Hrvatsko biračko tijelo lakše prašta nesposobnost nego nepoštenje

0

Nije trebalo biti veliki prorok da bi se nakon prošlotjedne tiskovne konferencije Slavka Linića na kojoj je, narodski rečeno, prijetio praznom puškom, zaključilo daje politički definitivno “zglajzao” .

Predsjedništvo partije je zatražilo da ga se izbaci, a bilo bi doista veliko iznenađenje da Glavni odbor SDPa u subotu odluči drugačije. Unutarstranački potres kojije nastao oko Linića vjerojatno posljednja prilika Milanoviću da napravi ozbiljnije kadrovske rezove i presloži ekipu, kojoj u ovakvom sastavu i formaciji sve izglednije prijeti poraz na parlamentarnim izborima.

Milanovic-U Hrvatskoj će stvari doista krenuti nabolje tek onda kada za ishod izbora bude odlučujuće to što je jedna stranka pobijedila, a ne to što se druga sasula i izgubila. Tj. kada jednom konačno neka opcija dobije izbore zato što je ponuđenim programom, kadrovima, organizacijom, vizijom zaslužila izbornu pobjednu. Do sada se imao dojam kako je do smjene vlasti dolazilo ne zato jer bi se oporba pokazala kao bolja, već zato jer su se oni vladajući pokazivali kao gori. Tako se sasuo posttuđmanovski HDZ, tako je uglavnom razočaravajuća Trećesiječanjska koalicija sama sebi izgubila izbore, tako je sanaderovski HDZ, šefovim neobjašnjenim odlaskom izvršio politčki harakiri i doveo Kukuriku koaliciju na vlast. Kukuriku koalicija, dakle, nije zasluženo dobila vlast, već ju je HDZ zasluženo izgubio. Temeljni problem vlasti SDPa i partnera je što su programski, a naročito kadrovski, nespremni dočekali vlast, za koju su barem dvije godine znali da ih čeka. Kadrovski deficit, dodatno je izražen nakon čistke starih kuka u SDPu, pa se npr. umjesto respektabilnog Mate Arlovića dobije novi pravni guru Peđa Grbin. Ministarska mjesta su se dijelila lokalnim političkim juniorima, bez dana radnog staža izvan politike, zbog partijske odanosti, a onome koji je u oporbi najviše bučao po Saboru se kao nagrada dadne ministarstvo znanosti i obrazovanja, a po istom kriteriju se moglo i bilo koje drugo.

Hrvatsko biračko tijelo lakše prašta nesposobnost nego nepoštenje ili barem ono što percipira kao takvo. Kukurikavci su do bili iz bore jer su uvjerili javnost da će biti  bolji, pošteniji i odgovorniji nego prethodnici.

Nakon pola mandata malo je od toga ostvareno. Vlada se pokazala nesposobnom izvući zemlju iz ekonomske i društvene krize, ali čak ni to ne mora biti presudno za poraz na sljedećim izborima. Za SDP se fatalnim pokazuje gubitak aura poštene stranke, koja pravi red u državi i poštuje ga. Premijer Milanović je uvjeravao javnost da ima visoko postavljenu ljestvicu, ispod koje se našla pa odletjela Mirela Holy zbog, iz današje perspektive gledan benignog korištenja ministarske pozicije za pogodovanje pri zaposlenju. Koliko god ne imali rezultata, da su ljestvicu držali na toj visokoj .razini SDPovci je mogao teoretski računati na drugi mandat.

Danas su izbušeni upravo na tome što su nekada isturali kao glavno oružje. U zadnje vrijeme na tapetu javnosti su zbog niza afera dvojica ministara, Rajko Ostojić i Željko Jovanović. Zdravstveni sustav je pred kolapsom. Neracionalne odluke poput smanjenja izdvajanja za zdravstvo, da bi se nakon što se vidjelo da gospodarstvu to ne koristi, a da otvara fatalnu rupu u zdravstvenom proračunu, vratilo na staro; kao i revolucionarni smjenski rad, pokazatelji su nedostatka bilo kakvog strateškog promišljanja tog važnog sustava. No zadnja afera oko utroška 37 milijuna kuna za nabavu nepotrebnih ECMO uređaja kojih sada imamo tri puta više po glavi stanovnika nego Njemačka, pa danas uglavnom neraspakirani skupljaju prašinu u kutovima bolnica koje nemaju ni za zavoja, čini se kao kap kojaje prelila čašu. Hrvatska udruga bolničkih liječnika otvoreno proziva ministra i postavlja pitanje u čijem je interesu kupovina trostruko više uređaja od potrebnog. Preko koga je išao taj posao i ima li elemenata za sumnju kako je netko na državni račun naručivao nepotrebne krave da bi se on domogao nekoliko odrezaka?

Rajko Ostojić je lani bio žrtva promašene partijske igre oko kandidature za zagrebačkog gradonačelnika, gdje je prekršeno demokratsko načelo delegiranja odozdo i umjesto kandidata baze Bernardića za kojeg su partijski veleumni analitičari procijenili da gubi protiv Bandića, gurnuli u vatru ministra Ostojića koji je onda prošao još gore. Ostojić politički tone i u unutarstranačkim obračunima se snažno svrstao uz Linića s kojim se, kako prenose mediji uz paparazzo fotografije, kao s ljubavnicom tajno sastaje po Gorskom Kotaru planirajući rušenje Milanovića. Vjerojatno će nakon pospremanja Linića Vlada spasti samo na jednog Ostojića.

Za razliku od ministra zdravlja, ministar znanosti Jovanović je, svjestan da visi o tankom koncu, morao pokazati dodatnu budnost i iscipelariti Linića čak i više nego Maras kako bi šefu pokazao da je na pravoj liniji. Nakon što je nepotrebno izazvao brojne ideološke bitke koje je redom gubio, od zdravstvenog odgoja pa nadalje, bučni poštenjačina Jovanović se do kraja razgolitio kad se otkrilo da je u vrijeme dok zbog njegove odluke nakon isteka ugovora na ulici završavaju znastveni novaci koji su u roku magistrirali, doktorirali i radili punu satnicu u nastavi, ljudi bez kojih sustav ne može i u koje je država ulagala 11 godina, istovremeno ministrar sebi unutar resora koji vodi osigurao i zamrznuo docentsko radno mjesto u nastavnoj bazi Thalassotherapia u Opatijji. Ako to nije ispod najniže do sada viđene ljestvice, ne zna se što jeste.

Nakon što sredi Linićeve ljude, Milanović će morati počistiti zonu ispod ljestvice. Zadnji događaji u i oko SDPa postaju sve veće opterećenje i za predsjedničku kampanju Ive Josipovića. Dan nakon europarlamentarnih izbora aktualni predsjednik je na humanitarnom koncertu neočekivano zasvirao s Baretom, koji se začuđeno osvrtao na klavijaturistu iza sebe kao da se premišlja koji ga to film puca. Bare je mogao biti fora mlađim biračima prije petnaestak godina, današnjim mladima je napet otprilike kao Tereza Kesovija mojoj generaciji. Predsjednik je osim uBaretovu klavijaturu udario i u tanku žicu socijalne demagogije izjavivši kako neće ići na Svjetsko prvenstvo u Brazli zbog krize. Isti mediji koji ne vide nikakav problem u tome što se naručuju desetine milijuna kuna vrijedni medicinski uređaji bez jasne potrebe, kao najveći državni problem ističu to što se za tisuću puta manji iznos iz proračuna plaća put Premijeru na otvaranje Svjetsko~ nogometnog prvenstva. Zdrijeb je Hrvatskoj dao tu čast da s domaćinom Brazilom igra na otvaranju, na kojeje brazilska predsjednica pozvala sve Svjetske čelnike. Jesmo li trebali moliti gđu Rousse da plati ne samo smještaj ~ već i put našem premijeru ili  mu skupljati novac za kartu preko humanitarnih telefona da bi izbjegli blamažu da na tom skupu svjetskih čelnika na kojem uz Brazil nastupa Hrvatska nema naših predstavnika?

Dobro je da hrvatski premijer ne podliježe plitkoj socijalnoj demagogiji i da sljedeći četvrtak bude uz ostale svjetske državnike loži na Areni Corinthians. Još bolje bi bilo da prije puta raščisti gužvu koja mu se u Vladi stvorila daleko ispod toliko spominjane ljestvice.

NinoRaspudić/VL

facebook komentari