Hrvatski političari i – ozbiljnost politike

2

U našem  narodu postoji tisućljetna mudrost na brojnim područjima života koja se iskazuje kroz  iskustvene izreke. Jedna od njih glasi; Čuvaj se vedrog neba i nasmijanog gazde.  Vedro nebo se može brzo promijeniti u kišno, a pravi gazda je u pravilu zabrinut.

 A hrvatski političari, gotovo uvijek su nasmijani, premda je sve krenulo nizbrdo ili kako Njegoš reče “Puče kolan svečevoj kobili, obrnuše kola niza stranu”. Svi statistički pokazatelji hrvatskog života i gospodarstva  usmjerili su svoje strelice prema dolje, niz stranu! Hrvatska nam propada na svakom planu, na svakom području polako ali opasno tone poput Titanika nakon udara u santu leda.

 Je li konačno stiglo vrijeme da se naši političari uozbilje? Da,  stiglo je i da se  više ne igraju s narodom, s braniteljima, i sl. već da se prihvate posla, da se prihvate  razvoja gospodarstva i spašavanja i ovo malo od Hrvatske što je još od nje preostalo. Stiglo je vrijeme da se više ne bave sami sobom.

Prestanite se igrati s ćirilicom. Svjesno ili nesvjesno uporegnuli ste se u realizaciju srpskog Memorandua 2 koji je zacrtao  upravo širenje  ćirilice po Hrvatskoj kao temeljnu podlogu za širenje velikosrpske ideologije za postupno ostvarenje memorandumskih ciljeva. U Memorandumu 2 to doslovce piše. Na našim hrvatskim prostorima pravoslavlje nikada nije bilo problem, ali je bilo i ostao problem agresivno svetosavlje i velikosrblje, koje se uvijek suprostavljalo hrvatskim nacionalnim interesima, i negiralo temeljna prava hrvatskom narodu koje svaki drugi slobodni narod u svijetu ima, a ono nastupa upravo pod zastavom ćirilice.

Prestanite se igrati s  daljnjom rasprodajom još ono malo preostalih narodnih dobara koja su stečena znojem i krvlju naraštaja hrvatskih marbenika. Pokrivanje rupa u Državnom proračunu dalekosežno je neusporedivo najskuplje upravo rasprodajom djedovine, jer se tim načinom budući naraštaji unaprijed dovode u tešku situaciju, pa im država neće imati ništa osim svogog imena i insignija. Takvu državu koja izgubi svoje vlastite gospodarske temelje teško je očuvati i ona vrlo lako postaje plijnom grabežljivih susjeda.

Prestanite se  ponašati kao da Jugoslavija  nije prošlost. U hrvatskoj  povijesti poznata su dva stoljeća ( šesnaesto i sedamnaesto) kao dva  plačuća stoljeća Hrvatske (Duo plorantes saecula Croatiae) kada se krvarilo u borbi s Turcima. Tim plačućim stoljećima treba pridodati i dvadeseto stoljeće, kao najtragičnije stoljeće u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti, a upravo podloga svakog zla u njemu bila je – protuhrvatska Jugoslavija, jednako kako ona prva tako i ova druga, koje su obje završile u potocima hrvatske krvi i razaranja. Svako  razmišljanje o stvaranju neke treće Jugoslavije u bilo kojem obliku je stvaranje podloge za  nove i nove nam buduće nesreće  naroda.

 Prestanite štititi udbaške kadrove bivše države, ako ih već ne dirate na unutarnjem planu, zašto se trebamo brukati i spriječavati kažnjavanje pojedinih njenih članova koji su počinili zločine diljem zapadnog svijeta, Europe i sl. I to zločine protiv svog vlastitog naroda u iseljeništvu. Politički je potpuno shvatljivo zašto početkom devedesetih godina nije došlo do lustracije, ali to svakako ne ekskulpira one koji su počinili zločine za koje ih tereti međunarodna zajednica.

Prestanite se odricati brojne hrvatske dijaspore, jer je u nacionalnom interesu upravo obrnuto – što čvršće povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske. U hrvatskoj dijasporavi leže ogromni kadrovski, intelektualni i gospodarski potencijali uz čiju pomoć se jedino Hrvatsku može izvući iz sveopoće krize u koju su je uvalili nesposobni i nemoralni političari. Ali, hrvatska dijaspora s punim pravom traži korektan odnos matične države prema izvandomovinskim Hrvatima i to na svakom segmentu međusobnih odnosa, što je potpuno razumljivo da to u normalnim uvjetima ne bi bilo potrebe ni spominjati.

 Prestanite se odnositi prema našoj hrvatskoj braći u BiH i drugim okolnim državama  s podcijenjivanjem, jer i oni su dio nedjeljivog hrvatskog nacionalnog korpusa. Naša tragična povijest je ta koja nas je više dijelila nego spajala, ali u tom dijeljenju ima i previše i naših subjektivnih grešaka do kojih nije smjelo doći. Dužnost njihove matične države je, poštivajući suverenitet države u kojoj žive, da štiti i pomaže pripadnike vlastitog naroda koji su sticajem povijesnih okolnosti ostali izvan granica svoje matične države i da poštiva njihovo puno dostojanstvo.

 Dopustite da se istraži hrvatska tragična povijest, ne samo ona iz dvadesetog stoljeća, već i prije na načelima istine, bez obzira kakva jest. Jer do ideološkog pomirenja na ovim prostorima može doći samo na temeljima utvrđene istine. Istina je temelj svake dobre politike, i istina predstavlja pravu blagodat narodu koji je istinoljubiv. Ne postoji u povijesti svijeta, niti će ikada postojati jača ideologija od ideologije istine. Kao pojedinci, ali i kao narod istine se nikada ne bismo trebali bojati.

 Prestanite voditi politiku koja razjedinjuje nacionalni korpus bilo po osnovu ideologije ili bilo po nekoj drugoj osnovi. Nama treba jedinstvo naroda. Onog momenta kad se uspostavi čvrsto jedinstvo naroda posve će biti svejedno koja je stranka na vlasti. Ne povlačite političke poteze koji su suprotni interesima naroda, koje većina  doživljava gotovo kao izdaju. Svaka riječ koja je izgovorena iz usta političara trebali bi prije toga tri puta biti stavljena na vagu da se ocijeni njihova težina. Riječi koje izgovaraju političari, ako su nepromišljene, postaju opasne.

 Čovjek koji ne može kontrolirati svoje javno izgovorene riječi, nema niti najelementarnije uvjete da bude političar. Sve nevolje i svi ratovi potekli su  iz nepromišljeno izgovorenih riječi. Razumna riječ je blagodat i pojedincu i narodu. Svjedoci smo politike u kojoj se riječi izgovaraju bez prethodnog promišljanja.

 Okrenite se prema braniteljskjoj populaciji, ona propada zbog socijalne zapuštenosti, a poglavito zbog nekorektnog političkog pristupa prema braniteljskim strukturama. Prema njima se treba odnositi dostojanstveno i paziti da ih se ni u čemu ne povrijedi. Oni su glas naše savjesti, ali nažalost ne i glas savjesti političara kako onih na vlasti jednako tako i onih u oporebi. Bol svakog branitelja trebao bi osjećati cijeli narod, a posebno političke strukture. Vlast koja ne poštuje i ne vodi brigu o braniteljskim strukturama, u hrvatskim uvjetima, nema i ne može imati ni legitimitet ni legalitet svog vladanja.

 Ne otvarajte političke frontove kako prema unutrašnjosti države, a još manje prema međunarodnoj zajednici. Mali narod mora paziti što govori, a riječ razbora koja potekne iz malog naroda ima dvostruku snagu. Nažalost, narod je mudar koliko su mudri njegovi političari. Oni su glasnogovornici naroda i imaju dvostruku odgovornost za svoje izgovorene riječi. S političke govornice nikada se prema narodu ili njegovim dijelovima ne smiju izgovarati riječi prijetnje. Dobra politika je paternalistička koja osluškuje bilo naroda i usmjerava ga prema boljitku.

Politika nasilja prema vlastitom narodu u bilo kojem pa i najblažem obliku, uključujući i politiku laži je uvijek nevjerodostojna i pogubna.

 Politika mora biti dosljedna istinskim nacionalnim ciljevima, a to je u prvom redu dobro cjelokupnog naroda. Tamo gdje se narod suprotstavlja “dobru” politike, ne radi se o istinskom dobru. Samo paternalistička politika prema narodu ima suglasje s nacionalnim ciljevima, narod to uvijek dobro osjeti. Temelj svake dobre politike  je sloboda i čovjekoljublje – i to ono na djelu. Ali jednako tako i red i zakon, te odlučnost i pravednost. Državna politika koja se ne temelji na visokom moralu ne obećava ništa dobro svome narodu. Svaka politička odluka, bez obzira tko je donosi, treba najprije proći kroz rešeto moralnosti, a potom zakonitosti. Mudar političar će za svaku odluku najprije dobro ispipati je li podržava ili ruši moral u narodu.

Mile Prpa/hrsvijet

facebook komentari

  • EMINƎM

    Hrvatska ima Nintendo političare i predsjednike, igrače političkih igrica.

  • EMINƎM

    Hrvatska ima Nintendo političare i predsjednike, igrače političkih igrica.