Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini

0
Slika, doživljaj prvi

Početak zime, studeni 1992. Kao predstavnik HV-a nalazim se s još jednim hrvatskim časnikom, kao gost u okolici Koblenca u SR Njemačkoj, na velikim manevrima NATO-pakta-pod kodnim nazivom “Reforger”. Uvježbava se obrana od napada Varšavskog pakta i dolazak, zrakoplovima i brodovima, američkih trupa. Sve je virtualno, umreženo, po poljima i cestama ne na preduju vojnici i njihova ratna HVtehnika.

Sve akcije se planiraju, prikazuju i izvode na računalima i tek su časnici i informatički specijalisti u stožerima stvarni, sve ostalo je virtualno i događa se na ekranima moćnih vojnih računala. Ipak, jedna je postrojba tu u svom punom broju, britanska oklopna pukovnija pod zapovjedništvom pukovnika Boba Wilsona, uključena je u manevre, ali ih koristi za pripremu pred odlazak u BiH kao jedna od više međunarodnih postrojbi koje će činiti zaštitne snage UN-a za. Borbena i stožerna vozila bila su skrivena i maskirana u hambarima i stajama velikih seoskih imanja.

Ulazimo u prostran hambar bogatog njemačkog farmera u kojem je stožer pukovnije. Mlađi časnik, satnik, istupa iz skupine britanskih časnika, pozdravlja nas i predstavnicima više desetaka europskih vojski, među kojima su sve vojske tranzicijskih zemalja, počinje objašnjavati tradiciju, ustroj i zadatke pukovnije koja nas je ugostila. Nakon što je završio predstavljam se pukovniku Bobu Wilsonu, pukovnik sam Hrvatske vojske, jednakog smo ranga.

[quote]Taj nadmeni stav, to vidljivo ponižavanje hrvatske odore i hrvatskog časnika, očekivao sam bar malo britanske uljuđenosti, vojničkog uvažavanja i pobratimstva u oružju. Uvrijedio me, osobno i kao predstavnika Hrvatske vojske i Hrvatske koju sam predstavljao. Njegovo ponašanje mi je postalo kristalno jasno kad sam par mjeseci kasnije dobio u ruke malu knjižicu, priručnik koji je dobio svaki britanski (pa i kanadski) vojnik pri dolasku u bivšu Jugoslaviju.[/quote] Odmjerava me od glave do pete, odoru, znakovlje, čak i visoke terenske cipele, gleda me s visoka, osjećam njegov podcjenjivački pogled. Postavljam mu pitanje sprema li se njegova postrojba u BiH. S lakoćom izbjegava odgovor, okreće se prema poljskom časniku i odgovara na njegov upit. Pitanje se tiče oklopnog vozila u kojem je smješten pukovnik. Za britanskog pukovnika sam prestao postojati.

Taj nadmeni stav, to vidljivo ponižavanje hrvatske odore i hrvatskog časnika, očekivao sam bar malo britanske uljuđenosti, vojničkog uvažavanja i pobratimstva u oružju. Uvrijedio me, osobno i kao predstavnika Hrvatske vojske i Hrvatske koju sam predstavljao.

Njegovo ponašanje mi je postalo kristalno jasno kad sam par mjeseci kasnije dobio u ruke malu knjižicu, priručnik koji je dobio svaki britanski (pa i kanadski) vojnik pri dolasku u bivšu Jugoslaviju.

U tom priručniku bili su sažeto opisani povijest, zemljopisni smještaj, klima, političke silnice, civilizacijske, kulturne osobine naroda s kojima će se susretati na području bivše Jugoslavije, posebice u BiH. Za razliku od vrlo pozitivnog opisa Srbije i Srba, JNA kao uređene vojne sile, Srba kao tradicionalnog ratničkog naroda koji su usto bili ratni saveznici Britanaca i Francuza Hrvati, HV i HVO, opisani su kao neregularna paravojska, razularena seoska milicija koja vuče podrijetlo od ustaša.

U očima pukovnika britanske vojske koji je vodio postrojbu pod zastavom UN-a u BiH ja sam bio ustaša, secesionista, nasljednik države protiv koje se Velika Britanija borila u Drugom svjestkom ratu i čije snage je kod Bleiburga razoružala i predala na milost i nemilost Titovim partizanima.

Slika, doživljaj drugi

Rama, ljeto 1993. Tek smo se vratili iz stožera generala Slobodana Praljka, smještenog u selu Šćit iznad Uskoplja. Iako je tada bio zapovjednik HVO-a osobno je bio na prvoj crti obrane i zapovjedao vojnicima koji su DaytonMir u BiH nije označio kraj tog stranog nadzora, utjecaja i odlučivanja. Nametnuti Daytonski mir u kojem su u predodžbi stranih vojnika, političara i kasnije tužitelja i sudaca Međunarodnoga tribunala u Haagu Hrvati i dalje bili i ostali razbijači BiH, separatisti i ustaše kako su ih uostalom i lijepo opisali pisci priručnika za britanske vojnike s oznakama mirotvornog i neutralnog UN-a.pred navalom Armije BiH branili tu, za obranu Hercegovine i južne Hrvatske, važnu strateške točku.

Armija BihArmija BiH neuspješno je pokušavala ovladati Makljenom, Ramom i ostvariti prodor prema Mostaru i dolinom Neretve doći do Ploča. Sjedimo s gvardijanom samostana i na serpentima prema vrhu Makljena promatramo desetak vojnih kamiona kojima se prebacuje smjena snagama HVO-a koje vodi general. Kao “sokolovi” iznad konvoja kružila su dva NATO-ova F-16, lijepo su se mogli visoko na nebu pratiti krugovi što su ih stvarali tragovi koje su ti zračni izviđači ostavljali za sobom.

“Sokolovi” nisu napuštali konvoj čak i kad se nama u prijevoju Makljena izgubio iz vida. I dalje su visoko u zraku pratili gdje će završiti hrvatski vojnici. Nije im bilo važno jesu li to pripadnici HVO-a ili onih tisuću, dvije pripadnika HV-a, odreda porijeklom iz BiH koji su kasnije bili pretvoreni u brigade koje su vršile navodnu agresiju na tu državu. Ništa nije moglo promaći nadzoru NATO-pakta, sva tehnologija, sateliti, zrakoplovi, elektronski nadzor, obavještajci na terenu, služila im je za prikupljanje svake pojedinosti iz rata u BiH.

Na osnovi tih podataka tužitelji Haškog suda podignuli su tužbu protiv generala Praljka i petorice njegovih uzničkih sudrugova. Mir u BiH nije označio kraj tog stranog nadzora, utjecaja i odlučivanja. Nametnuti Daytonski mir u kojem su u predodžbi stranih vojnika, političara i kasnije tužitelja i sudaca Međunarodnoga tribunala u Haagu Hrvati i dalje bili i ostali razbijači BiH, separatisti i ustaše kako su ih uostalom i lijepo opisali pisci priručnika za britanske vojnike s oznakama mirotvornog i neutralnog UN-a.

Slika, doživljaj treći

jajceJajce, 2012., snimamo dokumentarni film o epskoj obrani Jajca koji su potaknuli Hrvati, branitelji i osloboditelji tog hrvatskog kraljevskog grada. Uz njih su 1992. šest mjeseci grad branili i muslimani/Bošnjaci. Držimo da bi zbog povijesne istine i oni morali sudjelovati u filmu.

I nakon oduljeg traganja ni jedan musliman/Bošnjak ne pristaje sudjelovati, dati izjavu, ostaviti zapis o stradanju i slavi obrane njihova grada. Na prvom prikazivanju filma u Jajcu također nema muslimana/Bošnjaka. U hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu 2012. oni i Hrvati žive jedni kraj drugih, ne i zajedno.

Slika, doživljaj četvrti

Snimamo dokumentarno-igrani filma o “Oluji i deblokadi Bihaća” za koji sam napisao scenarij, a režira ga zagrepčanin, uspješan filmski redatelj koji živi i radi u Teksasu. Kratki dokumentarni i animirani filmovi mu godinama dobivaju prve nagrade na festivalu u Houstonu. Film će imati i svoju englesku inačicu, redatelj će ga pokušati pokazati Americi i svijetu. Snimamo u Zagrebu, Kninu i Bihaću.

Uz istaknute hrvatske generale, povjesničare, političare, tu su i dva istaknuta hrvatska Židova, uspjeli smo u Bihaću okupiti i desetak pripadnika HVO-a, hrvatske Bihacbranitelje iz Zavalja i Bihaća, ali ni jednog muslimana/Bošnjaka. I opet nam je važno da nam istina ne bude polovična. Tek pola godine kasnije, nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima, gradonačelnik Bihaća Emdžad Galijašević i general Atif Dudaković pristali su na sudjelovanje u filmu.

Snimili smo njihove vrlo objektivne i za Hrvatsku pohvalne izjave. Ipak, tek nekoliko mjeseci kasnije isti gradonačelnik će na proslavi obljetnice obrane Bihaća izjaviti kako je udio Hrvata u obrani Bihaća bio zanemariv i kako su sami muslimani/Bošnjaci izdržali teret opsade i oslobodili Bihać.

U svojim izjavama za dokumentarni film obojica su, general i gradonačelnik, govorili o prirodnom osloncu Bihaća na Zagreb koji je prostorno mnogo bliži od Sarajeva, veliki broj Biščana odlazi kupoviti, studirati, liječiti se u Zagreb, ljetuju na hrvatskom moru, sam gradonačelnik je studirao u Zagrebu.

Iako su hvalili odnos s generalom Antom Gotovinom i HV-om, govorili o odlučujućem doprinosu HV-a i RH pobjedi i oslobađanju Bihaća njihove javne političke izjave govorile su potpuno suprotno, o potpunoj političkoj premoći muslimana u Bihaćkoj krajini, o podređenom položaju Hrvata.

Iz mnoštva različitih, suprotstavljenih i oprečnih, često i vrlo antagonističkih pogleda koji se svakodnevno množe oko pitanja političkog uređenja BiH izdvojio sam tri mišljenja, tri kuta gledanja na “hrvatsko pitanje u BiH”: muslimansko/bošnjačko, srpsko i hrvatsko, izrečena od strane predstavnika triju naroda.

[quote]Iako su hvalili odnos s generalom Antom Gotovinom i HV-om, govorili o odlučujućem doprinosu HV-a i RH pobjedi i oslobađanju Bihaća njihove javne političke izjave govorile su potpuno suprotno, o potpunoj političkoj premoći muslimana u Bihaćkoj krajini, o podređenom položaju Hrvata.[/quote]

Prvo je mišljenje muslimansko/bošnjačko artikulirano u POKRETU ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU; Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH – elektronsko izdanje, glavni urednik dr. Muhamed Borogovac. Komentar je ideja Tihića i Izetbegovića o podjeli Mostara i Federaciji.

Kakvo hrvatsko pitanje? A gdje je bošnjačko pitanje?
BogorovacA gdje je problem izbjeglih i dijaspore od milion ljudi? Gdje će oni? Gdje je njima entitet?
Hrvata ima oko 14%, a drže 25% teritorije i opet su ugroženi.
Bošnjaka ima oko 55% a drže manje od 25% teritorije.
Primjera radi, svi Bošnjaci iz cijele Hercegovine su sad sabijeni u jednu istočnomostarsku ulicu! I nisu ugroženi oni?
Srbi već imaju dvije države, Hrvati traže drugu, a Bošnjaci ni jednu iako su treći narod po veličini u bivšoj Jugoslaviji. I nisu ugroženi Bošnjaci, nego su ugroženi Srbi i Hrvati.
Uostalom ko je njih ovlastio da dijele Bosnu? Ne može se vršiti preustroj samo jednog djela zemlje. Mora se preurediti cijeli teritorij istovremeno.
Ne može manjina odlučivati nad većinom! Manjina mora imati zagarantovana osnovna prava, ali da ona nameće i blokira kao što to čine u Bosni to nigdje nema na svijetu.
I što moramo provoditi presudu dok je Evropa ne precizira jer je ista neprecizna i zasad neizvršiva u Bosni.
Uostalom ko ih goni da oni stalno nešto rješavaju. Ko ih goni da djele Mostar ili Travnik? Niko. Oni idu čak dalje i od Daytona, iako to niko ne traži. Umjesto da učvršćuju državu oni je cjepaju sve više i više.
Zaista je došao zadnji čas da se ove kreature uklone sa položaja dok nisu sasvim upropastili i zemlju i narod. Sve je do nas!

Junuz S.

-Drugo, srpsko, izrečeno je u intervjuu Milorada Dodika „Večernjem listu”, subota 30. studenoga 2013. „Obzor”, razgovarao Zoran Krešić.

Uspjeh u BiH podrazumijeva unutarnji dogovor, kojega nema, te da se svi osjećaju lagodno. To sada nije slučaj. Sada se, zamislite, pokušava krivnja za izostanak dogovora provedbe presude Sejdić-Finci, ustavnih reformi i europskog puta, prenijeti na čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Ja sam bio na svim sastancima i mogu reći da Čović nije problem jer je u svim varijantama, koje su čak bile ponižavajuće za njega, bio konstruktivan…Ako sada ima pameti napravit će se decentralizirana država u kojoj će jednako biti zadovoljni Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Često spominjete mogućnost raspada…?
-Hoćete li reći da se ne raspada?
-Ja vas to pitam.
-Hoćete li reći da postoji odnos ljudi prema BiH? Ne postoji!
Zašto?
Pa zato što se raspada i to je činjenica. Hrvati su nezadovoljni jer su potpuno uništeni gašenjem hrvatske samouprave kada su tenkovima ugašene poslovne banke. To je bio jasan znak da se želi uništiti pozicija Hrvata i dugoročno osigurati dominacija Bošnjaka te se nastojalo umanjiti izglede da traže treći entitet. Ja mislim da je BiH moguća s tri entiteta u kojima bi u svakome po jedan narod bio dominantani u kojem bi se baštinila nacionalna i građanska prava. Ovdje sada na djelu imamo da se pod plaštem građanskoga poništavaju nacionalna prava i to je neprihvatljivo.

Vidite li odlučnost službenog Zagreba da se riješi hrvatsko pitanje u BiH?

Ne bih davao ocjene o aktualnim odnosima Zagreba, ali mogu reći o prijašnjim. Hrvati u BiH su bili politička kolateralna šteta unutarnje politike Hrvatske tog vremena. Zagreb je natjerao Hrvate u muslimansko-hrvatsku Federaciju BiH i sada se vidi koliko je to bilo dramatično loš potez prema Hrvatima u BiH. Da je nastavila egzistirati Herceg Bosna do Daytonskog sporazuma, ne bi je bilo moguće zaobići kao čimbenika. Hvatska se nakon toga snažno uputila prema Europi i prešutjela je devastiranje pozicije Hrvata te ih prepustila međunarodnoj zajednici i Bošnjacima. No, Hrvatska je sada članica EU i trebala bi snažnijim glasom zaštititi hrvatska prava u BiH…A Hrvati u BiH, moram reći, očekuju puno više od Zagreba. Oni moraju jasno reći što žele i jasno izraziti svoju volju, a Zagreb im u tome treba pomoći.

I treće, hrvatsko, koje sačinjavaju dva suprotstavljena mišljenja, jedno potpredsjednice HDZ-a BiH Borjane Krišto izrečeno po završetku sastanka bošnjačkih i hrvatskih političkih stranaka iz BiH u Pragu, Portal Dnevno, 3.12.2013. pod naslovom „Hrvatske stranke ne pristaju da Bošnjaci biraju Hrvata u predsjedništvu”:

Potpredsjednica HDZ-a BiH Borjana Krišto izjavila je u utorak da hrvatske stranke neće pristati na rješenja u sklopu provedbe presude Sejdić-Finci koje bi omogućile Bošnjacima da i dalje biraju dva člana predsjedništva borjana-kristo-veceras-gost-emisije-dobar-los-zaozbog čega inzistiraju na uvođenju mehanizma zaštite od nadglasavanja. Krišto je izjavila za medije u Mostaru da oko ključnih prijepora nije postignut napredak te da bošnjačke stranke, prije svih SDP BiH, žele rješenja koja bi im jamčila nadglasavanje Hrvata. Mi od bošnjačkih stranaka, odnosno SDP-a imamo jasan koncept koji želi BiH kao dominantni okvir. Na svaki način pokušava se negirati i ranije dogovore da jedan narod neće birati drugima predstavnike, rekla je Krišto. Dodala je da bošnjačke stranke ne pristaju da se unesu mehanizmi zaštite pri izboru članova Predsjedništva BiH što je za HDZ neprihvatljivo. Mi ne želimo pristati na mogućnost da Bošnjaci i dalje biraju dva člana Predsjedništva. Zbog tih iskustava tražimo jasne mehanizme zaštite.

Drugo pak mišljenje je fra. Drage Bojića, smijenjenog glavnog urednika lista Svjetlo riječi izgovoreno u intervjuu za TV Al Jazeera, 20.11. 2013., razgovarao Fahrudin Smailović, objavljeno u POKRETU ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU; Glasnik Nacionalnog kongresa Republike BiH, glavni urednik Dr. Muhamed Borogovac.

Drago BojicTV Al Jazeera: Na kraju, kako gledate na najnovija dešavanja oko implementacije odluke Suda u Strazburu o slučaju Sejdić-Finci? Dervo Sejdić kaže da se politički lideri FBiH u pregovorima ne bave presudom, već Hrvatima? Kako je moguće prevazići politiku uvjetovanja i blokiranja u BiH?

PitanjeHrvatsko pitanje u RH i BiH ne će biti dovršeno bez rješenja pitanja položaja Hrvata u BiH. Na tragu mogućih odgovora koji će uvažavati konstitutivan, ravnopravan i dostojanstven položaj Hrvata u BiH nastavit ćemo s nizom ovakvih skupova sličnog onom od osam tribina o Haškom sudu i tužbama protiv trojice hrvatskih generala koje je, također u organizaciji HKV-a, vodio uvaženi dr. Milan Vuković.Fra Drago Bojić: “Taj problem će se teško riješiti bez reforme kompletnog Ustava, koji i nudi mogućnost uvjetovanja i blokiranja koju spominjete, a koliko su za reformu spremni bosanskohercegovački političari pokazuje upravo odgadanje implementacije te presude. U ovoj zemlji nisu riješena nacionalna pitanja, ne samo hrvatsko, nije riješeno ni bošnjačko, pa ni srpsko, koje je riješeno samo u etnički očišćenoj Republici Srpskoj.

TV AL Jazeera: Ova presuda je mogla i može još uvijek biti početak rješavanja nacionalnih pitanja u BiH, s posebnom osjetljivošću za manjine – manjine koje se vežu uz ovu presudu, ali i bošnjačke, hrvatske i srpske manjine u mjestima u kojima su oni “statistička pogreška” ili “multietnički ukras”.

Fra Drago Bojić: Problem hrvatskog pitanja u BiH postoji, ali ne postoji volja da se problem riješi. To je posljedica i političkog mentaliteta na ovim prostorima koji želi uvijek dominaciju nad drugima. Način na koji hrvatsko pitanje žele riješiti hrvatski političari je pogrešan, budući da to pitanje svode isključivo na područje Federacije BiH, što ide u prilog Republici srpskoj i zaoštrava ionako teške odnose s Bošnjacima i dodatno otežava rješavanje i svih drugih pitanja. U BiH su politika i političari strukturalno destruktivni i neodgovorni, pa sve i da se dogodi promjena sadašnjih političkih vođa, teško je očekivati značajnije političke promjene. I ako otpočne, proces promjena će dugo trajati.

Navodim mišljenja predstavnika triju naroda koja konstituiraju BiH kako bih pokazao svu zamršenost odnosa, zapletenost politika i tešku rješivost pitanja opstojnosti BiH, i posebice za nas važnog “hrvatskog pitanja”.

Zaključak

Hrvatsko pitanje u RH i BiH ne će biti dovršeno bez rješenja pitanja položaja Hrvata u BiH. Na tragu mogućih odgovora koji će uvažavati konstitutivan, ravnopravan i dostojanstven položaj Hrvata u BiH nastavit ćemo s nizom ovakvih skupova sličnog onom od osam tribina o Haškom sudu i tužbama protiv trojice hrvatskih generala koje je, također u organizaciji HKV-a, vodio uvaženi dr. Milan Vuković.

Skupovi vezani uz ovaj naslov “Hrvatsko pitanje u BiH” sačinjavat će stručne raščlambe, procjene, demografske projekcije, moguća ustavna rješenja (federalizacija BiH, konfederacija, federacija triju republika, kantonizacija). Pozivat ćemo izlagače iz BiH, povjesničare, pravnike, ustavne stručnjake, redovnike, svećenike, prikazivati dokumentarne filmove, promovirati knjige poput knjiga koje piše general Slobodan Praljak i drugi spremni i stručni sugovornici. Sve u svrhu vraćanja u javnost i isticanja važnosti položaja Hrvata u BiH i dosizanja pravdenog političkog rješenja hrvatskog pitanja.

 dr. sc. Miroslav Međimorec/hkv

facebook komentari