrti Poglavnika i poslije smrti Poglavnika, uočit će se velika politička promjena, a ne nacionalna.

Poslije pogibije generala Drinjanina 20 travnja 1969. godine, dolazi do velikog nesnalaženja u organizaciji HNO. Novina OBRANA neredovito je izlazila sve do potpunog prestanka 1975. godine. Časopis “DRINA” je prestao izlaziti. Izišla su dva ili tri časoposa koja su već od prije bili pripremljeni za tiskanje. Napetost između Glavnih Povjerenika HNO se širila sve više i više. Saziva se Glavna Sjednica svih Povjerenika HNO u Hamilton, Canada 1974. godine. Na jednoj strani izabran je za Glavnog Pročelnika Stipe Bilandžić iz Njemačke a na drugoj Dinko Šakić, zet generala Drinjanina. Tako dolazi do polarizacije ove hrvatske vojničke i stegovne organizacije HNO.

Novi Pročelnik HNO Stipe Biladžić sa svojim najužim suradnicima u Glavnom Pročelništvu: Mirko Bušić, Argentina, Tomislav Kvaternik, odnosno Nikola Štedul, Škodska, Ante Ljubas, Stipe Šego i Mile Markić, Chicago, počimaju davati nove smjernice, u duhu tadašnjice 1975/76., organizaciji HNO. Proljećari, Bruno Bušić, Franjo Mikulić, Zlatko Markus i drugi su srcem i dušom, drugim riječima idejno bili uz zacrtani program HNO.

Glavno Pročelničtvo Hrvatskog Narodnog Odpora HNO je sazvalo sjednicu u Chicagu u rujnu 1977. godine. Tada se je izabralo za Kontinentalnog Pročelnika za sjeverni kontinent gospodina Milu Boban iz San Francisca. Bruno Bišić je izradio i tiskao jednu knjižicu UPUTE ZA OSLOBODITELJSKI RAD – hrvatski grb – GLAVNO SJEDIŠTE HRVATSKIH OSLOBODITELJSKIH SNAGA, Zagreb 1977. Tada se je poteglo pitanje riječi “osloboditeljskih” umjesto “oslobodilačkih”, našto je Bruno odgovorio da je jezik živ kao i riba i da se mora prilagođivati duhu i vremenu u kojem hrvatski narod živi. Tada smo mi OTPORAŠI došli do ideje da se riječ “Odpor” fonetički više izgovara “Otpor” nego “Odpor”. Izradili smo i izdali USTAVNA I TEMELJNA NAČELA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA. Otporaš.)

facebook komentari

  • Gabro Vuskic

    Slučaj: Stanko Čerkez od Širokog Brijega (1965

    UPOZORENJE U POGLEDU STANKA ČERKEZA, “Obrana” br. 26 – 1965.
    Obavješćuku nas pojedini Područni Zapovjednici, da neki mladi ljudi, posedno Hercegovci, dobivaju iz New Yorka od Stanka Čerkeza pisma, okružnice, pozive na vojničku organizaciju i ujedno fotokopije nekih imenovanja itd.

    Isti se vrlo često služi imenima hrvatskog ministra Artukovića i generala Drinjanina, koji da tobože odobravaju njegov rad. Ovim kategorički tvrdimo, da sa radom Čerkeza nema nema nikakve veze ni jedna ustanova Odpora, a ovlašteni smo izjaviti da nema niti Dr. A. Artuković, te je prema tome isti nedozvoljeno upotrebio imena poznatih rodoljuba, kako bi lakiše mogao djelovati.

    Činjenica da je stanko Čerkez nekada pripadao KRUGU PRIJATELJA DRINE, kao obični član, te da je posjetio na svojim putovanjima mnoge hrvatske istaknute ljude, mogla bi dovesti u pitanje mnoge, posebno mlade i neiskusne mladiće, koji bi se dali organizirati za akcije i stradati bez koristi i prije vremena, prisiljeni smo upozoriti te mlade ljude na osobu Stanka Čerkeza.

    Svi oni koji poznaju osobno Čerkeza ili su analizirali njegove akte i korespodenciju dolaze do zaključka da je duševno poremećen (zbog ljubavi radi Hrvatske, mo) mladić, i da je zapravo žrtva svega onoga što je u svojoj najranijoj mladosti proživio u patničkoj Hercegovini. On, dakle, mjesto borbe treba njegu, i mjesto pristaša treba liječnike. Bolno je o tome pisati, ali postoji vrlo temeljita sumnja, da će UDBA izkoristiti njegovo stanje i u njegovu okolicu poslati “pristaše” dobro izvježbane i spremljene agente, (poput Ilije Stanića iduće godine, 1966., kojeg je Udba poslala na generala, mo) a ovi će onda prevariti neuke i neizkusne mladiće, koji zaista žele ići u borbu i dati svoj obol kao hrvatski vojnici.

    Čerkez je bio sa američkim pasošom u Španjolskoj, Grčkoj, Austriji, Njemačkoj, Italiji, te je išao i u Jugoslavije, gdje je bio uhićen, ispitavan o svojim “akcijama” i navodno da je pobjegao. (Pričalo se je da ga je uhapsio u Širokom Brijegu ili okolici istoga Stipe Grizelj, jedan od glavnih mostarskih Udbaša i kruto ispitivao, mo)

    Mi vjerujemo u hrvatsko poštenje Stanka Čerkeza, ali ne vjerujemeo u njegov kapacitet ni da vodi sam sebe, a kamoli druge. Neka ovi redci budu prihvaćeni od mladi ljudi, kako za godinu dana i opet nebi grupa mladih ljudi stajala pod vješalama (za sigurno general misli na devetorku Oblak/Tolić grupu koja je iz Australije u lipnju 1963. godine upala u Jugoslaviju za dizanje ustanka, mo) a strani sviet i naš narod dolazio do zaključka, da su Hrvati izgubili svaki smisao ne samo za stvarnost, konspiraciju i borbu, nego i za život.

    Za Zapovjedni Skup Odpora: general Drinjanin.

  • Gabro Vuskic

    SVETO PISMO I KNJIGA PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA
    Imao sam priliku kupiti, prelistati i mnoga pisma pročitati koja je Maks pisao. Ono što sam pročitao nisam se mogao oteti dojmu a da ne kažem sam sebi: Kada bi sutra morao ići u šumu, u samoću i tamo živjeti povučeno, sa sobom bih ponio Sveto Pismo za disciplinu duše i knjigu Pisma Vjekoslava Maksa Luburića za proučavanje onoga što će se prije ili kasnije dogoditi, ili što se je već dogodilo a Maks to predvidio u svojim pismima.

  • Gabro Vuskic

    HRVATSKA I USTAŠTVO (25)

    Ustanovilo se je, da čim je više ljudi bilo obješeno radi veze sa Janka
    Pustom, sve više ih se javljalo na mjesta obješenih ,kaže gen.
    Drainanin.

    Do sada iznešenim opisima tko je pratio, mogao je ustanoviti da
    poslije atentata na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike 1928. god., i
    uspostavom siječanjske diktature iz 1929. god.,beogradska čaršija sa
    kraljem Karadjordjevićem sve više i više ugnjetava, tlači i terorizira
    hrvatski narod. Osnutkom Ustaškog Pokreta u siječnju 1929. godine se
    nikako nije moglo ustanoviti niti predvidjeti šta će ovaj sve napraviti
    za sljedećih desetak godina. Sa sigurnošću se može mirne duše danas
    reći to, da je srpski kralj, i Srbi općenito, smatrao Hrvate kao
    ravnopravnim narodom unutar novostvorene države SHS, i da nije vršio
    razna nasilja, batinanja, mučenja i ubijanja Hrvata, osnovani Ustaški
    Pokret nebi imao podloge niti korijena za napredovanje. U svojoj
    osnovnoj mašti bi venio dok konačno se ne bi i osušio. Kako Srbi nas
    Hrvate nisu smatrali narodom nego jednim “plemenom” koji se mora utopiti
    u srpstvo, Ustaški Pokret počima poprimati dimenzije hrvatskog
    državotvorstva.