Hrvatski trainspotting

    0

    Ne prođe ni dan da negdje ne začuješ “Mirela” i “Orah”. Došlo je dotle da kada mi netko spomene samo obični orah, automatski se trgnem i ukočim jer mi se pred očima momentalno ukaže lik svete Holy kamenog lica.

    Jedna ruka tekućeg pudera, red maskare, zatim još jedan sloj pudera, pa debeo sloj ruža, krvavocrvenog. Kosa kao sintetička perika i ispod ravnih crnih šiški hladan i tup pogled androida na sedativima. Rečenice cijedi kroz stisnute zube, sa tim sebi svojstvenim zaleđenim pogledom i zgrčenim osmijehom. To je stvorenje koju obožavaju i već tjednima glorificiraju Milanović-Pavićevi mediji.

    684b70f09813326c7a39d2749bb3e2abTo je stvorenje koje je u samo mjesec dana od Milanovićeve davno upokojene kerberice, gotovo potpuno zaboravljenog anonimusa i političkog mrtvaca naglo oživjelo, pače uskrsnulo i najednom postalo relevantna politička snaga, čak štoviše sila od koje će, kako nam “neovisne” ankete neprestano sugeriraju, doskora drhtati i lijevi i desni. Ne prođe ni dan da negdje ne začuješ “Mirela” i “Orah”. Došlo je dotle da kada mi netko spomene samo obični orah, automatski se trgnem i ukočim jer mi se pred očima momentalno ukaže lik svete Holy kamenog lica. U zadnje vrijeme izbjegavam i dućane, pogotovo odjele sa orašastim plodovima.

    No očito je nekome jako stalo da se naša novopečena junakinja opet uvali što dublje u fotelju. Kad čujete njene stavove, koje papagajski ponavlja već deset godina jer ne zna, nema i ne smije ništa novog dodati, odmah vam postane jasno koga zastupa i zbog čega ju je Milanović intenzivno gurao. Kao što je i psiholozima jasno zašto se neke osobe skrivaju ispod toliko slojeva šminke. Njena misija Milanovićeve trule kobile upravo cvjeta. Nije to nova taktika, HDZ je oduvijek sijao male strančice i bezbrojne udruge (pogotovo braniteljske) da bi disperzirao glasove i sebi kasnije osigurao nadmoć, putem koalicija sa tobože suprotstavljenim stranama. Milanče je nju žrtvovalo kao što se žrtvuje neka šahovska figura – planski, unaprijed i za svaki slučaj. Vjerovati da je Mirela odletjela zbog nekakvih bezveznih mailova dok su u SDP-u još uvijek ljudi (da ne kažemo: lopovi) čiji su grijesi kudikamo teži, može samo neupućena budala. Čak i sama Mirela jedva da krije gdje je srce još uvijek vuče. Ona za svoju bivšu partiju veli da “nisu lopovi, već samo šlampavi”. Ma jest, nitko iz SDP-a nije lopov. Samo su šlampavi jer su si dozvolili da ih u’ite. A Mirelica nije bila šlampava – ona ih je preduhitrila i sama dala otkaz, e.

    Nightclubbing

    Čak i oni koji su joj skloni i možda povjerovali da se radi o nekakvoj mučenici šikaniranoj na pravdi dragoga Boga, morali bi se upitati zašto ta “simpatična” darkerica sklona opskurnim partyjima i ekstravagantnoj modi nikada izravno ne napada svog bivšeg gazdu ili pak stranku koja ju je, po pisanjima medija, tako okrutno šutnula na ulicu. Ne, nije u pitanju dužna pristojnost ili strah.
    Ovdje se radi o klasičnoj navlakuši za naivne glasače koji vjeruju da je Mirela sve ono što im nedostaje na našoj bipolarnoj političkoj sceni: relativno mlada, neovisna, hrabra, ekološki osviještena žena s par dobrih ideja. Naročito onih modernih, u svijetu danas popularnih eco-gay parola. Kada tome dodate začin kao što je danas izuzetno razvikana i potencirana marijuana, dobivate gustu čorbu koju će spremno i bez imalo sumnje pokusati većina takozvane “urbane” omladine i lijevo orijentiranih glasača razočaranih Milanovićem, pogotovo oni kojima su seksualne devijacije pitanje važnije od života, a slobodno drogiranje sveto pismo. S tim da im je na umu uvijek “žensko pravo” na legalno ubojstvo vlastitog nerođenog djeteta. No, i po tim pitanjima Mirela pokazuje svoju hipokriziju, ali i popriličnu dozu vlastite šlampavosti, ilitiga površnosti. Ona je, naime, za legalizaciju marihuane ali sama ju nikada nije probala niti bi je konzumirala ako postane legalna. Kao kažu američki političari – u medicinske svrhe, of course.
    Mirela je papagajski upila teze iz brojnih alternativnih izvora, uključujući i “Na rubu znanosti”, koji tvrde da industrijska konoplja može pokrenuti (i naše) učmalo gospodarstvo, te da je ulje kanabisa ljekovito. Iako se ove ideje čine privlačne, i u svojoj srži možda i jesu plemenite, mnogim političarima je industrijska konoplja i liječenje teških oboljenja samo poštapalica kako bi došli do svog izvornog cilja – trampolina za legalizaciju svih vrsta droga, pod motom: bolje je imati sve pod državnom kontrolom. Mirela pritom igra na sigurno, jer ju već i samo zalaganje za legalizaciju marihuane i homoseksualnih brakova može prebaciti preko izbornog cenzusa. Ono što ona pritom očito ne zna, ili se vješto pravi nevješta, su posljedice konzumiranja kanabisa.

    Our Lips Are Sealed

    Zapravo, ona danas nije jedina koja uljepšava i skriva mračnu stranu priče o marihuani. U masovnim medijima paralelno s dokazima o štetnosti pušenja cigareta, paradoksalno, intenzivno raste lista “dokaza” koji idu u prilog pušenju marihuane. Kao da je sve ono negativno vezano uz kanabis odjednom nestalo i svaljeno na smotku duhana. Kako je krenulo, vjerojatno će neki “znanstvenici” uskoro zaključiti kako nikotin, a ne THC, zapravo uzrokuje anksioznost i euforiju sličnu deliriju. Marihuana, sama po sebi, izgleda nema čak ni smolu i sagorijevanjem ne ispušta toksine i katran. To čini samo grozni duhan. Sukladno tomu a naročito zdravoj pameti, napredni nizozemski “coffee shopovi” zabranili su konzumaciju duhana u svojim prostorijama. Možete zarolati što god poželite, pa i pločicu ‘shita’ ali šugavu, opasnu cigaretu jok! Kažu – štetan dim.
    Onaj od smolastog ‘shita’ je svakako zdrav. Još doduše nismo čuli da je ovisnik o cigaretama nekog ubio jer se prepušio ili da je u trenutku rastrojstva skočio s balkona, no ne sumnjam da ćemo uskoro i o tome čitati. “Duhan uzrokuje shizofreniju a trava liječi rak pluća i sve vrste tumora!”, glasit će bombastičan “znanstveni” članak u nekom našem nepristranom listu, recimo Jutarnjem. “U slučajevima pušenja cigarete anksioznost i poremećaj percepcije nastupaju gotovo redovito. Konkretno, gubi se osjećaj za vrijeme i prostor, a u nekim slučajevima javlja se i paranoja te shizofrenija”, ići će dalje tekst. “A tvrdnje kao što je ona da psihoaktivna tvar THC ima i teratogeni učinak na organizam te su moguća i oštećenja fetusa budućih majki koje konzumiraju marihuanu, to su sve bezočne laži nastale u kuhinji konzervativnih fašista i notorne Željke Markić.

    Dugogodišnji konzumenti marihuane ne samo da su čili, veseli i puni elana, nego su i puno bolji radnici te savjesni vozači”, zaključit će nepristrani autor i dometnuti kako je znanstvenik kroz svoje tridesetogodišnje istraživanje utvrdio da je ‘marica’ “apsolutno zdrava i potrebna svakom čovjeku, pogotovo mladima u razvoju jer im poboljšava pamćenje”. To što je dotični znanstvenik u izvornom članku Daily Maila izjavio nešto posve drugačije, i ne baš tako afirmativno o marihuani, za časni Jutarnji nije bilo bitno. Dakako, pušači cigareta a ne marihuane, skloni su depresiji, letargiji i društveno su nesposobni, a često i povećavaju “dozu” i redovito prelaze na teže droge. Ne treba puno pameti da bi se došlo do zaključka da takvim osobama nije baš uputno davati strojeve ili volan u ruke… Nikotin je zlo, živio THC!

    Međutim, naša mudra ex-ministrica ide još i dalje, ne posustaje u svojoj gluposti i tvrdoglavoj upornosti da pošto-poto bude drugačija, neobična i takorekuć jedina alternativa trulom SDP-u. “Licemjerni su oni koji dozvoljavaju alkohol i cigarete a zabranjuju marihuanu”, kaže naša čestita i bistra gospodična sa četiri prsta maske na licu. Populizam naprijed, ostali stoj!

    No, zbog svih tih slojeva na licu, teško je razabrati zajebava li nas ili ozbiljno misli dok izgovara takve besmislice na nivou napušene brucošice. Već prosječno obrazovan čovjek, koji imalo poznaje materiju o kojoj populistički laprda bivša ministrica, razumije razliku, kao i jednostavnu logičku potku – sve da su nikotin i THC jednako štetni, zar jednom zlu trebamo pridružiti i drugo?
    Po Mireli, ako se neki već vole opijati, trebali bismo im dati i da se do mile volje drogiraju. To što samo jedan mali joint ima više katrana od obične cigarete, frulašima novog svjetskog poretka ne remeti veselu svirku. Gratis objašnjenje je da će nam legalizacija pomoći da uklonimo “mafiju”. Holy nam ‘oće reć’ da ćemo umjesto stotine malih dilera dobit jednog velikog – državu. Pa ako ćemo se već pucat’ i rokat’, činit ćemo to legalno. I naveliko. No barem ćemo za to samouništenje uredno plaćati poreze državi. Ovako puno love ode gnjusnim, pokvarenim dilerima. A država bi, za razliku od običnih, bila puno humaniji diler. Pokroviteljski će nas tapšati po ramenu i govoriti: “Roll on, roll on my dear citizen”… sve dok ne postanemo “roll-off” otpad koji će pomesti s ulice. Logika “par ekselans”, rekao bi Izet. Svijet će tada definitivno biti ljepši. I njima (političarima) i nama svima.

    Napušit ćemo se i onda nas bukvalno može guziti tko god hoće, čak i nekakve ‘mirele’. Sve do Kosova bit će nam ravno. Marihuana i gejevi, ehej! naravno uz legalne abortuse – to je ono što trebamo. To je ono progresivno, moderno, suvremeno, oh kako to lijepo zvuči! Iako zapravo tu nije ništa novo, jer se kroz povijest stalno nameću slične idiotski nakazne ideologije, još otkako se prva “Mirela” ispilila iz jajeta.

    A Final Hit

    Kao što je marihuana samo stuba prema paklu heroina i kokaina, tako je i legalizacija homoseksualnih brakova samo predigra za legalizaciju pedofilije. Jer ako su išta naši tirani naučili do sada, to je da se svijest i ljudska volja ne slamaju preko koljena već dugoročnim planiranjem i laganim lomljenjem. A kada jednom nastane pukotina, vodi nije teško pronaći put i probiti cijelu planinu. Sve u našoj povijesti su samo ciklusi. Usponi i padovi. Pokušaji i pogreške. Žalosno je što će još puno generacija svojim životima plaćati vrli novi ciklus “slobodarskog” totalitarizma i greške koje mi danas činimo. Umjesto da se razvijamo i rastemo – a to je moguće samo u ljubavi i balansu sa samim sobom, društvom i prirodom, mi se klanjamo tobožnjem napretku i sumnjivim idejama koje često i ne razumijemo, fabriciranim u svijetu tame koji želi ubiti ono jedino što nas čini ljudima – našu savjest.

    Jedino što je doista bitno tim degenericima u odijelima je da budemo fino anestezirani holivudskom iluzijom vrlog novog svijeta koji skrbi za sve nas, naša prava i sveopću međuljudsku toleranciju. I kao što vidimo – sve vrvi od njihove silne brige za svijet. A svijet u nikad gorem stanju!
    Gladnih i obespravljenih nikada nije bilo više. Beskućnicima se više ni broja ne zna, diljem planete. Žednih ljudi milijarda! Tisuće umiru svakodnevno. Samoubojstava kao nikada prije. Bacamo toliko hrane da bismo mogli prehraniti sve gladne svijeta. Samo u Hrvatskoj u smeću završi preko 4 milijarde kuna vrijedne hrane. Jer je neki degenerik ovdje nabio porez na hranu koju bi trgovci ili restorani mogli donirati gladnima, tako da im je isplativije sve odmah baciti u kontejner nego poklanjati. Ali, koga briga, danas su i prava životinja važnija od ljudskih života. Naročito je važno hoćemo li legalizirati droge. A prije svega moramo ozakoniti gejevima usvajanje djece. To su fundamentalna, životna pitanja koja nam konstantno nameću raznorazne ‘mirele’. Sve drugo je nevažno. Međutim, blesavi građani nikako da skuže da Holy po struci nije socijalni radnik ni ekolog i da oni odapinju strelice u krivu metu. Iako se bivša eko-ministrica sada udružila sa Feldmanicom i Zelenom listom (koja se nota bene uvijek bavila više pravima homoseksualaca nego ekologijom), to ju nije zasmetalo da prekjučer u Stankovićevoj emisiji mrtva-ladna izjavi kako nije “apriori protiv termoelektrana na ugljen”.

    Naravno, kameno lice i ukočen pogled kroz pseće šiške opet su pomogli tako da čak ni vječno krvožedni Aco nije stigao reagirati na taj paradoks. Uostalom, nikakve mimikrije i kopernikanski obrati nisu ništa neuobičajeno za naše prevrtljive političare, bijedne sluge zapadnog kolonijalizma – kojima očito pripada i Holy. Ona je i za vrijeme svog kratkog mandata u vladi izazvala brojne kontroverze. Naime, naivcima nikako nije išlo u glavu kako to da je Mirela zašutjela, ona koja je netom prije preuzimanja funkcije ministrice zaštite okoliša najviše brinula i grmjela o raznoraznim zagađivačima prirode. Čim je zasjela, istinoljubiva fajterica Mirela zanijemjela je čak i o onom o čemu je najviše rogoborila, o ‘chemtrailsima’, pravdajući se tada da to nije njen resor i da pitanja usmjere na druge adrese.

    Da, zacijelo je trovanje okoliša u domeni ministarstva kulture ili sporta. Napokon, valja znati da je Milanovićev joker s klupe prije svega diplomirana etnologinja i modna dizajnerica, a uz sve to, kako sama ponosno ističe, i pionirka Socijaldemokratske Političke Akademije. Nekad se to lijepo zvalo: omladinka Politbiroa. A oni polažu odgovore samo Dragom Vođi. Međutim, Mirela (kao i sve ostale strančice) svečano obećava da neće “s nikim” koalirati. Manji je problem to što bivša ministrica, studentica književnosti i vrsna omladinka ne zna čak ni osnove gramatike, uostalom ni ministrica kulture ne briljira po tom pitanju – veći je problem što licemjerni demagozi i praznoglavi pragmatici poput njih, bez ikakvog čvrstog, iskrenog stava i ljudskih ideala dobivaju toliki prostor u vodećim hrvatskim medijima.

    A opet, tko zna što se krije ispod slojeva i slojeva hladne žbuke… možda samo nesretna djevojčica željna malo topline, pažnje i ljubavi? Jedan je mudar čovjek davno zapisao: “Budi iskren prema sebi kako ne bi bio lažan prema drugima”.

     

    Danijel Vuinac/dnevno.hr

    facebook komentari