Hrvatski predsjednici – srpski doušnici

1

U Tel Avivu, Beogradu, Kijevu, Bratislavi ili Ankari već slijedećeg dana po spoznaji da je njihov predsjednik otkriveni doušnik, protestirali bi milijunigrađana, i ne bi se razilazili sve dok pravda ne bi bila zadovoljena

Još se ne nazire kraj „aferi Josipović“ u kojoj je hrvatski predsjednik otkriven kao doušnik Republike Srbije, jer je preko dojučerašnjeg srbijanskog veleposlanika Radivoja Cvetićanina dostavio na stotine, a vjerojatno i tisuće, povjerljivih hrvatskih dokumenata i državnih tajni. Svatko normalan mora se zapitati da li se ikada u povijesti dogodilo da u nekoj državi otkriju predsjednika kao doušnika do jučer neprijateljske zemlje. Može li se zamisliti da izraelski predsjednik Rivlin snabdijeva Palestince izraelskim državnim tajnama? Ili srbijanski predsjednik Nikolić tajno dostavlja Albaniji optužujuće dokumente pogubne po njegovu domovinu? Ili da ukrajinski predsjednik Porošenko postane doušnik Putinove Rusije? Ili da slovački čelnik Kiska šalje tajne dokumente mađarskom kolegi Orbanu? Ili da turski predsjednik Erdogan preko grčkog veleposlanika šalje kompromitirajuće spise mrskom susjedu?! Ili, ili…

Naravno nigdje to nije moguće jer i u Tel Avivu, Beogradu, Kijevu, Bratislavi ili Ankari već slijedećeg dana po spoznaji da je njihov predsjednik otkriveni doušnik, protestirali bi milijuni Izraelaca, Srba, Ukrajinaca, Slovaka ili Turaka. I ne bi se razilazili sve dok pravda ne bi bila zadovoljena. Kod nas u Hrvatskoj toga nema niti može biti jer smo navikli da nas vode klimavci, lopovi, hohštapleri, pa i doušnici. Mnogi se pitaju gdje su danas naše dragovoljačke udruge koje su ovom aferom najviše i oštećene, jer Josipović je Cvetićaninu predao povjerljive dokumente iz Domovinskog rata. Uz pomoć tih papira Srbi mogu na svojim granicama uhititi mnoge kao što su ekspresno uhitili i na više godišnju robiju osudili zlosretnog Veljka Marića. Marićeva sudbina Josipovićevo je djelo.

Josipović se može tako ponašati jer zna da je i njegov prethodnik Stipe Mesić imao sličnu „doušničku rolu“ i nije mu se ništa dogodilo iako ga je na vezi za dojave držao nitko drugi do šef jugoslavenske vojne obavještajne službe (KOS-a) general Aleksandar Vasiljević. Doušnički put Stipe Mesića zaista je dug i po hrvatske nacionalne interese višestruko katastrofalan. Naime, već 58 godina neraskidivo je vezan preko srpskih naredbodavaca s UDB-om i KOS-om. U njegovom udbaškom kartonu piše da je „kao saradnik zavrbovan 12.9.1956. godine od strane Vučković Dušana, šefa ureda za pasošku službu kotara Našice. Zavrbovan je na patriotskoj bazi a na saradnju je pristao dobrovoljno, bez ikakvog ustezanja, sa puno volje“. Poslije nekoliko godina, kao perspektivnog doušnika preuzima ga udbaški šef Miloš Lukač, a dvadesetak godina kasnije o njegovoj doušničkoj karijeri brine udbaški šef, također Srbin, Dmitar Šijan. Njega Mesić uredno informira o tadašnjim hrvatskim disidentima Franji Tuđmanu, Marku Veselici, Savki Dabčević Kučar, Miki Tripalu, Janku Bobetku, Ivanu Šiblu…

Uz sam osvit Domovinskog rata, 1990.godine, doušničke podatke uredno predaje srpskom generalu KOS-a Aleksandru Vasiljeviću koji o tome svjedoči u Haagu na suđenju Slobodanu Miloševiću: „Kasnije (1990. godine) smo ipak uspjeli uspostaviti odnos s Mesićem kojeg smo čak jednim dijelom pridobili za ideju suradnje s JNA. S Mesićem sam, kao glavni čovjek KOS-a, imao dvadesetak sastanaka na kojima smo razmjenjivali informacije i podatke jer smo mislili da možemo spriječiti sukobe i ekstremizam. Mnogo smo, upravo od Mesića, doznali o ustrojavanju paravojnih jedinica u Hrvatskoj, naoružavanju HDZ-ovaca. Mesić nam je poslužio kao HDZ-ovski insajder i informator. Mnogo su nam koristile tih dana informacije i podaci koje smo dobivali od Mesića. U jednom našem razgovoru Mesić je rekao kako bi tolerirao hapšenja svih funkcionara MUP-a i Ministarstva obrane Hrvatske, osim Špegelja i Boljkovca. Inzistirao je na njihovoj zaštiti. Složili smo se oko toga. Razmjena informacija i podataka s Mesićem ipak nam je bila mnogo važnija i nismo htjeli upropastiti te kanale.“

Knjige se mogu napisati o brojnim aferama Stipe Mesića, jer skoro da nema ni jedne u posljednjih 25 godinau kojoj on nije bio „vegeta“. Javnosti znani državni odvjednik Radovan Ortinsky 2002. godine napravio je za hrvatski državni vrh piramidu kriminala u državi i na čelo stavio Stipu Mesića, zaštitnika i kompanjona brojnih kriminalaca. Ortinsky je ubrzo smijenjen, Mesić nesmetano nastavio gdje je stao… I, 2009. godine na predsjedničkoj dužnosti naslijedio ga je Ivo Josipović. Čudne li analogije – i Mesićev otac Josip i Josipovićev Ante proslavili su se u partizanima po zločinima nad Hrvatima civilima, te po većoj odanosti Beogradu nego Zagrebu. Obojicu su odgojile Srpkinje – Mesića pomajka Mileva, Josipovića majka Milica. Obojica su oženili Srpkinje – Mesić Milku, Josipović Tatjanu. Obojica bezbožnici, Mesić je čak kršten u pravoslavnoj crkvi sv. Nikole u Orahovici, Josipović bio i ostao nekrst.

U svom burnom životu, pored desetak velikih afera čija se vrijednost procjenjuje na desetine milijuna eura, Ivo Josipović ima i dvije usko vezane za njegov prisan odnos sa Srbijom. Tako je 1990., poslije raspada Jugoslavije, on u ime Hrvatskog društva skladatelja (HDS) i Zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP) pregovarao o sukcesiji sa Savezom kompozitora Jugoslavije. Kao namirenje, s njihovog računa dobiva dva milijuna njemačkih maraka koje su hrvatski autori i tekstopisci zaradili emitiranjem svojih pjesama u Srbiji. Taj novac nikada nije isporučen HDS-u i ZAMP-u, odnosno hrvatskim izvođačima. Desetak godina kasnije, 2002. godine Josipović je, na prijedlog tadašnjeg predsjednika Mesića, postao glavni hrvatski pregovarač sa Službom državne bezbednosti Srbije o puštanju na slobodu trojice naših otkrivenih i osuđenih obavještajaca u Srbiji. Internetom je kružila priča kako je Josipović našima prenio da za puštanje naših obavještajaca Srbi traže milijun eura. Taj iznos Mesiću je donio jedan poznati zagorski biznismen, Josipović s punom torbom otputovao u Beograd i vratio se s našim obavještajcima. Srbi su kasnije tvrdili da nikakav novac nisu uzeli u toj razmjeni nego su naše pustili zbog nekih drugih ustupaka. Gdje je nestalo milijun eura nikada nije utvrđeno, ostaje nagađati jesu li ga Mesić i Josipović „bratski podijelili“.

Ostaje pitanje zašto su Aleksandar Vasiljević i Radivoj Cvetićanin objelodanili doušničke epizode Mesića i Josipovića, jer je posve neuobičajeno u svijetu da se bez prijeke potrebe razotkrivaju doušničke mreže, pogotovo kada su u pitanju tako visoki dužnosnici. Vjerojatno se odgovor krije u činjenici da samo šalju upozorenja Mesiću i Josipoviću o daljnjoj odanosti Srbiji, jer će u protivnom objaviti druge, mnogo krupnije afere u kojima su sudjelovali na štetu Hrvatske. Ako je sigurno, a sigurno je, da je Josipović dostavio Srbiji na stotine državnih tajni onda nije isključeno da je on u državnu komisiju za tužbu protiv Srbije za agresiju i genocid i ušao kako bi se domogao važnijih dokumenata koje će kasnije isporučiti agresorskoj strani – Srbiji.

Kada sve ovo znamo o „tajnoj vezi“ Ive Josipovića i naših istočnih susjeda, nikoga više ne treba čuditi zbog čega se on tako javno snishodljivo postavlja prema njima i zašto, dok je on predsjednik, nećemo izaći na svoje prave istočne granice, nećemo dobiti naše opljačkano i odnijeto kulturno blago, nikada nam dok nam on predsjednikuje neće reći cijelu istinu o našim najmilijim, ubijenim i nestalim u Domovinskom ratu, nikada Hrvati u Srbiji neće imati potpunu političku i materijalnu zaštitu… U ni jednoj normalnoj, demokratskoj i pravednoj zemlji takvo što nije zamislivo. Za očekivati je da će i Hrvatska, kao posljednja u Europskoj uniji uskoro postati normalna, demokratska i pravedna. Tek tada ćemo doživjeti da se Andrija Jarak javi u izravnim TV prijenosima ispred kuća Stipe Mesića i Ive Josipovića.

Autor: Tomislav Marčinko/ Direktno.hr

facebook komentari

  • Herceg-Bosna

    a naši se šepure ko po (otadžbini,,)
    gamad udbaška krvnička,