I poslije izbora izbori?

7

Ključni preduvjet za izborni uspjeh je da Andrej Plenković posluša savjet mudrog akademika Ivana Aralice – da pronađe mjesto Tomislavu Karamarku u stranci i državi, ako ovaj to bude poželio…

Jednom se neki priznati nogometni trener pohvalio kako i od stolice može napraviti braniča, aludirajući na ne baš zahtjevnu ulogu te igračke pozicije u njegovo doba, ali i hvaleći vlastite sposobnosti.

U narodu se, pak, kao metafora za teško izvedivu zadaću uvriježila ona o jednoj drugoj vrsti stolice i piti koja bi se od nje trebala napraviti. Ipak, zadatak kojeg se nedavno uhvatio Andrej Plenković, a radilo se o ustoličenju Drage Prgometa za zagrebačkog gradonačelnika – i to, ni manje ni više, nego na listi HDZ-a – doimao se još zahtjevnijim. Nije mala stvar privoljeti birače da daju vjeru nevjeri i podrže kandidata koji se dosljedno zalaže za vrijednosti upravo suprotne onima stranke koju bi trebao predstavljati. Kandidat je to po mjeri Branka Roglića, tog vodećeg domaćeg distributera stranih roba i nastranih ideja soroševskog usmjerenja, eksponenta struktura koje su zdušno provodile detuđmanizaciju. A takvih se – kakve svijećom treba tražiti među onim članovima i simpatizerima HDZ-a koji nemaju nikakvu osobnu korist od stranke – pri samom stranačkom vrhu uvijek nekako nađe. Kumuju li tome neke izvanredne sposobnosti, nedokučive umu promatrača sa strane, ili naklonost klijentističkih struktura naslijeđenih iz vremena komunizma, tko će ga znati? Kako bilo, takvi toliko bodu oči da se nerijetko čini kako ih je mnogo više nego što ih stvarno ima.

Naravno, Drago Prgomet nije prošao na izborima kao bos po trnju zato što nije prepoznat, nego upravo zato jer je prepoznat. Da kojim slučajem nije prepoznat, prošao bi znatno bolje. Usiljeno i blazirano ozračje stvoreno oko “brenda Prgomet” odrazilo se i na rezultate izbora za gradske četvrti i mjesne odbore, makar tamo formalno nije bilo njegova imena na listićima. Izbornom ponudom poniženi birači HDZ-a Prgometovu su kandidaturu pročitali tek kao uputu da daju glas nekom drugom, uglavnom Milanu Bandiću. Kruna svega je mizeran rezultat u utrci za gradonačelnika od 5,6% unatoč svekolikoj medijskoj podršci, marketingu i zamjetnom angažmanu predsjednika Vlade i stranke Plenkovića koji je od početka čvrsto stao iza kandidata. Od samog rezultata jadniji je bio tek Prgometov pokušaj umanjivanja debakla izmotavajući se kako je polučio bolji rezultat od Margarete Mađerić na prethodnim izborima. Ona je, dodaje, imala potporu osam stranaka, dok je on ostao sam samcat na vjetrometini, bez igdje ikoga svoga. Doduše, nije ih bilo osam, nego pet, i to jedva postojećih stranaka u okolnostima konsolidacije stranke nakon teškog poraza na parlamentarnim izborima. Lokomotiva je za sobom povukla nekoliko, u pogledu glasova, skoro posve praznih vagona, samo kako bi se stekao dojam kakvog-takvog “vlakića”. No, unatoč nedostatku vidljive potpore vrha stranke barem je lista prošla pristojno, za skoro 3% bolje od Prgometove. Tako je, u neku ruku, ostvaren san Branka Roglića da spoji Ivu Josipovića i Dragu Prgometa. Spojio ih je skroman izborni rezultat.

Isključi li se mogućnost da je Plenković doista povjerovao kako od stolice može napraviti beka, logičnim objašnjenjem ovog manevra doima se izlika za ovladavanje strankom na operativnoj razini. U tom slučaju slab rezultat je planiran i očekivan pa Plenković sad može mirne duše reći – “Ja sam svoje obavio, učinio sve za Dragu, a zakazali ste vi na terenu, u gradskoj organizaciji HDZ-a!” Ma, tko je još vidio da bi odgovornost bila na izborniku samo zato što je u vatru gurnuo igrača s dvije lijeve noge i još ga proglasio kapetanom momčadi?

Unatoč zagrebačkoj ekshibiciji, ne može se poreći kako je izvojevana uvjerljiva izborna pobjeda. Usporede li se rezultati s onima na prethodnim lokalnim izborima, što predstavlja razumnu mjeru za njihovo vrednovanje, HDZ je zadobio povjerenje preko 30 tisuća glasača više, dok je najveći protivnički blok, iako pojačan HSS-om, u minusu za 60 tisuća glasova. No, gorak okus ostavio je ishod u velikim gradovima, ta kronična boljka HDZ-a. Slično kao u Zagrebu, gdje Drago Prgomet nije dosegao ni pola glasova liste koju je predvodio, niti dvoje ad hoc kandidata u Osijeku (Ivana Šojat) i Rijeci (Kristijan Staničić) nisu se proslavili. Dobili su tek negdje oko tri četvrtine glasova liste, ali i otprilike dvostruko manje glasova nego HDZ-ovi kandidati za župana – promatrano samo na području tih gradova, ne cijelih županija. Na visini zadatka pokazao se jedino Krstulović Opara koji je u Splitu, osim dobrog izbornog rezultata i plasmana u drugi krug, uspio dobiti više glasova od liste.

U “najlipšem gradu na svitu” izborno će pripetavanje biti iznimno zanimljivo. Sukladno staroj hrvatskoj sklonosti podjelama sraz se već najavljuje kao sudar primitivnog “vlaja”, ognjištara Keruma i mlakog, fetivog Splićanina, “masončine” Opare. Računajući kako su “njegovi” sad većina, a na veselje onih koji Hrvatima nikad nisu željeli dobro, “vlaj” nije odolio raspiriti vatru na ovu temu. Donekle je razumljiv zazor dobrog dijela našeg svijeta prema ljudima koji dolaze iz područja kulture, ponajviše jer se ovdje pod kulturom predugo prodaju nedjela okorjelih jugo-terorista. No, ne razvije li se među Hrvatima svijest da im trebaju i kerumi i opare, bez obzira na očite, nemale razlike, teško da se mogu nadati boljoj budućnosti. Napokon, rezultati izbora za liste gotovo pa jednoznačno ukazuju na buduću suradnju HDZ-a i Kerumove stranke, kako u gradu Splitu, tako i u županiji Splitsko-dalmatinskoj. Poslije izbora će ionako jedan drugome trebati pružiti ruku, ne samo u čestitarske svrhe.

“Sunčani, lipi cvit Mediterana” nije samo jedan grad među mnogima, nego je, prije svega, ključna geostrateška točka na istočnoj obali Jadrana, prirodno gravitacijsko središte područja od Kupreških do Splitskih vrata, te od Zadra do Kotora, na kojem obitava oko 1,25 milijuna stanovnika. Krstulović Opara pokazuje da je svjestan toga bez obzira što mu takve izjave ne donose puno političkih bodova. Uz to, zagovara i približavanje Hrvatske zemljama Višegradske skupine ukazujući na važnost Splita kao svojevrsnih južnih vrata u tom kontekstu. Zanimljivo je kako su i predsjednik Vlade Plenković i ministar vanjskih poslova Stier prilično hladni prema skupini srednjoeuropskih zemalja kojoj Hrvatska povijesno i civilizacijski pripada. Ali zato ju rado spominje predsjednica Republike u čijem je Uredu Krstulović Opara bio angažiran prije kandidature za čelnog čovjeka Splita. S druge strane, Željko Kerum je, iako nerijetko netaktičan na riječima, po svoj prilici iskren i dobronamjeran čovjek s razvijenim osjećajem za bližnjeg i zajednicu, uvijek spreman pomoći kad zatreba. No, unatoč tim kvalitetama i velikom poslovnom iskustvu teško se oteti dojmu kako se njegovi planovi i poimanje grada ne protežu dalje od područja između Zapadne i Istočne obale, te da mu pogled ne seže iza Mosora – ne samo zbog fete pršuta zalijepljene na čelo. Konačno, nije se zgoreg prisjetiti i kako je svojedobno bio spreman pohitati čak i do Sabora – za što je, inače, kao izabrani zastupnik rijetko nalazio vremena – samo kako bi, kao član kluba zastupnika kojeg je dijelio s Jadrankom Kosor i sestrom Nevenkom, podržao Milanovićevu inicijativu za ustavne promjene s ciljem sprječavanja izručenja Perkovića i Mustača. Bilo bi zlonamjerno iz toga izvlačiti zaključak o dragovoljnoj suradnji s baštinicima obavještajnog aparata iz komunističkog totalitarizma, ali ova epizoda zorno pokazuje svu krhkost i ranjivost našeg čovjeka kad se odijeli od matice. Pa i onog, naizgled najtvrđeg!

Bez obzira na neprijepornu važnost drugog kruga izbora u Splitu, za HDZ će se u nedjelju važnije trke voditi drugdje. Nisu to ni izbori u Dubrovniku, pa čak niti oni u Osječko-baranjskoj županiji u kojoj je punim sjajem zasjala nova zvijezda na hrvatskom političkom nebu – Ivan Anušić. Pomalo paradoksalno, strateški najvažniji izbori za HDZ odvijat će se tamo gdje ta stranka kandidata u drugom krugu uopće nema – u Gradu Zagrebu i Varaždinskoj županiji. U oba slučaja s jedne strane stoje kandidati rigidnog, ideološki isključivog krila HNS-a, podržani SDP-om (Mrak Taritaš i Štromar), a s druge kandidati stranaka drukčijeg svjetonazorskog profila od HDZ-a kojima je pragmatična suradnja na gospodarskom polju ipak ispred ideoloških pitanja (Bandić i Čačić). To su, uostalom, potvrdili podržavajući u Saboru i ovu i prethodnu HDZ-ovu vladu, a da u njoj nisu izravno sudjelovali. I to bez uvjetovanja i isključivanja nepoželjnih.

Pobjede Čačića i Bandića dvojako bi proširile manevarski prostor HDZ-u. Poboljšale bi mu pregovaračku poziciju pri preslagivanju vladajuće većine, a istodobno bi mu uspjeh izglednih saveznika dao i vjetar u jedra pred moguće prijevremene parlamentarne izbore. Bandićeva lista je, osim u Gradu Zagrebu (23% glasova), prvi put ostvarila i sasvim solidne rezultate u županijama koje čine izborne jedinice zajedno s dijelovima Grada Zagreba – u Zagrebačkoj 14%, u Sisačko-moslavačkoj 8%, dok je u Koprivničko-križevačkoj njegov partner Lacković dobio 18% glasova. Ostvari li upola ovakav rezultat na nacionalnim izborima, Bandić bi osvojio najmanje 6 mandata ne računajući tradicionalne saveznike iz redova nacionalnih manjina. S druge strane, eventualnom pobjedom Čačića u Varaždinskoj županiji stekli bi se preduvjeti da preuzme nadzor nad dijelom HNS-a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj koji jedini igra značajniju ulogu na državnim izborima (barem 4 zastupnika). Čačićeva je stranka, naime, na lokalnim izborima nastupila i kao koalicijski partner ponovo izabranog međimurskog župana Posavca koji ne pripada tvrdolinijaškoj struji HNS-a predvođenoj Vesnom Pusić i Beus-Richemberghom.

Iako bi mnogi članovi i simpatizeri HDZ-a zacijelo radije vidjeli neke druge u ulozi Bandića i Čačića, glasačka struktura realno to ne dopušta. Plod je to ustrajnog medijskog rada u ovom stoljeću i jednostavno nema drugog načina za ostvarivanje većine, nego da se zagrabi u suparnički glasački prostor. To diktiraju i pravila igre određena razmjernim izbornim zakonom koji potiče stranačku rascjepkanost, ali i trenutno stanje na hrvatskoj političkoj sceni gdje sve više mjesta zauzimaju opcije kojima nije cilj vladati, nego se u Saboru ugnijezditi kako bi mogli, lišeni svake odgovornosti, do mile volje docirati i kritizirati.

Rezultati lokalnih izbora jednostavno mame HDZ i na one parlamentarne, jer su odškrinuli vrata stabilnoj većini kojom bi se zaobišla tzv. velika koalicija s SDP-om, ali i drugi njegovi partneri, uključujući IDS, Vrdoljaka i Beljaka, pa čak i Pupovac. Ako se vodstvo HDZ-a za to odluči, nove izbore bi trebalo raspisati što prije, uz uvjet da u međuvremenu ne bude daljnjih potresa oko Agrokora. Tome u prilog ide nekoliko čimbenika.

Na lokalnim izborima testiran je utjecaj priče o Agrokoru i burne rastave s Mostom na reprezentativnom uzorku biračkog tijela, budući sumarni rezultati na razini županijskih skupština prilično dobro preslikavaju odnose na državnoj razini. A oni su pokazali da je HDZ iz toga izašao praktično neokrznut, ako ne i ojačan. Zbog zasićenja višekratnim izborima u kratkome vremenu, ali i ljetnog termina, očekivana je manja izlaznost što, uz očitu slabost glavnih protivnika, pogoduje dobro organiziranoj stranci poput HDZ-a. HDZ-ovi partneri (Bandić i Čačić) su u naletu pa bi na krilima dobrih rezultata, ostvarenih na netom okončanim lokalnim izborima, mogli prenijeti svoju popularnost s lokalne na državnu razinu u bitno većoj mjeri nego na dosadašnjim parlamentarnim izborima.

Ipak, ključni preduvjet za izborni uspjeh je da Andrej Plenković posluša savjet mudrog akademika Ivana Aralice – da pronađe mjesto Tomislavu Karamarku u stranci i državi, ako ovaj to bude poželio. Drugim riječima, predsjednik HDZ-a bi u duhu djelovanja predsjednika Tuđmana trebao prihvatiti sve one koji mogu pridonijeti boljitku stranke, makar mu osobno i ne bili sasvim po volji. Naravno, podrazumijeva se i da nema više igranja “prgometa” na što su Plenkovića birači pravovremeno upozorili, a na predsjedniku HDZ-a je hoće li to uvažiti, ili će se nastaviti igrati sa stolicama. Ta igra može biti vrlo riskantna, jer nema te stolice koju se ne bi moglo izmaknuti.

Grgur S./Kamenjar.com

facebook komentari

  • Dusko Besenic

    Poštovani Grgure,ne samo vi,trošite previše intelektualnih resursa kako bi pronašli nekakvo umjerenije tumačenje Plenkovićeve politike,koje bi izgledalo razumno i prihvatljivo.Cijela ta “politička priča” posloži se puno lakše i “tečnije” kada se polazi od drugačijih premisa koje su nekako bliže činjeničnom stanju,dakle,situaciji zasnovanoj na poznatim činjenicama.Nije Plenković ni glup ni naivan i svijesno je izabrao Prgometa za kandidata,znajući da će ovaj doživjeti pravi debakl,ali to je bio i cilj Plenkoviću.Ako krenete od sasvim realne predpostavke(zbog njegovih antihrvatskih političkih poteza) da je on sofisticiran udbaški projekt, onda svi njegovi POLITIČKI potezi dobijaju suvislo objašnjenje i sasvim su normalni,obzirom na tu tezu.Pogledajte šta je sve uradio sa ciljem raskola u HDZ-u,naročito u glasačkom tijelu,što je već dalo određene rezultate,čemu nam najbolje svjedoči odvajanje Esih,Hasanbegovića i Glasnovića,čiji je logični idući korak osnivanje nekakvog domoljubnog HDZ-a na izvornim postavkama,jer ovo što su danas,daleko je od izvornog! Svatko tko malo promatra,hladnije glave t.j. da nije “fasciniran” uglađenošću Premijera,vidjeti će da je Plenković izveo IDEOLOŠKE promjene u stranci,odnosno,da je od stranke jasno odmaknute od centra ka “desnom”, učinio stranku CENTRA sa jedva primjetnom naznakom “desnice” koju sve više izbacuje iz stranke! Ima još puno,ali dovoljno je i ovo?!

    • Omnes Omnibus

      Occamova britva

  • Mario Jadresic

    Plenky je bogom dan da lustrira HDZ. Već je okupio oko sebe yugopoklonike i karijeriste a ostali dio će pomalo prelaziti novoj desnoj opciji pod vodstvom poznate trojke.

    • Omnes Omnibus

      Nazdravlje vasem optimizmu! Nadam se da ste u pravu glede rezultata.

      • Dusko Besenic

        Koliko sam razumio,g.Mario je bio sarkastičan :)))

  • Omnes Omnibus

    Nigdje se ne vidi tako jasno tko i sto je Plenkovic koliko iz njegovog kadroviranja. To je vec zamorno ponavljati, jer cinjenice se nikad nisu doticale pamfletara. Zadnji biser iz serije je HINA u trgovini s HSU. Pretpostavljam da se neki nece probuditi ni kad jedno jutro doznaju da je u dogovoru s HNSom cato vratio Becnu na poziciju ministrice vanjskih poslova.

    • Dusko Besenic

      U pravu si i treba odvojiti privredne aktivnosti od političkih,pa kada se gledaju samo politički potezi,mislim,da sumnje nema kakvi su mu ciljevi.