Idemo još jednom u krug, možda vidimo nešto novo!

    2

    Bliže se još jedni izbori, koji na mene – poput svih izbora – djeluju kao vrijeđanje ljudske inteligencije. O toj temi izbora, glasanja, demokracije i sličnih iluzija smišljenih da sakriju stvarnost i istinu od čovjeka, mnogo sam puta iznosio svoj stav pišući članke.

    Neki koji dulje prate ovu edukativnu platformu znaju i da je nekolicina ljudi, uključivo i mene – pokrenula proceduru za brisanje naših podataka iz registra birača – o tome se detaljno možete informirati u članku Ples sa ministarstvom uprave.

    Na ovaj članak potakla me ova slika:

    pusić

    Dakle – poziva Vesna Pusić narod da iskoristi svoju moć kako bi birao nju i njezinu rodijačko-korporativno-interesno-parazitsku bratiju u nešto što se naziva europski parlament.

    I doista – čovjek svoju moć glasanjem predaje u ruke nekoga tko kroz medije, koje više-manje sami kontroliraju, predstavlja samoga/samu sebe u izdanju koje nije daleko od fantazije.

    Međutim, moje shvaćanje glasanja ima više slojeva i dimenzija. Smatram da sam čin glasanja ima višeznačnost i dubinu koja seže i u područje Univerzalnog zakona – jer SVE se u univezumu događa uz suglasnost čovjeka – bila ta suglasnost svjesna, nesvjesna ili prešutna.

    Dakle ja biranje ljudi na nekakve funkcije u demokratskom (čitaj robovlasničkom) izbornom procesu vidim na svoj specifičan način – kao prijenos mojih suverenih prava na nekoga koga uopće ne poznajem i tko se prodaje kroz medije, skrivajući svoje pravo lice pod maskom i uvjeravajući ljude da je baš on/ona najbolji izbor, najkompetentniji i najpošteniji i najmoralniji izdanak ljudskoga roda i da za njega/nju/stranku treba zbog toga glasati. Maska je to koja se protokom vremena dezintegrira, pokazujući istinu o tome koga su ljudi birali. I to svi danas jasno vidimo – bivši premijer je u zatvoru, bivši prvi podpredsjednik vlade, koji je ubio ljude upravljajući vozilom također je u zatvoru, ali priprema politički come back na ruinama stranke kojom sada drma žena na slici gore, bivši ministri su u zatvoru ili gule krumpir u zamjenu za zatvorsku kaznu, Linić samo što nije u zatvoru koliko čujem i pratim… i tako unedogled – po čitavoj hijerarhijskoj strukturi političkih pozicija moći na koje su došli ljudi s maskama i uvjerenjem da imaju pravo vladati, ili su nas, ljude, uvjerili da imaju pravo vladati. Pa vladaju.

    Jer je par ljudi na nekakvom listiću zaokružilo njihovo ime ili naziv političke opcije kojoj pripadaju.

    Idemo matematički razložiti izborni proces. Prvo, idemo pogledati koja bi posljedica izbora bila da SVI glasuju. Drugo, idemo pogledati što se u stvarnosti događa kada ne glasa niti 50% birača. Treće, idemo pogledati moralni aspekt glasanja za BILO KOGA i posljedice toga čina.

    1. Na izbore je izišlo 1 000 000 (100%) od 1 000 000 birača. 

    Na izborima je bilo ponuđeno 10 političkih opcija, od kojih je opcija 1 dobila 500 001 glasova (50% + 1 glas), opcija 2 dobila je 400 000 glasova (40%), opcija 3 dobila je 60 000 glasova (6%) a sve ostale opcije zajedno dobile su preostalih 39 999 glasova (3.9999%).

    Posljedica: politička opcija 1 ima većinu glasova i nameće svoj svjetonazor preostalim biračima, jer kome se fućka za to što njih gubitnika ima 499 999 – neka se izvole pokoriti njihovom viđenju Univerzuma i njihovim odlukama jer njih je birala zapanjujuća većina od jednog birača, a na slijedećim će izborima gubitnici ipak imati šansu osvojiti većinu glasova pa neka onda vladaju kako se njima svidi.

    Imamo dakle – vlast većine nad manjinom, ili bolje rečeno, diktaturu većine nad manjinom, uz privid demokracije zbog toga što je robovima koji ne znaju da su robovi bilo omogućeno birati svoga gospodara A, B, C ili D. Ili Z. ili T. Svejedno.

    Pretpostavimo da je na slijedećim izborima sve bilo jednako, osim što su političke opcije 1 i 2 zamijenile mjesta.

    Posljedica:  politička opcija 2 ima većinu glasova i nameće svoj svjetonazor preostalim biračima, jer kome se fućka za to što njih gubitnika ima 499 999 – neka se izvole pokoriti njihovom viđenju Univerzuma i njihovim odlukama jer njih je biralo zapanjujuća većina od jednog birača, a na slijedećim će izborima gubitnici ipak imati šansu osvojiti većinu glasova pa neka onda vladaju kako se njima svidi.

    Ringe ringe raja, i tako ukrug.

    I ponovo imamo diktaturu većine nad manjinom, jer robovi koji ne znaju da su robovi uopće ne razumiju što su zapravo izbori. Pače – uopće ne razumiju niti da su robovi jer je to van njihovih pojmovnih mogućnosti, zbog toga što očima ne vide niti lance kojima su okovani, niti kavez u kojemu žive.

    2. Na izbore je izišlo 300 000 (30%) od 1 000 000 birača.

    To je ono što se uglavnom i događa, kako kod nas tako i posvuda po svijetu. Idemo vidjeti što kaže malo matematike.

    Na izborima je bilo ponuđeno 10 političkih opcija, od kojih je opcija 1 dobila 150 001 glasova (50% + 1 glas), opcija 2 dobila je 120 000 glasova (40%), opcija 3 dobila je 18 000 glasova (6%) a sve ostale opcije zajedno dobile su preostalih 11 999 glasova (3.9999%).

    Posljedica: politička opcija 1 ima većinu glasova – koja je zapravo smijurija od većine – statistički to je svega 15% + 1 glas – i sada MANJINA nameće svoj svjetonazor preostalim biračima, jer kome se fućka za to što njih gubitnika ima – u ovom slučaju čak 849 999 – neka se svi izvole pokoriti njihovom viđenju Univerzuma i njihovim odlukama jer njih je birala zapanjujuća MANJINA birača što je u fantastičnoj civilizacijskoj tekovini zvanoj DEMOKRACIJA, dovoljno da MANJINA ima iluzorni legitimitet vladanja, a na slijedećim će izborima gubitnici ipak imati šansu osvojiti MANJINU glasova koja će, ako žele vladati, morati biti za 1 glas veća od MANJINE onih drugih političkih opcija.

    Oni koji nisu glasali nemaju pravo ništa reći jer sami su si krivi što je izabran bilo tko. Mogli su glasati, i pače – da su svi glasali, svih 100% – imali bismo fenomenalno civilizacijsko dostignuće u svoj svojoj ljepoti i savršenosti – vlast većine nad manjinom. Koja je puno bolja od vlasti manjine nad većinom. U stvarnosti, imali bismo bolju verziju diktature, onu većinsku, od standardne manjinske diktature.

    U stvarnosti, vlast osvajaju političke opcije koje su najsnažnije i koje imaju najviše članova. Jer kada pogledamo članstvo političkih opcija – to je članstvo stabilna biračka baza političkih opcija koje se nude – ispada da za političku opciju 1 glasaju samo članovi tih političkih opcija i njihove obitelji, i određen broj simpatizera koje politika ne zanima previše, ali gledaju vijesti na TV-u pa vođeni instinktom krda kreću glasovati. Jedan dio njih će se do slijedećih izbora u u svoj glasački izbor razočarati, pa će novom prilikom glasati za političku opciju 2. U koju će se do slijedećih izbora razočarati pa će glasati opet za političku opciju 1. I tako dok ne umru, ako u međuvremenu ne shvate da ih političke opcije 1-10 muljaju od početka pa prestanu glasati. 

    3. Moralni aspekt glasanja za BILO KOGA

    Problem je u tome, što je vlast većine nad manjinom – kao i vlast manjine nad većinom – po definiciji – DIKTATURA.

    Imam li ja pravo nametati diktaturu svome bratu čovjeku birajući na izborima pobjedničku opciju? Nemam.

    Ima li on pravo meni nametati diktaturu birajući na izborima pobjedničku opciju? Nema.

    Stoga smatram da ja nemam pravo glasati za bilo koga, posebice ne za pobjedničku opciju – jer bih tada i ja bio taj koji je pritisnuo tipku na kojoj piše DIKTATURA i ta bi radnja za posljedicu imala nametanje mog svjetonazora mom bratu čovjeku koji ima drugačiji svjetonazor. Čak i ako ne glasam – prešutno sudjelujem u nametanju nečijeg svjetonazora nekome. Jedini način da to ne činim, aktivno, pasivno, prešutno, ma na bilo koji način – je da svoje podatke uklonim iz registra birača.

    Koja je alternativa?

    Vlast nad samim sobom. Čemu bih ja, čovjek stvoren kao muško, bilo kakvoj moralno deficitarnoj političkoj pijavici dao moć da za mene donosi bilo kakve odluke? Što ja od toga imam?

    Baš ništa.

    Što moralno deficitarna politička pijavica ima od toga?

    Sve potrebno za lagodan život u materijalnom svijetu. Automobil visoke klase, vozače, tjelohranitelje, kuhare, dnevnice, izdašnu penziju, medijski prostor za svoju verbalnu diareu zamagljenu skupim parfemom i tako dalje.

    Dakle – dajte svoju moć – i odlučite tko će vladati. Nad vama. Kako Vas nutka da učinite ona žena sa gornje slike, koja na poziciji političke moći koju trenutno okupira, razgovara o tko zna čemu sa ostalima iz međunarodne vladajuće kaste, a o čemu mi pojma nemamo. I uostalom, tko smo mi da nam ona išta o tome kaže? Pa ona je vlast, a mi nismo. Šic mrš, kako se svojedobno izrazio njezin bivši kolega koji je sada u zatvoru.

    Ili – zašto ne probati malo drugačijim pristupom pokazati svoj stav? Recimo – pokušajte izbrisati svoje podatke iz registra birača – pa ćete vidjeti da to nije nimalo jednostavno.

    Zašto je to takav problem? Pa riječ je u 2 klika mišem i jednim pritiskom na tipku DELETE.

    Zato jer političkim pijavicama TREBA naša moć jer bez NAŠE moći nema automobila, vozača, tjelohranitelja, kuhara, dnevnica, penzije i medijskog prostora. Makar ne glasali – naši podaci u registru birača, u fantastičnom civilizacijskom dostignuću koje se zove DEMOKRACIJA, znače da smo dali SUGLASNOST i dali LEGITIMET nekima koji su najgori među nama, da čine više-manje što im se svidi na krilima moći koju smo im MI svojom voljom dali – glasujući – ili smo im svoju moć prešutno dali – ako ne glasamo uopće.

    I ako se na tome se zaustavimo – valja nam znati i sviješću spoznati – da se naši podaci u registru birača – glasali mi ili ne glasali – koriste za nametanje DIKTATURE osiguravanjem legitimiteta VLADAJUĆOJ KASTI da VLADAJU onima koji ih biraju – ili ne biraju, potpuno svejedno. Savršen sustav za vladajuću kastu – potpuno je svejedno koliko te ljudi bira, dokle god te biraju.

    Naši podaci u registru birača daju im kakav takav legitimitet da se prištekaju na energetski šteker naroda i da prosperiraju na tuđoj energiji, ne prestajući srati kako su oni baš super i da će napraviti reforme i da će nam biti puno bolje ako biramo njih, i to već sutra, ili barem druge godine, a najkasnije do 2017, čim poprave to što su njihovi prethodnici zasrali. I istovremeno izaseru gomilu dreka o suprotnim političkim opcijama, jer oni ne valjaju, nemaju pojma, nemaju snagu, nemaju viziju, nemaju kapacitet, nemaju ništa – a oni sve to imaju, i još su pošteni, pa zaista – tko za njih ne bi glasao?

    Onaj tko je otvorio oči i spoznao da je sve to ista gomila dreka, čitava ta  rodijačko-korporativno-interesno-parazitska bratija.

    poo

    I stoga smatram da je sudska tužba za brisanje naših podataka iz registra birača koju sam ja i još nekolicina ljudi podnijeli – iznimno značajan korak naprijed i znak političkim pijavicama da ima ljudi u našoj lijepoj domovini koji su popušili što su imali za popušiti od njihovih spika i da je sada bilo dosta.

    Ljudi koji su spoznali da je pijavicama istekao rok trajanja, da nemaju legitimitet vladati nad bilo kime osim nad samima sobom, bez obzira koliko si statuta, pravilnika, zakona i ustava napisali, popravili i prepravili u pokušaju da se čvršće uhvate za energetski šteker naroda.

    Ljudi koji nemaju nikakvih ambicija vladati nad bilo kime osim nad samim sobom, ima sve više i više.

    Zamislite situaciju da izlaznost ljudi na izbore bude 0%. Pijavice bi se za 5 minuta sasušile na suncu, ili bi postale cirkuske atrakcije za veseli narod.

    ”A ti si vlast?”

    DA JA SAM VLAST; PAČE – JA SAM PREDSJEDNIK!

    ”Ma nemoj mi reći, i čime ti predsjedavaš?”

    OVAJ – VLADOM!

    ”Što, ti sam?”

    IMAM JA I PODPREDSJEDNIKA!

    ”Čuj stari, da sam ja taj  Vlado, rekao bih ti da si zabiješ podpredsjednikov nos u svoju predsjedničku guzicu, kako biste bili u relativno istoj poziciji, u kojoj obojica imate nos u guzici, ali budući da si ti PREDSJEDNIK, red je da ti imaš relativno bolju poziciju, zar ne?”

    ”Djeco, ajmo na sladoled, i pustite ovog stričeka na miru, nisu mu sve daske na broju…”

    facebook komentari

    • Čuj stari, da sam ja taj Vlado, rekao bih ti da si zabiješ podpredsjednikov nos u svoju predsjedničku guzicu 🙂

    • Čuj stari, da sam ja taj Vlado, rekao bih ti da si zabiješ podpredsjednikov nos u svoju predsjedničku guzicu 🙂