IDEMO DALJE I GOTOVO

22
Shutterstock

Ništa ne valja, sve je crno, crnilo na svakom koraku, …….

A da malo skinemo ta crna stakla od maske za električno zavarivanje, od kojih smo i u seoskoj konobi slijepci pored očiju zdravih, i pogledamo stvarnost i realnost!?

Danas, 12.05.2017. DZS je objavio podatke o Građevinarstvu, broju izdanih građevinskih dozvola i vrijednosti radova po istim izdanim građevinskim dozvolama.

Podatci kažu: „Broj izdanih građevinskih dozvola za ožujak 2017. veći je od broja izdanih građevinskih dozvola iz ožujka 2016. za „samo“ 38,5 %!“

Ti isti podatci nam kažu i: „“Predviđena vrijednost radova po izdanim građevinskim dozvolama u Ožujku  iznosi 2 236 782 000 HRK i veća je za 554 757 000 HRK u odnosu na ožujak 2016., odnosno za 32,981 %!“

Ali, to nije sve!

Ti isti podatci kažu nam: „Ukupna predviđena vrijednost radova po izdanim građevinskim dozvolama siječanj – ožujak 2017. iznosi 6 727 022 000 HRK, odnosno 61,3978 % više nego u istom razdoblju 2016. kad je ta vrijednost iznosila 4 167 976 000 HRK.“

2 590 046 000 HRK više, nije loše, nije loše….

I sad opet dolazimo do istoga jer tzv. „ intelektualni i protuhrvatski ološ“ će se opet „propeti na stražnje noge i reći: Nemoguće, to nije istina, DZS laže, izmišljaju, mute, …. i opet isti odgovor autora Analize: Slika govori više od tisuću riječi. Gledajte, plačite i patite:


Da do kraja ove „gospodarski RATNE“ 2017. godine sve ostane isto i bez ikakvih pomaka na bolje, već možemo zaključiti: Plan je ispunjen!

Da netko odmah ne pomisli da će se ovi podatci odmah odraziti na rast BDP-a u 1. tromjesečju 2017., neće! Ovi podatci nam služe kao „zalog za buduća vremena“ i garanciju da HRVATSKA IDE DALJE!

Prvo tromjesečje 2017. je iza nas i usprkos krizi u „Agrokoru“, usprkos i anomaliji koja se dogodila u veljači 2017., kada je zabilježen pad prihoda u Proračunu RH od svih poreza, s naglaskom na pad prihoda od PDV-a, na razini od cca 1 milijardu kuna, unatoč rastu Trgovine na malo u veljači 2017. u iznosu od 5,7 %.

 BDP-a će u 1/2017., i u ovim „abnormalnim okolnostima“ zabilježiti visoki RAST! Rast BDP-a bio bi puno veći da se nije dogodila tzv. „anomalija“ u veljači, a poglavito zbog rasta Trgovine na malo u ožujku 2017., realno za 7,7 %, a nominalno za 10.4 %.

(Da je po „staroj“ osobnoj metodologiji „brze procjene rasta – pada BDP-a“, tada bi po već dokazanim pokazateljima rast BDP-a u 1/2017. bio na razini + 4,5 %, ali kako ga moramo „revidirati“ zbog izvanredne situacije ipak ga očekujem iznad razine + 3,0 %!

Lako je pisati kao „VRAČ koji proriče unazad“, ali pisati unaprijed se ipak malo tko usudi. Ovom prilikom moram reći i „zbogom“ Grafikonu na stranicama DZS koji se opet mora mijenjati kad je u pitanju nezaposlenost, i to cca mjesec i pol dana ranije.


Već je stara i zastarjela povijesna vijest da je u RH 05.05.2017. zabilježeno po prvi put broj nezaposlenih pao ispod 200 000, ali sada je uočljivo još nešto drugo, pozitivno, naravno. Broje nezaposlenih se unatoč upisu prijavljenih i iz „neaktivnosti“ smanjuje i dalje, stoga od idućeg mjeseca vrijedi novi glavni Grafikon na stranicama DZS, a ovaj prikazan na slici poviše, odlazi u povijest.

Podrazumijeva se da je zabilježen i rast zaposlenosti, ali o tom, ipak nijansu preciznije od stručnjaka i ministra g. Tomislava Ćorića, u idućim analizama.

Bilo kako bilo,

Hrvatska ide dalje unatoč i usprkos!

( Izvor: DZS, HZZ, osobna obrada podataka)
Milivoj Lokas / Kamenjar.com

>>> HRVATSKA IDE DALJE – ČUDA SE NASTAVLJAJU

 

facebook komentari

  • Vladimir Dananić

    „A da malo skinemo ta crna stakla od maske za električno zavarivanje..“

    Dosjetili su se pametni ljudi pa se danas izrađuju stakla koja propuštaju normalno svjelo, a zacrnjuju se (aktiviraju se) samo onda kad se pojavi opasno svjetlo od iskre pri zavarivanju. Ali, maske s takvim staklima su još uvijek skupe, a mnogi ljudi ni ne znaju da postoje.

    Toliko o analogijama. Članak je OK. Građevinski sektor je zaista važan kao pokazatelj gospodarskih aktivnosti.

    „I sad opet dolazimo do istoga jer tzv. „ intelektualni i protuhrvatski ološ“ će se opet „propeti na stražnje noge i reći: Nemoguće, to nije istina, DZS laže, izmišljaju, mute, …. “

    Oni koji se naslađuju tuđim mrakom, a u ovom slučaju je riječ o ljudima koji mrze hrvatsku državu i hrvatski narod, očito žive u mraku, jer se bave samo time da u svemu što je dobro nastoje pronaći samo mračnu stranu, potpuno zanemarujući ono što je dobro. Indijska poslovica kaže:„Ono si što jedeš“. Premda ta tvrdnja ima svojih nedostataka ako ju se shvati previše doslovno, ipak izražava temeljnu povezanost između ljudske nutrine i vanjštine. To vrijedi na svim poljima ljudske djelatnosti, pa tako i u gospodarstvu. Komunistička mantra „što gore, to bolje“ rezultirala je samo time da komunisti nikada nikomu nisu donijeli ono bolje, za koje su se tobože borili, nego samo uvijek gore od onoga što je bilo prije njih. Normalni ljudi se odupiru porivu za uništavanjem svega što jest pod izlikom da će nakon uništenja napraviti nešto bolje. Komunisti, odnosno današnji sljedbenici komunizma iz doba SFRJ, jednostavno nisu normalni ljudi.

    • Milivoj Lokas

      Poštovani Vladimir Dananić, svaka čast na komentaru i točnoj dijagnostici” BRAVO! ( Iako mi je dobro poznat napredak tehnologije i moderna stakla koja propuštaju točno određenu svjetlost … metaforički sam se morao – trebao tako izraziti jer onima kojima smeta svaki napredak RH ne priznaju ništa, a takvih je na žalost i previše. No, njima na dušu. Još jednom, Vaš komentar vrijedan je svakog slova. BRAVO!

  • Agromentum

    Gospodine Lokas, za vaš neumorni rad i još bolje vijesti koje čujemo, ako može jedno pivo od mene (iako bi i bure bilo premalo). 🙂

    • Milivoj Lokas

      Poštovani Agromentum, lako za pivo pa makar “isprid Zadruge”, samo neka se istina širi. Što se mene tiče može i kamomila…. 😉 🙂

      • Agromentum

        Ono “isprid Zadruge” je najbolje, uz uvjet da se prije toga nešto radilo.:) Ako sudbinom dođete u Zadar-grad, može po želji. 🙂

        • Milivoj Lokas

          Poštovani Agromentum, kad bi samo znali koliko volim MOJ Zadar Grad…. DA, moj i ne samo zbog “Maslenice”, već mnogo, mnogo drugih stvari, događanja, lipote, ……. 🙂

          • Agromentum

            Maslenicu, kad se vozim, prolazim uvik s posebnim osjećajem. Ali s dobrim, ponosnim…

          • Milivoj Lokas

            Odat’ ću Vam “tajnu”: Još nikad nisam bio na proslavi obljetnice VRO “Maslenica”, ali nema šanse da dođem u Zadar autocestom bez da prvo skrenem desno, zastanem kod “Zelenog hrasta”, upalim svijeću i pomolim se…. tek tada mogu u Zadar….

  • Vjetruša Kliktavka

    Treba ovakve tekstove dopunjene grafikonima (ljudi lakše uočavaju bit na grafičkom nego u slovnom opisu) češće objavljivati. Preporučujem.

    • Milivoj Lokas

      Poštovana Vjetruša Kliktavka, kad god sam u mogućnosti, uvijek argumentiram ono što i o čemu pišem slikom ili slikama , grafikonima, Tablicama, …… jer smatram da to ljudi bolje pamte i razumijevaju kad imaju sliku i riječ, a ne samo riječ. S druge strane, tim činom automatski “presječem” “zle jezike” koji se grizu i škrguću zubima jer Hrvatska ide dalje. 🙂

      • Dusko Besenic

        Uvijek sa užitkom pročitam vaše dobre vijesti koje nam puno znače,”ka bura posli juga”. Još samo da bar malo osjetim taj boljitak u ovom svom običnom životu, zadovoljstvu ne bi bilo kraja.Znate,nama koji smo u zadnjoj fazi života i kojima je SVAKI dan svojevrstan bonus,nemamo vremena čekati godinama,a uz želju za dobrobit domovine,voljeli bi i sami osjetiti malo te pozitive.Lijepo je kada naše firme napreduju,ali nije lijepo to što uglavnom taj napredak osjete samo,ili najviše,vlasnici,a radnici ili malo ili nimalo,što je najčešće slučaj.U mnogim stvarima smo kopirali neke razvijene zemlje (Njemačka,Austrija….),ali nikako da razumijem zašto onda nisu “u svemu” kopirali te sustave…poreze,doprinose, odnos plaća i cijena i t.d. pa da svi živimo puno kvalitetnije??! Da, možda je razlog u tome što onda ne bi vlasnici mogli tako brzo,ni u pola jedne generacije, steći enormna bogatsva?!Da ne zalazim dublje u tu problematiku (kao što je privatizacija u tijeku rata!) i da ne kvarim veselje dobrih rezultata,u kojima sigurno ponajviše uživa gospon-drug Todorić,čija imovina za sada ostaje nedodirljiva iako nas je gurnuo bar dva koraka unatrag! Unatoč svemu,nadam se da ćete i dalje imati razloga donositi i dobre vijesti i…nadam im se!

        • Milivoj Lokas

          Poštovani Dusko Besenic, hvala na lijepim riječima. Slažem se da nama, koji smo prošli svoje” je važan svaki dan, ali mi je uvijek “vodilja” budućnost mladih generacija, onih koji dolaze poslije nas.
          To što trenutno taj pomak nisam – nismo osjetili svi, ne znači da sad moram biti npr. ljubomoran na mog susjeda koji je npr. kupio novi automobil ili što nekoliko susjeda rade kuće, obnavljaju, … Mene osobno to veseli, a poglavito kad u selu čujem mješalicu za beton. Tada se tek sjetim koliko dugo nije bilo tako.
          Jedan od najvećih pokazatelja da idemo dalje jeste osmijeh na licima ljudi (većine) i sam taj “osjećaj” da su ljudi veseliji, a nemaju pojma o gospodarskim kretanjima u RH. (Istina, ima i onih drugih, ali njih ima svugdje jer tko može vratiti osmijeh na lice Blokiranima, deložiranima, …. 🙁 )

          Hrvatska je zemlja s mnogim posebnostima koje nema nitko u svijetu, a kamoli u EU i toga moramo biti svjesni. U tzv. “ratnu privatizaciju” ne ulazim jer nisam u njoj ni sudjelovao iz “opravdanih razloga”.

          Kad je u pitanju g. Todorić, godinama pišem da mu ne bih bio “u koži” zbog obaveza koje je preuzeo na sebe. No, moram naglasiti da se ne mogu baš složiti da je njegova imovina “nedodirljiva” kao i da nas je on vratio “dva koraka unazad”. To sigurno ne može učiniti jedna osoba pa da je sposobna iznad svih prosjeka. Želim reći, da i u ovom slučaju me ne zanima ni g. Todorić ni bilo tko poimenično već da RH treba braniti i obraniti SUSTAV i to uspješno radi.
          Nikada nikoga nisam optužio za nešto nekoga i bez argumenata, stoga ne mogu ni sada.
          Poštovanje!

          • Dusko Besenic

            Gospodine Lokas,hvala vam na lijepom i primjerenom odgovoru i zbog ovakvog vašeg stava moje zadovoljstvo je to veće što ima među nama ljudi koji tako razmišljaju i osjećaju.Hvala Bogu što mi nije usadio ljubomoru i zavist prema tuđem uspjehu,a naročito ne prema mojoj Domovini.Možda sam svojim riječima stvorio pogrješan utisak,jer uživam i u najmanjem uspjehu koji ostvarujemo,kao što me boli sve ono što šteti Hrvatskoj.Kako bi postizali više i bolje to mora biti na zdravim osnovama, kao kada se liječi bolest…ako ne utvrdimo prave uzroke “bolesti” ne možemo naći ni pravi lijek,a tu ne pomaže zaobilaženje istine ili subjektivno uljepšavanje stvari,jer znate onu izreku : “U milostiva lijekara,smrdljiva je rana”. Ne zamjerite što sa osobne pozicije očekujem boljitak,jer,iako želimo našim dolazećim generacijama bolji i ljepši život, mrvicu toga želim i ja u svojem životu,koji je za mene jedinstven i neponovljiv.I uz sve visoke ideale dočarajte si sa kakvim osjećajem odlaze iz života svi oni kojima je bilo problem dostići i egzistencijalni minimum? U ratnom stanju čovijek je spreman staviti i svoj život na kocku na dobrobit svoje domovine,ali u miru,pogotovo nakon ovako drastičnog raslojavanja društva i gledajući kako skoro sve garniture koje su obnašala vlast,bez imalo empatije gledaju na narod koji im je dao tu vlast,a…život prolazi,onda se počinje javljati u ljudima jedan sasvim drugi osjećaj,što samo primitivniji poistovjećuju sa domovinom,dok su prava adresa za odgovornost oni koji upravljaju njome.Mislim da se razumijemo i da ne duljim,nadam se da će i dalje biti istinskih razloga za vaše pozitivno pisanje? LP

        • Vladimir Dananić

          Samo ću se osvrnuti na onaj dio o kopiranju. Da, naši „kapitalisti“ su sretno zaboravili kopirati dio koji se odnosi na odnos plaća i cijena. Ali, ima i iznimaka, nisu baš svi zločinci. Namjerno rabim tešku riječ „zločin“ zato što uskraćivanje zaslužene plaće radniku i slične „aktivnosti“ jesu zločin ekvivalentan umorstvu. No, priča s kopiranjem ima i još jedan dio, koji se tiče kopiranja od nas. Naime, kada je u Njemačkoj bio uvođen euro, odnos između marke i eura je bio, okruglo, 2:1, dvije marke za euro. Njemački „moćnici“ i „kapitalisti“ su besprijekorno precizno preračunali nominalnu vrijednost radničkih plaća, tako da su one ostale iste po svojoj vrijednosti. Je, ali su sretno zaboravili na sličan način napraviti i s cijenama, koje u najvećoj mjeri nisu bile prepolovljene, nego samo malo, ili čak i nimalo, smanjene. I tako se je u Njemačko udomaćila uzrečica, kovanica, igra riječima, „euro–teuro“ (fonetski: ojero-tojero), koju igru riječi bismo mi mogli „prevesti“ kao „euro–oderio“. Njemačka je, blago rečeno, organizirana država, pa se moramo zapitati zašto je uopće bilo moguće da bilo tko bilo gdje u Njemačkoj kopira tipični balkanski, krdžanski, običaj. A eto, moguće je.

          • Dusko Besenic

            Nisam znao da je to bilo tako drastično i kod njih,ali to samo pokazuje da su “kapitalisti” svugdje u svijetu skloni istim stvarima,ako im se djelovanje ne regulira od strane državne administracije,a kako ste naveli činjenice,imam utisak da je MOŽDA njihova državna administracija na takav način htjela dodati malo “zamaha” svojoj privredi (i učiniti je stabilnijom,što je dugoročno korisno za sve?) zavlačeći malo dublje ruku u džep svojim građanima,prilikom te tranzicije u euro?

          • Vladimir Dananić

            Opće je poznato, odnosno to je globalni fenomen, da se pri zamjeni valute događaju pljačke. Mi Hrvati smo u novijoj povijesti tako bili temeljito opljačkani dva puta. Prvi puta, pri stvaranju prve Jugoslavije, zamjenom „krajcara“ s dinarom, a drugi puta, pri stvaranju druge Jugoslavije, zamjenom kune također s dinarom. Što se tiče uvođenja kune 1994. godine, zaista se ne sjećam da je bilo tko ozbiljan govorio o toj vrsti pljačke. Tečaj je bio „učvršćen“ na 4444 hrvatskih dinara za jednu njemačku marku, a jedna kuna je bila ekvivalentna s 1000 hrvatskih dinara. Kuna je nakon toga bila znatno aprecirala. Ako je bilo pljačke, teško ju je dokazati.

            Novac je jedno od važnijih sredstava porobljavanja. Naravno da to nije nikakva novost. No, ako je u Njemačkoj to, zamjena marke s eurom i „zaboravljanja“ prepolovljivanja cijena bilo provedeno sračunato, onda se može naći nekakvo opravdanje za to u „nadoknađivanju“ ne znam koliko stotina milijardi maraka potrošenih na ujedinjenje Njemačke. To ujedinjenje je za zapadne Nijemce zaista bilo vraški skupo, mnogi su se bunili oko toga, da su im „istočna braća“ jako skupa, da ne valjaju, da ne znaju i ne žele raditi, itd. itd. A trebalo je te troškove nekako izbalansirati. Nisu mogli tako da vlast kaže: „dajte još, pa koliko treba“, jer bi time bili izazvali još veću pobunu. Uvođenje eura je bila dobra prilika da se ti troškovi prikriju i pokriju određenim balkanskim metodama.

          • Dusko Besenic

            Da,to može biti vjerojatniji razlog tog “narodnog financiranja” :))

  • H E R C E G O V A Č K I H R V A T F R A N J O C I G I Ć U B O R B I Z A H R V A T S K U DR Ž A V U

    Franjo Cigić je rođen 1928 godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio jr zarobljen kod Dravograda u svibnju 1956. Prošao je Križni Put i fala dragome Bogu ostao je živ. Životario je u propaloj titovj Jugoslavio sve do 1957. Da bi se spasio sviju muka i poteškoća koje su mu titove vlasti zadavala, 1957 godine odlučio je emigrirati. Pravilno sam rekao: “Emigrirati”, jer Franjo Cigić nije napustio Hrvatsku koju je voljeo više nego sama sebe. Franjo Cigić je napustio titovu Jugoslaviju jer u njoj nije mogao više podnositi pritiske, poniženja i političke nazore KPJ. Došao je u Njemačku, bio tu i radio godinu/dvije, zatim imigrirao u Kanadu. Pravilno sam rekao “Imigrirao”, jer za nas hrvatske političke emigrante ima velika razlika između “Emigrirati” i “Imigrirati”. Emigrant je politički pojam, dok Imigrant je gospodarski pojam.
    Franjo Cigić već dugo godina živi u gradu Vancouveru, British Colombia, Kanada. Ova gore slika krasi kući Franje Cigića. Povijestni likovi slike su sami po sebi razumljivi. Franjo Cigić se je bavio ribolovom i tim vrlo teškim radom zarađivao onoliko koliko mu je bilo potrebno za odgojiti i uzdržavati svoju obitelj.

    – Slika na lijevo pri dnu je njegov brod kojeg je stavio za prodaju 2006. godine, jer više nije mogao baviti se ribolovom.
    – Slika na desno do brod je posjeta Bleiburgu 2007. godine. Franjo sjedi pred spomenikom žrtava jugoslavenske mržnje, pobijene hrvatske vojske i civila.
    – Treća i četvrta slika su osamnaestogodišnjak Franjo Cigić u odori HOS-a NDH.
    – Slijedeći dvije slike su njegov brod za ribolov.
    – Iznad ovih slika se vidi zemljovidna karta NDH za koju se je borio Franjo Cigić, Hercegovački Hrvat.
    – Sami izgled ovih slika su držale Franju Cigića uvijek uspravna, uzdignute glave, ponosna i otporna na sve nedaće i tegobe.
    . To je bio i ostao Franjo Cigić kojeg nisu mogle lomiti ni bure ni oluje.

    Ova slika prikazuje Franju Cigića u njegovim odmaklim godinama, 89 godini. Ta razdoblja od 72 godine njegovog zarobljeništva u svibnju 1945. godine pa do danas su imali svoje vremenske potrebe i vremenske odraze, ali je Franjo Cigić kroz sva ta razdoblja ostao vjeran svojem HRVATSKOM DUHU kojeg je poprimio od svojih roditelja. Sve tegobe kroz koje je prolazio Franjo Cigić, lomio ih je i gazio zahvaljujući čvrstoj vjeri i ljubavi prema Hrvatskoj. Zapreke nije bilo koju Franjo Cigić u svojem životu nije znao i uspio svaldati.

    Svi ti njegovi napori u životu su ga obogatili jednim velikim životnim iskustvom. Pošto poznajem Franju Cigića preko četiri desetljeća, poznajem ga vrlo čvrsta, odvažna, nesebična i vrlo darežljiva u pomaganju hrvatskih potreba. kako nesebičan Hrvat, sve što ga danas zanima je to da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima onaj dio njegovih uspomena iz kojih bi mladi hrvatski naraštaj mogao crpiti izvor snage, kako se hrvatska baština iz Hercegovine i hrvatski identitet iz Hercegovine nebi ugasio, nego kako bi se BAKLJA HRVATSTVA PRENOSILA IZ KOLJENA NA KOLJENO. To je danas jedina ideja Franje Ciguća da nešto ostavi zapisano. Već je napisao dvije teke svojih uspomena u kojima opisuje svoj život od najmlađih dana i što je najzanimljivije je to da on opisuje i razlog zašto je kao maloljetnik se dobrovoljno prijavio u Hrvatsku Vojnicu kako bi kao Hercegovački Hrvat mogao biti sudionik u borbi i obrani Hrvatske Drževe.

    Dobro pogledajte ovaj divan na kojem sjedi Franjo Cigić. On je skoro nepokretan, ali gori kao LUČ da svoje hrvatsko/životno iskustvo ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Ne razumije se skor ništa u današnju kompjutorsku tehniku. Sve piše svojom ostarijelom i staračkom rukom, jer se – kako mi je preko telefona neki dan rekao – osjeća dužnim Hrvatskoj dati ona što njoj pripada, a to su njegove uspomene koje je on iz ljubavi radio i sačuvao za Hrvatsku a nona će te uspomne prenijeti na nadolazeća hrvatska naraštaja. To je nastavak posla i rada naših predhodnika počevši sve od prvog hrvatskog kralja Tomislava pa sve do predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Što nije moglo jedno pokoljenje istvariti, za sigurno će ostvariti drugo, treće i slijedeća pokoljenja. Zato Franjo Cigić piše i treću teku i moli drago Boga da doživi to sve napisati i zapisano srediti i ostaviti mlađima da čitaju. Jer ako nisi ništa napisao, nećeš ništa ni pročitati. Ako ništa ne pročitaš, ništa nećeš ni znati, ako niša ne znaš, onda si tuđi rob i sluga tuđina.

    Ovo sam napisao za mojeg dobrog i vrlo dragog prijatelja Franju Cigića iz Vancouvera.

    Mile Boban, Otporaš.

  • MOLBA SVIM HRVATIMA DA ZA SEDAMDESET DRUGU OBLJETNICU BLEIGURŠKE TRAGEDIJE PROČITAJU OVAJ POTRESNI INTERVJU.
    https://otporas.com/wp-admin/post.php?post=2858&action=edit

  • Milivoj Lokas

    Kao i u svakoj analizi, nikada se ne može napisati “sve”. Sve poveznice, …. stoga ono što sam ostao “dužan”, evo u komentaru.

    Ne znam tko je zamijetio da je u prva 3 mjeseca 2017. predviđena izgradnja 1 017 novih stanova!?

    Nisu toliko bitni novi stanovi, već “poveznica” i pitanja: Koliko obrtničkih radova, materijala, usluga …. je “isprepleteno”, tj. koliko to općenito utiče na rast ostalih grana privrede, a na kraju da ti stanovi se moraju i opremiti, kuhinje, namještaj, kućanski aparati, ……ili u prijevodu, s kojim “koeficijentom” se ta predviđena vrijednost mora množiti?

    To je TO i glavni razlog zbog čega, između svih ostalih, podupirem Građevinski “loby”!

    Svaka kuna uložena u građevinarstvo, a osobito stanova ima “dodatnu vrijednost” i ta “dodatna vrijednost”, iako nigdje nije opisana, jeste “glavni zamašnjak”. 😉 🙂

    • Vladimir Dananić

      Gospodine Lokas, zaista se ne morate „opravdavati“, jer su jasne dvije ključne stvari–nitko ne može u jednom kraćem članku opisati sve i opće je poznato da se aktivnost građevinskog sektora svugdje i uvijek promatra i uzima kao mjerodavni pokazatelj gospodarskih kretanja. Ovo potonje čak ni komunisti, nigdje u svijetu, nisu uspjeli zanemariti. I oni su se bili hvalili izgradnjom ovoga ili onoga, i bili su u pravu ako, i kada je, spomenuta izgradnja bila stvarna, a ne izmišljena. Današnja polukomunistička Kina se upravo time hvali, i u pravu je. Kina se je jako izgradila, u to nema sumnje, i ima stalni gospodarski rast. Kažem, „polukomunistička“ upravo zato što je odbacivanjem marksisitčke ekonomije, koja ne valja ni u jednom svom elementu, Kina krenula na put velike gospodarske izgradnje, uz istodobno zadržavanje nekih drugih marksističkih ideoloških poluga, koje im služe zato da čuvaju vlast. Ukratko, današnja Kina i nema puno veze s komunizmom/marksizmom, i zato je postala velikom gospodarskom svjetskom silom.

      • Milivoj Lokas

        Poštovani Vladimir Dananić, nije mi bila namjera “opravdavati se” već ukazati na “sitnice” osobama koje naknadno čitaju ili posjete portal. Koliko ja mogu zamijetiti, Vaše poznavanje “materije” o kojoj pišem je daleko veće nego moje. Svaka čast!
        Uvijek se držim one “stare”: Lako je pričati stotini doktora, a da te oni razumiju, ali pričaj ti stotini težaka, ribara, …. , a da te razumiju. 🙂
        ( to je i glavni razlog zbog čega izbjegavam bilo koju “stručnu” riječ ili izraze, a sve s ciljem da me razumije “najveći od svih”, a to je tzv. “običan čovjek. 🙂