Humor je humus za zdravlje

1

Snaga lažnih veličina, zloće i jest u himbi, u glumatanju nečega benignog, pače poželjnog. Razotkrivanje nečega što ima skriveni smisao držim svojim poslanjem, vođen naravno vlastitim kriterijima i vjerom da dobro i zlo postoje kao entiteti i da nije sve relativno

pervanŽeljko Pervan (1962) trenutno je jedan od najpoznatijih hrvatskih (stand-up) komičara. Svoju karijeru započinje na kultnom zagrebačkom Radiju 101, gdje s nekolicinom svojih kolega pokreće humorističnu i satiričnu emisiju Zločesta djeca. Nekoliko godina kasnije prelazi u zagrebačku nezavisnu TV kuću OTV, gdje je autor brojnih humorističnih projekata (skečevi, sinkronizacije filmova i političara). Radio je s Vinkom Grubišićem, Zlatanom Zuhrićem, Mladenom Horvatom, Đurom Utješanovićem, Ahmedom al Rahimom i dr. Osobito je poznat po popularnom humorističnom show-u Večernja škola i igri na sreću Uzmi ili ostavi. Nastupa po Hrvatskoj kao stand-up komičar.

Čovjek je jedino biće s darom smijeha. Jedino biće sa smislom za humor, utemeljenim u njegovoj metafizičkoj strukturi. Razne su vrste humora: tako imamo onaj koji čovjeka oslobađa ali i onaj kojiubija, u kojemu se drugi ismijava i dr. Kako biste Vi, sa stajališta komičara, definirali humor i što je glavna oznaka dobrog humora?

Definicija humora, ona najbliže istini, jest nagla promjena smjera. U odnosu na očekivano, pretpostavljeno, riječ ili radnja naglo promjeni smjer. Naravno, pitanje konteksta i mjere odlučujuće je za kvalitetu izričaja. Valja razlučiti duhovito od smiješnog iako te forme rezultiraju smijehom. Duhovito izvire iz duha i plod je kreacije dok smiješno nastaje slučajno, bez upliva onoga tko je smiješan.

Budući da je humor ujedno i kritika, pogled na stvarnost, barem u formi stand-up komedije, postoji i tanka linija koja se ne smije prijeći. Lažne veličine, opasni trendovi, idolopoklonstvo, stvari koje rastu oko nas zahvaljujući svijetlom pokrovu koji skriva crnu bit, to je dobar put i posao za komičara. Poslati poruku uvijenu u pitku priču moj je, recimo, način rada. Snaga lažnih veličina, zloće i jest u himbi, u glumatanju nečega benignog, pače poželjnog. Razotkrivanje nečega što ima skriveni smisao držim svojim poslanjem, vođen naravno vlastitim kriterijima i vjerom da dobro i zlo postoje kao entiteti i da nije sve relativno. Postoje komičari koji se rugaju nečijoj slabosti, bolesti, urođenim nedostacima. To su vukovi u janjećoj koži. Nedostaje im talenta i kreativnosti da bi stvorili vlastite svjetove, donijeli ih na svijet, izložili kritici i procjeni drugih. Zato ruše tuđe svjetove. Nažalost, postoji i publika koja se hrani takvom hranom.

Dobar humor, dakle duhovit izričaj, uvijek je način da se iz jednog kuta osvijetli zbilja i da se često negira krutost činjenica. Najveća negacija zbilje je oduzimanje vlastita života. Što su činjenice svijeta, svi fakti zbilja, neporeciva stvarnost prema čovjeku koji odluči više ne živjeti?! Naravno, riječ je o slikovitoj krajnosti ali i duhovita primjedba ubija dio zbilje negirajući je i prikazujući je na jedan možebitan način. Korijen riječi duhovito je duh. Čovjek koji zazire od nasmijanog čovjeka želi zapravo uozbiljenjem ubiti čovjekov duh, time i ono što ga čini čovjekom.

Postoje ljudi koji ne samo da nemaju smisla za humor, nego im on smeta. Smeta im jer humor ukazuje na čovjekovu ograničenost i nemogućnost posjedovanja zbilje u cijelosti, a oni upravo žele imati u svakom trenutku sve konce u svojim rukama. Václav Havel je na jednom mjestu rekao da se diktatori i ljudi koji mrze ne znaju smijati nego se cere? U totalitarnim režimima nisu se smjeli pričati vicevi na račun vlasti i sistema. Može li se od svega napraviti komedija, humoristička drama, ili postoje li neke stvari koje ne smijemo podvrći humoru?

Sloboda u glavi, to je strah svakog sistema, institucije i vladara. Promišljanje stvarnosti bez konzumacije ponuđenih istina. Slobodni, kada recikliraju zbilju u glavi, dođu uvijek do toga da zlatno tele nije zlatno tele već krava od mesinga.

Humoru se ništa ne podvrgava, humor nije maligna stvar jer nema istinskog utjecaja na to kako stvari stoje već utječe na vrednovanje onoga što čovjek promišlja, olakšava mu suživot s krutom zbiljom. Ljudska patnja, bolesti, patnje svete dječice, neimaština, pojavnosti su zbog kojih komičar može samo plakati jer humor je izričaj a ne karakterna osobina.

Koje je najvažnije svojstvo humora, smijeha: ljekovitost? Može li se duhovitost izučiti ili je to isključivo Božji dar?

Mislim da je to ipak ponajprije razotkrivanje, amortiziranje životnih udaraca. Priznajem da je divna i točna činjenica: 2+2=4, ali morate mi dozvoliti da se divim i da su 2+2=5. Bez plivanja duha preko granica tvrdih činjenica još bismo bili u kamenom dobu.

Siguran sam da je duhovitost isključivo Božji dodir, dar. Sva je pravednost zapravo u toj činjenici. Razni darovi raznim ljudima. Otuda nam potječe i poslanje na zemlji, zadaće i smisao. Nesretni, ambiciozni ljudi, povjerovali su u svoj sud. Oni nenadareni, siju žuč po nepravednom svijetu umjesto da priznaju da su zgriješili protiv Istine. Nisam za to već za ovo! – dobar je put koji je često prikriven egoizmom.

U sjajnoj pričici SmijačHeinricha Bölla čovjek veoma neobična zanimanja govori o sebi. On je smijač. Jedini njegov posao je da se smije i tako druge nasmijava. On nije komičar nego svojim smijehom upravo pomaže komičarima u njihovim nastupima da im točke ne propadnu. Nitko ne bi ni pomislio da je taj isti čovjek kod kuće, u privatnom životu, smrtno ozbiljan. Štoviše, on se nikada ne smije! Postoji li u Vašem životu trenutak praznine, kada Vam nije ni do čega, a kamoli do smijeha? Kako se nositi s ispraznošću života?

Meni i nije nikada do smijeha. Smijeh nije sam po sebi cilj. Ne hodam po svijetu smijući se bez razloga, niti panično tražim razloge za smijeh. Biti ozbiljan ne znači baš ništa. Ozbiljnost je nepostojeća kategorija. Tako sebi, često, povlađuju i diče se tim epitetom ljudi isprazni, koji nemaju što reći, silno koncentrirani na svoj život ili probleme koje valja riješiti. Da su obdareni s malo više intelekta, uspješnije bi se nosili sa životom, ne bi im trebalo biti tako teško opustiti se, radovati i uživati u životu na manje ozbiljan način. Nema kod mene ispraznosti i trenutaka ni do čega.

Osobe fokusirane na sebe pate na taj način. Grubo ali točno. Pored moje djece, prijatelja, pa i tuđih poteškoća, nepravdi i patnji, ja da se osjećam isprazno?! Plači, radi, trgaj halje sa sebe, moli, ali ne budi smiren, pomiren. Zazirem i ne vjerujem smirenim ljudima, sumnjivi su mi u toj svojoj smirenosti, mlakosti, distanciranoj spoznaji.

Na jednom sam mjestu pročitao da ste kršćanskog svjetonazora. Kršćanstvo se može promatrati i sa stajališta humora. Ukratko: pravi kršćanin je samo radostan kršćanin, a ta je životna radost, kao čovjekov stav, ujedno i preduvjet i posljedica naviještanja Isusove radosne vijesti – evanđelja. Vaš stav s obzirom na ovu tezu?

Hvala Bogu na Kristu, našemu Spasitelju! Prije i iznad svega zahvaljujem na toj spasonosnoj Istini. Moja radost uvijek izvire iz vjere u spas onih koje volim. Vlastiti put u raj nije mi često na pameti.

Svrhovitost svakog trenutka moga života hvala je Svjetlu prema kojemu idem. U zadnje vrijeme ne znam što je životna radost osim prilike koju mi Krist daje da budem potreban nekom, mojoj djeci, ljudima, pruženim rukama. Ne savijam koljena pred Njim zbog Njegove svemoćnosti, snage ili života vječnog koji iz Njega izvire. Svjestan svojih grijeha, klečim pred savršenom ljubavi kojoj težim, znajući da me već sama težnja da mu budem sličan u toj savršenosti čini dostojnim Njega.

Ono ljudsko u Isusovoj osobi opravdalo me pred Ocem. Ono Božansko pridržalo je ljudsku stranu da izdrži strah moleći se u Getsemanskom vrtu, glad trgajući klasje s učenicima, ljutnju na prodavače u hramu, ljudski očaj na Križu pri pomisli da je od Oca ostavljen. Sve te ljudske slabosti koje nas često navlače na grijeh Krist je ponio pred Oca da nas opravda pred Njim. Opravdani po Kristu, u miru smo s Ocem. Poradi te ljubavi pozvan sam izdržati udarce života jer im je svrhovitost pokazana Kristovim svetim primjerom. On je ponio naše slabosti pred Oca da nas one opravdaju pred Njim jer u Njega nema ni sjene od mijene. Opravdani smo, po Očevoj zamisli, Kristovom spasonosnom pojavom među nama, jer je Isus ponio naše slabosti pred Savršenstvo kao opravdanje za mnoge grijehe.

U jednom ste interviewu govorili o negativnoj stvarnosti koja je veoma prisutna u mentalitetu ljudi u Hrvatskoj, ali to vrijedi i za nas u BiH. Riječ je o tzv. hrvatskom sindromu. Možete li nam pojasniti što je to hrvatski sindrom?

U Hrvatskoj se oprašta sve osim uspjeha. Čak se i umjetnom oplodnjom proizvode uspješni ljudi samo da bi se nekoga moglo srušiti s trona. Kao kad čovjek namjerno stavi kamenčić u cipelu samo da bi osjetio olakšanje izvadivši ga.

Bosanski vs. (protiv) hrvatski vs. srpski humor?

Ili je dobar ili loš, iako ja nisam mjera stvari.

Kako gledate na Bosnu? Možda Bosna nekoć i Bosna danas?

U teškim vremenima često se misli da će ga različitost izdvojiti iz zajedničke sudbine. Mislim da blizina matičnih država uzrokuje jako gravitacijsko polje, a različitost među narodima očito je veća, jača od administrativnog htjenja, makar ono bilo povijesno utemeljeno. Ja sa strane ne vidim zajednički nazivnik naroda u BiH, to ne može biti samo zemljopisni pojam.

Željko Pervan u očima Željka Pervana. Molim Vas, opišite ukratko sami sebe.

Visok, zgodan, plav, ljubazan prema strancima i djeci. Uvijek spreman na uslugu i pomoć svima. Divnim zelenim očima urešeno pravilno lice, obdaren mnogim vrlinama od kojih je skromnost dragulj u kruni moje osobnosti.

Koji je Vaš životni moto i što Vam je najvažnije u životu?

Ne povrijediti namjerno nikoga. Važno je puno toga. Ne mogu izdvojiti najvažnije jer bi unizio nekog tko me samo ponekad jako treba. Kada odem s ovog svijeta, neka kažu: E baš dobro da je postojao, drago nam je da je bio!

Izvor: Svjetlo riječi/Željko Pervan, komičar; Razgovarao: Darko Rubčić

facebook komentari

  • peppermintt

    Legenda 🙂