Hrvatski štovatelji Vladimira Putina

2

 Hrvatski putinovci

I.

Boravio sam u Ukrajini u vrijeme kada je Ruska Federacija pod vodstvo Vladimira Vladimiroviča Putina izvršila agresiju na ovu zemlju i anektirala veliki dio njezinog državnog teritorija na kojem su se nalazila dva politička entiteta: Autonomna Republika Krim i Grad Sevastopolj. O tome sam izvještavao iscrpno hrvatsku javnostna na stranicama Hrvatskoga kulturnog vijeća. Zbog proruske pristranosti naših medija u objavljivanju vijesti i analize masovnog državotvornog bunta ukrajinskog naroda na središnjem trgu grada Kijeva koji se naziva „Majdan Nezaleženosti” (Trg Nezavisnosti) i središnjoj ulici Hreščatik, koja se na Trg nadovezuje, uočavala sepromičbena snaga moskovske diplomacije, pa, neka je dopušteno kazati i njezine obavještajne zajednice.

U to sam vrijeme bio jedini hrvatski književnik i bivši diplomat (službeni su šutjeli kao zaliveni) koji je neposredno promatrao zbivanja u Kijevu i slao obavijesti u Zagreb. Nitko se drugi nije oglašavao od bivših hrvatskih diplomatskih službenika, privrednika, novinara ili članova Društva hrvatsko-ukrajinskog prijateljstva. Moj je glas dosta dugo bio usamljen. Hrvatska televizija je mjesec dana pozivala osobe koje su vezane za Moskvu kao diplomati, novinari ili javni djelatnici, kako bi našoj javnosti objasnili zbivanja u Ukrajini i karakter rusko-ukrajinskih odnosa.

Bilo je to ne samo neprimjereno navijanje za jednu stranu, već i nepošteno, jer nitko od tih pozvanih ljudi nije znao ukrajinski jezik, nije poznavao ukrajinsku povijest, nije živio u Ukrajini i nije uopće shvaćao kako je riječ o agresiji na jednu samostalnu i međunarodno priznatu državu, a nastupali su kao meritorni tumači zbivanja. Dakako, njihov je pogled išao kroz moskovske naočale, što znači da je hrvatska javnost bila krivo obavještavana, čak tendenciozno. Politički gledano bila je riječ o škandalu jer je ispalo da Hrvatska, premda žrtva agresije, sada podržava agresora.

To je bio i oblik vrijeđanja države koja nas je prva, od članica UN-a, priznala kao nezavisan međunarodno-pravni subjekt, u vrijeme u kojem nam je takvo priznavanje bilo dragocjeno. Tek na intervenciju Hrvatskog diplomatskog kluba, nakon što sam održao predavanje o Ukrajini, pozvan sam na treći kanal HTV u večernje sate da pet minuta govorim o Ukrajini. Nakon obavijesti koje sam ondje dao, medijski je prostor za mene i dalje bio zatvoren. Tada mi je postalo jasno kako nije riječ o neobrazovanosti urednika na HTV-u i dnevnim novinama, već o politici koja ima svoje izvorište u Ministarstvu vanjskih poslova. „Vučji čopor” slijedi svoju vertikalu. Poglavito je to postalo bjelodano nakon što je savjetnik bivšeg predsjednika Mesića nastupio proruski i ignorirao dr. Paščenka s kojim je zajedno bio pozvan u jednu TV emisiju.

Ministar svetog MIhajla

Manastir Svetoga Mihajla – Svjeto mihajlivski zolotverhni monastir – (Ukrajinska Pravoslavna Crkva – Kijevski Patrijarhat) koji se nalazi nedaleko Trga neovisnosti, bio je pretvoren u bolnicu za ranjene demonstrante, jer ih službene bolnice nisu primale na liječenje.

Na žalost, ubrzo mi je postalo evidentno kako pro-ruski, ili pravilnije: hrvatski lobi štovatelja Vladimira Vladimiroviča Putina, ne pripada samo lijevoj, filojugoslavenskoj opciji, već ima snažno uporište i na desnoj strani našega političkog miljea. Razumijevanje za Putinovu agresiju na Ukrajinu pokazalo se, na ljevici kao žal za SSSR-om i SFRJ, a na desnici kao uvjerenje kako je ruski predsjednik pokrenuo svijet u pravcu kršćanske demokracije, protumasonstva, protiv agresije homoseksualnog planetarnog antikršćanskog cunamija, kako on gradi politički sustav na temelju nacionalnih vrijednosti i nacionalne homogenizacije, kako je protiv globalizacije i univerzalne unifikacije, etc. I jednima i drugima bio je zajednički antiamerikanizam i politika SAD-a.

Tumačilo se i sada se tumači, kako SAD žele ostati dominantna svjetska vojna sila i „obrazac demokracije obvezujući za sve narode Svijeta”. Kako bi to postigle inaugurirale su doktrinu po kojoj smiju vojno intervenirati u svakom kutku Zemlje, ako procijene da su ondje ugroženi, ili se odande ugrožavaju američki vojni, ekonomski, politički i sigurnosni interesi. Sukladno toj doktrini, često puta na osnovu pogrešnih obavijesti svojih obavještajno-sigurnosnih službi, izazivale su i izazivaju krvave sukobe širom svijeta, građanske i vjerske ratove, šire pogubne protukršćanske i protunaravne ideologeme kao oblik zloporabe demokracije i ljudskih prava, ugrožavajući mir na Planeti.

To sve može biti više-manje točno, ali sve to ne opravdava Putinovu agresiju na Ukrajinu i okupaciju njezinoga teritorija. Ukrajina nije kriva za politiku SAD-a, niti je ugrožavala moćnu atomsku silu, Rusku Federaciju. Simpatijama za Putina dodajmo i stav nekih gospodarstvenika koji trguju s Rusijom.

II.

Naše Putinovce nije pokolebala aneksija Krima i Sevastopolja, ali ni zloporaba ruske manjine u Ukrajini kojom je Putin kanio dobiti tobožnji legitimitet za njihovu pobunu i proglašavanje paradržava, koje, opet, onda „legitimno” mogu primati rusku vojnu, političku i gospodarsku infuziju. Nisu se zabrinuli što je kremaljski hazjajin primijenio isti scenarij koji je Milošević primijenio u Hrvatskoj 1991. godine.

Koliko daleko ide pristranost hrvatskih Putinovaca pokazuje članak objavljen u Hrvatskom tjedniku, autora čije sam ime naveo u podnaslovu. U polemici s hrvatskim novinarom iz Njemačke, Gojkom Borićem, L. Torma[1]je iznio 15 razloga zbog kojih podržava Putinovu agresiju na Ukrajinu. Ovo je prvi slučaj usustavljivanja putinovske promičbe u Hrvatskoj.

Stoga, uz puno uvažavanje autorovog stava da javno i demokratski podržava agresora, neka mi je dopušteno suprotstaviti se toj promičbi snagom argumenata, uz obavijest onima koji moje pisanje javno tumače kao želju za novim veleposlaničkim mandatom u Ukrajini: prvo, veleposlanički mandat se ne ponavlja u istoj zemlji, drugo, ja sam dragovoljno napustio MVP i povukao se s 55 godina u mirovinu, treće, povijesni se kotač ne može zavrtjeti unazad, četvrto, zadovoljan sam svojim sadašnjim statusom književnika (treći sam mandat član UO DHK i GO MH), peto, nemam ništa osobno protiv Putina, ali sam dužan kazati istinu: umjesto da postane lider slobode i demokracije, on je postao agresor, šesto, duboko suosjećam s ukrajinskim narodom jer sam ga upoznao.

Kri2m

Ukrajinska Autonomna Republika Krim i Grad Sevastopolj

Krim Rusija

Promičbeno likovanje: Krim kao ruska pokrajina nakon okupacije

III.

Putinovski stavovi L. Torme:

1.
„… Ja tu situaciju, pak, vidim tako da je EU pod pritiskom SAD-a provodio pritisak na ukrajinsku Vladu da se izjasni za postupanje EU, a, pa ne žele da im EU, Angela Merkel i USA propisuju što da rade, kako da rade i kada da rade. Mogu Rusi bez Putina, ali očito ne mogu bez svoje Rusije, što Gojko Borić očito ne može shvatiti”.

Moj komentar:

A) Ukrajinska se Vlada nije pod pritiskom SAD-a priklonila EU. To je učinio ukrajinski narod na Trgu nezavisnosti, gdje se okupio i ondje goloruk stajao pred Janukovičevim (Putinovim) strojnicama i snajperima. Treba vidjeti fotografije stotina poginulih koje su Berkutovci gađali s obližnjih krovova bez milosti, kao glinene golubove. Najmlađa žrtva bio jer mladić od 17 godina. Bez spremnosti na žrtvu i bez tolike prolivene ukrajinske krvi Janukovič ne bi odstupio, jer je imao iza sebe cjelokupnu vojsku, policiju i obavještajnu zajednicu.

Mogao je narediti da se pokolj nastavi bez obzira na broj ubijenih. Međutim, kada je broj ubijenih demonstranata premašio 100 Putin je poslao svoje specijalce i naredio prebacivanje Janukoviča na teritorij Ruske Federacije, kako bi izazvao u Ukrajini ustavno-pravni kaos i dobio casus belli za agresiju.

B) Tormine riječi: „Rusi u Ukrajini i u Rusiji još uvijek su domoljubi, što je Gojku Boriću očito ‘zastarjeli’ svjetonazor” ne mogu shvatiti. Ruska manjina u Ukrajini mora imati ukrajinsko domoljublje, a rusko etničko rodoljublje. Ovdje se manjini daje za pravo da svoje domoljublje prebaci za državu matičnog naroda i time postane remetilački čimbenik u svojoj stvarnoj Domovini. Rusi u Ukrajini dužni su boriti se za Ukrajinu kao svoju Domovinu, a ne protiv nje. Rusija nije njihova Domovina, već država matičnog naroda.

C) Putin je Poglavar RF i lider Rusa u Rusiji, a ne ruske manjine u susjednim zemljama. Ukrajinski Rusi kao manjina imaju svoje zastupnike u ukrajinskom Parlamentu i sređeni status prema Ustavu Ukrajine. Putin je na državnoj razini za ukrajinske Ruse predsjednik strane Države. RF može i smije pomagati svoje sunarodnjake izvan Rusije prema međunarodnim pravnim i političkim normama., a te norme isključuju agresiju, pobunu i zločinidbu.

D) „EU, Angela Merkel i USA” nikome ništa ne propisuju. Mi smo u savezu s ovim zemljama, što je odlučeno na referendumu.

Ubijeni demons Kijev

Kijiv, ožujka 2014. Trg neovisnosti. Pano s fotografijama ubijenih demonstranata (snimio Đuro Vidmarović)

2.
„Gojko Borić Putina vidi kao samodržca koji iza sebe ima golemu većinu Rusa. Ja to vidim drukčije jer ne znam niti jednog samodržca u povijesti koji je iza sebe imao golemu većinu svoga naroda. Biti samodržac podrazumijeva diktaturu, a diktatura podrazumijeva gulage, osude bez suđenja, masovna smaknuća i tome slično. Gdje Gojko Borić to vidi u današnjoj Rusiji? Mora da mu se to priviđa u njegovu euforičnome lobiranju za EU i Amere. No zato vidim Quantanamo i bombardiranje svega i svih koji se ne ‘uklapaju’ po poniznosti u ‘zapadnu demokraciju”.

Moj komentar:

A ) Putin jest samodržac i ima iza sebe većinu naroda, jer tom narodu imponira njegova imperijalna politika. Oni koji se ne slažu bivaju izbačeni iz javnosti, zatvarani i na druge načine ušutkivani.
A. Što je s ubijenim novinarima u Rusiji?

B. Ni Mussolini nije imao gulage, pa je bio diktator. Nije ih imao ni F. Franco.

C. Da, postoje američka bombardiranja i Guantanamo, ali zar je tome krivac ukrajinski narod? To je tema koja ne spada u ovaj kompleks. Neka to Putin rješava s Amerikancima direktno, a ne agresijom i stvaranjem separatističkih Krajina u Ukrajini.

D. Torma pod navodnike stavlja pojam zapadna demokracija, što znači da je pristaša istočne demokracije. Hvala mu na toj demokraciji.

3.

„Gojko Borić zamjera Rusima što ne prihvaćaju, premda je upitno odakle mu taj podatak, da je Sovjetski Savez propao za vijeke vjekova. Ja to ne vidim tako. Naime, zašto bi Rusi šutke prihvatili da je propao Sovjetski Savez, a istovremeno gledali kako se stvara još jedan veći Savez – EU? Koji, usput, Rusima želi nametnuti svoja pravila ponašanja, koja oni možda ne žele i koji je autoritaran kao što je nekada bio SSSR”.

Moj komentar:

A. Torma smatra kako je Sovjetski Savez moguće obnoviti.

B. Torma izjednačuje komunistički SSSR s demokratskom EU i tu nema više prostora za razgovor. Osim za čuđenje.

C. EU ne želi Rusima nameti nikakva pravila. To je neistina. Putin je s EZ, a poglavito s njemačkom Kancelarkom, imao izvanredne gospodarske i političke odnose. Ti su se odnosi promijenili tek nakon što je izvršio agresiju na nezavisnu Ukrajinu i anektirao velik dio njezinog teritorija. Poznata novinarka Anna S. Politovskaja (koja je ubijena pod nerazjašnjenim okolnostima) u svojoj knjizi „Putinska Rusija”, piše: „Putina pozdravlja Zapad. Prije svih, njegov obožavatelj i europski fiškal Berlusconi, pa Blair, Schroeder, Chirac, a nije zakazao ni Bush Mlađi. Na putu u Kremlj Putinu nije stajalo ništa – ni Zapad ni domaća opozicija”[2]

4.
„ … Ja ne vidim nikakvo rusko mahanje sabljom i opasne letove ruskih borbenih zrakoplova jer je to neusporedivo s američkim i NATO-EU bombardiranjem po svijetu pod izlikom da se bori protiv terorizma, a ustvari se ubijaju civili i razaraju zemlje radi nafte i inih drugih interesa zapadne međunarodne korporacijske ‘mafije’. Uostalom, nikada se nije čulo čemu uopće još postoji NATO kada više nema Varšavskog pakta”?

Moj komentar:

A ) Ruski borbeni zrakoplovi učestalo lete daleko izvan granica svoje zemlje i o tome nema zbora. Što to Torma ne vidi njegov je problem.

B ) Torma citira Putinovu promičbenu mašineriju pa američku borbu protiv terorizma proglašava interesom „međunarodne korporacijske ‘mafije”, zabacujući istinu kako je ruska korporacijska mafija dio te mafije.

C ) Tormi smeta NATO-pakt. Nisam niti ja za vojne Saveze, ali u ovome trenutku je evidentno da bi Ukrajina već bila okupirana da nije NATO-pakta, da bi cijela albanska populacija Kosova bila u izbjeglištvu da nije NATO-pakta, da bi Muslimanska država već ratovala u Europi s nakanom osvajanja Vatikana, da nije NATO-pakta, etc. Varšavski pakt je bio vojni savez u kojem je RF imala apsolutnu prevagu, a ostale su države bile sateliti sukladno doktrini o ograničenom suverenitetu. Nestankom imena Varšavski pakt, ništa se nije promijenilo: ostala je RF sa svojim atomskim potencijalom i ekspanzivnom politikom.

cornovil32

Kijiv, ožujak 2014. Hreščatik. Đ. Vidmarović ispred plakata Vjačeslava Čornovila, jednog od utemeljitelja nezavisne Ukrajine i autorovog poznanika. Poginuo u nerazjašnjenim okolnostima. (Snimila Galina Gorodničeva – Luckevič)

5.

Slijedi šešeljevska protuhrvatska usporedba:

„Gojko Borić zamjera Moskvi da priznaje, po njemu, odmetničke narodne republike, a ne vidi nikakvu sličnost između toga i priznavanja bivših dijelova Juge od strane zapada koje su sve postale republike. Ja ne vidim razliku između Juge 90-te i Ukrajine danas. Mi Hrvati više nismo htjeli biti u sastavu Juge, Rusi u Ukrajini više ne žele biti u sastavu Ukrajine i čemu je tu razlika? Ni u čemu, ako stvari mjerimo istim aršinima”.

Moj komentar: Jezivo! Provokativno!

A ) Torma izjednačuje Ukrajinu danas s bivšom Jugoslavijom i time opravdava rusku agresiju.

B ) Torma rusku manjinu u Ukrajini poistovjećuje s hrvatskim narodom u SFRJ.

C ) Ukrajina je nacionalna država ukrajinskog naroda i manjina koje u njoj žive. Jugoslavija je bila višenacionalna i federalna država u kojoj su Republike (Torma ih piše s malim početnim slovom, kako bi ih izjednačio s pokrajinama) dio svoga suvereniteta prenijele na središnju Vladu s ustavnim pravom da na referendumu to prenašanje povuku i konzumiraju u cjelinu nacionalni suverenitet. Hrvatska nije bila pokrajina u SFRJ, već jedna od Država u federalnoj svezi s ostalim Republikama.

Prosvj ukr

Ukrajinka s ikonom Madone s djetetom Isusom kao štitom, ispred kordona Janukovičevih specijalaca

demonst kij

Demonstranti na Trgu neovisnosti ističu izloženi Janukovičevim snajperistima ukrajinski nacionalni stijeg

„Gojko Borić današnju situaciju u Ukrajini vidi i uspoređuje s Miloševićevim napadom i rastakanjem Hrvatske. Ja to ne mogu vidjeti tako jer je postojala Juga, a Milošević je htio sve podrediti Jugi i sebi, pa i Srbima. Gdje je ukrajinski ‘Milošević’? U Kijevu? Što je on? Ukrajinac? Pa zar onda ukrajinski Rusi, slično nama, nemaju pravo da se osamostale ili odcijepe od Ukrajine, kao mi od Juge?”

Moj komentar:
A. Torma uporno izjednačuje Ukrajinu kao nacionalnu državu sa SFRJ koja je bila federacija.

B) Pitanje „gdje je ukrajinski Milošević?” pokazuje zlonamjernost. Ukrajinski je Milošević u Moskvi i zove se Vladimir Vladimirović Putin. U Kijevu je sjedio ukrajinski SejdoBajramović pod imenom Viktor Janukovič.

C) Pitanje „Pa zar onda ukrajinski Rusi, slično nama, nemaju pravo da se osamostale ili odcijepe od Ukrajine, kao mi od Juge?” je vrlo opasno, jer se u njemu nalazi podržavanje separatističkih nastojanja neke manjine. Rusi u Ukrajini su nacionalna manjina. Hrvati u SFRJ nisu bili nacionalna manjina. Po Tormi, isto pravo kao što ga daje ukrajinskim Rusima imali bi viafacti, rumunjski Mađari, slovački Mađari, srbijanski (vojvođanski) Mađari, ukrajinski Mađari, etc. Pripadnici nacionalnih manjina, poglavito njihove etničke elite, ne smiju razmišljati kao što razmišlja hrvatski Mađar LasloTorma. Ponavljam: etničke manjine imaju dužnost domoljublja prema zemlji u kojoj žive, a ne prema zemlji matičnog naroda. To je osnovni postulat u međunarodnom pravu. Kada bi se ozakonilo Tormino razmišljanje nastao bi kaos u međunarodnim odnosima i brzo bi izbio treći svjetski rat.

7.
„Gojko Borić zamjera Moskvi da ‘trubi’ kako se u Kijevu nalaze na vlasti fašisti i vojna hunta. (…)”

Moj komentar:

A) U svojim sam člancima, na temelju osobnog uvida u situaciju, demantirao sam ovu ružnu propagandu. U Ukrajini nema nikakve vojne hunte. Što više, nakon što je njihov Sejdo Bajramović povučen u Rusiju, a potom nastupila ruska vojna agresija, pokazalo se kako je ukrajinska vojska obezglavljena. Janukovič je ili umirovio ili odstranio iz vojske sve više časnike koji su se izjašnjavali kao Ukrajinci i bili državotvorno orijentirani. Govoriti o vojnoj hunti u tim uvjetima je, uz ispriku, ordinarna glupost.

B) Nazivati Vladu u Kijevu fašističkom je maliciozno. Ta je Vlada rezultat demokratskih parlamentarnih i predsjedničkih izbora. Ona je koaliciona i što moram naglasiti – višenacionalna. U njoj je portfelj Ministra financija pripao Amerikanki Nataliji Jarecko (Наталія Яресько, rođena u SAD-u)), Ministarstvo gospodarstva Litvancu Ajivarasu Abramavičijusu (Айварас Абрамавичус, rođen u Litvi), Ministarstvo zdravlja Gruzinu Oleksandru Kvitašviliju(Олександрu Квіташвілі, bivšem Ministru zdravlja Republike Gruzije), izuzetno važno Ministarstvo unutarnjih poslova pripalo jeArmencu Arsenu Avakovu (Арсен Аваков, rođen u Azerbajdžanu kao pripadnik armenske manjine), a u ovom času presudno Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine vodi Rus Pavlo Klimkin (Павло Клімкін, rođenom u Rusiji, školovan u Rusiji). Je li to uopće znao L. Torma?

8.

Vrijeđanje zapadne demokracije. Nemam komentara.

9.
„Gojko Borić vidi u Rusiji autoritativni režim koji za divno čudo podržava golema većina Rusa, a ja u današnjoj Rusiji vidim režim koji ne dopušta upropaštavanje zemlje od strane zapadnih ‘dobročinitelja’ i uvoditelja demokracije. Vidim režim koji je domoljuban i koji ne želi biti potrčkalo Zapada, bilo da je to USA, EU ili NATO. I Zar su režimi u SAD-u ili Njemačkoj manje autoritativni? Zar Obama i Merkel pitaju narod? Dajte, budimo ozbiljni.”

Moj komentar:

A ) Ovo je potpuno neizbalansiran stav. Neozbiljan. U Rusiji je sve ružičasto, a na zapadu sve crno. Doista, tko je ovdje neozbiljan, a tko sovjetofil/rusofil? Svijet se ne može promatrati manihejski.

Anna Politovskaja

Anna Politovskaja

B ) Vrijedi citirati ulomak iz knjige pokojne ruske novinarke Anne Politovskaje,[3]Putinska Rusija”, kako bi našem L. Tormi neke stvari postale jasnije: „… PR obično dobro planira sve detalje, nema tu mjesta spontanosti i improvizaciji. Putin se narodu ukazao na Uskrs, gotovo cijeli mjesec nakon izbora. Rame uz rame s njim, kao na vojnoj paradi, pred početak uskršnje mise u hramu Krista Spasitelja u Moskvi, sagrađenom iz betona na prostoru nekadašnjeg bazena, nevješto su se krstili premijer Fradkov, nova kremalčjska eminencija Dmitrij Medvedev, šef predsjedničke administracije niskog rasta i velike glave. Medvedev se križao dižući ruku na čelo pa je spuštajući sve do genitalija. Usto je, kako je vidio od Predsjednika, patrijarhu tresao ruku kao da je sreo nekog partijskog druga, umjesto da mu je poljubi. Patrijarh se pravio da ništa ne vidi. Kremaljski piarovci su na tu temu očito neobaviješteni. (…) Otkad su KGB-ovci na vlasti, Uskrs je blagdan nad blagdanima. Nešto kao Prvomajska parada prije”[4].

Putinska Rusija

Anna S. Politovskaja: Putinska Rusija – hrvatski prijevod

10.

Torma odbija prihvatiti vjerodostojnost izbora u Ukrajini, jer pripadnici ruske manjine u svojim terorističkim paradržavama nisu glasovali.To je nastavak zloguke teze o pravu manjina na pobunu protiv svoje Domovine.

11.
„Gojko Borić Donjeck i Lugansk vidi kao ‘krajine’ u 90-tima u Hrvatskoj, a ja ih vidim kao Sloveniju i Hrvatsku u 90-tima, Ukrajinu kao Jugu. S čijim očima nije nešto u redu”?

Moj komentar:

A ) Ponavljam: usporedba SFRJ kao federativne države s Ukrajinom kao nacionalnom državom je netočna.

B ) Paradržave u Donjecku i Lugansku su doista vjeran preslik četničkih Krajina u Hrvatskoj 90-tih godina.

C ) L. Torma ima zdrave oči, ali politička mu je orijentacija tipično Putinovska. Stoga je na strani agresora, a ne žrtve. On je svjesno na strani agresora.

12.

„Gojko Borić govori da EU i slobodni svijet ne žele priznati izbore na jugoistoku Ukrajine. Ali o kojemu to slobodnome svijetu govori Gojko Borić? O Iraku, Libiji, Afganistanu… gdje su Ameri uveli ‘demokraciju’ ? Ili o slobodnome svijetu gdje se ne može ništa uraditi, a da to ne dopusti međunarodna novčarsko-korporativna ‘mafija”?

Moj komentar:

A ) L. Torma odriče jednoj nezavisnoj i miroljubivoj zemlji pravo na suverenitet na svome teritoriju. Ukrajinska je Vlada dužna uspostaviti ustavno-pravni poredak na svome cjelokupnome teritoriju.

B ) Zar je Ukrajina kriva zbog situacije u drugim dijelovima svijeta? Ukrajina ničim nije ugrožavala suverenitet i teritorijalni integritet RU/sije. Što više, na njezinom je teritoriju stacionirana ogromna ruska vojno-pomorska baza. Ukoliko Putin nije zadovoljan s politikom SAD-a zašto to ne rješava s tom državom u direktnom srazu? Eno mu Aljaske, pa neka ju pokušava vratiti Rusiji.

C ) Kakve veze ima Ukrajina s Afganistanom i Libijom – osim u glavi ovog Putinovca.

D ) „Novostaraputinska nomenklatura razvila je korupciju do stupnja koji nadmašuje onaj koji smo poznavali za komunista i za Jeljcina, i ta korupcija sada proždire mali i srednji biznis (znači srednji sloj)…” Vidi: Anna S. Politovskaja: Putinska Rusija, Zagreb, 2005., str.118.

E ) „Mogiljevič je na čelu ruske mafije Bratve, kako se ‘slučajno’ zove i ruski plinovod. Unatoč brojnim tjeralicama, danas slobodno živi u Moskvi.Na listi je deset najtraženijih bjegunaca FBI-a, a da je riječ o veoma važnom ‘tipu’, govori podatak da je duboko uvučen u poslove vezane za naftu – crno zlato koje pokreće svjetsku ekonomiju. Mnogi ga smatraju i najopasnijim kriminalcem na svijetu. Na popisu njegovih grijeha Američka federalna agencija navodi trgovinu drogom i nuklearnim materijalom, plaćena ubojstva i međunarodnu prostituciju. Osim umiješanosti u najgori svjetski kriminal, njegova ličnost i djelatnost zabrinjava političare na najvišoj razini zbog utjecaja koji ima na europski energetski sustav.

Kako piše Business Insider, Mogiljevič pod svojom kontrolom ima mrežu plinovoda između Rusije i istočne Europe. John Wood, jedan od viših savjetnika za problem pranja novca u agenciji IPSA International, navodi da je Mogiljevič godinama temeljito planirao ulazak u biznis s europskim plinom.Prema pisanju BusinessInsidera, Mogiljevič je možda i u uskoj sprezi s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, što potvrđuje objavljeni razgovor između visokih ukrajinskih dužnosnika. Jasno je da je preko Firtaša bio u direktnoj vezi s bivšim ukrajinskim predsjednikom Viktorom Janukovičem.

Mogiljevič je 2007. dao intervju BBC-ju u kojem je izjavio da se bavi prodajom žitarica. No, 2008. policija ga je uhitila dok je kao ‘trgovac žitom’ pod pseudonimom Sergej Schneider poslovao s velikom kozmetičkom kompanijom, optuženom za neplaćanje poreza. To je bio samo jedan od skandala s kojima ga se povezivalo. U najopasnijim slučajevima, poput onoga o prodaji obogaćenog urana Češkoj, također je izronilo njegovo ime.No, ono što ga čini opasnim, prema riječima agenta PeteraKowenhovena, jest to što njemu granice ne znače baš ništa.

– To je tip koji je uspio izvući 150 milijuna dolara od investitora u Philadelphiji, a da nikad nije kročio u tu saveznu državu – izjavio je Kowenhoven. Tjednik Village Voice je 1998. objavio da je Mogiljevič, kojega još zovu ‘Don mozak’, vođa Crvene mafije, moćne ruske mafijaške obitelji poznate po brutalnosti. Sa sjedištem u Budimpešti, organizacija se razgranala na New York, Pennsylvaniju, južnu Kaliforniju te čak na Novi Zeland. (Vidi: Antonija Handabaka, NAJGORI KRIMINALAC NA SVIJETU Kum Crvene mafije i bivši državljanin RH kontrolira dopremu ruskog plina u Europu, „Jutarnji list, elektr. izdanje, Zagreb, 3. prosinca 2014.

semojn ju

Semjon Judkovič Mogiljevič (Семён Юдкович Могилевич)

13.
„Gojko Borić drži da je sasvim u redu što Kijev odbacuje ideju da Lugansak i Donjeck imaju neku autonomiju, ne vidjevši da je upravo to autoritativnost, a ne ono što je u Rusiji”.

Moj komentar: Vrijedi li ovakav princip i za druge zemlje?

14.
„Ja ne vidim u Rusiji onu zemlju koja je vrag i koja će početi neki treći svjetski rat, ali zato u nekim noćnim morama vidim da vrag obitava na zapadu i samo čeka povod i zgodan trenutak da ovlada svijetom”.
Moj komentar:

Eto, putinizam bez ostatka. Treba ga staviti u udžbenike za naše diplomate.

15.
„… I da se razumijemo, nisam fan Putina, ni Rusije, ali bogme ni zapada koji je Hrvatsku bacio u dužničko ropstvo i situaciju da izgubi svoju suverenost, …”

Moj komentar:

A ) Nije nas zapad bacio u dužničko ropstvo već nesposobne i veleizdajničke Vlade.

B ) Našem zaduživanju pripomagali su i ruski tajkuni jednako koliko i zapadni. Koliko su ruski tajkuni „humani” pokazuje Crna Gora gdje su pokupovali sve na obali mora i gdje se nakon toga ponašaju kao da su u svojoj koloniji.

IV.

knjiga rus

Napisi kao što je ovaj L. Torme, ne koriste nikome, a štete hrvatsko-ukrajinskim vezama. Ne postoji niti jedan razuman razlog zbog kojega bi Hrvati trebali podržavati agresiju jače države na slabiju. Putin se niti jednim potezom nije pokazao kao prijatelj Hrvatske. Na strani je Srbije. Njegova je vojska nedavno vršila velike manevre zajedno sa srpskom vojskom, kako bi pokazala mogućnosti naglog zrakoplovnog desanta tenkovskim jedinicama.

Manevri su obavljeni u Srijemu, nekoliko metara od hrvatske državne granice. Time je poslana jasna poruka upravo Hrvatskoj. Putin je hladan i proračunat velikoruski samodržac s imperijalnim snovima. Ruski je narod oduvijek slijedio snažne samodržce. Neka nam je država moćna, neka osvaja tuđe zemlje, a to što smo mi siromašni, što smo dobrim dijelom u stanju akutne alkoholiziranosti,manje je važno.

Putin se vješto koristi slabošću zapadne diplomacije, poglavito EU, kako bi proširio granice svoje države. Raskolio je Moldaviju i formirao ondje svoju paradržavuTransdnjistriju, svijet je šutio. Raskolio je Gruziju prvi puta i formirao paradržavu Abhaziju, a zatim u drugoj agresiji okupirao je Južnu Osetiju i pretvorio ju u svoju paradržavu. Svijet je šutio. Svijet se probudio tek sada kada je na red došla velika zemlja Ukrajina. Ali sada se Zapad Putinu suprotstavlja gospodarskim sankcijama. To ga previše ne zabrinjava. Stoga je u polušali rekao stvarnu istinu, kako za dva tjedna može umarširati u Bukurešt i Varšavu.

Dr. sc. Jeleni Jurišić (L. Torme se to ne tiče, jer on ima zdrave naočale), ali i svima koji žele biti podrobnije obaviješteni o ruskoj imperijalnoj politici preporučam knjigu Eve M. Tompson: „Trubaduri Imperije. Ruska literatura i kolonijalizam, Izdavačka kuća Solomije Pavličko „Temelji”, Kijiv, 2008.

Rusija teritorij

Rusija obuhvaća 1/6 planete Zemlje – Putinu još nije dosta.

Putin je dao do znanja kako je raspad SSSR-a bila velika greška. Dakle, on je tu satrapsku tvorevinu doživljavao kao rusku koloniju. Nije bez razloga mirna i neutralna Finska zatražila zaštitu NATO-a, nisu u strahu od ruske invazije baltičke države, pa čak i Poljska. Zračnim snagama provocira čak Novi Zeland i Australiju. Hoće li prijeći Rubikon ne znamo. Ali da je u njega zagazio – to je evidentno.

Đuro Vidmarović/HKV


[1] O političkim stavovima L. Torme vidi: Feral tribune od 25. 8. 2006. Gdje on, između ostalog, piše: „Čitajući broj Feral Tribunea od 18.o.m. definitivno sam se uvjerio da je on najbolji list na hrvatskom tržištu tiskovina, bez obzira što uglavnom stalno nekome smeta od vlasti pa i nevlasti. A ono što je bitno je to, što je list ne samo dobar, već i jedini trenutačno u nas, koji se bavi pravim istraživačkim novinarstvom, u smislu da pronalazi tzv. “osjetljive” teme, istražuje ih i objavljuje ih. (…)”.
[2] Putinska Rusija, str.261.
[3]AnnaPolitovskaja (Анна Степановна Политковская) (New York, 30. kolovoza 1958. – Moskva, 7. listopada, 2006.), borac za ljudska prava i srčani protivnik rata u Čečeniji, novinarka koja je zbog svoga pisanja bila trovana, zastrašivana i, na kraju, u 48. Godini, na rođendan svoga ljutog protivnika Putina, 7. listopada 2006. I ubijena. Dobitnica je svjetske nagrade Amnesty Internationala za novinarstvo u području ljudskih prava.
[4]Anna S. Politovskaja: „Putinska Rusija”, Zagreb, 2005., str. 266.-267.

facebook komentari

  • peppermintt

    Putin bivši operativac KGB , Rusijom zapravo vlada dvadesetak oligarha na čelu s putkom, aneksijom Ukrajinskog teritorija Krima započeo put bez povratka…

  • Gabro Vuskic

    ANSCHLUSS, prevedeno s njemačkog na srpski, znači otimanje tuđih područja. ANSCHLUSS je riječ koja se najčešće upotrebljava otimanjem tuđih zemalja, poimenice: Hitler, Staljin, Draža Mihailović, Vojislav Šešelj, sada Putin, koji će, nema tome sumnje, DOBITI PO TRTICI KAO I HITLER!