Hvala Bogu da smo, zahvaljujući Šeksu, Kosorici i lažnom referendumu, ušli u EU

1

Sada zamislite one jadne zatucane Ruse koji su izvan EU!

Hvala Bogu da smo, zahvaljujući Šeksu, Kosorici i njihovom lažnom referendumu ušli u EU. Da se referendum morao održati po pravilima koje sada politička nomenklutura želi nametnuti Željki Markić, ostali bismo mi na brdovitom Balkanu.

Fatalisti bi rekli “pa što?”.

hrvatska-europska-unija-proslavaSasvim drugačije bi zvučala vijest koja nam dolazi od naših ratnih saveznika iz 2. svjetskog rata, a to je radosna činjenica da je incest prirodno čovjekovo pravo. Da nismo u EU, ta bi vijest balkancima ušla na jedno klempavo uho i brzo izašla kroz drugo neoprano. Ali sad smo mi unutra zahvaljujući Vladi i Jadrankinoj vladi. Mi smo dio epohalnog otkrića. Sad se ponosni ex balkanski očevi mogu s zanimanjem zagledati u stražnjice svojih sestara i kćeri. Sad ona genijalna i poznata balkanska uzrećica j…. ti sestru ima puno šire značenje. Sestre će recimo biti na daleko većoj cijeni nego dosad. Uz dosadašnje dostignuće, kao što je homoseksualnost, sad imamo još veće i još naprednije: incest. Očekuje se da se legalizira i približi radnom narodu i narodnostima čak i seks sa životinjama. Svi manje više, osim nekoliko psihopata, volimo životinje. Empirijsko istraživanje u EU pokazat će da životinje, uz uzajamnu ljubav prema ljudima, očekuju i nešto više. Do sada su nešto više osjetile pudlice i pekinezeri. Sad je prvi zadatak EU seksolozima da vide što o tome misle recimo konji. I onda na kraju majka svih otkrića. I tu se u EU otišlo dosta daleko. Osobito u naprednoj Nizozemskoj. Pedofilija! Treba samo znanstveno zaključiti da je naravno pravo ljudi u EU da naganjaju djecu gdje stignu. Tu nam je oči otvorio Alfred Kinsey svjetski priznat homoseksualac i pedofil ali ni on ne može otvoriti krmeljave oči ognjištarima, rigidnim desničarima i antieuropejcima. Jedino što takovi znaju je zagasiti svjetlo i raditi djecu, pa dok ide ide. Srećom imamo herr Štulhofera i udrugu Queer i njenu perjanicu Zvonimira dobricu koji nam svako malo dovode u Lijepu našu prijatelje naše dijece pedofile. Njima u čast mi smo čak modernizirali i humanizirali naš Kazneni zakon pa danas, ako recimo klipan koji nije navršio 15.g., siluje curicu od 14.g., on kazneno ne odgovara. Eventualno mora – to ako želi – otići u Centar za socijalni rad gdje će ga tete povući za uši i reć “ne, ne! To se ne smije raditi! Ako to još jednom napraviš pozvat ćemo ti roditelje na razgovor”.

Sada zamislite one jadne zatucane Ruse koji su izvan EU. Džabe im Tolstoj, Dostojevski, Šolohov, Majkovski, Puškin, Čehov. Što im vrijede 5 Nobela za književnost koju su dobili Ivan Aleksejević Bunjin, Boris Leonidović Pasternak, Mihael Aleksandrovič Šolohov, Aleksandar Isajevič Solženjicin i Joseph Brodsky kad nisu na vrijeme shvatili vrijednost incesta i pedofilije te istospolnih brakova. Sergej Aleksandrovič Jesenjin, najveći ruski pjesnik sela i prirode, nije imao tu sreću da dočeka otkriće kako je incest prirodno pravo nas pripadnika drage Europske unije. Eu – koja je iz svog Lisabonskog sporazuma izbacila kršćanstvo – nije po tome različita od ISIL-a koji imaju isti stav prema kršćanstvu. Zato su u EU svi pravi i tvrdi borci protiv korupcije. Od 27 kandidata za mjesto povjerenika u novoj Komisiji – pod vodstvom Jean-Claudea Junckera – više od njih polovice nema ništa, ni dionice, ni ušteđevine, ni nekretnina. Kao novi EU ministri u idealnoj su poziciji da tu svoju imovinsku karticu kroz 4 g., malo upotpune. Još je najbogatiji povjerenik ili ti ministar drug koji je 1990.g., bio komandir milcijske stanice u Omišu. I zato, hvala ti Bože, što si nam podario i HDZovu vladu i Vladu Šeksa i mudru Jadranku pa smo se u zadnji čas ukrcali u Titanic koji je već lagano tonuo. Iako sam to već negdje pročitao, tek sad mi je ta misao počela prodirati u moju retrogradnu desničarsku podsvijest. Putin. Vladimir Vladimirovič Putin. Zadnja linija obrane protiv homića, pedofila, incesta, istospolnih brakova.

Immanuel Kant je napisao: “Tko svoju požudu zna zadovoljiti, pametan je, tko je zna obuzdati, mudar je”.

kant cbJoš Hrvatska ni propala…. Dok je kreativnih i pametnih Hrvata i Hrvatica uvijek ima nade. Oduševila me ovih dana profesorica Marina Čubrić. Ona godinama sastavlja pitanja za testove hrvatskog jezika na državnoj maturi. U njima uvjiek ista pitanja o Krleži, Mažuraniću, Držiću, Maruliću, Menčetiću, Luciću, Zoraniću, Hektoroviću. Marina umire od dosade. Često joj od zijevanja idu krokodilske suze na oči. Jednog lijepog kišnog dana potužila se naša Marina novinarki Večernjaka Ireni Kusturi: “Trebamo zaboraviti ovo što imamo i krenuti ispočetka…” Nešto k’o partizani 45-te godine. Prije rata nismo imali ništa, a onda su došli Nijemci i uništili nam sve. Profa priznaje da je to vrh hrvatske i renesansne književnosti. Ali zašto mučiti jadnu djecu s Krležom i njegovim Glembajevim. Ili tupiti ih s Mažuranićem i Smail-agom Čengićem. To neka uče djeca u Bosni. Profesorica je pokrenula kulturnu revoluciju. Gledam neki dan na TV-u novinarku inspirirana mudrim prijedlogom, pita klinčadiju što bi oni odabrali za obaveznu lektiru. Mladi, kao i uvijek, mudri i progresivni. Djevojčice kažu da ima krasnih ljubića i da je to to. Jedan naročito književno nadaren misli da bi bilo dobro razmisliti o Gospodaru prstenova. Nitko ni riječi o Shakespearu, Cervantesu, Dostojevskom i što je upravo skandalozno nitko ni da spomene “Što je muškarac bez brkova” češki afirmiranog Ante Tomića.

Što je tek s Jergovićem, Juricom Pavičićem, mladim i perpektivnim Predragom Matvejvićem. Za Slobodana Novaka i Ivana Aralicu nisu ni čuli. Za Karla Marxa su čuli jer je pisao lijepe romane o Winnetou, Old Šeterhendu i Old Surehendu. I zato palac gore za zdrave i progresivne ideje naše Marine. Ne mogu našu djecu tupiti stari i ofucani pisci. Djeca su stalno na internetu, igraju igrice, pomalo i šmrču i onda – umjesto da ih se relaksira – plaši ih se sa Krležom i Mažuranićem. To dječicu čini nervoznima pa učitelji i profesori ponekad popiju i koju šljagu, šamarčinu i vritnjak. Ako im učitelji i profesori to, ne daj Bože, zamjere i krivo ih pogledaju odmah se diže kažiprst Ivane Milas pravobraniteljice za djecu. I profe su manje od makova zrna. Još da umjesto Glembajevih i Smrti Smail-age Čengića mogu na maturi pričati o ljubićima i Karl Marxu i njegovim Indijancima djeca nikada ne bi imala ozbiljan razlog za tabanje profesora.

Aristotel je napisao:” Dosada i dokolica su majka filozofije”. I “Sreća se nalazi u dokolici”. Stoga, omogućimo našoj djeci da budu sretni filozofi.

ivo josipovicCrveni pomalo paničare od straha zbog gubitka vlasti. Gledajući naše nadasve objektivne i naštimane ankete, strah je bezrazložan. ORaH i SDP zajedno uz lijevu falangu imaju dvostruko više glasača od HDZ. Ako se prvima još pridruže strogo lijevo neutralni IDS i milijun gledatelja Žikine dinastije, koji su sigurni da nam je bilo bolje kad smo imali samo jednu stranku našu dragu partiju, onda je HDZ u banani.

Neće mu pomoći ni masovni i moćni HSLS, a ni stoljetni HRAST. Čudno! Iako su ankete naručene i naštimane, crveni ipak osjećaju neki unutrašnji nemir. Zato pulski SDP ide s novom i modernom inicijativom dok su još na vlasti. Pulskom gradonačelniku bit će poslan prijedlog koji će ga sigurno obradovati. Tražit će se da se u Istri vrate školama stara dobra partizanska imena. Time će, smatraju mudri SDP-ovci, riješiti mnoge nagomilane probleme našeg školstva. Na štih će opet doći Moša Pijade kojeg dječica obožavaju. Bio je njihove visine i nije pobio više od 50.000 narodnih neprijatelja. Pa legendarni Savo Kovačević, koji je lažirao Bitku na Neretvi, srušio most i onda prešao s narodnom vojskom preko njega. Pa Osnovna škola Aleksandar Ranković u koju će ići unuci naših udbaša ili praunuci oznaša koji će proučavati lik i djelo legendarnog Bude Lončara. No, povodom te humane i lirske inicijative, došli smo slučajno i do jedne povijesne istine koju nam je servirao, u vidu zmijskih nogica, Peđa Grbin. Kaže Peđa kako partizanska imena nisu sporna i objašnjava: “Tu mislim na ime Vladimira Gortana, osobe koja se zalagala za povratak Istre matici Hrvatskoj i kojeg su fašisti streljali prije nego što je rat i počeo”.

Neprezni Peđa! Ognjištarski intelektualci neprekidno nam podmeću tzv. Rapalski ugovor koji je sklopljen u Rapalu, gradiću pokraj Genove 12. studenog 1920.g., a potpisali su ga prestavnici Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije. U ime naše nikad prežaljene Kraljevine, ugovor su potpisali premijer Milenko Vesnić (nije rod s Vesnom Pusić) i ministar vanjskih poslova dr. Ante Trumbić. Tim ugovorom Italiji je pripojen Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (osim općine Kastav), grad Zadar, otoci Cres i Lošinj, Lastovo i Palagruža i slobodna država Rijeka. Zbog općeg oduševljenja tim ugovorom, isti je 26. lipnja 1921.g., ozakonjen bez parlamentarne rasprave i potvrđen kraljevom odlukom. I tako se velikosrpska politika nagodila s Talijanima. I Gortan se s pravom zalagao za povratak Istre Hrvatskoj. I kaj sad? Došla je tzv. zločinačka NDH i Dr. Ante, ali Pavelić prodao Italiji Istru, Rijeku, otoke, Zadar i da ne nabrajamo dalje. Ukratko sve ono što je good gay Trumbić predao Talijanima u ime kralja još davne 1920.g. i Talijani, kad su se herojski predali saveznicima 1943.g., sve su to – kao ratni gubitnici – predali natrag dr. Anti. Pogodite kojem? A onda su oni, koji su 41. godine otišli u četnike, a 45. godine se vratili iz partizana, sve škole nazvali partizanskim imenima. Nakon toga su 45 godina učitelji i profesori ostapbenderovski podučavali školarce o Pavelićevoj prodaji Istre Musoliniju. Nakon predavanja učitelji i profesori, u obližnjoj bi krčmi popili par musolinija, pa potom otišli kući na povijesno spavanje. Napokon nam je dragi Peđa priznao da je Vladimir Gortan tražio povrat Istre matici Hrvatskoj i prije nego što je rat počeo i prije nego je tu istu Istru Pavelić poklonio Musoliniju. I onda je počeo rat.

Još je grčki tragičar Eshil u okovanom Prometeju napisao: “Prva žrtva rata je istina”.

Zvonimir Hodak

facebook komentari

  • Reklo bi se: Što gluh ne čuje, on drugo izmisli. Za ovaj opis moglo bi se reći: Što neznalica ne zna, on izmisli.
    Ubrzo, idući tjedan izlazi iz tiska na svijetlo dana vrlo očekivana knjiga “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆ” u kojoj se mogu mnoge nama Hrvatima i drugima nepoznanice saznati o stvaranju NDH, Ustaškom Pokretu, HOS, Puč Vokić-Lorković, razlaz Poglavnik/Luburić, atentat na Poglavnika 10 travnja 1957. u Buenos Airesu, Poglavnikov bijeg iz Argentine, Poglavnikov dolazak u Španjolsku, Poglavnikova smrt na sv. Mladence 28 prosinca 1959., i mnogo drugih zanimljivosti. Knjiga će biti preko tisuću i sto stranica, 18 slika, velikog obujma, tvrdo uvezana itd. Jedan lijep ukras za svaku kuću i još ljepši poklon prijatelju. Nastojte nabaviti ovu knjigu čim prije, tako da nebi ispalo po onoj: Tko zadnji ustaje, obojaka nestaje.