Pratite nas

Kolumne

Hrvoje Hitrec: Njihova je mržnja prema vlastitoj domovini sirova, krvožedna, nimalo intelektualna

Objavljeno

na

Vrući početak lipnja 2017.

HTurizamrvatska se penje iznad trideset stupnjeva, turisti ulijeću zrakoplovima, automobilma i divovskim brodovima usred drugoga kruga lokalnih izbora i nitko im ne nudi petsto kuna da glasuju kad su već tu, zagrebačka zračna luka jedva opstaje od navale, splitska bilježi rekorde.

U Zagrebu ne lete samo zrakoplovi, nego i instruktori avijatičara poput A. Šarinića koji je vozio Franju Tuđmana i nikada se nisu srušili, što je Šariniću otegotna okolnost kod raznih kučka. Blagodati velikoturističke agresije već se zorno vide na slapovima Krke i Plitvica koji popuštaju pred najezdom, vide se na cestama i trajektima, čuju preko zvučnika ljetnih terasa s kojih odjekuju decibeli dovoljno snažni da ubiju slona, lokali vape za kuharima i konobarima. Hrvatska puna konobarskoga života. Cijene pristupačne, sigurnost na visokom stupnju, nema morskih pasa jer su preko ljeta zaposleni u raznim koncernima ili u politici, nitko ne trči s nožem u ruci kao na znamenitom londonskom mostu gdje su isilovi koljači već postali stalnom atrakcijom, a posjetitelji Londona uskoro će biti samo pristaše avanturističkoga turizma.

UdbaOčekujem izvješća da su koljači bili otprije poznati policiji (kao u Manchesteru), ali je netko procijenio da nisu opasni, mirni su i povučeni, dobri susjedi. Kad ono – komšije. U Hrvatskoj u ovom trenutku djeluju samo (?) verbalni huškači protiv Hrvatske, no poznato je iz Biblije, ali i iz devedesetih da u početku bijaše riječ, a što se poslije događalo – također je poznato iz povijesti ljudske vrste, te iz devedesetih. Budući da upravo proučavam povijest Bosne, sve više mi se sviđaju teze bosanskih krstjana (samosvojnih Hrvata u državnom i vjerskom smislu) koji kažu (kazahu) da je dobri Bog stvorio samo duše i nevidljivi svijet, a Sotona vidljivi. Jest to na neki način hereza, ali na stanovit način opet zastrašujuće točna misao. U vidljivi svijet svakako spadaju srpske „Novosti“ i jugoslavenski „Novi list“ iz Rijeke, portal tačno hr. i neki kolumnisti nekih tiražnih dnevnih novina, koje J. Sedlar u svakom dokumentarnom filmu posloži prije odjavne špice, bez obzira na temu. Neka se nađu. Grozno ih je i za vidjeti, ali je dobro da se nalaze na svršetku filma, pa publika može stići do zahoda i povraćati.

Nego, nije to mala stvar. Objavljene ankete o tugovanju i žalovanju naših naroda i narodnosti za Jugoslavijom, pokazuju da su Hrvati najmanje tužni (osim Kosovara), znatno manje od Srba koji razumljivo masovno plaču za masnim pozicijama, i Slovenaca, dobrim dijelom odanih komunizmu i Jugoslaviji poradi masnih tržišta. Anketa (statistika) veli da u Hrvatskoj ipak još ima 23 posto rastuženih, što odgovara procjenama F. Tuđmana i potpisnika ove rubrike (i šire) s početka devedesetih, otprilike, ali da se u dugom razdoblju nezavisne, demokratske, moderne nacionalne države hrvatskoga naroda ništa nije promijenilo – eh, to je zabrinjavajuće.

Ne radi se uvijek samo o lijevima, opeterećenima istočnim grijehom i nepokajanima, ni o mimikričnima na tzv. desnom centru, nego o osobama s intelektualnim teškoćama koje nikada nisu naučile čitati povijest s razumijevanjem, niti ih povijesne istine zanimaju.

U stvari, odmah se ispričavam osobama s intelektualnim teškoćama – nije riječ o tome, suvremeni jugoslaveni iz Hrvatske imaju druge teškoće: njihova je mržnja prema vlastitoj domovini sirova, krvožedna, nimalo intelektualna, jednim dijelom iracionalna, a drugim, racionalnim, dobro plaćena, pa kada se sve to spoji dobivamo dobrostojeće umobolnike s fiksnom idejom da su samo oni pametni i napredni, a svi ostali zaostali ognjištarski šljam.

Sve rečeno ne bi bilo tako strašno da tih 23 posto tužnih ne drže 73 posto hrvatskih institucija i praktički imaju u rukama svu moć, u suradnji s amorfnom masom lovaca na novac bez ideologije, ali dovoljno pametnih da shvate gdje žive i da bilo kakva veza s domoljubnim šljamom može za njihove poslove biti kobnom.

Možda se takvo stanje najbolje vidi u kulturi, u diplomaciji, u pravosuđu, u upravi, ali i u osjetljivim službama, pa ako se vlasti i vlade mijenjaju, taj betonski sloj ne mogu razbiti ni snažne bušilice, kojih uostalom i nema. Kad spomenutih 23 posto i suradnici osjete da bi mogli izgubiti neko područje, recimo obrazovanja, postaju vojujućim četama i provjerenim trikovima „izvode narod na ulice“ kao prošloga tjedna, uz pomoć medija koji su njihova šaka.

Ljudi koji se opravdano bune protiv sadašnjega školstva, rado izlaze na ulice i ne opažajući da su sredstvo u rukama komunističkih žmuglera koji u šarenim balonima prodaju otrovni plin suprotan svim vrijednostima istih tih ljudi, roditelja, a roditelji vode na prosvjede i djecu, pa mališanima guraju u ruke transparente koje djeca i ne razumiju, naravno. Što radi pravobraniteljica za djecu? Ništa, nisam vidio da je reagirala na sliku sedmogodišnjaka koji drži ru ruci štap s parolom „Hrast u šumi a ne u učionici“. A jedna od organizatorica prosvjeda s crvenom kosom je i čelnica udruge Roda, koja je „aktivno uključena u zaštitu i promicanje prava djece“.Uporaba djece u bilo kakvoj političkoj, pa i aktivističkoj kampanji treba biti kazneno djelo, a roditeljima koji ne razumiju u što su uvučeni treba prezentirati podatke koji kažu da je Jokićeva i Budakova reforma dekretno dijete onih 23 posto rečenih, da je već izbušena s dvije tisuće ozbiljnih primjedaba i da ne može opstati, a ako ima što dobro – neka to dobro ostane.

JokićNo, militantni jokićevci i budakovci pomalo gube tlo pod nogama, ostaju bez energije kao Juventus protiv Reala. I to ih srdi, kao i njihove sponzore, jer polako gube najvažnije područje za koje su zainteresirani ne zbog dobrobiti nacije i sljedećih naraštaja, nego poradi svijesti o „ideološkom skretanju“ školstva u smjeru etike imanentne hrvatskom društvu, hrvatskom narodu, te i nije toliko riječ o znanju koliko o odgoju koji bi rado imali u rukama i oteli ga od roditelja, kao što je idiotskim potezima pokušao onaj Jovanović.

O STEMU-u (koliko god je kratica pogrješna, odnosno kolonijalna) nema spora, nove su vještine, znanja i usvajanja prijeko potrebni , ali duša dječja ne može bit lovinom onih koji su su zagađivali život njihovih djedova. Slikovitije: naravno da djeca moraju naučiti voziti bicikl, ali se ne moraju voziti šumarcima punim pedofila.

Toliko o bučnom ali propalom prosvjedu. Budaka i Jokića može spasiti samo HNS-ovo žongliranje s približavanjem HDZ-u, koje je javnosti predstavljeno kao gotov čin, praćen s nekoliko ucjena među kojima je i odustajanje od gospođa Vican i Buljan Culej. Ako se to dogodi, ako nije patka koja u pozadini ima obračun s guskom u HNS-u, hadeze će ispasti nevjerodostojan i popustiti militantima u grabljenju obrazovanja po crvenim formulama.

I još nešto: uvijek i sve ima veze s jezikom, u jeziku se prepoznaje tko je tko. Ako jokićevci spuste preko zgrade veliko platno na kojemu piše PREVARA, istoga trena daju do znanja kojemu zajedničkom jeziku pripadaju, jer Hrvati u standardu pišu PRIJEVARA. I kada u novinama vidite naslove se prevarom, a ne prijevarom, izvan svake sumnje znate da vas i inače varaju.

Brendiranje Hrvatske

Kolinda je lijepo zapazila da drugi brendiraju Hrvatsku, a ne Hrvati. Kako to ti drugi rade i tko su ti drugi? Dijele se na unutarnje i vanjske. Unutarnji (i ujedno vanjski) su hrvatski diplomati koji brendiraju Hrvatsku s Titovom bistom, a ako ju nemaju onda se ponašaju prikriveno i otvoreno kao bivši jugoslavenski diplomati, Hrvatima izvan domovine podmeću klipove i kažu im da ostanu izvan domovine, a glede brendiranja poznati su samo po brendiju, koji piju u velikim količinama. O Hrvatskoj ne misle ništa dobro, pa zašto bi onda strancima govorili da je dobra.

Nadalje, Hrvatska se brenidira filmovima koji govore o Domovinskom ratu kao o hrvatskom nacionalističko-šovinističkom oružanom, zločinačkom pothvatu. Brendira se „izvozom“ kazališnih redatelja koji ne poštuju ni hrvatsko ni tuđe, brendira se slanjem na književne sajmove potpisnika „zajedničkog jezika“, brendira se prevođenjem knjiga neznatne vrijednosti – koje onda ismijavaju Česi,primjerice.

Brendira se besmislenim televizijskim serijama (dramskih više nema) s okusom loše sapunice i zanatski nevještim. Brendira se plakatom za Satirični (međunarodni) festival u Zagrebu na kojemu je velika crvena šaka u prvom planu. Brenidra se Hrvatska kao „ultrakonzervativna“ zemlja s mirisom fašizma, čiju čast spašava samo onih 23 posto naprednih jugoslavena, antifašista tipa Kalabić.

Vanjsko brenidiranje je puno bolje i snažnije, dolazi uglavnom iz Srbije koja brendira Držića i Gundulića kao srpske pisce, a u novije vrijeme i isusovca Boškovića. Brendira lažnu i nikada zaboravljenu tezu o srpsko-hrvatskom, sada kroz BHS jezik ili slična podmetanja.

Brendira noviju povijest kroz stare brojke o 700.000 žrtava u Jasenovcu, brendira Dražu i Kalabića nasuprot Stepincu. Uglavnom, brendira se na sve strane, a muslimani brendiraju povijest Bosne (i Hercegovine) kao svoju staru postojbinu, daleko prije dolaska Turaka.

Društvo hrvatskih književnika

O hrvatskom jeziku bilo je i te kako govora u predstavljanju kandidata (četiri) za novoga predsjednika DHK. Često je spominjan još nepostojeći Zakon o hrvatskom jeziku, zakon što ga u raznim oblicima imaju za svoje jezike sve uređene europske zemlje. A tko će o jeziku nego književnici koji bez njega ne postoje, kao ni kipari bez gipsa, kamena ili bronce.

Izabran je vehementni Đuro Vidmarović, inače i predsjednik HKV-a. Svima je jasno da DHK nije više ono što je bio, da je njegov utjecaj slab i da državna administracija ne mari previše, posebno kada su lijevi na vlasti pa stvaraju tajne crne liste kao u vrijeme zlatarske ministrice, a i u vrijeme formalno poludesnih nema pomaka jer se radije ulizuju lijevim književnicima. Prošla su herojska vremena DHK iz druge polovice osamdesetih. A.B. Šimić: „Što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?“

Lokalni izbori

Zovu se tako jer se vode najviše po lokalima. Vrlo uzbudljivi i na više mjesta tijesni. Letile su (prostom zrakom) optužbe, podmetanja, majmuni, spolovila, spominjali se djedovi i bake, porijeklo prezimena i slične lokalne doskočice. SDP u tomu nije sudjelovao, ali samo zato što ga nigdje nije bilo, pa se u tami suočavao sam sa sobom.

Priprema se za buduće moguće parlamentarne izbore – uči svoje članove pjevati „Lijepa li si“, s tim da Herceg-Bosnu malo progutaju, barem kada su uključene kamere. Sačuvali su crveni Rijeku, ali je Hrvoje Burić postigao fascinantan rezultat i pokazao da hrvatska rijeka nije presahnula, da je Obersnelu ovo zadnji mandat i to skraćeni – do glasovanja o gradskom proračunu.

U pobjedničkom je zanosu riječki ober priznao da mu je važniji (komunistički) svjetonazor od grada, što se u Rijeci i dobro vidi.No, postoji tu i druga strana: izlaznost je u Rijeci bila vrlo slabašna, što znači da su mnogi vajni Hrvati ostali kod kuće.

Hrvoje Hitrec / HKV

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Mladen Pavković: Sramotna presuda sramotnom četničkom kapetanu!

Objavljeno

na

Objavio

Sramota. Dragan Vasiljković, (62), poznatiji kao kapetan Dragan, itekako može biti zadovoljan presudom Županijskog suda u Splitu.

Nepravomoćno je osuđen na samo 15 godina zatvora, a proglašen je krivim za dvije točke optužnice: zlostavljanje zatvorenika na Kninskoj tvrđavi i napad na Policijsku postaju u Glini!

S obzirom da je u  australskom i splitskom pritvoru  već „odsjedio“ 12 godina, postoji mogućnost da će se vrlo brzo vratiti u Beograd, gdje će ga dočekati kao „narodnog heroja“. Eto, to je nama „naša borba dala“!

Ovaj ratni zločinac tijekom obraćanja sudu je izjavio  da je ponosan na svoj ratni put i na Kninđe od kojih „nitko nije optužen za nikakav zločin“. Javnost je u sudnici nasmijao izjavom da Hrvati u Australiji uz fotografiju Ante Gotovine drže i njegov portret.

Kapetan Dragan, koji ima i australsko državljanstvo, uhićen je prije 11 godina u Australiji gdje je živio pod lažnim imenom i bio trener golfa. U srpnju 2005. izručen je Hrvatskoj.

U cijelom tom  cirkusu oko jednog srpskog zlotvora, zanimljivo je da su od aktera u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu opet bolji prošli agresori nego žrtve. Naime, dovoljno je spomenuti presudu Veljku Mariću, Vladimiru Milankoviću, generalu Glavašu, Mihajlu Hrastovu, Norcu, Kordiću, braniteljima iz Lore i brojnim drugim Hrvatima, sudionicima rata koji su tri puta gore prošli nego razni Vasiljkovići.

Tako je samo primjera radi jedan nevini hrvatski branitelja Veljko Marić osuđen u Beogradu  na nevjerojatnih 12 godina zatvora, a Milanković po zapovjednoj odgovornosti na deset! A Kapetan Dragan na 15!

Koliko je dosad samo hrvatskim branitelja optuženo ili osuđeno? Navodno su ih „puni“ zatvori!

Aktualni gradonačelnik Grada Knina još je do jučer tvrdio da u tome kraju nije bilo četnika zadnjih 70 godina! Čemu, zašto?

Vjerujemo da će se sada javiti i razni „mirotvorci“ ala  Pusić, Teršelič, Stazić, novinari četničkih Novosti na čelu s Pupovcem, Matula, Josipović, Mesić i njima slični i „popljuvati“ ovu presudu, nakon koje oni, ali i Vasiljković mogu „slaviti“, jer je još jednom „dokazano“ da se – zločin isplati! (Vasiljković je u australskom pritvoru imao tretman kao u hotelu!)

I onda se neki čudom čude da je dosad oko tri tisuće hrvatskih branitelja izvršilo suicid, a da ih se najmanje još tri puta toliko pokušalo ubiti!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

Kapetan Dragan osuđen na 15 godina zatvora za ratni zločin

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Ivana Maletić, uzorna Hrvatica, uzorna Europljanka

Objavljeno

na

Objavio

Dok se Hrvatska mučila u pristupnom procesu za EU, iz Bruxellesa je stigao Antidiskriminacijski zakon na usvajanje i mi – kimnuli glavom.

Za razliku od nas, većina ozbiljnih zemalja “stare Europe” s dugom demokratskom tradicijom odbila ga je donijeti. To sigurno nisu zemlje koje diskriminiraju svoje građane.

Tako je, primjerice, Njemačka jednostavno rekla da je zakon suvišan jer su antidiskriminacijske norme već ugrađene u njihov Ustav, kao i u hrvatski. Čemu gomilati isto? S druge strane, agresivne manjinske skupine i gotovo svi mediji i relevantni političari lagali su tada i prijetili narodu kako je usvajanje toga zakona uvjet pristupanja Europskoj uniji, istoj onoj čije su glavne članice odbile taj bruxelleski uradak!?

Premijer prevario birače

Ovih dana događa nam se slična situacija s još jednim bruxelleskim “diktatom”, koji je podvala sa svrhom nametanja (manjinske) LGBT ideologije kroz zakone, pod krinkom sprječavanja nasilja nad ženama, ideologije koja se zove rodna teorija.

Radi se o Istanbulskoj konvenciji. HDZ i Plenković, koji je u izbornoj kampanji obećao da se protivi “nametanju bile kakve ideologije, pa i rodne”, došavši na vlast najavljuje da će RH ratificirati Istanbulsku konvenciju, koja jasno promiče baš rodnu ideologiju.

Ovo iznevjereno obećanje i prijevaru birača argumentirao je, za pravnika, diletantskom dezinformacijom kako je rodna ravnopravnost u našem Ustavu, iako se pojam rod u Ustavu nigdje ne spominje, već spol (npr. čl. 14.). A upravo je relativiziranje biološkog spola duša rodne teorije.

Prema ovoj teoriji naš je spolni identitet sociokulturalni konstrukt, biologija tu nije presudna pa, ako biološku djevojčicu odgajamo kao dječaka, kažu, ona će postati dječak, i obrnuto.

Rodna ideologija je neka vrsta gnoze, u smislu mržnje prema biološkom, tjelesnom, kako je upozorio, ne neki katolik, već, među inim, francuski filozof i libertinac, antiteist (!) Onfray. On posprdno transseksualni lobi koji stoji iza ove ideologije naziva “novim puritancima”, jer “relativiziranje spola (biološka datost), a veličanje roda (kulturološka datost), ekvivalentno je anđeoskoj antropologiji koja se razvijala već od samih početaka kršćanstva pod utjecajem gnoze kao – hereza”.

U Onfrayevu ciničnom paradoksu sadržana je sva istina. Rodna teorija je bojovna pseudoznanost bez uporišta u empirijskoj stvarnosti.

Na sreću, HDZ ima ozbiljnih i hrabrih političar(a)ki u Europarlamentu. Dakako, tu ne mislim na Dubravku Šuicu, djevojački Karaplenković, već na, osim Ivice Tolića, drugu HDZ-ovu europarlamentarku Ivanu Maletić. Maletić je jasno rekla da je bolje da Hrvatska ne ratificira Istanbulsku konvenciju, da je ona protiv.

Gospođa Maletić, kao i Njemačka nekoć, jasno argumentira da mi imamo sasvim dobre zakone protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, samo se ne provode, ili ne dovoljno dobro i odlučno.

Umjesto da sami, za to nam ne treba Bruxelles, provodimo vlastite zakone i snažno zaštitimo žene i sve žrtve nasilja te dodatno uložimo napore u borbi za jednakopravnost spolova, mi idemo usvajati kukavičje LGBT jaje iz Bruxellesa koje u članku 3. odvaja spol od roda, pa Ivica, ako želi, može postati Marica, i obrnuto, te ići na ženski WC.

Prostor za perverznjake

Posljedice usvajanja ove konvencije za naš pravni i odgojno-obrazovni sustav su katastrofalne, jer se unošenjem nepotvrđenih teza ove pseudoznanosti u nastavne kurikule ozbiljno narušavaju prava roditelja da svoju djecu odgajaju, kako im naš Ustav jamči, sukladno svom svjetonazoru, u kojem moj sin i moja kćerka nisu tek sociokulturalni konstrukti, već, počevši od svog života u majčinoj utrobi, biologija ih oblikuje kao muško i žensko. Oni kao dječak i djevojčica nisu nikakav “socijalni konstrukt”, kao što to nisu ni kromosomi, ni hormoni, ni… Ako se pak Ivica osjeća kao Marica, to je neki drugi problem…

Tako, uvođenjem pojma roda i u naš pravni sustav, bit ću politički nekorektan jer mi to nalaže savjest, otvara se prostor raznim perverznjacima da promiču legalno vlastite perverzije na račun poreznih obveznika i HZZO-a.

Premda Maletić neki zamjeraju što je u Europarlamentu bila suzdržana pri izglasavanju ove Konvencije, suzdržanost je ovdje znak otvorenosti – za dijalog, protiv podvala. Isto je učinio i šef Plenkovićevih pučana Weber, jer odbijanjem rodne ideologije koju promiče Konvencija, ne znači da se Konvencija kao takva odbija, već, prije svega, oni elementi kojima su plemeniti ciljevi trojanski konj za ozakonjenje orvelovštine.

Zahvaljujući Plenkoviću, očito je pobijedio bruxelleski ideološki kolonijalizam i pseudoznanost koju većini nameće agresivna LGBT manjina. Maletić je svoje utemeljene argumente rekla.

Kao uzorna Hrvatica, i kao takva ništa manje uzorna Europljanka, pri čemu je prvo mjera drugoga, jer zastupa ovaj narod, a ne opskurne ideološke LGBT lobije koji se skrivaju iza borbe protiv nasilja prema ženama. U tom smislu baš Istanbulska konvencija promiče nasilje, nasilje manjine nad većinom orvelovštinom umotanom u znanost.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ivica Šola: Izaći iz Europske unije? Zašto ne!

facebook komentari

Nastavi čitati