Hrvatski narodni optimizam i elitni pesimizam

0

Rezultati posebnog anketnog istraživanja „Eurobarometar” Europske komisije „Budućnost Europe” provedenog u siječnju ove godine (rezultati su objavljeni u ožujku) pokazali su da je Staru damu zahvatio ili preplavio veliki, snažni, opasni pesimistički val, čije je trajanje i posljedice ovog časa teško predvidjeti.

letica_novaDio uzroka ili razloga za pojavu tog novog europskog pesimističnog vala koji je uslijedio nakon dva desetljeća nekritičnog „europskog (optimističnog) sna” treba tražiti u stvarnim ekonomskim problemima većine zemalja Europske unije, dio u socijalnim problemima koje more te zemlje (prije svega nezaposlenost i socijalno raslojavanje), ali dio razloga treba tražiti i u okolnosti da se uskoro, 28. lipnja 2014., Europa slavi/tuguje 100 obljetnica Velikog rata koji ju je zavio u crno.

Iz mnoštva važnih i zanimljivih, za razne analize (ekonomske, sociologijske, socijalno-psihologijske, pa i socijalno-psihijatrijske), rezultata ankete izdvojit ću samo one koji se odnose na odgovore na pitanje: „Općenito govoreći, mislite li da će život onih u Europskoj uniji koji su danas djeca biti lagodniji (lakši, bezbrižniji, udobniji – easier), teži ili približno isti kao život ljudi vaše generacije?”. Prosječni postoci za svih 28 zemalja Europske unije pokazali su da odnos pesimista i optimista u EU-a uvelike na stranu pesimista.

Naime, samo 22% građana EU-a smatra da će život današnje djece biti lagodniji/lakši/bezbrižniji od života naših naraštaja, dok 56% smatra da će biti teži, a 19% da će biti približno jednak (3% nije željelo ili znalo odgovoriti na to pitanje). Isto je istraživanje pokazalo, za divno čudo, da smo mi Hrvati početkom ove godine bili znatno optimističniji od spomenutog EU prosjeka, štoviše, da smo bili na trećem mjestu po EU optimizmu: udio je optimista bi 41%, pesimista 28%, upola manje od EU prosjeka, a ni optimista, ni pesimista 27%. Najpesimističniji su u EU Francuzi (samo 10% optimista), zatim Grci (12%), Belgijanci (12) i Danci (14%).

Dakle, iako u hrvatskoj javnosti, posebice u sadržajima masovnih medija, prevladava stajalište kako smo mi Hrvati duboko nesretni, „oboljeli” od masovne akutne ili čak kronične depresije i da su naše duše i nacionalni duh zarobljeni osjećajima beznađa, duhovne jalovosti i ništavila, spomenuti anketni rezultati pokazuju suprotno.

Dakako, za znanstveno ozbiljne zaključke trebalo bi uzeti u obzir i rezultate brojnih drugih istraživanja iz serije Eurobarometar, primjerice ona o duševnom i fizičkom zdravlju, koja su nam također na raspolaganju, ali i bez toga, postavljam ključnu tezu mog izlaganja: hrvatski nacionalni pesimizam nije još uvijek masovno-psihološki fenomen ukorijenjen u narodu, već je privid koji stvaraju pesimizmom zaražene hrvatske „elite” i mediji koji su odnedavno, otkad su sami dospjeli u tešku ekonomsku i nakladnu krizu, postali neprijateljima svake nade.

Pesimizam, nesnošljivost, verbalna agresija i beznađe postali su nekom vrstom masovne zaraze bolesti hrvatskih „elita”: političke i medijske prije svega, ali i poduzetničke, sindikalne, pa i poslovne, znanstvene, profesionalne, liječničke, pa čak i vjerske, crkvene.

Višegodišnje natjecanje hrvatskih „državnika”, političara, društvenih znanstvenika i tvoraca javnog mnijenja u pesimizmu dovodi, nažalost, do fenomena koji je u sociologiji poznat kao samo-ispunjeno proročanstvo: na kraju krajeva pesimizam i depresija zarazit će i narod.

Rezultati istraživanja dostupni su ovdje:

 

SlavenLetica/velecasnisudac.com

facebook komentari